Kockavica

srijeda, 20.07.2022.

Kolegi Kupusu - više pažnje

"ka prvo: ka šta si i sama rekla, ti si drževni službenik, a službenik znači da služiš
- ka drugo: ako nisi imala stranku, a nisi, jer u protivnom nebi virila na vrata, čovika si tribala primit i otpremit zbog nedostataka jer, ionako će ti se vratit.
- ka treče: kad se vrati i ti, a pohotovo on će te bit nakostrešeni i sve ono šta si mogla izbjeć u samo pet minuta, će ti se obit oglavu u vidu stresa kojega će ti prouzročit.
ponekad triba i odstupit od protokola za opće i svoje dobro."

Ka prvo, javni službenik, i točno, svrha mi je da služim.

Ka drugo, ja ne radim na šalteru, primanje stranaka nije moj primarni niti prioritetni posao. A ja bi mu i rekla sve što ga zanima, da on nije bruno odreagirao i reko da više sa mnom neće razgovarati. Ostala sam još neko vrijeme na vratima, strpljivo, šuteći, ponudila obnovu komunikacije kad sam ga pitala kako se zove. Ali on neće. I da se razumijemo, ja više ne radim na odjelu novčanih, znači ne radim sa siromašnim i bolesnim i starim ljudima, nego na bračnim, obiteljskim i problemima vezanim za djecu. Hoću reć, taj čovjek nije bio u nikakvom hitnom sranju, a u konačnici za hitna sranja postoji policija i HMP. Nadalje, po mojem skromnom iskustvu ljudi vole pričati svoje životne priče i probleme na široko, (slušanje tih priča je posao socijalnog radnika), ako ga pustim u sobu teže ga je istjerat van, a imala sam naručenu stranku koja mi dolazi pod pratnjom policije. Informaciju koju je trebao mogla sam i bila sam mu spremna dati na hodniku. Ali gospon čovjek bi htio biti tretiran ko gospon čovjek bez da gospođu ženu tretira ko gospođu ženu.

Ka treće, ja nisam nakostriješena, niti ću bit (znam da me preko ekrana ne možeš vidjeti, ali dok čitaš zamisli me s osmijehom ;), niti se ljutim na stranke, za mene je posao posao, da, mogu biti umorna, ali meni su sve stranke iste i dobivaju približno isti tretman (dopuštene oscilacije zbog umora, ne koncentracije i velikih stresova, i ja sam samo čovjek), dosadnima doduše brže riješim ono što mi inače nije prioritet, i to je to. A on će bit kakav bude. On treba državu, ja njega ne trebam.

Ka četvrto, kao što sam na početku rekla, to je nešto što moram riješiti za zaštitarom, čovjek nije kriv što uopće nije trebao biti pušten meni. Jer da je zaštitar mene zvcnuo i pitao da li sam slobodna, ja bih rekla nisam, neka čovjek pričeka, jer imam naručene stranke koje dolaze, kasnije bih sišla, pripremljena, i sve bi bio u redu.

Ka peto, ja na desetominutnoj razini procjenjujem što mi je prioritet za obaviti, i koliko vremena imam za što, zbog opsega posla, i manjka zaposlenika.

Ka šesto, provedi mjesec dana u mojim mokasinkama, već te vidim sa kalašnjikovom ... ;))

Ka sedmo, drago mi je da mi ne ideš niz dlaku. :))

20.07.2022. u 07:46 • 15 Komentara • Print • #

utorak, 19.07.2022.

Red

Neće se on razgovarat sa mnom. Nema dobra iskustva sa mnom.

Koje to iskustvo?

Nisam ga pustila u ured. Nije pozvan. Nije najavljen.

Jbg. To je nešto što ja moram riješiti sa zaštitarom.

Nije čovjek za to kriv.

Al ajmo ispočetka.

- Kuc kuc mogu li uć?

- Ne možete. - Nisam bila sama u sobi.

Kad završim. Otvaram vrata i pitam što treba.

- Mogu li uć?

- Ne možete. Niste najavljeni, niste pozvani...

Gotovo. Neće on više sa mnom se razgovarati.

- Naučite se raditi svoj posao! - viče on meni preko pol hodnika, dok ja stojim na otvorenim vratima svog ureda.

- Hoćete mi reć kako se zovete. - pitam, jer vidim da se vraća.

Neće, ide on na susjedna vrata. Ignorira me.

Ništa, odstojim još malo dok on na pol metra od mene na susjednim vratima upada mojoj kolegici.

I dobro.

Ubrzo nakon toga dolaze mi najavljene stranke, pod pratnjom policije u lisicama.

E sad. Čisto radi stavljanja stvari u perspektivu.

Pošaljem kolegicu u banku. S rješenjem, pravomoćnim. Treba odraditi nešto za štićenika.

Pita ona na početku da li mora čekati jer je službeno tu.

Mora čekat.

Čeka ona sat vremena.

Dođe na red.

I?

Nije ništa obavila, jer nema rodni list štićenika.

Pravomoćno rješenje - obriši si rit s njime.

Tko smo mi? Službenici? Koje države? Rješenja? Štambilji? Kurci jarci?

Kome mi tu mažemo oči?

Banka.

Mjesto na koje i kralj ide pješice.

Glavno da ja moram s ceste primiti svakog ko mi pokuca na vrata.

Pa čak i na blagajni u dućanu čekaš svoj red!

Inače, onaj lik s početka, morat će kad tad k meni, jer to što treba je isključivi posao pravnika nakon što preda zahtjev na prijemnom.

19.07.2022. u 15:14 • 12 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.07.2022.

:))

18.07.2022. u 10:57 • 9 Komentara • Print • #

petak, 15.07.2022.

Pablo

Nisam još gotova s knjigom, pa uzmimo to kao eventualni padobran, ali na dijelu sam gdje se već spominje Nobelova nagrada, a starog psa ne možeš naučiti nove trikove.

Dakle, tri stvari koje sam saznala o Pablu:

1. Skupljao je školjke, knjige i pulene.

2. Jednom je jahao s nekom djevojkom konja uz obalu, oboje napaljeni, ali nije bilo grma iza kojeg bi podmirili potrebu. Bolno iskustvo.

3. Volio je plavu boju.

Tri stvari koje sam zaključila o Pablu:

1. Bio je komunist (nije bilo teško zaključiti, sam je to rekao za sebe)

2. Ego mu je bio pozamašan. (ali čini mi se da muškarci imaju tu genetsku predispoziciju, a prirodi se ne gleda u zube)

3. Sve su životinje jednake, ali neke su jednakije od drugih. On je bio jedan od jednakijih. (što je isto sasvim u redu, ako nisi komunist, onda mi je malo kontradiktorno, ali kao da se ja u to razumijem)

15.07.2022. u 07:12 • 10 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.07.2022.

A što ćemo sad?

14.07.2022. u 12:43 • 8 Komentara • Print • #

srijeda, 13.07.2022.

Strah

Današnji izbor iz bonbonjere...

1. Poziv iz Njemačke.

- Ja danas u 12 putujem za RH, rodila sam prije mjesec dana, dijete nema papire. Otac djeteta je otišo i ne javlja mi se već tjedan dana...

2. Mama za sina. Punoljetnog, razvedenog, s maloljetnom djecom.

Kuc kuc. Nenajavljena. Nepozvana. Drito k meni.

- Samo jedno pitanje. Što treba moj sin napraviti, on bi htio...

3. Brat za sestru.

Kuc kuc. Nenajavljen. Nepozvan. Drito k meni.

- Samo jedno pitanje. Pitam za sestru, što je potrebno za razvod braka, ona se ne usudi sama doć.

Izreferiram u kratko koji je postupak. Usput ga upozorim da mi niš ne spominje nasilje (jer vidim da bi zucnuo pa ne bi zucnuo), ako nije spreman to izjaviti na zapisnik i potpisati.

U redu u redu, neće, ma nije fizički nasilan, samo verbalno.

- Gospodine, nasilje može biti ekonomsko, psihološko, verbalno i fizičko, riječ nasilje pokriva široku lepezu.

Objasnim ostalo što je potrebno. Čovjek se ustaje , hvala , nema na čemu, i već na izlazu kaže:

- Imate opasan pogled. Ja se vas bojim.

A da zaštitar i ja zamijenio radna mjesta?

13.07.2022. u 12:21 • 22 Komentara • Print • #

utorak, 12.07.2022.

Sram

- Recite vi meni, je li to neki ženski inat? Što li? Da mi ne da da se upišem kao otac?

Otkuda da ja znam koji je k... toj ženski! Moj spol bi me trebao osposobiti za razumijevanje kretena po spolu? Što li?

A on se sad pojavio... nakon godinu i kusur... misleći valjda da će se papirologija sama od sebe riješiti. Njegovo će se ime samo od sebe upisati u maticu.

Kasnije u sobi socijalne radnice.

- Interes djeteta je da ima upisanog oca. Onak to je osnovni postulat. A ovaj želi biti upisan, i želi plaćati alimentaciju, tu je. Što je njoj?

- Ma ona ne želi imati ništa s njim, ona kaže da on nju maltretira...

Iznervirana sam, i nimalo tiha:

- Sad će Centar pokretati tužbe na sudu, plaćati dnk analize, jer je njemu prošo rok, a ona radije ima crtice u rodnom listu djeteta!

- Ma nisu ti oni bili u vezi...

- Ma da, samo su slučajno napravili dijete, šta!, njegov k... je slučajno upao u nju, spopiknula se ...

Kolegica se smije, čudi se od mene čut takve izjave.

Kad izađem vidim da neke druge stranke sjede u hodniku, gledaju u pod.

I nek gledaju u pod. I nek im je neugodno.

Osjećaj srama je danas nadasve zanemaren osjećaj.

A susramlje može biti jednako edukativno.

12.07.2022. u 10:00 • 15 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 11.07.2022.

Ljiljani

Vani je mrak.

U ognjištu gori vatra.

Stari sjedi u jednom naslonjaču,

ja u drugom.

- Za Boga treba imati vremena. Prije ga nisam imao. Sad ga imam.

Pokušava me vratiti "vjeri". Iako ja svoju nikad nisam izgubila. A on je svoju tek nedavno našao.

- Bogu je važno da znaš koliko te ljubi. Koliko si ljubljen. - odgovaram mu.

Ali on nastavlja po svome.

Misli da ljubomorni Bog želi da se samo njime bavimo.

Ja mu ne protuslovim.

S djecom se ne raspravlja.

Moraš ih pustiti da odrastu.

Da prođu cijeli proces.

Zato samo kažem:

- Još nisi stigao. Ali doći ćeš.

Misli da nisam ozbiljna.

Često sam neozbiljna u razgovoru s ocem.

Koristim ga kao poligon za oštrenje mozga i jezika.

Kažem mu nakon još jedne crne litanije.

- Nikad ne bih mogla živjeti u tvojem umu. To je užas. Ja te stvari ne mogu promijeniti, nemam utjecaj na to, ne mogu živjeti sa tim mrakom koji ulijevaš u mene.

On ne poznaje stanje uma koji ne vidi opasnost.

Zabrinutost, crnilo, zlo.

- Znaš onu o ljiljanima? Niti predu niti tkaju a koji kralj se ikada tako lijepo odjenuo.
Ili onu Da brigom ne možeš dodati svojoj visini ni palca?

- Ne moj mi te svoje pjesnike... - prekida me.

Misli da mu citiram Pabla Nerudu, jer sam mu nedavno rekla da ga čitam.

- Nisu to pjesnici. To je Isus. Novi zavjet.

Šutnja.

Moja uloga nije slušati svog oca.

On već dugo nije moj učitelj.

Moja je uloga ponavljati mu uvijek iznova koliko je ljubljen.

Iako mi ponestaje sape.

Jer ujedno moram uvjeravati i samu sebe u to.

Jer što ako ovakvi krnji i glupi,
osakaćeni i ranjeni,
nismo ljubljeni?

Što onda?

11.07.2022. u 11:55 • 21 Komentara • Print • #

nedjelja, 10.07.2022.

Osam planina

Tema:

Dva prijatelja.
Jedan nikad nije sišao sa svoje planine.
Jedan šalabajza po svim planinama svijeta.

Povod rasprave:

- To su dva promašena života.
Moja izjava.
-To je ta riječ! Promašeni!
Složi se Duhovita.

Eksplozija s druge strane stola.
Iskusna i Realna regiraju burno.

- Kako možeš osuđivati nečiji život!
Tko si ti da mu sudiš, da kažeš da je njegov život promašen!
Svatko smije živjeti kako želi!

Oho, pomislim, upikle u bolnu točku.
Al s obzirom na načetu treću bocu vina,
nije ostalo samo u mislima.

- Očito mislite da su vaši životi promašeni,
jer ljudi regiraju tako burno samo ak ih se pogodi u bolno mjesto.

I tako sam dolila ulje na vatru.

Rasprava gori, bukti, proždire zrak i probija van u mrak.

- Pravi prijatelj će ti u facu reć da si glup, a ne šutjeti kraj tebe! Oni su samo dvije osakaćene osobe koje su sasvim slučajno povremeno šutjele jedna kraj druge! Kakvo ti je to prijateljstvo! - nadvikujem se s ostalima.
- Nije problem pogriješiti! Problem u ustrajanju u pogrešci!

Ova strana stola je trebala malo duže dok je shvatila da ono što mi vidimo kao odličnu visprenu raspravu, druga strana stola doživljava osobno, bolno i nije sposobna podnijeti.

Praktična je kao promatrač i domaćica pokušala posredovati kao medijator.
Ali Realna se ubrzo ustala od stola popušiti cigaretu, Iskusna za njom.

- Koji je njoj bio? - pita Duhovita.
- A znaš i sama što je sve prošla, teško joj je. - kaže Suosjećajna.
- Što još uvijek prolazi! - ubacujem se i naglašavam nesvršenost stanja. - Ne može nositi trenutno.

Kasnije, dok već ležim u krevetu, prisjetim se kako moj osjećaj samopouzdanja još uvijek biva crpljen iz razgovora sa mojom sestrom, koja mi je jednom nabrojala sve što jesam i što sam postigla i što sam napravila i što sve radim, i kako je moguće da to sama ne vidim.
I zaista nisam vidjela, ponekad nam to mora netko drugi reći.

Stoga šaljem poruku u grupu, kažem Realnoj, a zapravo svim tim mladim ženama...

Predivna si, izuzetno inteligentna i uspješna, i budi toga svjesna.

10.07.2022. u 14:47 • 31 Komentara • Print • #

subota, 09.07.2022.

Sluga

09.07.2022. u 16:56 • 10 Komentara • Print • #

petak, 08.07.2022.

Življe

08.07.2022. u 15:51 • 14 Komentara • Print • #

...

Loše sam volje.

Tko prizna pola mu se prašta.

Prije bih pokušavala to prikriti,
glumiti dok se ne sakrijem negdje.

Sad samo unaprijed sve obavijestim.
Pristup na vlastitu odgovornost.

Slušam kroz hodnik mlade kolegice kako žvrgoljaju,
poput jata vrapčića,
i razvuku mi osmjeh na lice.

Sve su mi drage,
i mlade,
kojih je većina,
zbog smjene generacija,
koje mi dolaze sa tisuću i jednim pitanjem,
lakog koraka,
i one tri starije,
pregorene,
s promjenama raspoloženja,
puknute,
poluraspadnute,
koje su izgubile vjeru,
sve su mi drage.

Bar je petak,
pa ću pod pauzom popiti kavu u Starom gradu.
Samo petkom idem na kavu,
to sam si odredila kao obvezu,
kao prisilni odmak.
Pa zaboravim na to,
pa dođu po mene,
odvuku me.

Već tri tjedna nisam bila na Brdu.
Lokve,
pilar,
kiša,
dvorac u pećini,
slaganje drva,
Zrmanja,
rafting.
Proleti vrijeme.
Trava će bit do grla.

Nisam ni u lovu bila.
Ja zapravo samo glumim da sam lovac.
Mnogo toga glumim.

Glumim život.

Vikend je preda mnom.
Mogla bih nabaciti jednu od zanemarenih uloga.

08.07.2022. u 07:35 • 7 Komentara • Print • #

četvrtak, 07.07.2022.

Idem kući...

Opet sam sama u sobi.
Nitko me ne voli. Šmrc.

Kolegica koja je primljene na mjesto one koja je dala otkaz,
ona koju sam čekala ko ozebla sunce,
grcajući u papirima,
otišla na godišnji prije otvaranja porodiljinog.
Nismo se družile ni dva mjeseca.
A nema baš pravnika koji se otimaju za ovaj posao,
a pogotovo ne na određeno,
dakle... zamjena upitna do daljnjeg.

I tako će mi proć godina dana kako radim posao za dvoje,
učim ga u hodu,
i glumim da ga znam raditi.
Al bar sam dobra glumica.
Možda i najbolja.

Radno vrijeme je gotovo,
ne da mi se ustat,
ić kući.

Danas sam jednoj stranci rekla da Centar za socijalnu skrb nema čarobni štapić za rješavanje međuljudskih odnosa.

Ne znam da li da se smijem ili plačem.

Aktualni crtić koji studiram svaki dan.

07.07.2022. u 15:47 • 10 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>