Loše sam volje.
Tko prizna pola mu se prašta.
Prije bih pokušavala to prikriti,
glumiti dok se ne sakrijem negdje.
Sad samo unaprijed sve obavijestim.
Pristup na vlastitu odgovornost.
Slušam kroz hodnik mlade kolegice kako žvrgoljaju,
poput jata vrapčića,
i razvuku mi osmjeh na lice.
Sve su mi drage,
i mlade,
kojih je većina,
zbog smjene generacija,
koje mi dolaze sa tisuću i jednim pitanjem,
lakog koraka,
i one tri starije,
pregorene,
s promjenama raspoloženja,
puknute,
poluraspadnute,
koje su izgubile vjeru,
sve su mi drage.
Bar je petak,
pa ću pod pauzom popiti kavu u Starom gradu.
Samo petkom idem na kavu,
to sam si odredila kao obvezu,
kao prisilni odmak.
Pa zaboravim na to,
pa dođu po mene,
odvuku me.
Već tri tjedna nisam bila na Brdu.
Lokve,
pilar,
kiša,
dvorac u pećini,
slaganje drva,
Zrmanja,
rafting.
Proleti vrijeme.
Trava će bit do grla.
Nisam ni u lovu bila.
Ja zapravo samo glumim da sam lovac.
Mnogo toga glumim.
Glumim život.
Vikend je preda mnom.
Mogla bih nabaciti jednu od zanemarenih uloga.
Post je objavljen 08.07.2022. u 07:35 sati.