U suton jedne države, mlada se žena, tražeći sebe, upleće u nerazmrsivo
klupko vidovnjačkih moći...
Putnik kroz vrijeme osigurat će besmrtnost legendarnom razbojniku i dokopati se njegova blaga...
U dalekoj budućnosti, posebne se čete bore protiv davno izumrlih čudovišta što ih na svjetlo danavraća prastara Zemlja...
Neobični vrt skriva kartu, koja će okorjeloga gusara odvesti do spasenja, a njegova roba do daleke mu domovine...
Dvije su sestre uvučene u bespoštedni rat između ribara i zagonetnih morskih stvorenja...
Koji će stanovnik ličke šume ustupiti tijelo bezobličnom putniku što je stigao iz hladnih svemirskih dubina?

Veronika Santo jedna je od najcjenjenijih hrvatskih spisateljica znanstvene fantastike. Njene priče, antologizirane i nagrađivane (nagrada SFERA 1991. godine), uvijek iznova oduševljavaju bogatstvom ideja, snažnim likovima i vještinom kojom su ispripovijedane. U ovoj zbirci sabrano je ono najbolje iz spisateljskog opusa Veronike Santo: jedanaest uzleta mašte što vas skrivenim putevima vode u 'Vrt pramčanih figura'.

''KULTURNI ČETVRTAK''
U
SESVETAMA

MATE MARAS

održat će predavanje

'Hrvatski Shakespeare'

i predstaviti svoj prijevod
'Sabranih djela Williama Shakespearea'
u izdanju Matice Hrvatske

u čitaonici Knjižnice Sesvete
Trg D. Domjanića 6,

u četvrtak 15. 05. 2008. u 18,00 h

KRITIKA: Milana Vuković Runjić - 'Ulica nevjernih žena' (Naklada Ljevak, 2006. )

'Ulica nevjernih žena' novi je roman Milane Vuković Runjić, koji se logično naslanja i nadovezuje na dosadašnji pjesmotvorni, prozni, ali i kolumnistički rad te 37-godišnje zagrebačke spisateljice i urednice u vlastitoj izdavačkoj kući. Naime, osim što se, baš kao i u prijašnjim romanima i kratkim prozama, poigrava autobiografizmom, Milana Vuković Runjić i u novome romanu kombinira, ali i parodira, niz književnih žanrova, dok erotika i bračna nevjera kao dominantne tematske okosnice novoga romana čine poveznu nit s autoričinim kolumnističkim radom u tjedniku »Globus«, gdje Milana već nekoliko godina ispisuje tjednu kolumnu seksualne tematike. Ipak, ono što najizrazitije povezuje sve Milanine proze jest otklon u bajkovito, snovito i čudesno; Milana Vuković Runjić prozu redovito smješta u realne ambijente da bi stvarnosnost potom razbila uvođenjem fantastičnih elemenata, što je i više nego dobrodošao postupak u kontekstu domaće proze prezasićene društveno-socijalnim temama i književnim kritikama devijacija zbilje. No, dok su njezini romani 'Seuso' i 'Revolver' imali čvrsta fabularna uporišta u krimi-pričama, od kojih bi se radnja potom raspršivala u raznim smjerovima (i žanrovima), novomu romanu osjetno nedostaje upravo jedna takva fabularna osnovica, pa rukopis ostavlja dojam prevelike razbarušenosti i raspršenosti.

'Ulica nevjernih žena' zapravo je priča o Vrapčanskom odvojku, slijepoj ulici zagrebačke periferije smještenoj u neposrednoj blizini stenjevačke umobolnice, ulici u kojoj svoje živote provode mnogobrojne žene različitih generacija i sudbina, koje sve dijele zajedničku osobinu: sve su vrlo sklone preljubu, bile udane ili ne, i sve su barem jednom (ali ipak najčešće više puta) spavale s Robertom, patuljkom zelene brade i nenadmašne potencije. Pričom nas vodi neimenovana pripovjedačica koja u ispovjednom tonu, uz mnoštvo digresija, fabularnih skretanja i asocijativnih meandara izlaže svoju i životne priče svojih sumještanki. Pripovjedačica ne poštuje kronološki slijed događaja jer, kako na jednom mjestu citirajući Kanta kaže, »prostor je forma vanjskog osjećaja a vrijeme unutarnjeg, što znači da postoje samo osjećaji, a ostalo su tek mreže za njihovo hvatanje«. Time smo došli do još jedne, vrlo bitne dimenzije autoričina pisma, prepoznatljive i u njezinim dosadašnjim prozama: izrazita sklonost citatima i referencijama, kojih je ovdje uistinu mnogo, od ironijskog izokretanja bajke o Snjeguljici ili referiranja na Nabokovljevu 'Lolitu' pa sve do citiranja ili barem spominjanja brojnih slavnih autora poput Ericha Fromma, Marguerite Yourcenar, Simone Weil, Simone de Beauvoir, Luigija Pirandella ili Juliana Barnesa, kao i brojnih pop- i rock-pjevača i bendova te filmova.

U Vrapčanskom odvojku vrijeme sporije protječe, stanovnici su pošteđeni napetosti (už)urbanoga života, a autorica kao da se trudi stvoriti mističnu ruralnu opreku kapitalističkoj strci i zaposlenosti — u Vrapčanskom su odvojku pitanja srca ispred pitanja novčanika, a tranzicijska stvarnost prisutna je tek u tragovima, a i tada propuštena kroz ironijski filtar. No, premda nezaražene potrošačkom, shopping-groznicom, žene Vrapčanskog odvojka odaju se drugoj vrsti konzumerizma: onog seksualnog, redovito se i vrlo rado i zdušno trošeći izvan vlastite bračne ložnice. Tu dolazimo do vrlo zanimljiva tretmana muških likova — Milana Vuković Runjić kao da se želi osvetiti zbog stoljeća neravnopravna tretiranja spolova u književnosti pa su svi muškarci Vrapčanskog odvojka odreda šonje, mekušci i rogonje, dok je ženama suprotan spol potreban tek poradi zadovoljenja pohote, s vrhuncem ironije u liku patuljka Roberta kao nenadmašna ljubavnika, čijem ljubavnom umijeću nijedna stenjevačka žena ne može odoljeti. Fantastične motive poput patuljaka, proročkih sposobnosti likova, inkarnacije i duhova umrlih autorica je skladno uklopila u priču koju je usprkos razbarušenosti i maštovitosti ogrnula prevladavajućim melankoličnim ozračjem. Njegovo je izvorište, jasno, u liku, odnosno psihološkom profilu i karakteru naratorice, koja je vrlo introvertirana, osamljena i stidljiva, a svoj unutrašnji svijet kao i tuđe literarne svjetove iz knjiga pretpostavlja onom izvanjskom i zbiljskom, preferirajući život u mašti i konstruktu, a strast tažeći i tražeći na papiru. A to što je naratorica po profesiji prevoditeljica sa spisateljskim sklonostima autorici služi za metatekstualna poigravanja i razvijanje autoreferencijalnih veza, ali i aluzija na domaću literarnu scenu, što ponekad zna posljedovati određenim balastima i suvišcima (poput npr. nefunkcionalnog i nepotrebnog uvođenja bračno-izdavačkog para u fabulu).

Nasljeđe bajke prepoznaje se u fantastičnim motivima, ali i u pojedinim kontrastnim likovima (stidljiva pripovjedačica spram fatalne, raskalašene Marije ili ružno-lijepi par blizanki), kao i u nedostatku nijansiranja, posebice primjetna u površnu oslikavanju likova, koji u najvećoj mjeri ostaju na razini skice. No, iako prevladava žanr bajke, autorica pojedine dijelove rukopisa piše u obliku kronike, a koristi se također elementima horora, ljubavne drame i erotskog štiva. Osim na prevelik broj fabularnih digresija, epizoda i rukavaca, recipijentova pažnja raspršuje se i na preveliku množinu protagonista, zbog čega postoji opasnost gubitka interesa. No Milana Vuković Runjić to kompenzira njegovanim, elegantnim i profinjenim, na mjestima možda čak odveć kićenim stilom, nimalo ne sputavajući svoj lirski senzibilitet, koji pušta da se razmaše kako bi rukopis obilježio obilnim nanosima lirskog.

'Ulica nevjernih žena' ironična je ruralno ambijentirana inačica chick-lita, suvremena bajka 'Seks i selo', u kojoj otpor patrijarhalnom društvu autorica apostrofira kako u seksualnom eksperimentiranju onkraj granica i okova bračne ložnice tako i u ženskom samoostvarenju umjetničkim, odnosno književnim stvaranjem, s protagonisticom koja ljubavnu strast svjesno zamjenjuje stvaralačkom. Pritom je bajka kao eskapistički žanr, ali i žanr prepun optimizma i mistike, dobro odabran okvir, jer dopušta i neutralizira dozu sladunjavosti i kiča, u koji Milana Vuković Runjić povremeno, ipak odsklizne.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, br. 344, svibnja 2007.

Ako ste možda kojim slučajem (ili greškom) prisustvovali nekoj od promocija knjiga Milane Vuković Runjić, znajte da vas autorica smatra redikulima (to je naime njezina tvrdnja iz današnjeg Jutarnjeg lista).

Nažalost, osvetit joj se ne možete bojkotiranjem njezinih novih knjiga jer ih najmanje godinu dana neće ni biti u prodaji - autorica, kako saznajemo u intervjuu dostupnom na ovome linku , planira pauzirati s književnim radom i počinje s pisanjem televizijske sapunice.

Međutoa, ako čitatelje svojih knjiga (odnosno posjetitelje promocija njezinih knjiga) Milana Vuković Runjić smatra redikulima, kojim će tek terminom počastiti gledatelje svoje sapunice, baš me zanima...

Rade Jarak objavio je novi roman ''Pustinje'' u izdanju zagrebačkog Litterisa.

O svojoj novoj knjizi Jarak govori za Nacional na ovome linku

'Ovdje fali ženska ruka' vjerojatno je prvi ženski roman u Hrvatskoj čije autorstvo potpisuje muškarac.

Junak Matićeva prvijenca kroz cijeli roman prolazi onom tankom linijom između uzbudljiva života i letargičnog postojanja. Nimalo zabavan i lagan put, ali to glavnog junaka (ujedno i pripovjedača) uopće ne zabrinjava.
Njegova želja za uspjehom u svijetu estrade u stalnoj je opreci s duhovima prošlosti i emocionalnim stresovima kojima je svakodnevno izložen. Ne ide mu baš glatko, njegove poslovno-kreativne ideje nailaze na prepreke i nerazumijevanje svih mogućih mediokriteta, od medijskih nadalje, ali on svejedno pronalazi suborce, spremne da zauzmu prve redove u naguravanju sa smiješnim estradnim okvirima i redkarpetovskim donjim limitima. Dok rat oko granica neukusa traje, dok bira između podnošljivog i iritantnog, junak sjeda za kompjutor i pokušava nam dočarati jednu bitku iz tog rata koju pokušava dobiti.

Djevojka sa „čardaš nogama“ i dugom crnom kosom, sjedila je pokraj mene drhteći od želje da pokaže svoju čast i čednost, za koje je međutim bilo pretpostaviti da su davno oskrnavljene, već prvim dolaskom ovdje. Rekla je da se zove Ana, da joj je tata zaposlen u Frankfurtu u jednoj bolnici, a mama ne radi, da je završila fakultet građevine i da čeka posao. Rekla je još puno toga, kao da je na obavijesnom razgovoru ili na castingu za „top-model of the Penthouse“. Da, da, a ja sam preplivao Majnu... ma, tko bi još slušao Anu dok je bend svirao temu iz filma „Underground“? Repertoar je obećavao bućkuriš koji će krenuti od ciganskih pjesama, na koje se violinist naoštrio već po izlasku na binu…

Edi Matić rođen je 1962. Radi kao samostalni grafički dizajner i audio-video producent. Pokrenuo je i producirao mjuzikl Sarajevski krug te je autor glazbenoga spota za gluhonijeme, zasad jedinog takve vrste u svijetu.

ZSK – srijeda, 14.05.2008.
Profilov Megastore, Zagreb

12,00 h – Konferencija za novinare
Austrijski kulturni forum : nagrada za promicanje suvremene austrijske književnosti 'Albert Goldstein'
Nagradu će predstaviti dir. Izdanja Antibarbarus d.o.o. Simona Goldstein, i dir. Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu Christian Ebner
13,00 h - Knjiga ispod čekića
'Povijest Venecije'
Sudjeluju : Robert Matijašić i Miroslav Bertoša
16,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Glas Koncila : Adolf Bele - 'Izbavi nas iz pakla droge, Gospodine!'
17,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Jesenski i Turk : Srećko Horvat - 'Znakovi postmodernog grada'
Sudjeluju: Žarko Paić, Tonči Valentić, Srećko Horvat
18,30 h – Do posljednjeg slova
Pavle Kalinić – 'Andrija Hebrang, svjedoci govore'
Sudjeluju : Pavle Kalinić, Branko Hebrang, Milan Bandić, Ivo Banac
20,00 h – ZSK Specijal - novi hrvatski roman
Finalist nagrade roman@tportal.hr
Josip Mlakić : 'Tragom zmijske košuljice' ,
Sudjeluju : Julijana Matanović, Jagna Pogačnik, Josip Mlakić
21,00 h – Čitanje : finalisti nagrade roman@tportal.hr
Čitaju : Dalibor Šimpraga, Nada Gašić, Mirko Kovač, Josip Mlakić, Edo Popović
Booksa, Martićeva 14 d

Na inicijativu kulturne udruge "Iniziativa Europea" iz Trsta te riječkog književnika Giacoma Scottija, u srijedu 14. svibnja poslijepodne u talijanskom gradu Gorizia održat će se međunarodni pjesnički susret.
S riječke, odnosno hrvatske strane, svojim će lirskim tekstovima nastupiti Diana Rosandić, Nikola Kraljić i Giacomo Scotti.
S talijanske strane učestvovat će pjesnici Marina Moretti, Silvio Cumpeta, Giovanni Fierro, Alberto Princis i Klaudio Vončina, te glumac Gualtiero Giorgini.

Za dva dana, 15.05.2008. bit će proglašen dobitnik/ca nagrade T-portala za najbolji hrvatski roman objavljen u 2007.

No, nažalost, žiri (još) nije ispunio jedno obećanje.

O čemu je riječ, pitate se?

Evo izvatka iz T-portalovog teksta u koji najavljuje nagradu roman@t-portal.hr (cijeli tekst dostupan na ovome linku:

''Posebnost u radu žirija koji će odlučiti o dobitniku nagrade roman@tportal.hr bit će zadatak naslovljen 'Žirirana lektira'. Svaki će član prilikom iščitavanja prošlogodišnjih romana voditi svoj dnevnik čitanja te u konačnici predstaviti ulomke, karaktere, opise i situacije koje smatra najboljim ostvarenjima u romanima s uže liste kandidata. 'Žirirana lektira' bit će objavljena na internetskoj stranici roman.tportal.hr, na kojoj od 4. veljače možete pronaći sve bitne informacije o novoj hrvatskoj književnoj nagradi.''

Šteta, a baš bih volio to pročitati.

Ipak, strpljen-spašen, još su dva dana do dodjele nagrade - možda ipak utaže moju znatiželju...

FRAKTURA
poziva
na predstavljanje knjige
"San o ljubavi i smrti"
Filipa Davida
na Zagrebačkom sajmu knjiga
u Profil Megastoreu,
Bogovićeva 7.

Predstavljanje knjige Filipa Davida 'San o ljubavi i smrti' održžat će se danas u utorak, 13. svibnja u 18.30 sati.

O romanu će govoriti Mirko Kovač, Filip David i Seid Serdarević.

Više o knjizi ovdje

Ona je Alestrija, divlja djevojčica koja je postala kraljicom Amazonki što jašu stepama, vole rat, bore se s muškarcima i ne boje se smrti.
On je Aleksandar Veliki, Filipov sin, legendarni potomak Ahila i Zeusa, kralj Makedonije, rođen u Peli 356. g. prije Krista. Nakon što je pokorio Malu Aziju i Perziju i pobijedio Darija III., preostaje mu samo da nađe kraljicu s kojom će učvrstiti carstvo. Kraljicu po svojoj mjeri ili, bolje rečeno, po mjeri svoje neumjerenosti. Susreće je u liku nepobjedive ratnice u nepreglednoj mongolskoj stepi. Oboje su vojskovođa na vrhuncu slave. On voli muškarce, ona voli žene. Dva su suprotstavljena sunca, no oba pogoni žudnja da osvoje svijet. U srazu kultura i u srcu ratnog vihora između njih će bljesnuti iskra iskonske strasti.
Od orgija do holivudskih bitaka, preko požudnih zagrljaja, izdaja, urota, blistavih osvajanja, teškom mukom izvojevanih pobjeda i vjerovanja u pradavne mitove, novi roman Shan Sa u epskom nas zamahu vodi u izmaštani antički svijet. Zanemarimo povijesne činjenice i prepustimo se pjesničkom snu prepunom putene naslade i pustolovnih uzbuđenja – i istinskome užitku čitanja.

Shan Sa rođena je u Pekingu 1972. Dokazavši se kao vrsna pjesnikinja na materinskom jeziku, godine 1990. napušta domovinu i kineski jezik zamjenjuje francuskim. U Parizu upisuje studij filozofije i postaje tajnica slikara Balthusa. Godine 1997. prima nagradu Goncourt za debitantski roman 'Vrata nebeskog mira', 1999. nagradu Cazes za 'Četiri života jedne vrbe', a 2001. nagradu Goncourt po izboru gimnazijalaca za roman 'Igra go'. Njezin roman 'Carica', objavljen i u prijevodu na hrvatski, bio je veliki knjižarski uspjeh u Francuskoj 2003.

ZSK – utorak, 13.05.2008.
Profilov Megastore, Zagreb

12,00 h – Knjiga ispod čekića
Edi Matić : 'Ovdje fali ženska ruka'
Sudjeluju : Edi Matić i Edo Popović
13,00 h - Knjiga ispod čekića
Predrag Raos : 'Naprijed natrag! – zbirka tipskih stranačkih programa
Sudjeluju : Boris Rašeta, Božo Rudež, Predrag Raos
17,30 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Naklada Ljevak : Slavoj Žižek - 'O nasilju' i Jacques Ranciere – 'Mržnja demokracije'
Sudjeluju : Nadežda Čačinović, Marijan Krivak, Leonardo Kovačević, Tonči Valentić i Kristijan Vujičić
18,30 h – Do posljednjeg slova
Filip David : 'San o ljubavi i smrti'
Sudjeluju: Filip David, Mirko Kovač i Seid Serdarević
20,00 h – ZSK Specijal - novi hrvatski roman
Finalist nagrade roman@tportal.hr
Edo Popović : 'Oči' ,
Sudjeluju : Alida Bremer, Gordana Farkaš Sfeci, Edo Popović

Igor Grbić, pulski pisac i prevoditelj, indolog i anglist, u razgovoru za Feral Tribune govori o vulgarizaciji kulture, Istri, Indiji, te o mitovima i vremenu.
Intervju čitajte ovdje

Portal Knjizevnost.org na ovome linku prenosi intervju kojega je beogradskoj Politici dala Dubravka Ugrešić, povodom izlaska srpskog izdanja njezine nove knjige ''Baja Jaga je snijela jaje''

Ako pažljivo pratite zbivanja na Zagrebačkom sajmu knjiga, sigurno ste saznali kako Hrvoje Šalković ima novu knjigu. Točnije, roman, naslovljen 'Oko cucka pa na mala vrata', kojega je objavio zagrebački Profil. No, osim novoga romana Šalković ima i vlastite internetske stranice. Koliko su nove, ne bih znao reći (ja ih tek nedavno otkrih) a nije ni važno, ali je važno da je autorov web izuzetno dobro dizajniran, vrlo pregledan i izrazito bogat sadržajem – pregršt fotki, biografskih podataka, ulomaka iz knjiga, autorovih kratkih priča i putopisa, popisi najdražih knjiga i filmova, brojne cjelovite recenzije i kritike njegovih djela, itd. – nema čega nema, i sve to, ponavljam, odlično grafički uređeno i vrlo pregledno.

Uostalom provjerite sami na ovome linku .

Inače, na ovome linku možete pročitati jedno besplatno poglavlje Šalkovićevog novog romana 'Oko cucka pa na mala vrata'.

ZSK – ponedjeljak, 12.05.2008.
Profilov Megastore, Zagreb

12,00 h – Knjiga ispod čekića
Tarik Kulenović : 'Politički islam'
Sudjeluju : Ervin Jahić i Tarik Kulenović
16,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Skener studio : Slavica Šišara - 'Urušena obala'
17,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Naklada Jurčić : Juraj Bubalo - 'Put Indije'
18,30 h – Do posljednjeg slova
Ivo Pranjković : 'Sučeljavanja'
Sudjeluju: Lada Badurina, Mateo Žagar, Ivo Pranjković
20,00 h – ZSK Specijal - novi hrvatski roman
Finalist nagrade roman@tportal.hr
Mirko Kovač : 'Grad u zrcalu' ,
Sudjeluju : Mirko Kovač, Seid Serdarević, Filip David, Žarko Paić

KRITIKA: Mirko Kovač -'Grad u zrcalu' (Fraktura, 2007.)

Dvanaest godina nakon izlaska svoga posljednjeg romana 'Kristalne rešetke' Mirko Kovač objavio je novi romaneskni naslov 'Grad u zrcalu'. Inače, to je već osma knjiga u sklopu Frakturine edicije sabranih djela toga pisca, rođena u Hercegovini 1938. i dugo godina nastanjena u Beogradu, odakle je zbog glasna i oštra protivljenja Miloševićevu režimu početkom devedesetih bio primoran odseliti, disidentsko utočište pronašavši u Rovinju. Učlanjenjem u Hrvatsko društvo pisaca i objavljivanjem svojih djela u Hrvatskoj Kovač dodatno zbunjuje povjesničare književnosti, koji ne znaju u koju ga nacionalnu ladicu svrstati, pri čemu im pisac nimalo ne pomaže uporno ignorirajući pripadnost nacijama i potvrđujući tako titulu »oskvrnitelja mitova« koju mu je davnih dana dodijelio Predrag Matvejević. To je titula koju Kovač s ponosom nosi jer, kako u nekom intervjuu obrazlaže, »nacije su zapravo proizvod ‘mitotvorne svijesti’, a mitovi o narodima su opasni jer su mitovi najpogodnija sredstva za sukobe, za opravdanja svih vrsta zlodjela«.

Romanom 'Grad u zrcalu' Kovač zaključuje ciklus proza posvećenih zavičaju, naglašavajući u izjavama za medije kako je taj roman zrcalo njegovih prijašnjih knjiga, odnosno njihov posljednji odraz u tom zrcalu. Roman je ispripovijedan iz pozicije prvoga lica jednine, od strane lika koji je i sam književnik, čime se sugerira autobiografičnost teksta. Ipak, iako bi bilo pogrešno sudbine protagonista iščitavati kao istinite i prenesene iz stvarnoga piščeva života, u građu je pisac ipak utkao i neka vlastita iskustva, kao i djeliće biografija svojih bližnjih, što je uostalom činio i u svojim ranijim djelima, neprestano svjestan da, ma koliko pisali o sebi, to je uvijek život drugoga, i obratno. U Kovačevim je prozama uloga pripovjedačeva literarnog ja da na svome tijelu u naše doba donese barem djelić povijesti, a u Kovačevim se djelima – kao što je to slučaj kod svih velikih književnika uostalom – prošlost uvijek prelama kroz ljudske sudbine i njihovu intimu, što je i u novome romanu neizostavno.

Pripovjedač 'Grada u zrcalu', inače i sam književnik, vere se po obiteljskom stablu i njiše mu grane tresući na papir plodove životnih priča koje tvore kroniku njegove porodice, odnosno obiteljski nokturno, što je i podnaslov romana. Iz pozicije odrasle dobi pripovjedač rekonstruira prošlost i prisjećajući se vremena svoga odrastanja sabire rasute trenutke svoga i života svojih bližnjih proživljenih na tvrdom hercegovačkom kamenjaru. Pritom se ponajviše ipak zadržava na životnoj priči i sudbini svoga oca, pomalo neodgovornog i prilično grubog, ali inteligentnog patera familiasa, koji je u čestim lutanjima u koja se upuštao – ako ništa drugo, onda u zemlju alkohola – neuspješno pokušavao pobjeći od sebe sama. Uzevši književnika za pripovjedača Kovač se upušta i u propitivanje procesa nastanka književnoga djela, odnosno umjetnosti, kao i osvješćivanje smisla umjetničkoga stvaranja, odnosno pisanja, ali se ne libi ni komentiranja i analize vlastita rukopisa, posredujući pritom i pojedine anegdote iz svoga bogatoga književničkog iskustva. No, pri pisanju ipak neprestano pazi na koherenciju rukopisne arhitektonike koja unatoč čestim metaliterarnim ekskursima i digresijama ni u jednom trenutku ne biva narušena, niti poljuljana.

Iako su sudbine ljudi o kojima piše ponovno obilježene političkim i ideološkim silnicama Kovačev je novi roman ipak lišen oštre društvene kritičnosti koja je obilježavala njegova prethodna djela. Unatoč nokturalnosti naznačenoj u podnaslovu, autorov je izričaj mnogo manje opor i turoban u odnosu na ostatak piščeva opusa, a erotika koja je jedan od Kovačevih najčešće rabljenih motiva u novome je romanu tek u naznakama i u mnogo blažoj varijanti, što je također u svrhu omekšanja iskaza, odnosno ostvarenja blaga i melankolična ozračja, kakvo je i imanentno sjećanjima, odnosno podvlačenju crte pod prijeđeni put. Pojedine su dionice novoga romana nabijene izrazitom emotivnošću što posebice odlikuje zaključnu epizodu posljednjega pripovjedačeva susreta s ocem u sanatoriju.
Tijekom toga susreta pisac otkriva novu, dotad nepoznatu, stranu očeva karaktera, doživljavajući ga na poseban način, »kao novo srodstvo, kao nepoznatog oca, ali nažalost na njegovu samom kraju, kad je čak i za svijeću kasno«. Iako svjestan svoga kraja koji je sve bliži – pa tako ni svoj boravak u sanatoriju nije nazivao liječenjem, nego »vježbom da se umre bez žaljenja« – pripovjedačev otac tijekom tog susreta – koji se sastojao čak i od čitanja oporuke – neprestano održava veselo raspoloženje i time ponovno iskazuje vlastitu opsjednutost »vedrinom smrti«. A ta je ljubav prema crnom humoru baš kao i sklonost nelinearnom pripovijedanju – otac je naime smatrao da je pripovijedanje bez digresija sporo i dosadno – tek dio očeva nasljeđa, prepoznavanje kojega se u piščevu vlastitu dvojničkom identitetu i karakteru nadaje vjerojatno i najosebujnijom odrednicom rukopisa.

Izvrsnim romanom 'Grad u zrcalu' Mirko Kovač suvereno dovršava višesveščanu ali i višedesetljetnu »vožnju uskotračnom prugom obiteljskoga vlaka« krševitim predjelima zavičaja, rasplićući magije života i halucinacije dječaštva na literarno nesvakidašnje moćan način te potvrđujući ponovno predjele djetinjstva kao nepresušno vrelo umjetničkoga stvaranja.

(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 368, travanj 2008.)

Izdavačka kuća
DISPUT

poziva
na predstavljanje knjige

Ive Pranjkovića
'SUČELJAVANJA'
(Polemički dueli oko hrvatskoga jezika i pravopisa)
/Disput, 2008/


Knjigu će predstaviti recenzenti
Lada Badurina
i Mateo Žagar
te autor Ivo Pranjković

Predstavljanje će se održati u sklopu Zagrebačkog sajma knjiga
u ponedjeljak, 12. svibnja 2008. u 18.30 sati,
u knjižari "Profil Megastore", Zagreb, Bogovićeva 7

ZSK – nedjelja, 11.05.2008.
Profilov Megastore, Zagreb

18,30 h – Do posljednjeg slova
fra Josip Blažević : 'Sai Baba i/ili Isus Krist
Sudjeluju: fra Josip Blažević, prof.dr.sc. Mijo Nikić, dr.med Ivan Čelić i Ivica Domaćinović.

20,00 h – ZSK Specijal – Novi hrvatski roman
Finalist nagrade roman@tportal.hr
Nada Gašić : 'Mirna ulica, drvored'
Sudjeluju : Sinan Gudžević, Tonko Maroević i Nada Gašić

KRITIKA: Michal Viewegh - 'Izvan igre' (Profil, 2006.)

Roman Michala Viewegha "Odgoj djevojaka u Češkoj" 1998.godine je bio najtraženiji naslov u hrvatskim knjižarama pa ne čudi što smo u narednih osam godina dobili još šest prijevoda knjiga tog književnog hit-mejkera. Uspjeh na ljestvicama čitanosti i prodavanosti nikako nije i jamac kvalitete, što se u nas u zadnje vrijeme često zaboravlja, a Vieweghov je uspjeh kod čitateljskog puka svakako nesrazmjeran u odnosu na kvalitativne dosege njegova pisma. No i takvim skromnim dosezima Viewegh ipak nadvisuje neka u našega publikuma još obljubljenija imena (da spomenem samo Dana Browna i Coelha). Ipak, budući da hrvatski izdavač Profil Vieweghov novi roman "Izvan igre" najavljuje kao svojevrsnu, kako na koricama kažu, "kreativnu prekretnicu" jer pisac u njemu, da nastavim s prilično nespretno sročenom izdavačevom formulacijom, "opis dubokih i važnih trenutaka u ljudskom životu donosi bez moraliziranja i dublje nego u dosadašnjim djelima", red bi bio da se to provjeri. S prilično skepse prionuh čitanju i zaklopivši nakon 244 stranice knjigu ne mogu reći da se moje ne baš povoljno mišljenje o tom piscu promijenilo. No, da se razumijemo, svakako sam imao i neugodnijih čitateljskih iskustava od ovoga!

Viewegh je lukavi i vješti manipulator emocijama ali i prepredeni laskavac koji svoje pitke ljubiće i limunade omata u postmodernističko ruho kako bi stvorio privid kompleksnosti i višeslojnosti svoga rukopisa i time impresionirao neiskusna i nezahtjevna čitatelja. U slučaju romana "Izvan igre" on je, slično kao i u romanu "Zapisivači očinske ljubavi", odabrao veći broj protagonista (točnije, ukupno pet) od kojih troje (Tom, Skippy, Hujerova) pripovjedaju u prvom licu (tzv. Ich-forma), dok su nam iskustva i razmišljanja preostalih dvoje aktera priče (Eva i Jeff) predočena posredstvom tzv. sveznajućeg pripovjedača (treće lice jednine). Iza takvog različitog tretiranja likova - osim želje za formalnim usložnjavanjem rukopisa (a čime se pokušala prikriti njegova fabularna nezanimljivost) - krije se autorova nesigurnost po pitanju provedbe diferencijacije likova i njihove međusobne raspoznatljivosti (što je posebno uočljivo u slučaju Toma i Jeffa). No, osim toga, Viewegh još potpuno nepotrebno i bez ikakve fabularne utemeljenosti rukopis nadograđuje i sa šest vrlo kratkih poglavlja u kojima donosi autobiografske isječke iz vlastita života, a za koje se - samo ako želimo biti izrazito dobronamjerni i ako za autora ustvari tražimo nategnutu izliku - može reći da donose neku vrst poveznice opisanih autorovih iskustava s nekim iskustvima likova. A da apsurd bude veći (baš kao i dojam o Vieweghovoj pretencioznosti) – te autobiografske isječke Viewegh piše u trećem licu jednine!!! (Naravno, postoji mogućnost da je povod takvom postupku u referiranju na vlastitu uspješnicu "Odgoj djevojaka u Češkoj" gdje smo također imali metafikcijsko pretvaranje kvazi-factiona u fiction, ali time nepotrebnost i pretencioznost nikako nisu smanjene, a kamoli poništene.)

Pripovijedanje je fragmentarno, nelinearno (uz česte skokove iz sadašnjosti u prošlost i nazad) i provedeno brzom izmjenom kratkih poglavlja, čime je uspješno postignuta dinamizacija (a da preglednost radnje nije dovedena u pitanje, što zaslužuje pohvalu). Što se tiče fabule, ona govori o petero srednjoškolskih prijatelja (dvije cure i tri dečka) i njihovim međusobnim vezama, kako onim tokom školovanja tako i današnjim, kada su na početku svojih četrdesetih. Roman najvećim svojim dijelom zapravo govori o suočavanju likova s vlastitom sredovječnošću (čime se skladno nadovezuje na korpus recentnih djela Ferića, Radakovića, Koščeca, Vadanjela, pa smo možda i zbog toga tako žurno dobili prijevod); svi Vieweghovi protagonisti iz perspektive sredovječnosti rekonstruiraju dane odrastanja i prvih međusobnih zaljubljivanja (koja neki od njih, kako vidimo, još uvijek nisu preboljeli), na različite se načine boreći sa svješću o vlastitoj prolaznosti i nemogućnosti ostvarenja mladenačkih žudnji i htijenja. Kako ubrzo uviđamo, svi su oni izrazito ranjivi, ali to maskiraju na različite načine - tražeći zaborav, bilo u alkoholu (Tom) ili promiskuitetu (Jeffove turneje bordelima); bilo da se osamljuju i otuđuju (Eva) ili glupiranjem stvaraju lažnu sliku o sebi (Skippy). A na sve te načine ustvari samo potvrđuju i potenciraju svoju poziciju "izvan igre" (uz napomenu da je metaforiku naslova autor dodatno naglasio čestim referiranjem na popularnu školsku igru "Graničara").

U ovome romanu Vieweghu ne uspijeva u potpunosti ono u čemu je inače najdojmljiviji – uvjerljivo ocrtavanje likova. Da se razumijemo, svi su likovi (pa čak i sporedni, primjerice otac Hujerove) vrlo životni, ali stupanj postignute empatije ovoga puta umanjuje karakterna jednodimenzionalnost i preočita upotreba likova u svrhu beletrizacije odabrane teme. Naime, tokom cijeloga romana likovi ostaju tek nosiocima jedne glavne karakteristike koja ih obilježava, pa tako primjerice na svakoj stranici posvećenoj Hujerovoj Viewegh razglaba o njezinoj ružnoći i njezinom intimnom suočavanju s tim problemom, dok mu Tom služi tek kao primjer za tematizaciju nesretne, neuzvraćene ljubavi (pa njegovo samosažaljenje vrlo brzo počinje živcirati), a Skippy nadopunjuje kvotu stereotipa na sve moguće načine skrivajući od okoline svoju homoseksualnost. Istina, teme ružnoće i ožiljaka koje na duši mlade žene može ostaviti svijest o vlastitoj neatraktivnosti Viewegh je vrlo dobro i detaljno obradio (premda, s obzirom na iznimnu inteligenciju Hujerove, njezino u tolikoj mjeri pretjerano lamentiranje o vlastitoj ružnoći naprosto nije uvjerljivo i zato s razlogom s vremenom počinje iritirati). Međutim kad je već nepobitno da je likove žrtvovao zbog njihova služenja tematici, onda svakako treba žaliti što je temu ljepote (utjelovljene u navodno prekrasnoj i neodoljivoj Evi) tek ovlaš dodirnuo i pristupio joj s puno manje entuzijazma nego što je to s ružnoćom Hujerove bio slučaj (ako me sjećanje ne vara, kod Pirandella, ali i u Woody Allenovoj "Purpurnoj ruži Kaira" likovi se pobune protiv svoga autora, a šteta je što Vieweghovim ipak nedostaje hrabrosti za takav čin; razloga su uistinu imali...).

Svakako treba primijetiti (te autoru i zamjeriti!) da je, vjerovatno u cilju bolje prijemčivosti svoga romana, Viewegh propustio ukazati na mijene (i pozitivne i negativne) koje su protok vremena i promjena društvenog ustroja donijele češkom društvu, a čega su njegovi likovi (koje, ne zaboravimo, prikazuje u rasponu od dvadesetak godina) bili svjedoci.
Na kraju još napomena da je i nespretnost prevoditeljice (npr. "vjekovita stabla", "sladokusno isplažen jezik", ili rečenice poput "Ne mogu objasniti gdje sam izvukla upravo ovu sliku?") u skladu s kvalitativnom osrednjosti samoga štiva.

Sve u svemu, od Viewegha ništa novo; on je tip pisca koji je u stanju bez većih problema nanizati još desetak sličnih, pitkih, čitkih, neopterećujućih i nezahtjevnih romana usredotočenih na tematizaciju muško-ženskih odnosa, uz prihvatljiv omjer humora i sjete, gorčine i meda, nostalgije i smijeha. Odnosno, on je tvorac idealnog štiva za čitatelja nesklona pretjeranom zdvajanju i, ma koliko mu kritičnije nastrojeno, zahtjevnije čitateljstvo s razlogom bilo nesklono, svakako treba naglasiti da je svakoj nacionalnoj književnosti barem jedan takav pisac nasušno potreban. Jer, podsjetimo, nije sva književnost usmjerena Vječnosti, a Vieweghova i štiva njemu srodnih autora svakako pridonose popularizaciji čitanja (a pritom ipak nisu uvredljiva po inteligenciju recipijenata, poput primjerice Coelhovih ili npr. Biondićkinih knjiga).

(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Bibliovizoru 3.programa Hrvatskog radija, siječnja 2007.)

Štovani ljubitelji HAIKU-stiha
obavještavamo vas da će se održati
tradicionalni proljetni susret riječkih haiku pjesnika,

u ponedjeljak,12. 05.2008. u 18 sati,
u zgradi Filodrammatice, na drugom (II) katu,
(mala dvorana ), Korzo 28. Rijeka.


U organizaciji:
DRUŠTVA HAIKU PJESNIKA - Rijeka,
DRUŠTVA PRIJATELJA HRVATSKA - JAPAN - Rijeka,
I HRVATSKOG KNJIŽEVNOG DRUŠTVA ''OSVIT''


Ovim vas putem pozivamo da nam se priključite
i uveličate ovaj događaj.

ZSK – subota, 10.05.2008.
Profilov Megastore, zagreb

12,00 h – Knjiga ispod čekića
Marina Šur Puhlovski : 'Novi zapisi s koljena'
Sudjeluju : Darija Žilić, Tanja Tarbuk, Marina Šur Puhlovski
13,00 h – Potpisivanje :
Alistair Keddie, autor adaptacije Šume Striborove, Naklada Bulaja
17,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Univerzalni život
Ivica Grbčić : 'Katastrofa korjenite promjene Zemlje'
18,30 h – Do posljednjeg slova
Bora Ćosić : 'Put na Aljasku'
Sudjeluju: Velimir Visković, Nenad Popović i Bora Ćosić
20,00 h – ZSK Specijal – Novi hrvatski roman
Finalist nagrade roman@tportal.hr
Dalibor Šimpraga : 'Anastasia'
Sudjeluju : Dubravka Crnojević Carić, Nenad Popović i Dalibor Šimpraga

Osječko Društvo pjesnika 'Antun Ivanošić' organizira 2. susrete pjesnika Osijek 2008., 25. listopada u Dječjem kazalištu 'Branko Mihaljević'. Povodom toga raspisuje natječaj za pjesnikinje i pjesnike koji se mogu prijaviti za sudjelovanje do 20. lipnja.

Propozicije:
- Pjesnikinje i pjesnici mogu sudjelovati na natječaju sa po tri pjesme (tema po izboru autora).
- Pjesme i osnovne podatke o autoru (ime i prezime, adresu i broj telefona), treba poslati do 20 lipnja 2008. godine na adresu:
Društvo pjesnika Antun Ivanošić Osijek
Ribarska 1, 31000 Osijek
s naznakom (za natječaj)

ili na e- mail: pjesnici@gmail.com

Žiri od pet članova odabrat će 30 pjesama među prispjelim radovima, a njihovi autori će nastupiti na Susretima pjesnika Osijek 2008.
Upravni odbor Društva pjesnika 'Antun Ivanošić' o tome će obavijestiti autore do kraja rujna 2008. godine.

Na sastanku u Rijeci (u uredništvu nakladničke kuće EDIT), u četvrtak 08. svibnja, članovi žirija Međunarodnog književnog natječaja Fulvio Tomizza: LAPIS HISTRIAE 2008: Nataša Petrinjak, dr. sc. Marcello Potocco i dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, odlučili su da u uži izbor za nagradu uđu sljedeći/e autori/ce:

Dubravka Berc Prah (Rogaška Slatina), Laslo Blašković (Novi Sad), Slobodan Bubnjević (Pančevo), Davor Dužman (Pula), Ivana Peruško (Moskva) i Mario Schiavato (Rijeka).

Dobitnik/ca nagrade (500 eura donira umaška tvrtka SIPRO d.o.o.) bit će proglašen/a 23. svibnja u Umagu u okviru manifestacije Forum Tomizza.

Ove godine u konkurenciju za nagradu Lapis Histriae 2008 ušla su 73 rada. Radovi su poslani iz sljedećih zemalja: Hrvatska (32), Slovenija (15), Srbija (15), Bosna i Hercegovina (4), Italija (2), SAD (2), Njemačka (1), Rusija (1), Francuska (1). Što se tiče jezika, situacija je sljedeća: hrvatski (36), srpski (16), slovenski (13), talijanski (6), bosanski (2).

U subotu 10. svibnja s početkom u 12:00 u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović u Preradovićevoj bit će predstavljena zbirka priča "Kako su nas ukrali Ciganima" Julijane Adamović.

Autorica, socijalna pedagoginja iz Vukovara, priče je isprva objavljivala na blogu itsprobablyme.blog.hr, a u štampanoj formi izašle su u izdanju SN Privlačica iz Vinkovaca.

Uz 29 priča u zbirci ćete pronaći prijevod naslovne priče na romski, odabrane komentare s bloga i topao predgovor koji je napisala Julijana Matanović.

Knjigu će predstaviti dvije Julijane, autorica i Julijana Matanović, te Sandra Obradović, blogerica.

Dragi prijatelji knjige i znanstvene fantastike,

pozvani ste na predstavljanje knjige

TUŽNA MADONA

autorice Marine Jadrejčić

U petak, 9. svibnja, u 19 sati uz lijep prigodni program i domaće kolače, u prostorima Osnovne škole Petra Studenca (I kat) u Kanfanaru. Uz autoricu, o knjizi (koju je objavila Naklada ZORO) će govoriti i njen urednik Davor Šišović, a na razgledanje se nudi i izložba SF ilustracija autorice Ines Burić Šabanović.

Marina Jadrejčić rođena je u Puli, a živi, radi i piše u Kanfanaru. Već petnaestak godina piše i objavljuje znanstvenofantastičnu prozu. Za priču "Tužna madona" dobila je drugu nagradu Istrakonova natječaja 2002. i godišnju nagradu Sfera 2003. godine. Za priču "Ljudi bez lica" 2003. godine dobila je treću Istrakonovu nagradu, a za priču "Zmajeve brazde" na Istrakonovu je natječaju 2005. godine dobila posebnu nagradu za najbolju obradu istarske teme. Priče su joj prevedene na njemački i engleski jezik, te objavljene u inozemnim SF časopisima. Prva priča iz njezina ciklusa novela o Istranima u svemiru, "S druge strane struje", uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele "Ad astra". Zbirka znanstvenofantastičnih i fantasy priča "Tužna madona" prva joj je objavljena knjiga.

Profilov Megastore
11. svibnja u 20 h

predstavljanje knjige
'Mirna ulica, drvored'
Nade Gašić

+ predavanje iz fabulometrije.


Knjigu će predstaviti
Tonko Maroević i Sinan Gudžević,
a predavanje popraćeno slajdovima
će održati autorica osobno.

ZSK – petak 09.05.2008.
Profilov Megastore

12,00 h – Knjiga ispod čekića
Mirko Bilandžić: 'Poslovno obavještajno djelovanje'
Sudjeluju : Pavle Kalinić, Grozdana Cvitan, Mirko Bilandžić
16,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Andrijići - Mensje van Keulen : 'Posljednji gosti'
Sudjeluju: Maja Weikert Lozica, Zdenka Andrijić, Vladimir Stojsavljević
17,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Zoro – Bajam Illkullu : 'Zapisi iz harema'
Sudjeluju: Julijana Matanović i Zoran Filipović
18,30 h – Do posljednjeg slova
Izabrana djela Slobodana Šnajdera
Sudjeluju: Božo Rudež, Velimir Visković, Nenad Popović i Slobodan Šnajder
20,00 h – ZSK Specijal – Novi hrvatski roman
Drago Glamuzina : 'Tri'
Sudjeluju : Zoran Ferić, Jagna Pogačnik, Roman Simić Bodrožić i Drago Glamuzina

Na ovotjednom 'Književnom petku' bit će predstavljeno prvo hrvatsko izdanje knjige "Razumijevanje medija" Marshalla McLuhana, glasovitog kanadskog teoretičara medija, čiji se radovi po važnosti uspoređuju s djelima Darwina, Einsteina ili Freudea.

O knjizi, po mnogočemu vizionarskoj, napisanoj 20 godina prije osobnih računala i 30 godina prije interneta,
govorit će Snježan Hasnaš, Žarko Paić, Tomislav Pletenac te voditelj tribine Boris Perić.

Mjesto događanja je Gradska knjižnica, Starčevičev trg 6, Galerija Kupola, s početkom u 20 sati.

U četvrtak, 8. svibnja, u 19 sati,
u Hrvatskom društvu pisaca
(Basaričekova 24 , Zagreb)
održat će se književna večer u ciklusu 'Književni portret',
a na kojoj će o djelu Zvonka Kovača
govoriti književni teoretičar i kritičar Cvjetko Milanja
i voditelj tribine Branko Maleš.

Bio/bibliografija Zvonka Kovača ovdje

Novi broj 'Vijenca'
(prvi kojeg je uredio novi glavni urednik Mate Maras)
od danas je na kioscima
(cijena samo 10,00 kn)
a u njemu
na str. 13.
moja kritika
romana
'Srednji spol'
Jeffreya Eugenidesa

Radnja novog romana Hrvoja Šalkovića događa se u Zagrebu, u kojem skupina prijatelja planira pljačku banke. Za razliku od romana «Zec na mjesecu» u kojem su protagonisti pripadnici srednje-visokog gradskog sloja, likovi novog romana stoje jednu stepenicu niže. Riječ je o pametnim mladim luzerima, čija je sudbina dobrano uvjetovana načinom na koji su odrasli.

U idejnom smislu okosnicu romana čini problem zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji, a u fabularnom smislu priču nosi već spomenuta pljačka banke, te ljubavna veza na daljinu. Roman je pisan u dahu, u dobro poznatom Šalkovićevu tonu i izričaju, s mješavinom vrlo duhovitih i izuzetno emotivnih dijelova.
I dok su Šalkovićevi prethodni romani pisani u "duru" i uvelike podsjećaju na engleski novi val, s Hornbyjem na čelu, «Oko cucka, pa na mala vrata» ne sliči previše na «Notting Hill», «Četiri vjenčanja i sprovod», «Zapravo ljubav» i sve ostale romane koji se uspoređuju s Šalkovićevim prijašnjim radovima. U nekim je dijelovima teži, melankoličniji, emotivniji... ali opet, u nekim je dijelovima i duhovitiji.
Možda i više nego u bilo kojem svome prethodnom djelu, Šalković u "Cucku" uspijeva čitatelja uhvatiti na udicu "akcije", ali samo da bi mu ispričao puno ozbiljniju i nimalo laganu priču - onu zbog koje je ovaj roman o urbanim autsajderima zapravo i napisan.

"Oko cucka pa na mala vrata" donosi sve ono na sto nas je Šalković navikao: puno humora, akcije, živopisnih likova i onu dozu srca zbog koje sve navedeno ima tako dobar okus. U svakom slučaju, Šalković je malčice promijenio kurs.

ZSK – četvrtak 08.05.2008.
Profilov Megastore

12,00 h – Knjiga ispod čekića
Tatjana Divjak : 'Kako ojačati samopouzdanje u 7 dana'
Sudjeluju : Sandra Pocrnić Mlakar, Tatjana Divjak, Mladen Vedriš
17,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća
Teovizija : 'Biblija' u prijevodu nadbisupa Ivana Evanđeliste Šarića
Sudjeluju: dr.Zvonimir Kurečić, dr.Karlo Višaticki, Damir Lipovšek, Ivica Domaćinović, biblijske tekstove čita Dubravko Sidor
18,00 h – Čitanje
Michal Viewegh : 'Anđeli'
Booksa, Martićeva 14 d
18,30 h – Do posljednjeg slova
Snježana Fridrih : 'Leksikon hrvatske političke gluposti'
Sudjeluju: Zoran Filipović i Snježana Fridrih
20,00 h – ZSK Specijal
Irena Vrkljan : 'Svila nestala, škare ostale' ,
'Dnevnik zaboravljene mladosti' ,
'Pismo u pismu'
Sudjeluju : Jasna Horvat, Irena Vrkljan, Andrea Zlatar, Nives Tomašević

Portal cunterview.net donosi nove, još neobjavljene pjesme Ljube Lozančić, mlade pjesnikinje čiju je odličnu zbirku 'Slavlje na pučini' prošle godine objavio Algoritam.

Pjesme dostupne ovdje

UBIQ, književni časopis za znanstvenu fantastiku
ISSN 1846-6087
Nakladnik: Mentor d.o.o., Zagreb
Glavni urednici: Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak
Uredništvo: Igor Marković, Mihaela Marija Perković, Davor Šišović, Boris Švel
Savjet časopisa: Tomislav Brlek, Nikica Gilić, Zoran Kravar, Darko Macan, Zoran Roško, Darko Suvin
Grafički identitet: Melina Mikulić, Studio grafičkih ideja
http://ubiq.nosf.net

Drugi broj književnog časopisa za znanstvenu fantastiku 'UBIQ' nastavlja u "uvodničarskoj" koncepciji prvoga broja (okićenog Nagradama SFERA za esej i dizajn), predstavljajući najuglednije autore hrvatske fantastične književnosti, kao i akademske proučavatelje žanrovskoga pisanja.
"Književnu republiku znanstvene fantastike" tako predstavljaju vodeće autorice "fantastičnog ženskog pisma" Veronika Santo, Vesna Gorše i Milena Benini, potpomognute mladim snagama (Irena Rašeta, Tereza Rukober), dok spisatelji ne odustaju od malko žešćeg stila (Dalibor Perković, Aleksandar Žiljak, Kristijan Novak), a svi skupa predstavljaju raspon od ženskog pisma, vremenskog putovanja, post-cyberpunka i post-fantasyja do klasičnoga science-fictiona, militarnog akcijskog SF-a i erotike.
Kritičko-teorijski dio s jedne strane proučava baštinu domaće fantastične književnosti, radovima o Zagorki i Vladanu Desnici, a s druge donosi filmološki ogled o žanrovima fantastičnog filma te svjetsku premijeru opsežnog rada o Ursuli Le Guin iz pera doajena svjetske teorije znanstvene fantastike, Darka Suvina.


Na 228 stranica, UBIQ 2 donosi:

Novele
Vesna Gorše: Narcis
Kristijan Novak: Naklon bogovima
Veronika Santo: Mi i oni iza mojih leđa
Dalibor Perković: Quentinova pravila
Irena Rašeta: Bolji je svijet moguć
Milena Benini: Dani snijega
Aleksandar Žiljak: Dani orgona
Tereza Rukober: Zaboravljeni
Kritička praksa
Biljana Oklopčić: "Plameni inkvizitori" u kontekstu gotičkog romana
Bojan Jović: Lek za smrt - smrt kao lek (o "Prazniku besmrtnosti" A. A. Bogdanova i "Pronalasku Athanatika" Vladana Desnice)
Darko Suvin: Spoznaja, sloboda, "The Dispossessed" kao klasik
Nikica Gilić: Filmska fantastika i znanstvena fantastika u kontekstu teorije žanra
Bibliografski prilozi
Bibliografija hrvatske znanstvenofantastične novele i minijature za 2006. i 2007. godinu

Izašao je novi broj 'Balkanskog književnog glasnika', na vašim elektronskim kioscima, besplatno!

BKG, Br. 1 / 2008. Sveska 14.

http://www.balkanwriters.com/broj14/index.htm

http://glasnik.net


U novom broju BKG-a možete pročitati :

PROZA
Dobrilo Nenadić, Irina Marković, Ivana Žaja, Jasmina Hanjalić, Mara Meimaridi, Milenko Županović, Mileta Prodanović, Miloš K. Ilić, Muzafer Čauši, Slobodan Novokmet, Zorana Kešeljević

POEZIJA
Boško Tomašević, Dušan Maljković, Ibrahim Hadžić, Jelena Bogavac, Krištof Dovjak, Melita Sanković, Milan B. Popović, Nataša Simeunović, Sabina Maličbegović, Saša Radojčić, Stanislav Pavić, Stevan Mihailović,
Vitomir Prkačin,

DRAMA
Milko Valent -' Mala klaonica nježnosti'

ESEJ
Ana Mušćet - 'Zapažanja', poetski esej
Dejan Vukićević - 'Delo', esej
Ranko Munitić - 'Dva eseja ne-o-filmu', esej
Zorica Jevremović - 'Stripovska storija o princezi', esej
Zorislav Paunković - 'Slučaj Ane Gorenko', esej

Dodatak: Predlog Zakona o kulturi Republike Srbije


Ovaj broj Balkanskog književnog glasnika uredili su Neven Mehinagić, Elfrida Matuč Mahulja i Vesna Denčić.

Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.


Adrese Balkanskog književnog glasnika :
http://glasnik.net
http://glasnik.info
http://balkanwriters.com


Dnevni glasnik je na adresi:
http://www.balkanwriters.com/novosti.php

Rimska republika slavi trijumf svoga vojskovođe Lukula nad Mitridatom. Snaga Republike neupitna je, protivnika gotovo da i nema, rimske legije osvojile su čitav poznat svijet. Ali u samom Rimu nema mira, zaredala su ubojstva građana, a Decije Cecilije Metel Mlađi, sada na položaju kvestora rizničara u Saturnovu hramu, otkriva neobične zalihe oružja. Njegov se detektivski duh budi i on povezuje ubojstva i oružje, iza kojih se krije pogubna urota koja će dovesti u pitanje ne samo Decijev život već i živote njegovih prijatelja, pa i samu Republiku.
'Katilinina urota', drugi roman izvrsne serije 'SPQR' majstora krimića i povijesnih romana Johna Maddoxa Robertsa, vodi nas u stari Rim, u vrijeme kada su ljudi i njihovi zločini bili toliko slični današnjima.

Roberts iznova potvrđuje da se u zamršenim ulicama staroga Rima osjeća kao kod kuće.
Publishers Weekly

Zagrebački sajam knjiga, Profilov Megastore

Srijeda, 07.05.2008.

12,00 h - Knjiga ispod čekića
Tahir Mujičić - 'Nauk od žena'
Sudjeluju : Lada Čale Feldman, Grozdana Cvitan, Tahir Mujičić
15,00 h - Predstavljanje nakladničkih kuća
Andrijići
'Priče iz dubine - Srce plavog kita'
Sudjeluju: Zdenka Andrijić, vladimir Stojisavljević
16,00 h - Predstavljanje nakladničkih kuća
Klub Sušačana - 'Sušačka revija' predstavlja Alen Čemeljić
17,00 h - Predstavljanje nakladničkih kuća
Hrvatsko filološko društvo i Disput
Biblioteka 'Na tragu klasika'
18,30 h - Do posljednjeg slova
Michal Viewegh - 'Anđeli'
Sudjeluju : Michal Viewegh, Zoran Ferić, Roman Simić Bodrožić
19,30 h - promocija monografije Vasko Lipovac - 'Erotika' (Galerija Forum)
Sudjeluju: Slobodan Prosperrov Novak, Ante Tomić, Voja Šiljak, Pavle Kalinić
glazbena podrška : Ana Ghallo i Saša Nestorović
20,00 h - ZSK specijal - Novi hrvatski roman
Robert Perišić - 'Naš čovjek na terenu'
Sudjeluju: Robert Perišić, Teofil Pančić, velimir Visković

"U Hrvatsku sam putovao baš pred Božić. Doma je bio strašan snijeg, a tamo je bilo toplo i mirisalo je na naranče. Odavno mi nije bilo tako lijepo. Sićušna zemlja. Sićušna sredozemna sreća. U Hrvatskoj sam proveo samo dva tjedna i to je bilo dovoljno da zaboravim svoj vlastiti grad."
Hrvatska je jedno od odredišta što ih kultni ruski pisac Ilja Stogoff (1970) opisuje u knjizi 'Mrtvi mogu plesati' (Mertvye mogut tancevat', 2005). Tom smjernom katoliku, ali i vatrenom povjesničaru rocka, koji je 2004. bio gost Sajma knjige u Puli, hrvatski su krajevi postali simbol sreće i radosti na depresivnoj pozadini brojnih groblja, piramida i mauzoleja. Putujući, veli, nailazio je samo na ruševine i prašinu, sumorne krajolike bez imena i smisla. A nekad su te hrpe smeća bile centri moći iz kojih su vladari kretali u pokoravanje svijeta. Mistična Ladoga, prijestolnica drevne Rusije, danas izgleda, piše Stogoff, "poput stvrdnutoga hračka". Tu su još i Karakorum, sjedište strašnog mongolskog vladara Džingis-kana koji je sravnio sa zemljom 862 kineska grada, pa onda Saraj-Berke, mjesto u blizini Astrahana, u kojemu su stolovali kanovi Zlatne Horde, zatim Jakutsk, prijestolnica Sibira, koji je ruskim konkvistadorima bio zanimljiv zbog izdašnog poreza u naturi, potom Venecija, čiji su umjetnici "dizajnirali" mnoge istočnjačke gradove, pa Kijev koji izgleda kao da ga je izmislila otkačena rock-skupina Vopli Vidopljasova...
Vladari današnjeg svijeta ratuju na drugoj bojišnici, oni su zabavljači i (anti)junaci žutog tiska. Jedan od njih, Frédéric Beigbeder bio je gost Iljine televizijske emisije u Sankt Peterburgu, Orhana Pamuka, tursku literarnu ikonu, Stogoff je došao intervjuirati u Istanbul. Beigbeder je, znamo, svoju rusku pustolovinu opisao u novom romanu, a Orhan Pamuk je Ilju ubrzo ponovno sreo uživo, u Puli, međutim nije ga prepoznao...
I što sad, kad je sve mrtvo: civilizacije, gradovi i ljudi? Ima li nade za one koji putuju? Da, veli Stogoff: The Joshua Tree. U2. I Hrvatska, naravno! Treba roditi glazbu iz duha tragedije.

Ilja Stogoff autor je krimića Imperatorova lubanja (Čerep Imperatora) i Krvava Mary (Krovavaja Meri), objavljenih 1997. pod pseudonimom Viktor Banev, zatim Kamikaza (Kamikadze, 1998), Revolucije sad! (Revoljucija sejčas!, 2001) i Klupskog života. Pravi se da si znalac (Klubnaja žizn'. Pritvoris' ee znatokom, 2001), Mačo ne plaču (Mačo ne plačut, 2001), 1.000.000 eura (1000000 evro, 2003)... i tko bi sve nabrojio!
Stogoff danas, nakon tri odlično primljene knjige u Hrvatskoj (Trinaest mjeseci, Mačo ne plaču i mASIAfucker), izgleda ovako: ćelavac s kapom Kangol i klaunovskim tenisicama Yellow Cab, vozi se gradom u devetki bez lijevoga retrovizora i na svakom raskršću mora stati i dijeliti obožavateljima autograme. Megacelebrity, veli kritičar Lav Danilkin.

Ako vas zanima
moje mišljenje
o romanu
''Sjajna svjetla, velegrad''
Jaya McInerneya
kliknite na ovaj link
i pročitajte
moju kritiku

Disput
i
Hrvatsko filološko društvo iz Zagreba

pozivaju vas na predstavljanje svježe pošiljke svojih klasika:

- Dmitrij Prigov 'Živjet ćete u Moskvi!'
- Gail Jones 'Kuća disanja'
- Annie Ernaux 'Mjesto'
- Desző Kosztolányi 'Kornél Esti'
- Ilja Stogoff 'Mrtvi mogu plesati'

u srijedu, 7. svibnja 2008. u 17 sati u sklopu 5. Zagrebačkog sajma knjiga - Profil Megastore, Zagreb, Bogovićeva 7

O knjigama će govoriti književni kritičari Adrian Cvitanović, Đurđica Čilić-Škeljo i
István Ladányi te urednica biblioteke "Na tragu klasika" Irena Lukšić.

Indijska književnica i dobitnica najprestižnije britanske nagrade Booker za roman 'Nasljeđe gubitka' Kiran Desai za Zarez govori o razlikama između zapadnih društava savršenog multikulturalnog make upa ali velike usamljenosti, i manjih sredina, poput Indije ili Hrvatske koju je nedavno posjetila, u kojima život bruji na drukčiji način.

Intervju dostupan ovdje

Zagrebački sajam knjiga, Profilov Megastore

Utorak, 06.05.2008.

12,00 h – Svečano otvorenje 5.Zagrebačkog sajma knjiga
13,00 h – Knjiga ispod čekića : Hrvoje Šalković - 'Oko cucka pa na mala vrata'
Sudjeluju : Ida Prester, Roman Simić Bodrožić, Hrvoje Šalković
17,00 h – Predstavljanje nakladničkih kuća : Kruzak
Josip Marinković – 'Učiteljstvo kao poziv'
18,30 h – Do posljednjeg slova
Zvonko Maković – 'Lica – alternativna povijest umjetnosti'
Sudjeluju : Žarko Paić, Tonko Maroević, Zvonko Maković
20,00 h – ZSK specijal
TRIBINA: Novi hrvatski roman
Članovi žirija nagrade Hutarnjeg lista i nagrade roman@tportal.hr sučeljavaju mišljenja i brane svoje odabire : Andrea Zlatar, Jadranka Pintarić, Igor Mandić, Jagna Pogačnik, Gordana Crnović, Miroslav Mićanović, Velimir Visković, Tomislav Brlek

Drago Glamuzina, glavni urednik izdavačke kuće Profil, prije sedam godina objavio je hvaljenu zbirku poezije “Mesari” za koju je dobio godišnju nagradu Vladimir Nazor te Kvirinovu nagradu. Upravo je objavljen i njegov prozni prvijenac, roman “Tri”, u kojom se razrađuje tema kojom se bavio i u “Mesarima” - “prizori iz (izvan)bračnog života”, ljubavni trokut i ono što takav odnos sa sobom povlači.

O svom romanu Glamuzina govori ovdje

'Kornél Esti' jedno je od najpoznatijih i najcjenjenijih djela mađarskoga književnog klasika Dezsőa Kosztolányia. Riječ je o zbirci osamnaest kratkih proza nastalih između 1925. i 1933. godine, različita opsega i teško svedivih pod zajednički žanrovski nazivnik: kao što glavni junak Kornél u prvom poglavlju ističe, njegova je namjera objediniti putopis, u kojem će opisati mjesta u koja je putovao ili želio putovati, i romansiranu biografiju koja se tiče običnih i neobičnih događaja iz njegove jave, ali i sna (jer "san je također zbilja").
Kornél Esti zagonetan je i neuhvatljiv lik, zapravo Kosztolányiev alter ego, nerazdvojan prijatelj iz djetinjstva, kopija kroz koju pisac kazuje sve što je u njemu potisnuto, divlje, anarhično. Pripovjedaču, koji je pod naporom pisanja zaboravio kako valja živjeti, potrebno je ispunjenje avanturama i razonoda, a Kornélu, koji više ne zna pisati, nego samo živjeti, čvršći oslonac koji će sačuvati njegovu svakodnevicu od raspadanja. Dok je Kosztolányi disciplinirano sjedio za svojim radnim stolom i neumorno pisao da bi svojoj obitelji osigurao egzistenciju u kriznome poslijeratnom razdoblju, njegov je Kornél umjesto njega lutao svijetom i živio životom oslobođenim društvenih konvencija i normi. Uvidjevši da – izuzevši Goethea – pojedinac nema dovoljno snage da istodobno i piše i živi, nadu polažu u združene snage: pripovjedač će zapisivati Kornélove dogodovštine i, nakon što po dogovorenom ključu ujednači njihove bitno različite stilove, potpisat će se kao autor, a Kornélovo ime krasit će naslov knjige – jer "naslov tiskaju većim slovima". (U biblioteci "Na tragu klasika", eto, upravo je obrnuto...)
Okupljene proze nepretenciozno ukazuju na zaigranu i ironičnu dimenziju života, u kojoj se komično i tragično nerijetko isprepleću do nerazmrsivosti. Profinjenim humorom autor dotiče onodobne tabue i poigrava se stereotipima, izrugujući pritom i svoje i tuđe ideale, a fascinantno je što, gotovo stoljeće kasnije, njegove ideje, opisi i komentari djeluju svježe i primjenjivo na svakodnevicu.

Dezső Kosztolányi (Subotica, 1885 – Budimpešta, 1936), klasik mađarske književnosti, javio se i djelovao unutar književnog kruga poznatog pod imenom "Nyugat" ("Zapad"). Bio je pjesnik, prozaik, esejist, novinar, prevoditelj. Na svim spomenutim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš. U njegovu se opusu, uza zbirku kratkih proza Esti Kornél (Kornél Esti, 1933), ističe roman Édes Anna (Slatka Ana) iz 1926. godine te romani koji tematiziraju život u provinciji, dijelom inspirirani njegovim rodnim gradom: Pacsirta (Ševa) iz 1924. i Aranysárkany (Zlatni zmaj) iz 1925. godine.

Poznata jezikoslovka Nives Opačić u razgovoru za Radio 101 govori o hrvatskoj standardnojezičnoj praksi, jezičnom purizmu, invaziji neologizama i najčešćim pogreškama u korištenju standardnog jezika.

Čitaj ovdje

07.05.2008. u 19 sati,
u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb,
počinje ciklus tribina pod nazivom „Dekonstrukcije“
razgovorom o knjizi „Mržnja demokracije“ Jacquesa Ranciera.

O njegovu viđenju demokracije razgovarat će se sa prevoditeljem i autorom pogovora Leonardom Kovačevićem.

Voditeljica ciklusa Darija Žilić.

Jacques Rancier (1940.) je utjecajni francuski filozof, profesor na Sveučilištu Paris-VIII.
Autor je brojnih knjiga o političkoj filozofiji i filozofiji umjetnosti kao što su 'Mržnja demokracije', 'Noć proletera', 'Neuki učitelj:pet pouka iz intelektualne emancipacije' itd.
Knjiga „Mržnja demokracije“ prvo je njegovo djelo prevedeno na hrvatski jezik. Ono je ujedno i povod razgovoru o knjizi koja otvara brojna pitanja vezana uz problematiziranje demokracije.Naime, Rancier polemizira sa misliocima koji stvaraju negativno mišljenje o demokraciji i želi reaktivirati izvorni smisao demokracije koji u sebi sadrži subverzivni smisao.

*****
O novom ciklusu tribina pod nazivom "Dekonstrukcije":

Riječ je o ciklusu tribina u kojima će biti prezentirane suvremene teorijske i esejističke knjige.Budući da HDP u svojoj izdavačkoj djelatnosti njeguje interes za suvremenu teoriju i filozofiju, i to kroz časopise Tvrđa i Europski glasnik, na tribini "Dekonstrukcije" pokušat ćemo razviti javni dijalog o knjigama u kojima se problematiziraju problemi suvremenog društva,odnosno teorije. U tom smislu će tribina biti aktivistička. Predstavljači će biti ili urednici ili prevoditelji, a voditeljica ciklusa Darija Žilić.

Nasilje je posvuda oko nas, a ipak ga nismo u stanju objasniti ili se pomiriti s njim. Provokativna teza slovenskoga filozofa Slavoja Žižeka u njegovoj najnovijoj knjizi 'O nasilju glasi' da je nasilje koje jasno vidimo (ono koje čini jasno prepoznatljiv počinitelj) zapravo proizvod skrivenog nasilja, onog koje tvori naš politički i ekonomski sustav.

Vidljivo terorističko ili zločinačko nasilje često puta se čini kao narušavanje „normalnog“, mirnog stanja stvari. Ono što Žižek naziva „skrivenim“ nasiljem zapravo stoji u pozadini našeg normalnog stanja. Takvo nasilje unutar samog sustava na kojem se temelji naše društvo nije na prvi pogled vidljivo, ali za Žižeka ono je ključno za razumijevanje pojava koje bi se inače percipirale tek kao iracionalne provale nasilja. Strastveno zagovarajući osvještavanje takvog stanja, Žižek svoj beskompromisni pogled usmjerava prema demokracijama u kojima živimo i kojima vladaju ekonomski imperativi. Žižek istražuje krvave totalitarne režime protekloga stoljeća i nasilje koje se može nazvati „božanskim“. Koje opcije još uvijek imamo na raspolaganju?

Oslanjajući se na visoku i popularnu kulturu, Kanta, Lacana, viceve i recentne filmove, Žižek se protiv sustava bori sa stilom i manirama istinske filozofske ikone. On liberalizam suprotstavlja fundamentalizmu i analizira filantropiju, politiku straha, jezično nasilje, kao i što to znači biti „tolerantni“ susjed.

„Žižek je doista najsjajniji i najvažniji zastupnik psihoanalize i uopće kulturne teorije u Europi u zadnjih nekoliko desetljeća.“
Terry Eagleton, Oxfordsko sveučilište

„Iznenađujuće odvažan autor koji ne gleda unatrag i ne iskazuje strahopoštovanje dok se okretno i bodro kreće vremenom kojim vladaju globalne slike i virtualne stvarnosti.“
Times Literary Supplement

KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)

Na jednom mjestu u svom 'Prirodnom romanu' Georgi Gospodinov (r.1968.) piše o anatomiji obične kućne muhe (Mosca domestica) ističući kako je muhino oko sastavljeno od tisuću malih okica, faseta, od kojih svako prima samo jedan dio slike koja se u mozgu formira u cjelinu. Ponukan otkrićem da muha na svijet gleda razlomljeno, mozaično, fasetično, i Gospodinov je svoj roman strukturirao fragmentarno, sastavivši ga od 40-tak kratkih poglavlja. U njima se fantazmagorični prikazi snova smijenjuju s austerovskim odama cigaretnom dimu, stranice posvećene teologiji nadovezuju se na one sa skatološkom tematikom, priče prisluškivane u kafiću prepliću se s esejističkim razmatranjima povijesti nužnika te dionicama koje istu temu obrađuju u tarantinovskom dijaloškom obliku. Kod tog bugarskog pisca stranice o anatomiji muhe i njezinoj (nepriznatoj) važnosti u čovjekovu životu naslanjaju se na one s hornbyjevskim spiskovima zadovoljstava i autorovih preferencija dok se poglavlja ispunjena lingvističkim analizama smijenjuju s onima o 'svjetlom otočiću' na kojemu se pripovjedač, kako sam kaže, posljednji put osjećao sretan i zaštićen. Taj se otočić, jasno, nalazi 'u toplim ekvatorijalnim vodama djetinjstva'.

I tako, iz stranice u stranicu, monološki, u obliku kratkih, pretežito jednostraničnih zapisa pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, sve one 'beznačajne svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. No, iako to sam izbjegava priznati, on zapravo 'piše da bi zaboravio'; ruje po svojoj podsvijesti, bježi u sjećanja na djetinjstvo, utočište traži u snovima, razglaba o biologiji, muhama i klozetima, filmu, filologiji i književnosti... a sve s nakanom da se što više udalji od svijesti o supruginoj nevjeri i njezinoj trudnoći kojoj on 'nije autor'.

Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata (Lyotard, Ortega y Gasset, Lukijan, Chuang Tzu, Salinger, itd.) i pop-kulturnih referenci. Na jednom mjestu pripovjedač razmišlja o pisanju romana sastavljenog samo od glagola. Kasnije, pozivajući se na Flauberta koji je maštao napisati knjigu bez ikakve fabule, knjigu ni o čemu, Gospodinov priznaje da je 'Prirodni roman' njegov pokušaj da 'napiše roman sastavljen od samih početaka, roman koji neprestano kreće, nešto obećava, stiže do sedamnaeste stranice i započinje iznova'. Kao rezultat dobili smo 40-tak poglavlja koji se svi mogu čitati kao početak romana, uvod u fabulu, ali i kao zasebne kratke priče, a tim se nebrojenim počecima, pripovjedač, paradoksalno, neprestano vraća upravo na ono što se trudi zaboraviti i odagnati iz svijesti - raspad svoga braka.
I u postmodernističkom se poigravanju autorstvom (Gospodinov navodi kako je on tek urednik knjige koju je napisao i poslao mu klošar koji se, začudo, zove isto kao i on) također prepoznaje pokušaj bijega od stvarnosti razorenog braka. Na taj način lukavi autor svojim metafikcijskim igricama (koje bi netko mogao nazvati i pomodnim) pronalazi svojevrstan alibi i daje im psihološko utemeljenje.
Gospodinov ne oskudijeva dobrim idejama a 'Prirodni roman' kao da je rezultat inventure neke zaboravljene ladice sa bilješkama, skicama i krokijima čijom bi širom razradom ekonomičniji autor stvorio nekoliko zbirki priča, ako ne i više kratkih romana. Zato dodatne pohvale, ovog puta autorovoj samokritičnosti.

Njegov je izričaj jednostavan, izravan i jezgrovit, s tek rijetkim lirskim digresijama; Gospodinov je sklon aforističnosti (npr. ' brak traje između dva «da» /pred oltarom i sucem za razvode/...)'; bliži cinizmu nego melankoliji ali ipak dovoljno refleksivan, a tražimo li mu domaće srodnike, najbliži bi bili Mario Brkljačić, Vlado Bulić i Krešimir Pintarić (premda se, za razliku od potonjeg, Gospodinov suzdržava od afektiranja, a od svih je nabrojenih, čini se, puno načitaniji). Pesimistična slika svijeta se osjeća ali ne prevladava, a tranzicijske bugarske stvarnosti Gospodinov se dotiče tek sporadično, češće bježeći u sjećanja, ideološki neobojena.
Unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, razbarušene kratke vinjete na koncu se stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost. 'Prirodni roman' tako se ispostavlja jednim od najugodnijih literarnih iznenađenja 2005. i svakako budi želju za dodatnim istraživanjem nedovoljno nam poznate, suvremene bugarske književnosti. Ma što poštovani Stanko Lasić mislio o tome...

Napisao : Božidar Alajbegović, veljače 2006.
Objavljeno na portalu Lupiga.com

U tekstu 'Poezija, kapitalizam, revolucija' Darija Žilić piše o tome kako pjesnici subvertiraju demokraciju.

Čitajte ovdje

''Postoji više načina da se neko protjera. Možete ga staviti u kamion i odvesti negdje, možete mu ubiti nekoga iz familije i on će otići, a možete mu učiniti i život nepodnošljivim, pa će on otići sam. To je ništa manje lijep način za etničko čišćenje.''
Tim riječima mostarski književnik Veselin Gatalo objašnjava svoje tvrdnje da ga gradske vlasti Mostara žele protjerati iz grada. Gatalo kaže da mu je život postao nepodnošljiv otkako je kraj njegove porodične kuće, stare više od 100 godina, izgrađena OMV pumpa, a za sve krivi "korumpiranu Gradsku upravu Mostara".
Na tim iskustvima zasnovana je i njegova nova knjiga "Priče za nemirnu noć", koja je prije nekoliko dana izašla u izdanju Međunarodnog centra za mir Sarajevo i IZ "Planjax" iz Tešnja.

Intervju sa Veselinom Gatalom ovdje

Podbočeni na ulaznim vratima koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, maltene kao da ih plaća državni security, a ne publika koja ima ulaznice, biljeteri su na Arsenov koncert 29. travnja zapriječili ulaz posjetiteljima koji su kasnili pet minuta uz obavijest da "do pauze nitko neće biti pušten na koncert zbog nazočnosti gradonačelnika i premijera".
Oh, nije razlog biljeterske krutosti (koju je fizički osjetila čak i jedna gospođa) moguće remećenje umjetnikove izvedbe, već remećenje gledateljskog spokoja onih gostiju koji Lisinskom ipak nešto "vrijede".

Opširnije na ovome linku

KRITIKA: Mirko Kovač -'Grad u zrcalu' (Fraktura, 2007.)

Dvanaest godina nakon izlaska svoga posljednjeg romana 'Kristalne rešetke' Mirko Kovač objavio je novi romaneskni naslov 'Grad u zrcalu'. Inače, to je već osma knjiga u sklopu Frakturine edicije sabranih djela toga pisca, rođena u Hercegovini 1938. i dugo godina nastanjena u Beogradu, odakle je zbog glasna i oštra protivljenja Miloševićevu režimu početkom devedesetih bio primoran odseliti, disidentsko utočište pronašavši u Rovinju. Učlanjenjem u Hrvatsko društvo pisaca i objavljivanjem svojih djela u Hrvatskoj Kovač dodatno zbunjuje povjesničare književnosti, koji ne znaju u koju ga nacionalnu ladicu svrstati, pri čemu im pisac nimalo ne pomaže uporno ignorirajući pripadnost nacijama i potvrđujući tako titulu »oskvrnitelja mitova« koju mu je davnih dana dodijelio Predrag Matvejević. To je titula koju Kovač s ponosom nosi jer, kako u nekom intervjuu obrazlaže, »nacije su zapravo proizvod ‘mitotvorne svijesti’, a mitovi o narodima su opasni jer su mitovi najpogodnija sredstva za sukobe, za opravdanja svih vrsta zlodjela«.

Romanom 'Grad u zrcalu' Kovač zaključuje ciklus proza posvećenih zavičaju, naglašavajući u izjavama za medije kako je taj roman zrcalo njegovih prijašnjih knjiga, odnosno njihov posljednji odraz u tom zrcalu. Roman je ispripovijedan iz pozicije prvoga lica jednine, od strane lika koji je i sam književnik, čime se sugerira autobiografičnost teksta. Ipak, iako bi bilo pogrešno sudbine protagonista iščitavati kao istinite i prenesene iz stvarnoga piščeva života, u građu je pisac ipak utkao i neka vlastita iskustva, kao i djeliće biografija svojih bližnjih, što je uostalom činio i u svojim ranijim djelima, neprestano svjestan da, ma koliko pisali o sebi, to je uvijek život drugoga, i obratno. U Kovačevim je prozama uloga pripovjedačeva literarnog ja da na svome tijelu u naše doba donese barem djelić povijesti, a u Kovačevim se djelima – kao što je to slučaj kod svih velikih književnika uostalom – prošlost uvijek prelama kroz ljudske sudbine i njihovu intimu, što je i u novome romanu neizostavno.

Pripovjedač 'Grada u zrcalu', inače i sam književnik, vere se po obiteljskom stablu i njiše mu grane tresući na papir plodove životnih priča koje tvore kroniku njegove porodice, odnosno obiteljski nokturno, što je i podnaslov romana. Iz pozicije odrasle dobi pripovjedač rekonstruira prošlost i prisjećajući se vremena svoga odrastanja sabire rasute trenutke svoga i života svojih bližnjih proživljenih na tvrdom hercegovačkom kamenjaru. Pritom se ponajviše ipak zadržava na životnoj priči i sudbini svoga oca, pomalo neodgovornog i prilično grubog, ali inteligentnog patera familiasa, koji je u čestim lutanjima u koja se upuštao – ako ništa drugo, onda u zemlju alkohola – neuspješno pokušavao pobjeći od sebe sama. Uzevši književnika za pripovjedača Kovač se upušta i u propitivanje procesa nastanka književnoga djela, odnosno umjetnosti, kao i osvješćivanje smisla umjetničkoga stvaranja, odnosno pisanja, ali se ne libi ni komentiranja i analize vlastita rukopisa, posredujući pritom i pojedine anegdote iz svoga bogatoga književničkog iskustva. No, pri pisanju ipak neprestano pazi na koherenciju rukopisne arhitektonike koja unatoč čestim metaliterarnim ekskursima i digresijama ni u jednom trenutku ne biva narušena, niti poljuljana.

Iako su sudbine ljudi o kojima piše ponovno obilježene političkim i ideološkim silnicama Kovačev je novi roman ipak lišen oštre društvene kritičnosti koja je obilježavala njegova prethodna djela. Unatoč nokturalnosti naznačenoj u podnaslovu, autorov je izričaj mnogo manje opor i turoban u odnosu na ostatak piščeva opusa, a erotika koja je jedan od Kovačevih najčešće rabljenih motiva u novome je romanu tek u naznakama i u mnogo blažoj varijanti, što je također u svrhu omekšanja iskaza, odnosno ostvarenja blaga i melankolična ozračja, kakvo je i imanentno sjećanjima, odnosno podvlačenju crte pod prijeđeni put. Pojedine su dionice novoga romana nabijene izrazitom emotivnošću što posebice odlikuje zaključnu epizodu posljednjega pripovjedačeva susreta s ocem u sanatoriju.
Tijekom toga susreta pisac otkriva novu, dotad nepoznatu, stranu očeva karaktera, doživljavajući ga na poseban način, »kao novo srodstvo, kao nepoznatog oca, ali nažalost na njegovu samom kraju, kad je čak i za svijeću kasno«. Iako svjestan svoga kraja koji je sve bliži – pa tako ni svoj boravak u sanatoriju nije nazivao liječenjem, nego »vježbom da se umre bez žaljenja« – pripovjedačev otac tijekom tog susreta – koji se sastojao čak i od čitanja oporuke – neprestano održava veselo raspoloženje i time ponovno iskazuje vlastitu opsjednutost »vedrinom smrti«. A ta je ljubav prema crnom humoru baš kao i sklonost nelinearnom pripovijedanju – otac je naime smatrao da je pripovijedanje bez digresija sporo i dosadno – tek dio očeva nasljeđa, prepoznavanje kojega se u piščevu vlastitu dvojničkom identitetu i karakteru nadaje vjerojatno i najosebujnijom odrednicom rukopisa.

Izvrsnim romanom 'Grad u zrcalu' Mirko Kovač suvereno dovršava višesveščanu ali i višedesetljetnu »vožnju uskotračnom prugom obiteljskoga vlaka« krševitim predjelima zavičaja, rasplićući magije života i halucinacije dječaštva na literarno nesvakidašnje moćan način te potvrđujući ponovno predjele djetinjstva kao nepresušno vrelo umjetničkoga stvaranja.

(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 368, travanj 2008.)

Roman 'Salaminski vojnici' suvremenoga španjolskoga književnika Javiera Cercasa nastao je prema istinitoj, gotovo legendarnoj priči iz Španjolskoga građanskog rata. Cercas je brižno istražio priču o čudesnu spasenju pisca Rafaela Sáncheza Mazasa, osnivača fašističke Falange, te napisao jedan od ponajboljih romana posljednjeg desetljeća. Pred kraj rata Mazasa su u Barceloni uhitili republikanci i odlučili ga pogubiti. Mazas slučajno umakne u šumu, a u potrazi za njim ugleda ga vojnik te ga pušta da pobjegne. Pripovjedač pokušava ispod slojeva propagande i mita pronaći istinskog heroja, vojnika, običnoga malog čovjeka koji nije želio biti egzekutor, već je i u najgorim ratnim uvjetima zadržao ljudskost.
Javier Cercas je romanom 'Salaminski vojnici' duboko prodro u ranu španjolskoga društva podijeljenoga Građanskim ratom i na fascinantan način ispripovijedao priču o povijesti, junaštvu i sjećanju.

Javier Cercas, romanopisac, publicist i pisac kratkih priča, rođen je 1962. u Ibahernandu u Španjolskoj. Na Sve­učilištu u Geroni predaje španjolsku književnost i stalni je suradnik katalonskog izdanja El Páisa. Objavio je zbirku pripovijedaka 'Relatos reales (Istinite priče, 2000.)' i dva hvaljena romana, 'El móvil (Motiv, 1987.)' i 'El vientre de la ballena'. Svjetski uspjeh postigao je romanom 'Salaminski vojni­ci', koji je ubrzo po objavljivanju na­građen Nagradom katalonske udruge knjižara Premi Llibreter, nagradom Pre­mio Ciutat de Barcelona, nagradom žirija pisaca Premio Salambó, nagradama Premio de la Crítica de Chile, Premio Qué Leer, Premio Extremadura i Premio Grinzane-Cavourte te u Ve­likoj Britaniji nagradom Independent Foreign Fiction Prize.
Roman je prodan u više od pola milijuna pri­mjeraka u Španjolskoj i preveden na petnaest jezika. David Trueba prema njemu je snimio istoimeni film.

Splitski pisac Ivica Šodan (1965.) nedavno je u izdanju splitskoga Književnog kruga objavio svoju drugu knjigu priča “Nestvarni kao mit".

Sa autorom je za Slobodnu Dalmaciju razgovarao Siniša Kekez, a intervju je dostupan na ovome linku