Simptomi burnouta postaju fizički.
Bol u prsima je konstanta zadnjih više od tjedan dana.
Razdražljivost je uobičajena,
na poslu pod kontrolom,
ali doma se ispoljava.
Zaboravljivost isto tako.
Vlak misli je sulud,
jureći,
sanjam posao,
budim se s njim,
liježem s njime.
Sve u svemu nije dobro.
Dva dana vikenda mi nisu bila dovoljna za resetiranje.
Prošli petak je bio vrhunac.
Počinjem svojem stanju pristupati kao prema ozbiljnom problemu.
Za početak,
hrpa starog neiskorištenog godišnjeg,
svaki vikend pretvorit ću u produženi.
A također razmišljam o godini neplaćenog dopusta.
Duboko sam umorna.
Što je vidjela u njemu?
I zar itko ima pravo postaviti to pitanje bilo kojoj ženi?
Spoj nespojivog.
Klasični katolički paradoks.
Mozak mi se uspavao nakon gableca,
a promenada je danas osobito na razini.
I unatoč tome,
ovaj tjedan čini mi se kao odmor,
nemam ništa s rokom,
samo redovni posao,
mnogo naručenih,
ali to već lijevom nogom hendlam,
skoro pa normalan radni tjedan,
bez požara koje trebam gasiti.
A naravo učenje kaže,
sad kad si ovo sve napisala,
niknut će iskra,
buknut će vatra!
Što da radim?
da pokucam o drvo,
ili brojim ptice po nebu,
pazim ne vidjeti crnu mačku na cesti?
Nisam praznovjerna,
ali nesreća kuca tri put na vrata,
a tišna pred oluju
poznata je svakom mornaru,
neke stvari su pitanja zakona,
svemirskih,
zato neću dirati u osinje gnijezdo,
ne treba mi ni sjekira u medu.
Tražim jako malo,
malo papira,
olovku,
koju minutu,
odlučnost,
ustrajnost...
A karavana će ionako proći.
Što god je moglo ukrivo,
išlo je ukrivo,
Murphyjev zakon.
Došao je susjedov crni pas,
očito pobjegao,
i ukrao mi novu rolu konopca.
Razvuko to po cijelom Brdu.
Pa kad sam u ruke primila teglu voćarskog voska,
a ona zabalavljena,
odvratno!
Čim se okrenem,
on ukrade neki predmet!
I onda ga ostavi ko zna gdje,
ajd dok još kad ga ostavi na vrh brda,
al ostavi ga dole u podnožju vinograda,
izludio me.
Niš od mojeg meditativnog kalemljenja.
E sad,
ovo je moj prvi pokušaj,
očito sam se slabo pripremila,
jer umjesto plemke sa lisnim pupovima,
uzela sam sa cvjetnim pupovima,
i već u startu fulala,
al prvi mačići se ionako u vodu bacaju,
a ja ću nagodinu imati drugi pokušaj.
Imala sam ozbiljnu namjeru
po uzoru na Jelena,
napraviti photo blog reportažu,
al me pas izludio
i na kraju imam samo ovu jednu jedinu fotku.
Svima znano slikanje uz vino,
gdje akademski slikari vode hrpe žena sloj po sloj,
nekog jednostavnog prikaza nečeg,
a vino ih treba osloboditi grča neuspjeha,
i zamutiti pogled na vlastito djelo.
Idem s frendicom koja prvi put prima kist u ruke.
Nismo se dugo vidjele,
razgovor teče,
pretresamo sve,
zafrkavamo se,
njoj je zabavno,
meni je zabavno.
Ali nije i akademskoj slikarici,
kad joj "polaznici" vide amatersku sliku
"bolju" od akademske.
Jer tko prvi put prima kist u ruke ne shvaća,
ne razumije koliki je trud, studiranje i rad uložen
u pojednostavljivanje nekog prikaza da bi ga oni mogli naslikati,
i još uvijek uspješno unakaziti.
I tako ulazim u neugodnu dvostruku ulogu,
one koja je otkrila da je moguće bez studija biti bolja,
i jedine koja razumije da baš to nije moguće.
Ajd počelo se nešto piskarat po tim novinama,
iako je to samo kap u moru.
Baš imam pred sobom izvješće o povedenom redovnom upravnom nadzoru,
pa čitam što nam spočitavaju,
gdje sve nismo točno po špagi postupili.
Po protokolu,
zakonu,
pravilniku.
I nismo,
majke mi nismo,
nije da ne bi čovjek htio,
al ajd,
daj nam dodatnih petnaest ljudi
pa će sve biti po špagi.
Uneseno
natipkano,
upisano,
poriktano,
uštirkano,
našminkano
ma i cvjetiće ćemo nacrtati sa strane po marginama.
A ovako,
primamo na znanje,
pročitamo na sastanku,
i svečano obećajemo,
raditi ćemo najbolje što znamo.
Idem si umutiti ramen juhu iz vrećice.
Ma mogu ja bolje od toga.
Ramen juhu,
umutiti si idem,
iz vrećice.
Eh, da je problema manje, i tekst bi bio manji. ;)
Uglavnom, nisam autor, samo informiram javnost, jer svi smo mi ili ćemo biti, ili nekoga znamo tko je korisnik socijalne skrbi.
Tekst je izbrisan, ne treba gristi ruku koja te hrani kaže stara indijanska poslovica. ;)
Na kraju krajeva tko sam ja da ga uopće objavljujem, poslan je ionako svim relevantnim institucijama, ja bih samo tako rado da se novinari malo uključe, čisto da korisnici znaju da ne napadaju nas na prvoj liniji, nego malo višlje. :)
Na sebi sam imala:
potkošulju,
kratke rukave,
duge rukave 1 pamuk
dugi rukavi 2 flis
dugi rukavi 3 flis
dugi rukavi 4 vojnička vesta
lovačka jakna
flis okovratni "šal"
flis kapa
debele štrample,
dvostruke čarape
lovačke hlače
rukavice.
Uskoro,
kad ponestane zaliha,
nosit će svaki radnik rolu wc papira od doma,
držati ju u ladici,
i kad zagusti nositi ju sa sobom gdje i car ide pješke.
Nabava sada pretpostavlja jedno 4 dodatna koraka
koji po naravi stvari iziskuju dodatno vrijeme,
ali i to se dobrom organizacijom dadne isplanirati unaprijed,
nego što ako nam Zavod odbije suglasnost na poslani popis potrepština koji nam treba?
Zapravo,
ne "što ako"
nego što kad?
Jer već odbijaju,
nemam pravo na vlažne maramice,
nemamo pravo na pet sanitara sa špricom,
nego na tri bez šprice?
Računica je zapravo jednostavna,
ako nemam pravo na rolu wc papira,
moja motivacija za rad opada,
kako opadaju uvjeti za rad,
opada i kvaliteta mog rada.
To tako nekako ide.
Koga briga za rolu wc papira,
ali korisnici nisu dobili novčiće,
pa zivkaju,
al što nas zivkaju,
mi navikli,
al zivkaju i ministarstvo,
iako "pucat će kosti"
ipak su samo za nas uživo rezervirane izjave,
a nisu ni voditelji mjere dobili naknade,
a vježbenicima je plaća kasnila prošli mjesec preko deset dana,
nama ostalima samo tri dana.
Reko bi čovjek porođajne muke.
Hehe, ali naznake su da će ovaj mjesec biti još kompliciraniji.
Al nećem ja sad biti pesimist,
nisam se zato rodila.
Biti ću cvjetić, je li tako?
Tako je!
Živjeli cvjetići!! :)
< | veljača, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))