ponedjeljak, 30.04.2007.

Nije zlato sve što sija... ili je?

MALI PAS I SUPER-CICA

Ajmo vani, dosta je sivila, zablistajmo u punoj ljepoti, proljeće je!

... reče žena koja je kontinuirano boravila u kući mjesec i po dana, što zbog brda nenadanog honorarnog posla (netko me, izgleda, ipak čuva tamo negdje iz visina), što zbog zubobolje, glavobolje, migrene… E, ali sad mi je dosta! Moj Mali Pas, koji i nije više baš tako mali, dapače... je većinu ovih dana proveo kumeći me i moleći uzalud da ga izvedem vani, doveo se do te faze da je počeo čak i glumiti sa prekriženim šapicama na jajcima da mu se piški, budući sam se tek na to odazivala baš uvijek, unatoč glavobolji i zubobolji (ako ste mislili da je to nemoguće, budem vam snimila jednom, pa ćete vidjeti! And the Oskar goes to Mali Pas! Veći teatar od mene!!!). Jasno, u početku sam panično izlazila čak i u pidžami i šlapicama u bilo koje doba dana i noći, dok nisam shvatila da me zeza, ali eto... iako sam ga pročitala, odajmo mu priznanje. Jer sam ga pročitala tek nakon deset dana. Tako mali, a već premazan svim mastima. Pravo muško!

Jasno, kad tako "dotjerani" i još pospani, u cik zore, u svojoj ne baš najboljoj pidžamici, sportskoj jakni, nekakvim smjehotresnim čarapama i papučama čekate iza borića da vam se pas pokenja, molite boga, vraga i koga sve ne da ne naiđe ona super-cica, napirlitana susjeda koja vas odmjeri od glave do pete kad god vas vidi. Ali ona naiđe ipak. I to dva dana zaredom. I odmjeri vas od glave do pete vaših papuča sa velikom Minnie Mouse na prstima i tobože šokirano zapita: Booože, jesi li to ti?

U tom slučaju imate četiri moguća rješenja;

Jedno je moguće samo ako imate sunčane naočale, što je malo teško u taj sat, ali ako ih kojim čudom imate, tada složite ozbiljnu facu i rečete: Mislim da ste me zamijenili s nekim.

(Jasno. Pa kako bi super-cica poput vas uopće mogla izaći ispred kuće u pet ipo u pidžamici i jakni, ša što je njoj!?)

Drugi je manje fini odgovor i zvuči otprilike:

- Ne, transformirala sam se u Minnnie Mouse i furam novi look. Glupačo.

Treća varijanta je da složite super glupastu facu, zatreperite očima i slažete da vam se pas prehladio i da... bla bla bla... nešto glupo, u svakom slučaju.

U četvrtoj ste varijanti bez riječi, samo slegnete ramenima, jednako glupasto kao u trećoj, i onda otpozdravite kratkim kimanjem glave. Kao ja.

Jadni moj Mali Pas. I tako sam ga oba ta puta proklela u sebi zbog super-cice. Na tašte.

I njemu sam, zato, nadoknadila izgubljeno vrijeme dugim i lijepim šetnjama po Marjanu, Kozjaku i uz Žrnovnicu ovaj vikend. Došle su mu čak i sestre iz Slovenije, pa su nas posjetili i proveli smo skupa cijeli dan. Svaki put kad mi se učini da je moj pas najljepše stvorenje na svijetu, sjetit ću se da mi je ovaj vikend poklonjena jedinstvena prilika da vidim isti taj divan prizor pomnožen sa tri puta. Carstvo divlje ljepote i čupave elegancije vrtiguzasto razbacano po livadi na Starinama kraj Solina.

Imati psa je najbolja moguća stvar na svijetu. Jasno, ako niste totalna lijenguza bez osjećaja i za ljude, a kamoli životinje. Tako malo treba oko njih, a tako puno daju. Nije preveliki problem ustati ujutro rano, učiniti jednu lijepu dulju šetnju i ponoviti istu takvu navečer. Em ćete biti fit, em će vam životinja biti zahvalna samo tako.

Proljeće je i baš se osjeća u zraku. Odbacimo tamne, sive i bezlične boje zime, i nabacimo na sebe boje proljeća i ljeta... a one su... upravo predivne ove godine. Znate da su moje Splićanke uvijek po zadnjoj modi odjevene, tako i ovog proljeća kad su razgolićene kročile na ulice grada u punom sjaju i ljepoti. Nosi se praktički sve, no ne mogu a da ne uočim trash detalje zlata i srebra, koji u umjerenim količinama znaju izgledati jako lijepo. Problem sa tipičnom hrvatskom ženkom koja izađe u pohode na ulice naših gradova je taj što je umjerenost... vrlo šiiiiiroki pojam.


NATURAL LOOK



Danas ćemo malo i o novim trendovima u šminkanju. Kako ja nisam ni kozmetičarka, ni vizažistica, ja sam za vas samo malo progooglala i vidjela što je IN ovog proljeća. Naša Lori svakako će se složiti da je za bilo kakav make-up najvažnije temeljito očišćeno i uređeno lice, pa se sjetite toga. Koristite što transparentnije podloge, izbacite teške pudere i šminke, dajte koži da diše, naučite tek iskorigirati ono što morate i istaknite samo ono najvažnije. Zaboravite na teški make-up. Boje ovog proljeća su prirodne, zemljani tonovi, nježno-ružičaste boje mesa, ponešto trash svjetlucavih i šljaštećih ideja, s kojima (zaboga, molim vas!) budite ipak vrlo oprezni. Uz prirodne boje apsolutno je u svim tonovima zabilježen i veliki povratak ljubičaste. Evo vam link na jedan zanimljivi talijanski site, klikajte malo, zabavite se i pogledajte slikice ovdje.

Kad koristite zlaćane ili zemljane boje sjenila (ili ultramodernog glossa) za kapak, budite diskretni, jer već samim nanošenjem preko cijelog kapka oko će vam dobiti potrebne sjene. Nešto tamnijeg sjenila na vanjskom kutu kapka, malo, malo olovke, po mogućnosti trendy-ljubičaste i to je to. Svjetlucavo sjenilo naneseno uz donji rub obrve i razmazano tako da se stopi sa ostatkom kapka otvorit će vam oko i pogled. Izbjegavajte teška sjenila koja će vam ga zatvoriti i od kojih ćete izgledati starije. A, da se razumijemo, osim ako ne glumite u kakvom cabaretu, smokey eyes i nisu baš više u modi.

Obrve su sređene, ali ne pretanke i dosta prirodnog izgleda. Trepavice su naglašene gustom, ali dobrom maskarom. Kliknite malo ovdje i pogledajte kako to izgleda.

Usne nisu naglašene, rubovi iscrtani olovkom su praktički izbačeni, usne izgledaju apsolutno neodoljivo... kao nakon puuuno, puuuno dobrog ljubljenja. Izgledajte tako, zašto ne?
Jasno, zadržite stupanj dobre mjere u oponašanju after-kissing looka i ne izgledajte nužno kao kurva iza racije pri tom. Izgledajte radije otprilike ovako.

Slični look primijetit ćete i kod Guerlaina.

I Dior ostaje vjeran sjajilima za usne, sa nešto intenzivnijom teksturom i više šljaštećim tonovima, a uz zemljane boje primijetit ćete i trendy ljubičaste i ružičaste tonove, no sve daje dojam dosta prirodnog looka.

Slične tonove, uz nijanse fikus zelene naći ćemo i kod Collistara.

Izvrsni proizvodi Shiseida, također ostaju vjerni modernim i novim bojama.

Reklamiram li ja ove proizvode? Ja, koja sam već tko zna koliko dugo nezaposlena?
Ni u kom slučaju.
Ne, nemojte me krivo shvatiti, ne govorim vam da na plaću od tri tisuće kuna potrošite isto toliko novaca na make-up. Ali ćete kod ovih velikana make-upa svakako naići na dobre ideje. Ponekad je samo to ono što vam treba. Dobra ideja. Ostanite, međutim, vjerni kolekcijama s kojima ste zadovoljni i koje si, u krajnjoj liniji, možete priuštiti.

Eh, idemo dalje.
Googlajući sam došla i do linka i za make-up za muškarce, kojeg neću na sva zvona ovdje staviti, jer bi me se javno odrekli svi moji dragi muškarci koji me čitaju, da ne govorim naročito o nekim članovima Karakter Kluba.. (oni bi me doslovno prvo pojeli zbog ovog linka, a onda me prokleli, zanijekali i javno me se odrekli!)

Ajme... Ma k vragu i sve! Ne mogu odoljet a da ga ne stavim, evo vam ga na!!!

A ima i još ... mislim, ja ne znam za vas, al ja kod ovog ne vidim promjene nikakve. Osim što mi je ovaj video uradak urnebesno smiješan, jer me tip podsjeća na mog mesara iz kvarta, no to je valjda ipak za neki drugi post…

Ima i filmić u kojem čovjek koji mi dodava mljeveno preko vage radi i ovo!!! Bože, jadan je sigurno poplavio od štucanja u ovom trenu dok tko zna koliko žena gleda njegov bjuti prvijenac!


KAKO JOŠ MOŽETE ZASJATI U PUNOJ LJEPOTI?

Žensko ste, a niste tip od make-upa? Nema veze. Decidirano tvrdim da nisam nikad ljepša nego kad dođem kući rumenih obraza iz šetnje po svježem zraku u društvu sa mojim Malim Pasom... koji više i nije tako mali ni za koga... osim možda za mene.

Hm... i od još nečeg drugog čovjek daleko više procvjeta i prolista... no to je tema za jedan sasvim drugi post... a vezano je, da, za proljeće. I khm, khm, khm... za cirkulaciju... i tako to.

Definitivno nešto što bi vas dobrano diglo bilo bi jedno lijepo putovanje, ali nismo svi te sreće, poput naše Ruby, da u trendy crnoj majici sa zlatnim šljaštećim slovima STAR na leđima (ubit će me kad ovo pročita, ali jače je od mene) u ovom trenutku šetamo po Londonu i uživamo u čarima britanske metropole, uz obavezni osvrt na ondašnje stadione. Jasno. Jedva čekam njen prvi post iza Londona.

Ne trebate ići sad 'ko zna gdje da biste doživjeli lijepo. O tome će nam vrlo skoro jedan lijepi post napisati i naš član potpore, moj dragi, predragi blog-prijatelj, brod u boci. Iz njegovih prekrasnih putopisa otkrit ćete kako je lijepo i lako vidjeti ljepotu oko nas, nadohvat ruke, pa i još bliže. Ako ga još niste čitali, svakako počnite. Krajnje je vrijeme za to.

Dakle, zaputite se samo, makar to i ne bili sad... Tenerifi! I predgrađa sigurno kriju pokoju oazicu ljepote.

Ja se, recimo, unaprijed radujem kratkom putovanju možda već krajem ovog tjedna i susretu sa skoro svim urednicama (Lori, falit ćeš tamo!!!). Noćim kod Ledene, a sa curama se nalazimo dan kasnije. Inače, valja napomenuti da je vaša Wanda jedna velika truba kako iz orijentacije, tako i iz zemljopisa. Sramota, ali priznajem. Javno tako priznajem i to da sam tek neki dan pogledala preko Google-a gdje se točno nalazi Ledenin grad u odnosu na Zagreb (je, još se sramim, al' mislila sam da je zapadnije). Klikanjem po Google-u saznala sam da slike oooogroooomnog pustog polja i razigranih krava uz jedan web-site iz tog kraja zapravo nemaju baš pretjerane veze sa tim gradom, već se odnose na ruralne krajolike njegove okolice.

I ne, nisam se bojala da ću uletjeti među krave, kako je ona to mislila i odmah mi se osvetoljubivo priprijetila da će me u mojoj crvenoj parki uvaliti negdje među krave i bikove (zlo jedno!), nego sam se prepala, vidjevši slike, da ću fulati stanicu, negdje krivo presjedati (ne bi mi bilo prvi put) i završiti negdje u triiii.... i da me nitko neće naći. Nikada. Moram se sjetiti da napunim mobitel.
To.
I da ne izlazim na stanice gdje nema signala.
Da mi na kraju ne bi krave bile još najbolje što mi se može dogoditi!!!

No, OK, putovat svi ne možemo, a ni dobrog seksa baš i nema na bacanje, a sve i da ga ima, ne možete se baš non-stop, pa iskoristite i druge blagodati slobodnog vremena u ovim divnim proljetnim danima. A kažu neki da je seks apsolutno precijenjena stvar. Recimo da ću se nekad, ali samo nekad i vrlo teška srca, složiti s tim.

Zato, pinklec na rame, rekli bi purgeri, i... svi vani!!! U grad, u prirodu, u planine...bilo gdje! Neću da vas vidim kući!!! I hoću raport. Makar i u stilu: “izašla sam nakon tri mjeseca sa prijateljicom na kavu”.


MAJICE

A vani ćete definitivno zablistati u majicama naše Demjan, koje možete naručiti pouzećem. Majice mogu naručiti apsolutno svi, kako članovi Kluba, tako i oni drugi. Podsjetimo se još jednom tri osnovna modela, uz koje vam sada naznačujemo i cijene, koje uključuju i poštarinu.



Model br:1 120 kn (uključena poštarina)
Model br:2-4 100 kn (uključena poštarina)

A onda…

1. Prije svega pažljivo proučite veličine prema ovoj tablici:



Da bi odredili koja vam veličina najviše odgovara pomnožite širinu majice koja vas interesira sa dva i dodajte 2 do 4 cm (ovisno koliko želite da bude ugodnija za nošenje) i usporedite sa svojim opsegom grudi ili pasice (nalazi se nešto malo niže od struka za model br:1).

Narudžbe za majice primamo stalno, ali ih isporučujemo svakih 15 dana, što znači da će prva narudžba krenuti za 15 dana počevši od današnjeg dana.

2. Pošaljite mail na našu e-mail adresu

karakterclub@gmail.com

uz obavezne podatke, a to su:

IME I PREZIME:
VELIČINA I MODEL:
TOČNA ADRESA:
TELEFON:
MOBITEL:


I to je to. Eto, kupite majice i reklamirajte nas malo! Prihod od prodanih majica ide u našu Udrugu, gdje vas očekujemo u velikom broju!

Na kraju još i recept za UH dan.

I sada već skrooooz na kraju, ne želim biti partibrejker i kvariti vam ovaj divni proljetni dan, ali jedan mali podsjetnik: preksutra nam je zadnji VODENI DAN u ovom ciklusu.
Neka nam Bog pomogne i ovaj put… jer bome ne znam tko će drugi kad je voda u pitanju!!!

Voli vas svih vaša Wanda

nedjelja, 29.04.2007.

Zubi naši svagdanji

Na našu zamolbu, odnosno, bolje rečeno, na zamolbu naše nam drage Wande , poštovani gospodin Vanja Cupek, dr. stom. , se odazvao i napisao vrlo koristan post o zubima i oralnoj higijeni. Danas će, tokom dana, odgovarati i na sva vaša pitanja i nedoumice vezane uz njegu usne šupljine, zube i ostalo.
Inače, cijenjeni gost i sam ima blog, stručne naravi, gdje obrađuje pojedinačno teme iz stomatologije, a nalazi se na adresi dental.blog.hr

Uživajte i učite.

Do nekog drugog čitanja,

Vanja Cupek dr. stom.



Kako vas niti danas ne bi zakinuli za ideju za dobar ručak, pokušajte ovo:





Pozdrav od Ledene



Recept za nedjeljni, skrobni dan




Dobar tek i ugodan dan zeli Vam,
Lorraine

petak, 27.04.2007.

Dali su mi da se igram + UPDATE

Ova naša priča je otišla onamo gdje se nismo nadali naći kad smo prvi put puni entuzijazma napisali post za Karakter klub. Priznajem, niti ja sama nisam niti na trenutak pomislila da bi ovo moglo potrajati ovoliko koliko je.
Kroz cijelo ovo vrijeme izrodilo se puno lijepih, a i na žalost poneka ružna stvar. Sad, kao i nikada, ne želim pisati o ružnim stvarima, ali zato želim napisati o onim lijepim koje su mi se dogodile kroz ovo tromjesečno druženje.
Niti jednom u ova tri mjeseca nisam javno dala do znanja da sam smršavila, ali jesam. Koliko, ne znam, vagu nemam i nemam je namjeru nabaviti, ali znam da sam zadovoljna kad se pogledam. Ima tu još posla, ali iskreno govoreći sad mi je puno draže vidjeti svoj odraz dok letimično bacim pogled kad prođem pored ogledala.
Sve ovo potaklo me da se ozbiljno počnem baviti sobom, kako psihički tako i fizički. Počela sam hranu doživljavati na sasvim drugačiji način nego sam je doživljavala do sada. Razmišljam o tome što jedem. Hrana je postala jedan od sastavnih djelova života koji služi za preživljavanje, a ne samo i isključivo za užitak, kako je bila praksa neko vrijeme u mom životu. Postoji jako puno drugih užitaka kojima sam uspjela nadomjestiti potrebu za uživanjem u hrani.

Svaki dan vježbam. Ponosna sam na šest krugova rolama oko Bundeka bez stajanja za 24 minute. Da samo znate koliko sam se zapuhala kad sam prije nekih dva mjeseca odrolala prvi krug. Bilo je puf i pant na sve strane. Zakržljala od višemjesečnog apstiniranja od bilo kakvih suvišnih pokreta, shvatila sam da ne krenem li uskoro sa vježbanjem, ode mi moja mladost.
Sada pozdravim sunce svako jutro.
I još nešto, vratio mi se natjecateljski duh. Osjećam se ponovno živom.
Ja sam, vjerujte mi, druga osoba.

Svaki dan naporno radim na poslu i uživam u tome. Dan mi je prebukiran obavezama i zato me malo ima ovdje, ali znajte da nema ljepšeg osjećaja od onog kad je čovjek zadovoljan sobom. Za mene je ovaj put krenulo odavde i koliko god to zvučalo patetično, kolektivna svijest u samom početku bila mi je snaga da potraje moja želja da se probudim iz zimskog sna. Ja bi nekako silno željela da se bar polovica vas uspije trgnuti čitajući ovo što vam želimo prenijeti. Postoji tu neka nada, vjerujte mi, samo je iščeprkajte između redova kako sam i ja.

S obzirom da se ipak završava prvi krug onoga u što smo krenuli bio bi red da sve ovo postavimo na neku višu razinu.
Dogovorili smo se da napravimo majice koje ćemo ponosno nositi ovo ljeto. Kako sam ja profesije upravo te koje jesam, niti sumnjala nisam da bi me mogla dopasti ova čaša. Cure su čekale danima moju milost kako bi napravila kakve uzorke i dala njima na uvid. Bile su pristojne i nadasve strpljive i na tome im zahvaljujem. Tko čeka taj i dočeka, i zato evo par majičica vama na uvid:

Vi odlučite da li i koliko vam se sviđa viđeno i recite nam to glasno i jasno. Sve ostale informacije o majicama: kako, kada, zašto i koliko će nam u ponedjeljak objaviti naša Wanda.

UPDATE:
Da, da, malo smo smetnuli današnji recept. Ove majice su nas potpuno izbacile iz takta, pripremamo li se, pripremamo za takva iiznenađenja, i onda izostavimo one osnovne stvari na koje smo vas već odavno navikle.
Kako bi se opravdale, dobit će te više od jednog recepta. U skladu sa godišnjim dobom koje nam se bliži i u kojem moramo konzumirati sve više i više tekućine, dat ćemo prijedlog za osvježavajući voćni napitak:





Do tada želim vam lijep i ugodan aktivni vikend

Vaša Demjan

četvrtak, 26.04.2007.

Gradski bicikl

Kada putuješ na posao izmjenjujući gradski prijevoz tako da koristiš dvije tramvajske i jednu autobusnu liniju koja te odvodi 20 km od centra grada, vjerujte smuči vam se i sama pomisao na ulazak u tramvaj ili autobus. Ni danas osam godina nakon spomenutog vremena nisam imuna na ulazak u tramvaj u špici, da u špici ne volim gradski prijevoz uopće, a i onako izgleda da je u Zagrebu špica uvijek.

Posebice me užasava kada gradskim prijevozom zavladaju «miomirisi» osobne higijene ili iskreno ne higijene pojedinih individua. Kako sam «metar i cvancik» hoću ili neću nos mi je uvijek pod nečijim pazuhom. Degutantna ili ne ovo je priča koja me prije tih osam godina «natjerala» na jednu od najboljih investicija u životu – kupovinu bicikla.
Običnog gradskog ženskog bicikla . Obožavam ga predivan mi je posebice ovakvih sunčanih dana kakvim smo nagrađeni zadnjih tjedana. Čim je na pomolu proljeće, odmah kada se za to steknu minimalni uvjeti sjedam na svoje «paciklo» i jurišam gradom. Nije važno gdje u poštu, banku , ma čak i na Jelačić plac.
Volim pedaliranje iz više razloga: vježba za guze, noge, struk samo takva ali i da nije preostaje onaj dobar osjećaj slobode, ovaj puta i vjetra u kosi.

No nije sve tako bajno kako se čini, unatoč osobnom osjećaju ugode, nelagodu izaziva još uvijek niz neriješenih problema za ljude koji vole vožnju biciklom i to žele činiti u gradu.
Biciklističkih staza je premalo ili ih uopće nema, tamo gdje i postoje brojna raskrižja usporavaju vožnju, barem meni, jer ne želim riskirati vlastitu glavu prelazeći cestu na biciklu a da to nije na pješačkom prijelazu ( tada obavezno siđite s bicikla, po propisu). S bicikla moram sići jer osim propisa ne želim ugroziti pješake, no tu je i onaj opaki kolnik ponekad toliko visok da ga je nemoguće prijeći u vožnji. Kolnici prije svega nisu prilagođeni osobama s posebnim potrebama koje koriste invalidska kolica a kamoli biciklistima. Problem su i «parkirališna mjesta za bicikle» nema ih ili ih je kao i biciklističkih staza vrlo ih je malo. Iz navedenih razloga bicikl sam prisiljena ostavljati oslonjen negdje na zid ili tražiti bilo kakvu prečku za koju ću ga zaključati da moj biciklić uz postojeće kotače ne dobije i noge. Ma znate i sami kako je u svim segmentima života u kojima ovisimo o organizacijskim sposobnostima lokalne uprave, tako je i u situaciji kada se želiš provoziti biciklom, nikako.
Da ne govorimo o djeci koja su apsolutno nesigurna i u gradskim predgrađima a kamoli u centru grada kada žele savladati vještinu vožnje bicikla a posebice napraviti "važan prvi krug" na novom biciklu. Ne čudi me stoga i pomalo zapanjujuća činjenica da sve manje djece uopće zna voziti bicikl. Zapravo, kako ne, kada nemaju gdje.
O vožni na biciklu gradskim prometnicama i ne pomišljam od kada sam iz tramvaja vidjela kako izgleda pad nakon klizanja tramvajskim tračnicama. Vozači automobila nažalost razumjevanja za bicikliste nemaju. I svakako ne zaboravite propisane kacige upravo pri viđenom padu kaciga je mladoj dami spasila život.

Na pisanje posta o mojim iskustvima o vožnjom biciklom u gradu potakla me hvale vrijedna akcija davno provedena u Koprivnici a koja lagano uzima maha i u Zagrebu. Akcija Gradski bicikl. Koliko sam uspjela pohvatati u Zagrebu se moje sugrađane želi potaći na odlazak na posao na biciklu. Dakle svoje limene ljubimce ostavite u garažama «pedale pod noge» i na posao. Bicikle možete posuditi besplatno na tjedan dana u Ilici 43 (u blizini Frankopanske) time udruga kojoj nažalost nisam zapamtila ime ( na ulasku u dvorišnu zgradu zainteresirani će primjetiti bijelo plavu tablu s logom, naravno biciklom) promovira zdraviji način života u svakom slučaju, hvale vrijedno dakako. Potrebno je samo odvažiti se i probati. Zasigurno uštedit ćete «koju kanticu živaca» u jutarnjoj gužvi na prometnicama a i pokoja kuna ostat će u vašem džepu. Možda je upravo nakon ovog iskustva uložite kao i ja u kupnju bicikla.

Za one koji će se unatoč lijepom vremenu odlučiti za vježbanje u zatvorenom prostoru a vježbati, kretati se, "mrdati guzom" moramo, to već i ptice na grani znaju, danas još jedna vrsta aerobica:

Nedostaje li vam "jela sa žlicom" meni da, uvijek, ja sam bakino unuče i na tome sam odrasla zato vam danas preporučam:



Ustrajte ne posustajte, zajedno postajemo fit!

Angie

srijeda, 25.04.2007.

Nešto za budućnost

Dobila sam dozvolu od cijenjenih urednica, da koju napišem i o nekim drugim dijetama. Konačno!!! Konzerviranje ćemo ostaviti za neki drugi put, sad ćemo malo šarati među izborom dijeta koje nam nudi svijet, ponajviše Amerikanci. Da mi je samo znati zašto????
Danas krećemo sa ovom, za slijedeći put - iznenađenje. Nešto oko dijeta, to je sigurno.

Jučer kad je Lory
napisala da imamo još samo tri dana do službenog završetka dijete, mislim time na nas koje smo zajedno krenule, tamo prije 88 dana (!!!!!), malo sam se prepala. Zaboravila sam na dane, ne brojim ih uopće. Sve je nekako postalo uobičajeno, i raspored jela, i pisanje, i ovaj blog, dio života...
Za sebe znam da sam još daleko od cilja. I da, brljala sam zadnjih skoro mjesec dana, strašno. Na svu sreću, ništa nisam dobila, ali niti izgubila. Možda iz razloga što ipak pazim koji je koji dan i ne kombiniram hranu onako kako ne treba.



U svojih 10-ak godina borbe sa kilogramima, iskušala sam doista svašta. No, ništa nisam izdržala dugo. Tamo još, nakon prve trudnoće (prije kojih dvanaest godina), imala sam viziju da je kile lako skinuti. I nisam onda imala previše kila viška, da sam onda znala što znam danas, sve bi ih skinula i dalje uživala. Naravno, kako to obično biva, neprijatelja se prvo mora dobro upoznati, pa se tek onda možeš dobro boriti protiv njega.
Iako mi je znanost o hrani, biokemija i sama fiziologija funkcioniranja organizma itekako dobro poznata, uvijek sam imala neki glupi osjećaj – to se ne odnosi na mene. Ja sam iznad toga, ja mogu svašta nedozvoljenog samo zbog svoje volje i tvrdoglavosti, kontra svih zakona prirode.
Na žalost, ne mogu. Postoje pravila kojih se treba pridržavati i živjeti po njima, rijetki su, doista rijetki pojednici koji imaju skrivenu tajnu negdje u sebi i ne moraju voditi računa o hrani.
Ja nisam od tih.
Nezadovoljstvo tjelesnim izgledom tjera u mnoga druga nezadovoljstva, pričam iz vlastite pozicije. Dovodi do smanjenja samopouzdanja, nesigurnosti. Neuspjesi u borbi sa kilama vode do toga da počinjete razmišljati o sebi kao o osobi koja ne može dosegnuti neke ciljeve, koja je predodređena za neuspjeh.
O diskriminaciji koja se javlja u svakodnevnom poslu, a vezano uz debljinu, bih isto mogla svašta napisati. Nekako se uvijek osjećate manje vrijednim i zapostavljenim. Ako i sve dobro napravite, uvijek postoji mogućnost da će netko reći – to je napravila ona debela – i time ruši svaki vaš trud, zaslugu, sposobnost.
Ali, razveselio me dio posta neki dan od Wande , gdje spominje ženu koja zrači srećom i duhom, bez obzira na debeljuškasti izgled tijela. Pa se, donekle tješim, da i ja imam nešto od toga u sebi...



Trenutno patim iz više razloga, a koji i opet imaju veze sa stanjem tijela.
Jedva ovo pišem. Što ne znači da će biti kratko, njet.
Imam problema sa kralježnicom. Doduše, moji problemi datiraju još iz vremena puberteta, skolioza koja je tada nastala nikada nije sanirana. Na žalost, niti ne može biti. Sada se tu navuklo još kojekakvih glupost, od genetičke sklonosti ka okoštavanju nekih dijelova kralježnice, pa malo disk hernije, ..no, tome nikako ne pomaže moja kilaža, ne treba mi nitko posebno objašnjavati.
Svojedobno, u trudnoći, sam imala začetak dijabetesa. Nakon trudnoće se povuklo. I u obitelji, odnosno svojti, postoje neke osobe koje se bore sa tom bolešću.
Znam da imam sve predispozicije za takvo stanje kroz desetak godina, ako sada ništa ne poduzmem.
Kako se sama interesiram oko toga, pokušat ću vam prenijeti osnove prehrane za dijabetičare. Jelovnici i hrana su rađeni stručno, od strane doktora specijalista, kao i nutricionista.
Takva način prehrane spada u zdravu prehranu, kao i u zdravo mršavljenje. U svakom slučaju, više nego ostali načini. Znam neke ljude, koji takav način prehrane primjenjuju u svakodnevnom životu, nisu bolesni, ne. Ali kažu da im to super odgovara i da se odlično osjećaju. Mogu reći, tako i izgledaju..
Načela kojih se treba pridržavati, kako u zdravoj prehrani, tako i u dijabetičkoj, su slijedeća:
1. upotrebu životinjskih masnoća (maslac, mast) trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru. Prisutnosti kolesterola i zasićenih masnih kiselina, kojih ima najveše u životinjskim masnoćama, pogoduje pojavama ateroskleroze, dok biljne masnoće pridonose odgađanju takvih promjena na krvnim žilama.
2. Kompleksni ugljikohidrati su bitni i koj redukcijske dijete, i kod dijabetičkih bolesnika. Oni usporavaju razgradnju i tako omogućuju ravnomjeran i stalan dotok glukoze u krav. Uz to, svojom voluminoznošću pomažu kod usporenog rada crijeva i opstipacije. Spominjali smo već dijetalna vlakna, integralne žitarice, a dio njih sadži neprobavljiva vlakna (osobito celulozu) koji potpomažu pravilan i dobar rad crijeva.
3. Potrebno je u organizam unositi dovoljnu količinu proteina visoke biološke vrijednosti, izbjegavati prerađeno meso, a dati prednost svježem ili zamrznutom mesu, s kojeg, prije pripreme treba odstraniti svu vidljivu masnoću, a s peradi i kožu. Što se tiče mlijeka i mliječnih prerađevina, preporučuje se konzumacija istog s mliječnom masnoćom u tragovima.

Kako bi se olakšalo slaganje jelovnika, razrađen je sistem jedinica. Svaka skupina namirnica, po gramaži i količini, sadržava određen broj jedinica, na osnovu kojih se slaže dnevni jelovnik. Malo komplicirano izgleda u početku, no kao i svugdje, vježba stvara majstora, pa se nakon nekog vremena obroci kombiniraju veoma jednostavno.
Namirnice su svrstane u 6 skupina: kruh i zamjene, meso i zamjene (tu postoje podvrste . mršavo meso, meso s malo masnoće (jaje, mesne prerađevine i masni sirevi s 25% masnoće), i jako masna mesa, mesne prerađevine i sirevi sa 45% mliječne masti), povrće, voće, mlijeko i zamjene, masti i zamjene.
Također postoji popis povrća koje se može tokom dana uzeti u količini šalice po obroku, ili dvije šalice po danu, a koji imaju manju energetsku vrijednost od 20 kcal u 100 grama, te se ne računa u vrijednost dijete. Na taj popis spadaju: celer – korijen i lišće, svježe gljive, karfiol (cvjetača), svježi i kiseli krastavci, svježi i kiseli bijeli i crveni kupus, mladi luk, list i korijen peršuna, rabarbara, witlof i zeleni radič, tikvice, zelena salata svake vrste.

Energetska vrijednost koju je potrebno konzumirati u toku dana, a kada želimo smršaviti, računa se prema masi koju želimo dostići. Na težinu koja je izražena u kilogramima (trebalo bi se voditi za tabelama koje nam daju poprilično točne podatke o normalnoj težini, a vezano uz visinu, građu, dob i spol) potrebno je svaki dan na svaki kilogram unijeti 75,6 kJ (18 kcal). Primjerice, ako trebate težiti 68 kilograma, trebate unijeti 68x18kcal = 1224kcal (5140,8 kJ).

Uvijek, ali uvijek bi se trebalo pridržavati i slijedećih pravila:
-smanjiti masnoću; onu koju dodajemo jelu, ali i onu koja ulazi u sastav mesa, mlijeka i sira; treba birati manje masne dijelove mesa, obrano mlijeko i slično;
- smanjiti jednostavne ugljikohidrate (šećere) ili ih uopće ne koristiti jer osim sala organizam od njih ne dobiva niti jednu korisnu stvar;
- povećati količinu povrća i voća. Time dobivamo minerale i vitamine, rješavamo problem opstipacije, a psihološki povećavamo sitost, jer je pred nama gomila hrane, a mi smo na dijeti, obzirom da se dijeta obično veže uz pojam malih količina. Taj trik možete uvijek koristiti i konzumirati gore navedeno povrće, kao i ono ostalo, malo kalorično (rajčice, blitvu, rotkvice). Jela i pića koja bi trebalo trajno izbjegavati i konzumirati samo u izuzetnim i rijetkim prilikama – e pa, ima toga dosta. Sami grijehovi, kojih smo svi svjesni, ali još jednom, za nabijanje guilt, guilt, guilt, svaki put kad krenete to konzumirati:
- sve masne juhe od mesa i povrća. Ako jedete juhu, oberite masnoću. Bolje pojedite tanjur salate, popunjava želudac, i smanjuje apetit. Juha pobuđuje lučenje probavnih sokova i pojačava glad.
- punomasno mlijeko i mlijeko u prahu, sirevi sa 45% masnoće, topljeni sirevi.
- svi masni dijelovi svinjetine, junetine, janjetine, guske, masne ribe, patke, sva pohana i pržena mesa.
- masnoće, sve u većim količinama.
- žitarice – žličnjaci, valjušci i okruglice koji su obogaćeni jajetom, uljem ili maaslacem. Uz rižu, tijesto, žgance (palentu) ne jesti kruh!!
- od voća na zabrani su orasi, lješnjaci, bademi, suhe smokve, grožđice.
- od povrća zabranjeno je ono prženo na masnoći, kao pohana cvjetača, zapečene mahune s vrhnjem, prženi krumpir (pomfrit).
- slastice – torte i kolači nadjeveni kremama od zabranjenog voća, svi slatki kolači.
- za začine se preporučuje da se NE upotrebljavaju, jer potiču lučenje probavnih sokova.

Obroci se svakako raspoređuju u toku dana na 3 glavna i 2 međuobroka. Nije dozvoljeno preskakati međuobroke, jer je tada apetit u slijedećem obroku pojačan.
Primjer jelovnika od 1300 kcal (5450 kJ):
Zajutrak: bijela kava od obranog mlijeka (2 dl), kava; 1 kuhano jaje, pola šnite crnog kruha.
Doručak: grejp
Ručak: Juha od rajčice (rajčica, žličica brašna, žličica ulja), grah kuhani, pa pirjani (100 gr suhog graha, žličica ulja), zelena salata 200 gr, limunada nezašećerena (1 dl).
Užina: jabuka
Večera: pileći gulaš (100 gr piletine, 10 gr mrkve, 10 gr korabe, 10 gr celera, 10 gr cvjetače, 5 gr graška, 10 gr riže, 5 gr ulja) šnita kruha.

Nije to tako niti loše??
Za potpunije podatke, primjere jelovnika i sa drugim energetskim vrijednostima, pogledajte i na ovu stranicu

Pravilna prehrana oboljelih od dijabetesa.


Također, orijentacijsku tabelu sa bodovima možete pronaći ovdje.


Dakako, nemojte ovo shvatiti kao bilo kakvu potpunu informaciju za one koji slučajno imaju dijabetes. Nikako, niti u ludilu. Ovo je samo napisano kao informacija za one koji imaju viška kilograma, kao primjer zdravijeg načina hranjenja.

Kao i uvijek, na kraju prigodni receptić za sladokusce....

Dobar tek, želi vam

Ledena


UPDATE:

Napravila sam previd. Kao svaka prava kolegica, prebacit ću krivnju na Lory. Naravno da je ona kriva za to što ja ne znam računati.
Nekako je i meni bilo čudno, čudno. Prebrzo mi je došao kraj.
I priznajem, priznajem pogrešku.
Krenule smo na dijetu 05. 02.
Danas nam je 80-ti dan.
Još 10 dana do kraja.
Moj grijeh, moj grijeh.....

Hoćete mi oprostiti?

Ledena

utorak, 24.04.2007.

Mojih 87 dana uz aromaterpiju

Datum na kalendaru kaze da mi je ostalo jos tri dana do kraja ove nase dijete. Kako sam skinula dovoljno kila i vise sam nego zadovoljna s rezultatima, mislim da se slobodno danasnjim danom mogu odjaviti s ove dijete ;). Vaga je neki dan pokazivala i 14 kg manje, no malo sam zabrljavila zadnjih dana i eto hops kila gore, sto ce reci da izvolim i dalje paziti sta papam. Nisam jos zadovoljna izgledom tijela, no za ispeglati trbuh mislim da ce trebati jos koji mjesec rada i znoja u mom fitness centru. No, ipak ne izgledam vise ko trudnica koja svaki cas treba roditi, i zadovoljna sam sto mogu obuci stare hlace i majice, posebno sto se ljetne robe tice. A i novi kupaci sad vec svaki dan sve bolje i bolje izgleda na meni.

A znate sta me upropastilo zadnjih dana, to sto mi je puhnulo u glavu da sama mijesim tijesto za pizzu, jer inace to moj Zakoniti radi, pa mi se to sve nesto svidjelo pa sad izmisljavam toplu vodu i vise nego sto bi trebalo ;). No na srecu, i kod nas je zasjalo sunce, i temperature su slicne onim ljetnima, i nekako me najvise veseli ovo vrijeme kad se jos uvijek mozemo prosetati po vani, kad jos uvijek ne moramo paliti klimu u kuci i dok mogu sve prozore drzati otvorene, mirisati travu, cvijece i udahnuti svjezi zrak.

Ovakvo vrijeme me sve vise izbacuje van iz kuce, pa sam tako za vikend familiji priredila piknik uz obliznje jezero. U subotu samo privjesci i ja, a u nedjelju nam se vec i Zakoniti pridruzio. Kako nam je jezero relativno blizu ja sam subotu iskoristila za setnju i opalila turu setnje od 4 sata. Naravno da taj dan nisam bila sposobna za odlazak na fitness jer sam se dobro nacipelarila :). No nedjelja je vec krenula drugacije i nakon obilnog rostiljanja, valjalo je navecer ipak odraditi turu na treadmillsu. Nesto mi je bilo tesko pa sam otisla u vrijeme "Desperate housewives" i tako lijepo uz fat burning odgledala i epizodu serije.

Moram priznati da nece sad biti lako odrzavati ovu tjelesnu tezinu ili skinuti jos koju kilu, no tjesim se da s ljetnim mjesecima mi ipak dolazi na jelovnik vise voca i laganije hrane, i uz vise kretanja i plivanja vjerujem da nece biti problem odrzati postignuto. No, trebat cu i dalje biti karakter, i kao i do sad biti ovdje uz vas i vasu pomoc i podrsku. Iskreno, tesko bi skinula ovih 13 kg da nisam bila ovdje s Vama svima. Bilo je pretesko prvih 2-3 tjedna, i sjecam se kako sam "padala" skupa s Vama. No, zaista mogu s punim pravom reci da odavno nisam srela ovakvu slogu, karakter i divne ljude. Puno sam toga naucila od Vas, a najvise da nema posustajanja i da treba doci do zadanog cilja. Sto reci nego veliko hvala! Sad treba biti pametan i nastaviti dalje hraniti se zdravo. Kuhanje po danima mi je uslo u naviku i sad ce to biti tesko izbaciti, ali i s ovom ne dijetom tj., promjenom metabolizma, naucila sam ipak kombinirati namirnice onako kako zaista i treba. I sto mi je uslo u naviku je takodjer, povecan unos vode, na sto sam posebno ponosna. Koliko god da sam brljavila s vocem, jer mi to zaista najteze pada, toliko sam sretna da osim onih par casa vina za moj rodjendan, nisam zgrijesila s coca-colom i ostalim junkom koje sam prije trpala u sebe ko pravi ovisnik.

Znam da za kraj sam duzna staviti i koju svoju sliku, no bit ce spremne do drugog utorka, da imamo ipak i crno na bijelo sve. Zakoniti radi too much, i eto nisam ga jos uspjela danas vidjeti, a kamoli uhvatiti da me uslika posteno ;). Do drugog utorka vam to svecano obecajem, jer inace to nebi bilo to ;).



Da ne ostane danas sve na mojim hvalospjevima danasnja tema je aromaterapija. Kako se i s moje strane bare sramezljivo pokazalo sunce, a s njim i tragovi proljeca, mirisi cvijeca i zraka, su prve cari koje slobodno mozemo nazvati aromaterapijom za dusu i tijelo. I sami znamo da nam sunce donosi bolje raspolozenje, pa tako i same setnje na svjezem zraku cine svoje.



U svojoj praksi, takodjer sam se bavila aromaterpijom. Sto u kozmeticke svrhe, to i u one ugodnog osjecaja kako i prilici jednom beauty salonu. Tada su jos spa wellness centri kod nas bili u povojima, no mirisi i uloge etericnih ulja i svijeca cinile su svoje, za zdravlje, opustanje i samo tretiranje koze. U skoli imala predmet ljekovito bilje koji je usko vezan uz aromaterpiju pa je primjena, sastav i djelovanje samih ulja u samom startu bilo od velike koristi, no s vremenom i kroz rad vidici su se prosirili.

Kada sam otvarala svoj salon, zamislila sam ga kao spoj sunca i mora, koje mora biti ugodno svakom oku i dusi klijenata koji dodju u moju oazu mira i ljepote. Tada kod nas nije bilo neke ponude ni svijeca, cvijeca, ulja, kremica i ostalih potrebnih popratnih sredstava, pa je obliznji Trst bio pravi mali izvor ljepote. Ocarao me ducan "The Body Shop" jos i puno prije otvaranja salona. Sama sam sebi obecala da ce izvor aromaterpije biti bas taj ducan, i nisam pogrijesila. Jer puno sam naucila od tamosnjih prodavacica, koje su po struci ipak bile kozmeticarke i znale su preporuciti sto kupiti, kako koristiti i zasto.




I dan danas mi je famozno uci u taj ducan i opijati se mirisima esencijalnih ulja, svijeca i kremica. Na srecu imam ga i u obliznjem shopping centru. No sto je zapravo aromaterapija, odakle potice i koji su njeni poceci i primjena.

Povijest aromaterapije datira jos od prije 6000 godina, naravno iz dalekog Egipta i Grcke. U Evropu aromaterpiju objasnjava francuz Gatefosse negdje oko 1920-te godine, a u svrhu lijecenja. Pod aromaterapiju se podrazumijeva koristenje esencijalnih ulja dobiveno iz cvijeca, korijenja, sjemenki bilja, voca, drveca i sl., a koje se cuva i sprema u male tamne bocice.



Najcesce se koriste i najbolje rezultate, u kozmetickom smislu i primjeni, daju esencijalna ulja ruze, limuna, lavande i peperminta. Zbog svog intenzivnog mirisa koriste se u primjeni raznih relaksirajucih masaza. Kako masaza tijela, tako i masaza lica. Lako isparavaju, pa su idealni u primjeni. Kao takva sam ih cesto koristila i primjenjivala u svom salonu i pokazala su se kao najbolje umirujuce sredstvo nakon tretmana lica, a relaksirajuce masaze etericnim uljima bile su, a i danas su, nezamjenjive. Pored ovih cetiri najrasirenijih, govorimo o barem jos 150 razlicitih esencijalnih ulja.




Esencijalna (etericna) ulja kao dodatak difuzerima

Takodjer, u kozmeticke svrhe, koristimo ih kao dodatak vapozonima. U destiliranu vodu koju stavljamo u vapozon, dodajemo par kapi nekog esencijalnog ulja. Tada samo "parenje lica" nije klasicno, radi prosirivanja pora i lakseg ciscenja pristica, vec eto ima i aromaterpijsko i umirujuce djelovanje. Klijenticama je bilo na izbor koje ce esencijalno ulje izabrati kao aromaterpijsko sredstvo u smislu inhaliranja. No pri masazi lica, dodatkom istih ulja ipak se moralo paziti na tip koze. Dakle, vapozon bi u kozmetickom smislu igrao ulogu difuzera.

Difuzeri se jos dijele na elektricne, koje najcesce koristimo u nasim domovima. Zamjenjuje se vec preradjenim refilima, a isto tako i ima onih u skupljoj varijanti i koja dodajemo etericna, tj. esencijalna ulja iz bocica.




Difuzeri u ciji donji dio stavljamo svijece, a u gornji voda s nekoliko kapi etericnog ulja, su najcesce radjeni od terakote, keramike, stakla i metala. Isto se nalaze u sirokoj primjeni, u salonima, nasim domovima, uredima i sl.





Kako je mnostvo biljaka u primjeni i svojstvu etericnih ulja, tako imamo i neka omiljena ulja koja najbolje pasu u nekom godisnjem dobu. Recimo ja najvise volim zimi koristiti mirisne svijece i ulja od cimeta, jabuke i vanilije. Nekako pasu uz zimsku atmosferu i miris kolaca. Dok etericna ulja lavande, bora ili ruzmarina su najbolji inhalatori kod tusiranja ili je dobro i par kapi dodati u kupku u kadi. Svijeca u istom mirisnom tonu pretvorit ce vasu kupaonicu u pravi mali spa welness centar. Ljeti je kod mene skroz suprotna stvar, i onda mi najcesce pasu mirisi limuna ili narance. Trenutno Zakonitog izludjujem aromaticne svijece vanilije, koja njemu bas i nije omiljena, no meni je u kuhinji, koja se siri u dnevni boravak, savrseno "sjela" i daje ugodnu notu cijelom stambenom prostoru. Spavaca soba je vec prica za sebe ;).




I na kraju, slobodno mozemo reci da aromaterapija zaista ima siroko djelovanje, preko medicine, kozmetike, masaze, do jednostavne kucne primjene. More je ono sto me trenutno asocira i meni treba kao moja aromaterpija, pa o tom spoju, vise i opsirnije sljedeci utorak.


Arome i mirise imamo i u nasoj kuhinji. Za danasnji, proteinski dan uzivajte u aromaterapiji ribe s rostilja. Kako su pomalo ljetne temperature, svima ce pasati hladne juhe. Najpoznatija medju takvima je zasigurno gazpacho hladna juha, koja potice iz Spanjolske. Nije bas bistra juha, no uz rostilj moze zamjeniti i salatu i bistru juhu, pa evo jednog jednostavnog recepta.

I na kraju, ponosno mogu reci da od jucer imamo i nasu 100 - tu clanicu u klubu. Moju dragu kolegicu blogericu Siscijanku, kojoj ovim putem zelim sretan pocetak dijete i garantiran uspjeh i podrsku od strane naseg kluba.

I dalje Vasa beauty Lorraine ;)


UPDATE NASE 100-TE CLANICE




Pozdravljam sve članice i članove kluba i želim Vam kazati da sam se i ja jučer priključila.i postala stota članica. Baš lijepa okrugla brojka! A zašto sam se priključila? Zato što sam doista pretila, pregojazna, jednostavno rečeno predebela. I premda sam prošle godine uspjela smršavit 7 kg, to još ni izdaleka nije dovoljno. Naime, u proteklih desetak godina nakupila sam 24 suvišna kilograma. Do trideset pete sam uvijek bila na nekih 70 kg, no onda su se kile počele samo nagomilavat tako da je vaga lani u proljeće pokazivala strašnih 94 kg. A tada je zazvonio signal za uzbunu i prestala sam žderat sve što mi dođe pod ruku: kekse, špek, sir, salamu, kruh, nije bitno, kad me uhvati glad trpam sve redom u usta, važno da se žvače!!!!, Dakle, uspjela sam do sad smršavit samo 7 kg. Visoka sam 172 cm, a imala sam 94 kg, tako da mi je indeks tjelesne mase iznosio 31,8, što znači da sam bila predebela. Nisam se pridržavala nikakve dijete, samo sam prestala jesti između obroka, vježbala sam ili hodala pola sata na dan, igrala se sa psom na dvorištu i vodila ga u šetnju, no ne baš svako jutro. Trenutno vaga pokazuje 87 kg, i to stabilnih 87 kg bez oscilacija. A to znači da sam i dalje pretila budući da mi je BMI sada 29.4. Idealna težina bi za moju visinu bila 64.4 kg, no ja bih bila jako zadovoljna kad bih se uspjela vratit na 70 kg. E sad, trebalo bi nekako rastopit još tih nesretnih 17 kg viška. I to ne samo radi ljepšeg izgleda, nego i radi zdravlja. Bole me noge, zglobovi itd...Ali pitam se kako smršavit? Kako?

I eto, na Rudarkinom blogu sam jučer vidjela baner za ovaj blog, pogledala o čemu je riječ i eto me u vašem klubu. Potražila sam UN dijetu, pročitala sam kak to ide, sad ću si napisat jelovnik i od sutra počinjem!! I nadam se da ću, ako ne do konca ove, a onda do konca sljedeće godine, uz vašu pomoć i podršku, uspjeti ostvariti svoj cilj.


Lijep pozdrav svima Siscijanka

ponedjeljak, 23.04.2007.

Veliko proljetno pospremanje stana, ljepota, Kavorka i tako to...

Svašta nešto lijepoga htjedoh vam ispoklanjati kao iznenađenje ovog ponedjeljka, htjela sam vam pričati o nekim pogodnostima koje će donijeti članstvo u Udruzi, ali želje su nam bile ovaj put malkicu van stvarnih mogućnosti i administracija u procesu osnivanja Udruge nam je onemogućila nekoliko tehničkih detalja prije provedbe tih «poklona i iznenađenja», koji jednostavno neće moći ići prije službenog otvaranja naše Udruge. Tako da ćemo sa glavnim iznenađenjima morati pričekati još neko vrijeme, bar do službenog rješenja o osnivanju Udruge. A znate mene, ja bih najrađe pukla, jer sam od onih koji žele odmah sve, no eto... treniram se. A lijepo su mi govorile moje cure iz Uredništva, šuti dok ne bude... vraga, kad sam takva, nestrpljiva!!!

No ipak ću vam najaviti nešto što vam spremamo uskoro: prekrasne dizajnerske majice naše Demjan, sa diskretnim Karakter Klub znakovima, koje će se za koji dan naći u proizvodnji u njenoj radionici malih čuda. Kako će one izgledati, vidjet ćete već ovog petka na našem blogu, kod Demjan. Majice su rađene od visokokvalitetnog pamuka, lake su za održavanje (osobito ako slijedite uputstva za pranje!) i nadam se da ćete ih rado nositi. U ponudi ćemo imati i još neke zamisli naše Demjan, s kojima će vam ljeto izgledati veselije i ljepše. Molim vas još malo za strpljenje. Ah, i sebe za isto molim!!!


VELIKO PROLJETNO POSPREMANJE

Evo nam još jednog vikenda za nama. Meni već drugog zaredom doma, umjesto vani, na prekrasnom proljetnom zraku (oni “sretnici” koji muku muče sa proljetnim alergijama na ovo će sad samo prevrnuti očima). Prošli mi je propao zbog fantomske zubobolje. Ovaj zato jer sam bila nadobudna domaćica koja se u fazi rekonvalescencije uhvatila generalnog pospremanja kuće i kućanskih poslova.



Neću sad ovdje analizirati koji me kućanski poslovi smiruju, a koji užasno nerviraju (peglanje mi je apsolutno top of the tops). Naravno, kad se uhvatite tako nečega opsežnog kao što je proljetna “generalka”, postoji nekoliko važnih pravila, a jedno je najvažnije: Nikad, ali baš NIKAD ne započinjati generalku sređivanjem svog ormara.

Zašto sređivanje ženskih ormara traje dugo? Toliko neuredni nisu nikad. Uglavnom, barem. Izbaciti robu, presložiti, pobrisati prašinu i vratiti sve natrag. Štopericom: plafon sat vremena. Ako nisi žensko. Ali ako jesi....

Prosječno žensko ima cijelu proceduru kod pojedinih dijelova odjeće
Isprobat će ih, makar i nekoliko puta, da vidi kako joj stoje, je li joj još drag taj komad odjeće, s čim se slaže... e tu već nastaje frka. Dok rečeš keks cijeli ormar ti je po krevetu, a onog komada odjeće koji je sve to pokrenuo više se ni ne sjećaš. On je, naime, debelo na dnu hrpe.
Pa vaganje treba li vam što ili ne.
Pa procjena da li su neke stvari za pokloniti prijateljici ili donirati ili... baciti.

Ja osobno najbolje generalke radim na nekim životnim prekretnicama... kad se rade veliki rezovi, jer najtrezvenije i najhladnije sam tada spremna odreći se stvari koji mi zapravo uistinu ne trebaju, jer tad mi je najlakše u napadaju viška energije potrpati višak stvari u kese i ponijeti to onima kojima to treba ili zaista baciti neke stvari. Osobito sam ponosna na generalku tijekom koje sam u crne kese potrpala apsolutno sve stvari mog bivšeg. Sentimentalne budale… to smo mi žene, kada su neki odjevni predmeti u pitanju, a jer najvjerojatnije nikada više nećemo imati 50 kila, nikad više nećemo nositi rozo, nikad više nećemo trebati trudničku tuniku, ali.... Lakše reći nego učiniti.

Suma sumarum: Zimska roba mi visi po balkonu, zrači se, ljetna je napola izvađena vani... sve u svemu prividni dojam puuuno odjeće od koje je velik dio ili predebeo ili pretanak za nositi. Urednost ormara u takvim uvjetima ne zadovoljava me osobito mnogo... sve sam, kao, sredila, a ormari opet nisu sređeni. Ma sutra ćemo.. preksutra. Whatever.


SAVJETI ZA SREĐIVANJE STANA

... kojih se ja nisam držala. Dakle soba nije dobra ideja za početak. Zato rađe počmite stan sređivati od nečeg drugog. I svakako krenite od jednog kraja stana prema drugom, nikako ne od sredine. Počnite s onim dijelovima koji su najizloženiji eventualnim neželjenim gostima. Kuhinja, dnevni boravak, WC, kupatilo. SAVJET NAJVAŽNIJI: kupite velike, čvrste i otporne kese za smeće, vucite ih za sobom kako koju prostoriju rješavate i bacajte sve što vam ne treba. Čim se riješite nepotrebnog smeća, sve je drugo lakše.

Oni praktičniji i iskusniji od mene u brzom obavljanju poslova savjetuju nas ovako (svakako pročitajte, sjajno je!). Ja sam, naravno, ignorirala sve pametne savjete (osim onog da je lakše uz muziku) i radila po svom. I olako počela od spavaće sobe. Pogađate, tako mi je na kraju prošao veći dio nedjelje. U mom ormaru i ispred njega. Uz Lynn Anderson, koja je inače moj izbor muzike isključivo kad čistim. Ne pitajte me zašto… country muzika za country brzinu čišćenja? Maybe.
Svakako... Devil went down to Georgia mi je ritam koji ide kod mojih čišćenja podova.
Stand by your man mi je za one dijelove stana koje moram počistiti temeljitije. Kuhinja i kupatilo, recimo.



Tako sam najviše, dakle, bila oko ormara (glupo žensko, ja). I ispred zrcala, jasno, Ništa od foto sessiona ovaj put. Nema toliko mjesta za slike na ovom blogu koliko sam ja kreacija isprobala pred ogledalom jučer! Nema što nisam probala. Kako bi otvorila koji dio ormara, tako sam isprobavala majice, hlače, suknje, rublje, kupaće.... Užas PMS-a.


KAKO STOJIMO SA ONIM ŠTO IMAMO U ORMARU

Ne treba mi ništa kupiti (ne mogu vjerovati da sam ovo izrekla i da me nije pokosio grom iz vedra neba), trebam se samo još nekoliko kila dotjerati sa kilažom do ljeta… ili čak prije sa malo više rolanja, pješačenja i vježbanja… i zapravo ću biti odlična u mojoj staroj ljetnoj odjeći koja se stilski i nije promijenila cijeli niz godina. Da opet kupujem, bilo bi to svejedno bijelo, plavo, crveno, otvorene tunike sa topovima ispod, hlače koje se vezuju na konop, suknje i haljine ženstvenog kroja sa cvjetnim uzorkom... ali zapravo mi zaista ne treba ništa. Otvorite ovu stranicu i pogledajte pod segmentom foto galerije uistinu sjane foto galerije sa ovogodišnjeg NOKIA Cro-a-portera. Ono što će vam svakako biti utješan podatak je da se nosi uistinu sve. Potražite ono u čemu se najbolje osjećate. Sve što je moderno ne stoji svakome. Ni svakom tijelu, ni svakoj osobnosti. Ne zaboravite taj vrlo važni detalj pri izboru vaše odjeće.

Kako stojim sa cipelama? Cipele... cipele mi trebaju ipak, ali ništa strašno. Jedne jednostavne crne sandalice, a možda i jedne trash-sreberene ili zlatne, to je moderno ove godine. Kažu oni koji to prate. A bar su ljetne cipele dosta pristupačnih cijena. Za one koji ga nisu vidjeli na mom starom blogu, ovdje je link na kojem ćeta naići uistinu modele koji su i cijenom i kvalitetom za najrazličitije džepove. A ima za svakoga ponešto. od kiča do scarpe elegantissime. Nemate vremena za shopping? Ideje možete dobiti i ovdje. Klikanjem na sliku sandala dobit ćete veću sliku, a klikanjem na krugove ispod uvećane slike dobit ćete i različite kuteve pod kojima je snimana cipela. Zabavite se kad uhvatite vremena i nađite pokoju ideju u vezi toga što biste željeli, ali ne kupujte ništa, jer će vas poštarina doći skuplje nego cipele!




MALO O LJEPOTI ZA KRAJ

Odraz u ogledalu je ono što me jučer pratilo cijeli dan. Zašto je uopće važan izgled? Psihološki učinak ugodnog okoliša? Ma vraga.

Ljudi vole raditi sa lijepim i njegovanim ljudima, istina. Reklame, moda, business ... sa stranica časopisa, u reklamama, na kutijama hrane... smiješe nam se zgodni, lijepi, fit, nasmiješeni, njegovani, savršeni... ljudi. A u stvarnosti? Sve bih dala da je onaj Mr Muscolo pravi lik iz RL-a i da mi iz boce izleti i očisti stan kad god otvorim čep! Ostali me likovi iz reklama ne uzbuđuju baš ni po čemu.

Ljudi se bave sportom, idu na dijete, vode računa o svom izgledu... da bi izgledali ljepše i osjećali se tako ljepši i bolje. Veliki dio njih nažalost zaboravlja pri tom da njihova ljepota može biti vidljiva i primjetna samo ako dolazi iznutra.

Nema ružnih ljudi. Nema fizički ružnih ljudi. Nijedan čovjek mi nije ružan ako ima duha, osobnosti i «ono nešto» samo svoje, po čemu se razlikuje od drugih.

Ružni su mi, međutim, zločesti ljudi i jako brzo ih skužim, zapravo. Imaju onu crtu zloće ili praznine, koja i najljepše lice unakazi, jer se fokusiram na nju i zanemarim cijelo naizgled savršeno okruženje. Najčešće je uočim u oku i oko usana. I od onog trena kad je uočim... gotovo. Ne mogu si pomoći. Samo u nju gledam dok razgovaram s njima.

Jedna od FIZIČKI najljepših i najzgodnijih žena koje sam ja ikada upoznala bila je jedna naša bivša lokalna missica, nekadašnja moja kolegica sa faksa, ali s odsjeka psihologije, danas relativno česti gost po televiziji. No ne zbog znanja, jer sam Bog zna da u Hrvatskoj ima daleko kvalitetnijih i stručnijih ljudi od nje, već zbog njenog izgleda i reputacije bivše missice. A svi smo mi suckeri za bivše miss. Taj termin ima čak nekakav kontekst, koji nije baš nužno negativan... A kako bi i mogao biti? Pa ljepota prodaje sve.
Gotovo sve.

Kad bi ona tih slavnih zadarskih kasnih osamdesetih prošla kraj kafića kraj faksa, dečki bi ustajali sa stolova da bi je bolje promotrili, toliko je bila komad. Komad dobrog, čak vrhunskog tijela i savršenog lica totalno isprazne ljepote. Ona je samo savršena lutka, i dan danas, ali bezizražajna i hladna. A čujem da je, što me zaista ni najmanje veseli, i ne osobito sretna. I dan danas, kad je zamišljam i kad se sjetim da je zapravo jedina grimasa koja bi tek neznatno narušila cool izraz njenog lica bio izvještačeni “evosesmijemredaradi” osmjeh, od kojeg bi joj se krajevi usana tek diskretno razvukli, ma zapravo uvijek nekako zamišljam da ona ima isti taj nepromijenjeni izraz lica i kad pjeva, i kad kenja, i kad je boli, i kad se smije, i kad uživa u hrani, i kad se seksa. Jamačno sam i u pravu kad je ona u pitanju

S druge strane, najljepša od najljepših žena SVEUKUPNO GLEDAJUĆI u mom životu je moja prijateljica iz United States, koja godinama sada već (preko 20 godina) živi i radi u Texasu. Gledam je prije nekoliko godina, kada je bila tu, u Hrvatskoj. Ni traga onom tijelu kojem smo svi zavidjeli, ni traga od krpica najnovije mode, ništa bijesne frizure i talijanske cipele. Moja Wendy je postala malena debela ženica, klasična, staromodna, bez puno šminke, u končanoj majici, bermudama koje su se nosile kad smo bile djeca, cipelama od kojih su modernije one naših baka. I što je tu lijepo, pitat ćete se?

Zadovoljstvo. Iskreno, duboko, nepatvoreno zadovoljstvo kojim ta žena odiše. Wendy ima dobroga i vrijednoga muža, uhodani mali biznis, dobru i dobro odgojenu djecu, dovela je i roditelje, koji su zaista divni ljudi, k sebi u States. Wendy je danas sretna žena koja je u dobrom trenutku učinila prave odluke na pravom mjestu i napravila sebi sretan život. Malo pameti, malo sreće, puno truda i rada, malo stjecaja dobrih okolnosti, cijeli niz divnih ljudi koji čine tu obitelj… i dobijete žensko biće takve ljepote koju ni najskuplji kozmetički tretmani ne mogu nadomjestiti.

U čemu je njena ljepota? Blista onom nepatvorenom, neglumljenom, iskonskom unutrašnjom ljepotom i zadovoljstvom, od kojeg je njeno lice prekrasno, njena koža blistava i čvrsta, njene oči sjajne, tijelo… mada debeljuškasto… poželjno i primamljivo, kretnje vesele i mačkaste istovremeno, smijeh... zarazan. I po tome joj nijedna žena nije ravna.


KAVORKA

Mjerilo moje vlastito ljepote nije vezano za to kako tog jutra izgleda prpošna (eh, sad mene...) crnka koja me promatra s druge strane ogledala, nekad šokirana, nekad sexy, nekad oduševljena, nekad namrgođena, nekad s osmjehom od uha do uha, nekad curica, nekad baba koja me toliko kratko, namušeno i grdo pogleda da mi se ni ne druži uopće s njom taj dan!!!

Ali u onima danima kada me ta crnka promatra s druge strane ogledala kao nasmiješena žena, sretna i spokojna, okupana zadovoljstvom, kojim blista iznad tijela kojim je zadovoljna, ispod kose koja je lijepa i zdrava i sjajna, iskrenog osmjeha i vatrenim okom.... nitko na ovome svijetu nije ljepši od te crnke živahnog pogleda! Baš nitko.

Jasno, ekstremne situacije su i te kada to baš svi vide, pa se, poput Kramera u Seinfieldu, ne možete obraniti od suprotnog spola... sjećate se Kavorke o kojoj sam vam pričala? Ona magična moć, kada vam nitko ne može odoljeti? Kavorka days. Mene ona posjeti negdje u zadnjim danima PMS-a. Neuki pojedinac mogao bi pomisliti da se tjeram. No nije to u pitanju. To je u meni. To je u svakome od vas. U onim nekim posebnim danima. I zna izazvati probleme silnih razmjera, da,da, ali... ma uostalom, pogledajte i sami:



Želim Vam od srca puno prekrasnih, sretnih i zadovoljnih ljudi koji će vam se presretni osmjehivati cijelog ovog tjedna iz vaših ogledala. A to nije definitivno vezano za pokoji kilogram viška, kojeg ćemo već srediti. Polako i strpljivo..

Ove subote naš gost-urednik je bio naš dragi prijatelj, koji me je vratio unatrag, podsjetio me kako na sve ono što sam prošla kada sam bila bolesna, tako i na to da je život prekratak da bismo imali vremena fokusirati se na nebitne stvari ili one koje nas čine nesretnima. Bolesti se zaista ne događaju drugima. Zato, ako još niste, obavite redovite liječničke preglede i... fokusirajte se na važne i lijepe stvari, a ignorirajte one druge.

Posjetite drage ljude, idite vani, uživajte...
Nagradite i svoje nepce danas, na voćni dan. Recept iz rukava, iskušan prošli put.

Završit ću ovaj moj današnji post s copy/paste-om jednog komentara ispod jučerašnjeg Barbinog posta o raku dojke. Pa kaže naša baba i po:



Ugodan početak radnog tjedna želi vam vaša

Wanda



P.S. Posted photos by Pascal Oliver Marolla

subota, 21.04.2007.

Vikend s Barbom

Evo, odazvao sam se poslušno Wandinom pozivu (nešto mi govori da nju još nitko nije nikada odbio ovdje, ne znam zašto!) i odlučio vam napisati par riječi o jednom od najmalignijih oboljenja današnjice.

O raku dojke može se jako puno reći, a ja ću ovaj put nastojati ići "ravno u glavu". Kratko i konkretno, s par korisnih linkova koji će vas, nadam se, potaknuti na konstruktivno razmišljanje i na prave odluke.


NASLJEDNI RAK DOJKE - RAZUMIJETI I ŽIVJETI

Rak dojke ne događa se drugima.
Statistike pokazuju uistinu zastrašujuće podatke. Rak dojke najčešći je maligni tumor žena i u mnogim zemljama vodeći uzrok smrti žena od malignih bolesti.
Životni tempo današnjice , svakodnevne brige i nedostatak vremena za sebe uzrokuje zdravstvene probleme u našem tijelu. Okolina i nasljeđe su dva čimbenika u nastanku i razvoju raka dojke koji je nažalost sve učestalije maligno oboljenje kod žena srednje dobi. Svaka žena želi znati kako smanjiti rizik od raka dojki. Ukoliko ga nemate poduzet ćete sve da do njega ne dođe, no ako ste ga imali, ne želite da se to ponovi. Kaže se da je napad najbolja obrana: osobno pregledajte dojke, jedanput godišnje otiđite k liječniku i napravite pregled dojki i mamografiju. Mamografija je metoda kojom se utvrđuje prisustvo raka dojke i rutinski se radi jedanput godišnje. U slučaju bolova u dojkama, postojanju kvržica, prethodne biopsije ili nakon usadnje umetaka u grudi preporuča se dijagnostčka mamografija. Utvrđeno je da vlastiti pregled dojki pomaže ranom otkrivanju raka dojke. Zato uzmite malo vremena za sebe i obavite ga prema slici dolje.



Pogledajte postoji li crvenilo dojki, da li su iste veličine, naziru li se kvrge ili otečena područja i da li je bradavica uvučena. Sve bi to mogli biti početni simptomi. Pročitajte još o samopregledu dojki OVDJE.


NASLJEDNI FAKTORI KOD RAKA DOJKE

Rak dojke može biti nasljedan ili nenasljedan. Nasljedni ili abnormalni rak dojke je posljedica promjena ili mutacija u određenim genima (dijelovima kromosoma odnosno DNA) koji su odgovorni za pravilan rad stanica dojki. Do danas velika većina nasljednih karcinoma dojke povezana je s mutacijama u dva gena : BRCA1 i BRCA2 (BReast CAncer gene). Ovi tipovi raka dojke predstavljaju oko 10% ukupnog broja oboljenja. Žene s dijagnosticiranim promjenama u genima BRCA1 i BRCA2 često imaju obiteljsku povijest raka dojke, raka jajnika ili oboje. Žene koje smatraju da postoji naslijeđen faktor u njihovoj obitelji mogu se podvrgnuti testu za ustanovljenje mutacija u ovim genima. Prednosti ovakvog ispitivanja su slijedeće:

Ukoliko su vaši BRCA geni nepromijenjeni vjerojatnost da ćete dobiti rak dojke je vrlo mala. U suprotnom pregledi će morati biti učestaliji s ciljem da se otkrije rak u ranom stupnju nastanka. Liječenje tamoxifenom može biti propisano od strane liječnika, ali također možete razmotriti bolničko liječenje pokusnim lijekovima. Jedan od pokušaja liječenja jest preventivno kiruško uklanjanje dojki o kojemu će biti govora u nastavku ovog posta. Ukratko, spoznaja da nosite promjene u BRCA genima će utjecati na vaš životni stil, promjene u obiteljskom okružju te će doprinijeti uspjehu liječenja.
Nedostaci ovakvom pristupu očituju se u činjenici da genetski testovi mogu voditi k diskriminaciji ljudi glede njihovog posla i zdravstvenog osiguranja. Preventivno odstranjenje dojki nije garancija da su sve stanice dojki odstranjene koje mogu dovesti do širenja raka. Čak iako su BRCA geni u redu, nasljedni rak dojki može biti uzrokovan nizom neidentificiranih gena. Kod nekih osoba može se javiti potištenost, tjeskoba, napadaji bijesa ili osjećaj krivnje prouzročen činjenicom da ste prenijeli takvu nasljednu osobinu na svoju djecu. Ako mislite da emotivno niste u stanju podnijeti šok prouzročen rezultatima, ne podvrgavajte se ispitivanju.


PREVENTIVNO ODSTRANJENJE DOJKI (PRECAUTONARY MASTECTOMY)

Nasljedni rak dojki javlja se u mnogo mlađoj životnoj dobi (~30 godina) nego nenasljedni rak dojki. Zbog velikog rizika neke osobe pogođene takvom prognozom se odlučuju za preventivno odstranjenje dojki. U slučaju da vam je nađen abnormalni BRCA gen, rizik je oko 2-5% godisnje što u razdoblju od 10 godina iznosi 20-50%. i tom slučaju preventivno odstranjenje dojki je preporučeno. Ako ste imali rak dojki, a genetska ispitivanja ukazuju da je sve u redu, tada rizik ide na oko 1% godišnje na razdoblje od 10 godina iznosi 10% te se operativni zahvat ne preporuča. Istraživanja u Velikoj Britaniji su pokazala da žene koje su se odlučile na takav korak su smanjile osjećaj tjeskobe i bespomoćnosti. Kako bilo, treba odvagati koje su prednosti takvog postupka poglavito ako želite imati djecu i kako će to utjecati na vaš odnos s partnerom.


IZBOR JE VAŠ

Sve žene s nasljednim rakom dojki trebaju pažljivo promatranje i česte preglede, liječenje propisanim lijekovima sa ili bez operativnog zahvata odstranjenja dojki. U svakom slučaju treba razvijati svijest da se može voditi normalan život s ovom bolesti. I za kraj samo ću spomenuti inicijativu Nancy Holdsworth umirovljene učiteljice , iz East Nortona, West Yorkshire u Velikoj Britaniji, koja je željela promijeniti percepciju ljudi o bolesti i podići svijest o važnosti pregleda.
U tu svrhu je zajedno s Britanskim zavodom za zdravstveno osiguranje pokrenula skupljanje priloga za kupnju najsuvremenijeg mamografa. Ona je organizirala “Calendar girls”… ostatak je povijest! Ako još niste vidjeli IZVRSTAN FILM na ovu temu sa Helen Mirren, pogledajte ga što prije, toplo ga preporučam.

Izuzetan link o svemu vezanom za prevenciju, liječenje i općenito puno podataka u vezi samog raka dojke, mada na engleskom jeziku, možete pronaći OVDJE . Dajte si malo vremena i proučite ga temeljito. Prevencijom i redovitom kontrolom možete spriječiti rak dojke i definitivno smanjiti rizike njegovog nastajanja.
Ako niste davno napravili kontrolni pregled, predbilježite se kod vašeg doktora već u ponedjeljak! Izgubit ćete možda sat vašeg vremena da napravite ono što uvijek nekako odgađate, a umirit ćete svoju savjest i možda i razriješiti neke ne baš nevažne dileme.

Na kraju, lijep pozdrav svim urednicama, članicama i članovima Karakter Kluba, ali i svima vama koji ste redoviti gosti na ovim stranicama, uz puno sreće u daljnjem trudu oko plemenitih i manje plemenitih ciljeva

Barba



Recept za današnji, škrobni dan poslala nam je nasa članica potpore Lipa Mare

Nedjeljni recept za ugljikohidratni dan by Lorraine




Dobar tek i ugodan vikend, želi vam

Urednistvo Karakter Cluba

petak, 20.04.2007.

MODNI TRENUCI

Nakon što sam se malo "odmorila" evo me natrag. Koncepcija je izmjenjena i petak je napokon moj. To je uvijek bio moj dan, a još ako se radi o petku trinaestom, zadovoljstvo je tim veće. Neću vam više pisati o organskom uzgoju već o onome o čemu se bavim cijeli svoj život, a to je moda.
Od mene nikada nećete nikada čuti modnu kritiku, jer tko sam ja da sudim ikome. Kažem to zato jer nisu svi ljudi na ovom svijetu rođeni da bi se oblačili po zadnjoj modi, niti im je stalo do toga da nose torbicu Fendi, haljinicu Diane von Furstenberg, vjenčanicu Vere Wang, kostim Coco Chanel, putnu torbu Louis Vuiton i još pesto čuda iz radionica snova svijetskih i manje svijetskih modnih kreatora.
Ponekad ću se usuditi teoretizirati, kažem ponekad, jer teoretsko bavljenje modom isključuje fizički rad kojeg ja prakticiram na dnevnoj bazi i zanemarujem umni dio koji se temelji na neprekidnom čitanju o povijesti, etici, estetici, utjecaju kultura, političkim zbivanjima, kao i zbivanjima u modnom svijetu, jer moda je upravo to, rezultat sveukupnog zbivanja oko nas, odnosno pokazatelj prilika u kojima živimo.
Modni stil ponekad pokazuje pripadnost nekome ili nečemu, a ponekad pokazuje bunt i otpor. Koliko god banalno izgledao izbor odjeće koju oblačite ujutro prije nego izađete van, budite sigurni da je svakom pojedinom odjevnom predmetu kojeg imate na sebi predstojala priča, bilo da je vaša osobna ili onoga koji ju je stvorio. Svaki odjevni predmet ima svoj životni put, a baš vi, posjedovanjem tog predmeta postajete dio jednog modnog trenutka.
Vjerujte, nije lako biti modni teoretičar, tj, nije lako biti Nenad Korkut. To je jedan od rijetkih ljudi koji imaju što reći za razliku od "modnih gurua" koji samo pričaju, a ne govore ništa.
Ja ću reći samo onda kada imam što, a u ostalo vrijeme ću nastojati probližiti vam modne diktate koji imaju direktan utjecaj na modne tokove kod nas.

Wanda je silno željna bila da joj napišem nešto o suknjama, jer je u par navrata, uvijek ono kao usput rekla: mogla bi napisati nešto o npr. suknjama. Pa evo:

NEŠTO O SUKNJAMA

Kao i svaki odjevni predmet, tako i ženska suknja ima svoju povijest. Njeni počeci su bili u maksi izdanju, što znaći da je u prvoj varijanti dosezala do poda. Suknjom su se uredno skrivali članci na ženskim nogama koji su nekada, zna se, bili pravo žensko oružje u osvajanju muških srdaca. Pitate me zašto, ne znam. Kojemu muškarcu danas bi palo na pamet da mu ženski članak zagolica maštu. Nemam pojma. A tek koljeno. Nadzrijeti žensko koljeno pod suknjom je bio vrhunac putenosti. Danas im možete servirati i gospođicu na pladnju, a da oni uz to mirne duše mogu reći: ima li još rižota od jučer?
No, vratimo se na suknje. Duljina suknje, prateći je kroz povijest ima svoju grafičku krivulju koja je tek u zadnje vrijeme postala nemirnijeg ritma od onog kakvog je imala desecima godina u izmjenama ritma kroz periode od desetak do 15 godina, kad je u jednom trenutku bila popularna u maksi izdanju sa crtom u dnu grafa, a poslije toga u mini izdanju na drugom kraju .
Za "otkriće" minice jedna od zaslužnih je Coco Chanel osobno, u šezdesetima. Bila je to doduše tek soft verzija današnje mini suknje "iznad koljena", ali bila je to revolucionarna promjena.
Tada se još puno toga trebalo promjeniti u modi i mijenjalo se velikom brzinom. To je doba bilo doba modnih senzacija, dok danas, gledajući oko sebe, iskreno mogu reći da me teško, do nikako netko može iznenaditi odjevnim, čak i kad se radi o totalnom neskladu.
Nekome je sklad nesklad, nekome je sklad sklad i sve dok onaj odjeveni zna nositi bilo sklad ili nesklad nemam što za reći jer jednostavno postoje ljudi za koje se kaže: da obuku vreću dobro bi im stajala. Treba se znati dobro osjećati u odjeći koju nosite. A malo je takvih, vjerujte. Uvijek sve proizlazi iz toga koliko zadovoljno nosite svoju kožu.

Za sve one koji žele znati više klikčite.

MALI IZBORNIK SUKNJI ZA OVU SEZONU

Danas možemo razlikovati suknju koja je više ili manje nabrana, široka, sa zakovicama, sa trakicama, sa đepovima, bez đepova, povišenog struka, niskog struka, prati liniju tijela, vrećasta je ili ništa od navedenog.
Evo nekoliko suknji koje nam predlažu poznati modni kreatori:

Diesel


Lacoste


Ana Sui


Marc Jacobs



Prišapnuti ću vam nešto. ovo ljeto caruju haljinice. O tome ćemo sljedeći put.

demjan

četvrtak, 19.04.2007.

Roll on the… beton + interview

Prošlotjedno promišljanje o kupovini koturaljki nije više samo misao. Eto ih u hodniku, neke Creek … Kaže «striček» u trgovini sportskom opremom: «Gospođo, sasvim su u redu, prosječne koturaljke za rekreaciju.»
Ja, dok ne naučim nadprosječno koturati, sasvim sam zadovoljna i ovim prosječnim.

Nije dugo trajalo da ja ovakva, samouvjerena kakva jesam, i ne stanem na njih. Kažem: stanem, jer sve ono kasnije već je podvig.

U subotu poslije obiteljskog ručka imala sam dogovorene instrukcije. Moje princeze velikodušno su se ponudile naučiti tetu u najboljim godinama koturati. Da ne duljim, svjesna sam bila da je teta u najboljim godinama nakon petnaestogodišnje pauze, koturaške, već poprilično zahrđala, no nisam se dala smesti!
Zaboravite sva znanja i vještine koturanja na koturaljkama «moje mladosti», onima na četiri kotača, jer ovo je sasvim neka druga priča.

Savjete o kupovini svih silnih mogućih štitnika i kaciga nisam poslušala, jer već sam se vidjela u liku nekog "viteza okruglog stola", onako «blago» oklopljena i ovako izgledam dovoljno čudno u povećoj grupi dječurlije koturajući se na onom «baš najboljem asfaltu».

Nisam ni znala da postoje štitnici za dlanove, laktove i koljena. Moje je saznanje bilo poprilično šturo, koljena ok, laktovi ok, no zaista nisam znala da se neko čudo navlači i na ruke tako da je dlan zaštićen, a zapravo je logično, jer opako boli pad na dlanove, da, sjećam se djetinjstva.

Zašto djetinjstva? Zato jer nisam pala, spotaknula se jesam, da, koturala sporo, «laganini», da, ali pala na veliko ne, nisam i ne namjeravam. Dakle, kad sam pokopčala ta oklopna čuda od koturaljki, trebalo je samo krenuti. Krenem ja... a noge «ko u srne» - sve nešto drhtulje, a ravnoteža kao da mi je vertigo prijatelj, a kako ja stalno govorim da posustajanja nema, naravno da niti odustajanje nije bilo ni u peti.
Kritičnih petnaest minuta prošlo je u trenu i... sve ide: mislim, ide prema naprijed, unazad nije savladano, kočim, za sad usporavanjem ili blagom promjenom smjera, a ona čudesna naprava zvana kočnica (ima je samo na jednoj koturaljki) za sada je samo stvar koju treba naučiti koristiti, a onako... malo je piknem, ali me isto tako i malo frka... pada, naravno.

Za sad najveći neprijatelj su mi nogostupi, izbočine na asfaltu i za to «vješto» izbjegavam iste. Prijatelji najveći su mi semafori, prometni znakovi i zidovi, a svi oni koji će prihvatiti ovaj izazov u početku će vidjeti i zašto. Zato jer su izvrsni rukohvati i «štoperi»!

Rezime, prokotrljala se ja, pardon, prokoturala ja nakon petnaest i više godina. Prvi dan, pa odmah pod kotačima sigurno ostavljenih 3 kilometra asfalta. U subotu, kako sam u stisci s vremenom, dogovoren je i novi «roll on party», stoga pozivam odvažne, hrabre, luckaste, otkačene, da mi se pridruže. A vjerujte, jako je zabavno i relaksirajuće. Spomenula bih ja i vjetar u kosi, ali ga, nažalost, za sada nema.

A što nam je danas na meniju...
Ja i voće... mislite da mi se više hoće? Ali iznimno danas, koliko god kritika primila radi neručanja voćki, koje ću svakako doručkovati i večerati, predlažem vam varijaciju Viške blitve, modificirana je prema mom ukusu i, naravno, UN-ki.



Ustrajte, ne posustajte, zajedno postajemo fit!

Angie

srijeda, 18.04.2007.

Konzerva, konzerva, e pa šta je.....

Zatekla me je ova srijeda. Navikla sam pisati post za petak, studiozno se pripremati, prikupljati podatke, pročitati koješta iz literature.
I sinoć se sjetim....post u srijedu. U srijedu!!!
A ja još nemam ništa. Nema vam ovdje kod nas u uredništvu mile - lale. Ili sve, ili ništa.
Ne volim kad mi se to dogodi. No, nažalost, zadnjih par dana sam izložena hirovima života samo tako.

Što mislite, jel sam ja pametna osoba?

Do neki dan se i meni samoj, na trenutke, činilo da jesam.
Onda me uhvatila vrijednoća. Proljeće, čišćenje i ine gluposti.
Pa sam tako išla očistiti imalu škrinjicu, ispod hladnjaka.
Obzirom da samu sebe poznam, to se moralo jako brzo napraviti. Da me ne bi slučajno pustila volja. I napravila sam kardinalnu pogrešku.
Gurnula sam nož u ledenicu. Ne bih li iskopala neke riblje filete iz leda. Probušila oplatu ledenice. Plin iscurio van. Stop.

To je bilo u četvrtak. Tek jučer, u ponedjeljak smo doma dovezli novi hladnjak. Noževi su preseljeni na drugu stranu kuhinje. Da ne bi bilo, jel...



Sad ponavljam pitanje : što mislite jel sam ja pametna osoba?

E sad, kako bih kontrirala onima koji kažu – pa vidi se da neeeee – malo ću se danas baviti znanošću.

Mene uvijek zapadnu ovakve dosadne i ozbiljne teme. Stalno moram nešto poučavati i proučavati...U stvarnosti sam, vjerujte na riječ, tipično žensko, volim đinđe, nakit, šminku, odjeću ..ma sve što žene vole. Ovdje se uvijek osjećam kao da nosim bijelu kutu i gledam sa strogo zategnutom punđom preko naočala u pun razred đaka.
Hm, pa nije niti loše, lako bih se zamislila u toj ulozi...



Dakle, krećemo sa edukacijom oko konzerviranja, boljim, lošijim, starijim, novijim. Mislim da nećemo sve uspjeti danas obraditi, ali niti mi se nećemo danas prestati družiti, zar ne? Ima dana...
Kada pričamo o konzerviranju, ulazimo u povijest ljudskog roda. Oduvijek su se ljudi služili nekim od načina konzerviranja kako bi što dulje hranu sačuvali što u svježem, što u jestivom stanju. Nekada su dolazili do različitih načina konzerviranja iskustvom, metodama pokušaja i pogrešaka. Tijekom dugog razdoblja, metode konzerviranja su se poboljšavale, prenosile su se s generacije na generaciju, pa se tako i danas zimnica i neke druge, tradicionalne, vrste konzerviranja koriste u domaćinstvima (npr. sušenje, dimljenje, uporaba kuhinjske soli, octa, ulja).
Razvijanjem društva, povećavaju se potrebe za adekvatnom hranom, koja se koristila za snabdijevanje vojske, istraživačkih ekspedicija, kao i rastućih gradova, od kojih su mjesta za proizvodnju svježih namirnica bila sve dalja i dalja.
Nažalost, kao i razvoju svega ostalog, i razvoju prehrambene industrije su najviše kumovali
ratovi. Hitno i hitro su se pronalazile metode koje će čuvati hranu u jestivom obliku što dulje razdoblje. Naravno, to ne bi bilo moguće bez razvoja prirodnih znanosti. Sjetimo se samo Pasteura i načina konzerviranja koji je nazvan po njemu (pasterizacija).
Prve konzerve su bile proizvedene u Francuskoj još početkom 19. stoljeća. Ta prva konzervirana hrana je bila u staklenkama koje su bile hermetički zatvorene.
Prve limenke su uslijedile nedugo nakon toga. Sterilizacija kojih dvadesetak godina iza (1850. godine). Ostalo je povijest....



Da se prisjetimo...zašto konzerviranje?

Što je konzerviranje?

Sprečavanje kvarenja neke namirnice. Najvažniji čimbenici koji utječu na kvarenje namirnica su prvenstveno mikroorganizmi, kukci, glodavci, djelovanje enzima koji se nalaze u samim namirnicama, temperatura koja pogoduje kvarenju, prisutnost kisika, svjetlo, vlažnost namirnice i naravno, vrijeme.
Kao i uvijek u životu, ništa ne ide samo, pa tako niti ovi čimbenici. Nikada ne djeluje jedan sam, uvijek više odjednom, pa se čak međusobno i potpomažu. Prisustvo kisika i povoljna temperatura potaknut će rast mikroorganizama, koji će koristiti namirnicu hraneći se njome i izlučujući otpadne produkte, koji su, često, i opasni.
Nekada su se metode konzerviranja svodile samo na uništavanje mikrobne populacije vezane uz pojedinu namirnicu. No, i u konzerviranim proizvodima se odvijaju određene degradativne promjene, koje možda neće utjecati na jestivost same namirnice, ali će svakako utjecati na izgled namirnice (npr. posmeđivanje kod voća i povrća).
Postoji mnogo načina konzerviranja hrane. Danas ćemo nabrojati nekoliko važnih, klasičnih, postupaka konzerviranja, poneke i objasniti. Slijedeći put ćemo se pozabaviti alternativnim postupcima u konzerviranju hrane.

Najšire primjenjivan način konzerviranja je konzerviranje toplinom. Stručno se to zove „konzerviranje termičkom sterilizacijom“. Nećemo ulaziti u detalje, nije potrebno, osim toga, detalji sadržavaju puuuno matematičkih formula...
Cilj ovog načina konzerviranja je uništenje mikroorganizama i inaktivacija enzima koji se nalaze u namirnici, koji bi u normalnim uvjetima izazvali kvarenje namirnica, te potencijalno narušili zdravlje onoga koji to konzumira. Najopasniji mikroorganizam je Clostridium Botulinum
Doduše, ima Clostridium Botulinum i svoj potencijal, ali pod drugim uvjetima – sjetite se samo Botoxa – e to je upravo proizvod iz radinosti ovog mikroorganizma. Ne primjenjivati u kućnoj djelatnosti, molim.



Ova bakterija je zeznuta i stoga što se razmnožava putem spora, koje su otporne i na više temperature i oskudnije uvjete okoline.
Sama sterilizacija se smatra efikasnom kada se kvari 1:10.000 konzervi. Odnosno, za navedeni Cl. Botulinum, efikasnost se mjeri preživljavanjem spora, pa je u tom slučaju sterilizacija efikasna ako preživi 1 spora na 1012 konzervi.
Naravno, prilikom odabira načina sterilizacije, bitno je znati koji su dominantni uzročnici kvarenja, koji se moraju preduhitriti. Tu se uvijek vodi računa o patogenosti mikroorganizma, kao i o otpornosti mikroorganizma na toplinu. Bitna je i vrsta namirnice, kao i način prijenosa topline unutar namirnice.
Vrlo bitan čimbenik kod sterilizacije toplinom je i vrijeme sterilizacije. Naime, dokazano je da se pri određenoj temperaturi brže smanjuje količina mikroorganizama od degradacije hranjivih sastojaka u namirnici. Laički rečeno, kod vremenski kratke sterilizacije, ali pri visokoj temperaturi, 10 puta brže će se uništavati mikroorganizmi od recimo uništavanja vitamina. Na temelju toga, danas imamo razvijene moderne metode sterilizacije, npr. HTST (High Temperature Short Time) ili UHT (Ultra High Temperature) koje ima svoje ograničanje: može se koristiti samo kod tekućih i polutekućih namirnica. Ako pregledate tetrapak od steriliziranog mlijeka, često ćete na njemu pronaći upravo tu oznaku – HTST ili UHT.
Slijedeća široko primjenjivanmetoda konzerviranja je konzerviranje hlađenjem. Hlađenjem se usporavaju kemijske promjene u namirnicama bilo da su posljedica aktivnosti autohtonih enzima, ili samih mikroorganizama. Sniženjem temperature za samo deset stupnjeva, usporavaju se kemijske i biokemijske reakcije za dva do tri puta, što bi značilo da se usporava zrenje voća i povrća, metabolizam živih tkiva, smanjenje akrivnosti i rast mikroorganizama.
Hlađenje se smatra metodom konzerviranja kojom se najmanje mijenjaju izvorna svojstva namirnice. Međutim, hlađenjem se namirnice mogu očuvati relativno kratko vrijeme, a to ovisi o vrsti i sorti namirnice.
Kod hlađenja se često koristi izraz „kontrolirana atmosfera“. To bi značilo da se dio kisika iz zraka (najjednostavnije objašnjeno) zamjenjuje sa CO2, čime se usporava razvoj mikrića i smanjuje se biokemijska aktivnost unutar same namirnice.
Potrebno je razlikovati kontroliranu od modificirane atmosfere, mada naš Zakon o hrani ne radi razliku. Ako govorimo o kontroliranoj atmosferi, onda govorimo o upravljanju i održavanju sastava plinova u određenoj koncentraciji. Modificirana atmosfera, pak, znači da je početni sastav zraka promijenjen., ali se sa vremenom mijenja, zbog razno raznih utjecaja. Primjenom bilo MA ili CA usporava se disanje i drugi procesi u živim tkivima, prvenstveno u voću i povrću.
U novije vrijeme CA se koristi kod pakiranja mesa (primjeri na našem tržištu: Konzum, Vajda, PPK Karlovac...), mesnih prerađevina, sireva, kao najbolji način čuvanja svježih namirnica, čime se produljava rok trajanja za gotovo 100% u odnosu na svježu namirnicu koja nije pakirana na taj način.

Zamrzavanje je logičan nastavak načina konzerviranja. Vrlo je bitno voditi računa da se zamrzavaju što manji komadi namirnica, pri što nižoj temperaturi. Naime, ako se zamrzavanje provodi dulje vrijeme, dolazi do rasta kristala vode u samoj namirnici, koja izlazi iz stanica, te se time uništava tkivo. Neće utjecati na samu jestivost, ali na organoleptiku da. Namirnica može postati gnjecava, brašnasta, ljepljiva, nakon odmrzavanja. Isto tako vodite računa i kad sami zamrzavate, ili kad kupujete zamrznute proizvode da nisu odmrzavani, pa zamrzavani. Time također doprinosite rastu kristala vode koja izlazi iz stanice, razara staničnu strukturu, što opet dovodi do organoleptičke (miris, okus, boja, ne i otrovnost) neispravnosti namirnice. Također, prilikom odmrzavanja, dio staničnog soka izlazi iz namirnice, čime se gube minerali i vitamini otopljeni u staničnoj tekućini.
Treba voditi računa o duljini čuvanja namirnica u smrznutom stanju. Tijekom vremena, dolazi do migracije kristala vode unutar zamrznute namirnice, i to na način da veliki kristali rastu dalje, na račun malih (ništa čudno, jel da), čime dolazi do daljnjeg uništavanja tkiva.

Zanimljiva vrsta konzerviranja je i konzerviranje sušenjem. Naime, to je jedna od najstarijih i vjerojatno najraširenijih metoda konzerviranja. Sušenjem se uklanja voda, bilo pomoću sunčevih zraka i prirodnim strujanjem zraka ili na umjetan način, pod kontroliranim mikroklimatskim uvjetima. Sušenjem se iz hrane izvlači voda, čime se uklanja bitan sastojak koji je potreban za djelovanje enzima i mikoroorganizama.
Kod sušenja se događaju neke promjene koje nisu reverzibilne, odnosno povratne, što je posljedica uklanjanja vode, te utjecaja temperature. Kao najvažniji kriterij kojim se ocjenjuje sušenje obično se uzima sposobnost rehidracije. Također je bitno prilikom sušenja zadržati specifične arome, obzirom da arome spadaju u lakohlapljive spojeve, pa je potrebno voditi računa o temperaturi sušenja koja je najbolja za pojedinu vrstu namirnica.
Nažalost, kod mnogih vrsta voća i povrća koje se suši, radi zadržavanja lijepog izgleda sušenih namirnica, kao predtretman se koriste neke metode koje nisu baš najzdravije (blanširanje, sumporenje, sulfitiranje, dipovanje – uranjanje šljiva i grožđa u otopinu NaOH). Tim se metodama sprečava tzv. enzimsko i neenzimsko posmeđivanje, kao i skidanje voštane ovojnice (kutikule) sa površine voća.

Mislim da nam je dovoljno za danas. Meni je. Nastavljamo slijedeći put u istom, znanstvenom tonu, a sve u svrhu izgradnje mog samopouzdanja, vezano uz onaj hladnjak, gore, navedeni.

Kako vam napreduje dijeta? Zadovoljni? Imate li potreba za nekim drugim metodama?

Moram biti iskrena, nešto nas je napalo ovih dana – nisam bila jako disciplinirana zadnjih dana. Ali, kad sam ugledala Wandine slike neki dan ovdje, na blogu – zamislila sam se. Ja to još nemam hrabrosti staviti. I neću još dugo. Toliko o samopouzdanju.
Ali sam odlučila raditi na sebi. Svako jutro pješačim na posao. Dobrih 4 kilometara. Ko Amerikanka (neka mi oproste moje drage blogerice preko Atlantika, ali znaju na što mislim), obujem ujutro tenisice, cipele stavim u vrećicu, i u suknjici i jaknici, finim hulahopkama na nogama, te tenisicama, klipšem put posla. Malo je tih koji ujutro u 6,15 šeću uokolo, svi se voze autima, pa me srećom ne vide. S druge strane, doista je čudno doći gotovo do centra, i ne sresti niti jednog čovjeka. Svi smo zdravi....valjda. I debeli....

Danas za jelo predlažem slijedeće....

U sezoni divljih šparoga, evo i dva sjajna recepta za njihovu pripremu, oba dosta brza i jednostavna.




Dobar tek!!

Ledena

utorak, 17.04.2007.

NJEGA TIJELA 1.DIO / SAUNA + UPDATE

Zasto odmah u naslovu 1.dio? Zato sto smatram da imamo puno toga za reci o njezi naseg tijela i da bi bilo steta zgurati to sve u jedan post. Zar ne?
Nadam se da cete se sloziti samnom oko toga i dala sam si u zadatak da temeljito obradim taj vazan dio kozmetike. Zadnjih par puta pisala sam o suncu, u bilo kojem obliku, pa samim tim nesmijemo propustiti pricati o brizi o nasem tijelu, ciji izgled svakako govori kako i koliko drzimo sami do sebe.

Pored osnovne njege tijela sto podrazumijeva svakodnevno tusiranje i nanosenje hidratante kreme na cijelo tijelo, nasem tijelu ponekad je potrebna i dodatna njega. Tijelo i sama koza tijela ce vam zaista biti zahvalni na svakodnevnoj njezi, sto ce se odrazavati elasticitetom i mekocom koze. Dakle, samom hidratacijom sprijecit cete njezino prebrzo starenje.


Danas bi Vam htjela pisati o Saunama. Da ih znate razlikovati, odabrati onu koja vam najvise pase i daje dobrobit za Vase tijelo, tj. ona u kojoj cete se Vi najugodnije osjecati. I o tome koliko je sauna vazna kao dodatna njega nasem tijelu.




Naime, koza se u sauni osjeca kao u raju. I najsitniji kapilari pune se krvlju, a vlazan zrak omeksava kozu pa odumrle stanice lako otpadnu, a tretmani toplinom dobri su i za detoksikaciju. Odgovara li vam vise vlana toplina ili suha, isijavajuca vrucina, svejedno je jer kupke koje izazivaju intenzivno znojenje prava su milina. Osim uzitka dat ce vasoj kozi savrsenu glatkocu, opustiti misice i ojacati imunitet.

Razlog tome nije samo savrsena opskrba i najsitnijih kapilara krvlju, vec topao i vlazan zrak koji omeksava gornji sloj koze pa odumrle stanice lako otpadnu. U parnim kupeljima stanice koze upijaju vlagu koja im nedostaje, pa male bore nastale zbog suhoce koze nestaju kao rukom odnesene. Predivan je osjecaj potpune vanjske i unutarnje cistoce nakon boravka u sauni. A da to nije nikakva iluzija, govori cinjenica da u sauni doista prosjecno gubite i do litru vode. Da se pri toj toplini krv ne bi zgusnula, tijelo otpusta vodu iz vezivnog tkiva. Tim procesom tijelo izlucuje nagomilane otrove i otpadne proizvode metabolizma u velikim kolicinama.

Toplina ima jos neke dodatne ucinke. Tjelesna temperatura raste oko jedan stupanj, a temperatura koze i 10 stupnjevai. Ova prividna toplina aktivira imunosustav i, prema novijim americkim istrazivanjima, udvostrucuje se broj stanica koje ciste nas organizam. Udisanjem ugrijanog zraka pojacava se cirkulacija sluznice disnih puteva i do sedam puta, a raste i proizvodnja obrambenih molekula kao što je imunoglobulin A. Ovi mehanizmi odvijaju se tokom svih oblika saune i vrucih kupki iako se, po nacinu izazivanja znojenja, dosta medjusobno razlikuju.

Saune dijelimo na:

Finska sauna



Klima u klasicnoj sauni vruca je i suha. Koliko je vruca i suha, ovisi o tome na kojem mjestu u njoj sjedite. Na gornjoj klupici temperatura iznosi 70 do 90 stupnjeva, uz vlaznost zraka od 5% do 10%.
Na srednjoj klupici temperatura je izmedjuu 60 i 70 stupnjeva, a vlage ima izmedju 10 i 20%, dok je na najdonjoj 40 do 60 stupnjeva uz vlaznost zraka od 20 do 40%. Svakim ponovnim dolijevanjem vode na vrelo kamenje klima postaje vlaznija.

Ipak, tolika vrucina nije svakom po volji. Ja sam prva skoro svisnula u nesvijest, kad sam nedavno u mom fitness centru, sva nadobudna uletila u ovakav tip saune. Inace imam niski tlak i nikako mi ne pase. Opca je zabluda misljenje de je znojenje nakon zalijevanja kamenja jace. Upravo suprotno, znoj tada ne moze otjecati tako brzo i duze se zadrzava na kozi. Ovaj tip saune prikladan je za sve koji se jace znoje, koji dobro podnose visoke temperature i koji ne pate od klaustrofobije..



Infracrvena sauna



Medicinski testirane kabine s infracrvenim zrakama imaju poseban i samo na taj nacin djelotvoran ucinak zraka koje na temperaturi od 40 do 60 stupnjeva ravnomjerno zagrijavaju vase tijelo. Infracrveni sistem zagrijavanja salje infracrvenu energiju tacno na frekvenciji energije ljudskog tijela. Zahvaljujuci intenzivnom dubinskom djelovanju, znojite se iznutra prema povrsini koze, a kolicina znojenja i intenzitet su do tri puta veci nego u uobicajenoj sauni.

Umjesto da se vrucina rasporedi po tijelu kao topla deka, misici i organi stimulirani su na vecu aktivnost. Pri tome se toplina pomocu krvnih zila vodi do unutrasnjih organa. Znojenje je posljedica povecanja unutrasnje tjelesne temperature i zbog toga krv moze cirkulirati u misicima, takodjer moze nastupiti bolja cirkulacija krvi i razgradnja stetnih tvari (masti, toksini, celulit,) iz organa i izbacivanje kroz kozu. Pomocu infracrvene kabine mogu se pobijediti mnoga druga oboljenja, poput psorijaze.

Drugi bitan element infracrvene saune je ugodnost, pogotovo za hladnih i oblacnih mjeseci, kad ima malo sunca. Naime, ove kabine proizvode istu infracrvenu toplinu kao sunce pa poticu dobro raspolozenje izazvano izlucivanjem endorfina, hormona srece.



Biosauna



Ova se sauna jos naziva niskotemperaturnom, a mozemo reci da je "krizanac" izmedju saune i parne kupelji jer od oba tipa ima ponesto. Temperatura u njoj iznosi najvise 60 stupnjeva, a vlage u zraku ima oko 50%. Ucinci biosaune pospjesuju se jos dodatkom arome eukaliptusa ili drugog ljekovitog bilja te svjetloscu u boji. Biosauna je izuzetno pogodna za one ljude kojima je finska sauna prevruca (kao meni npr.), a parna kupelj prevlazna. Ovakav tretman izuzetno povoljno djeluje na krvotok i opusta tijelo na ugodan nacin, bez pretjeranih nadrazaja.


Parna kupelj



Gusti oblaci magle, toplo kamenje ili plasticne klupice, difuzno svjetlo - slika je parne kupelji. U njoj je vrlo vlazno, ali ne prevruce. Vlaznost zraka iznosi 100%, a vlada temperatura od 40 do 50 stupnjeva. Parna kupelj preporucuje se onima koji ne zele tijelo izlagati soku kakav je finska sauna. Visoka vlaznost zraka pravi je melem za kozu, ali istovremeno opterecenje za srce i krvotok. Ucinak parne kupelji na mrsavljenje nešto je manji nego ucinak saune jer ovdje je znojenje mnogo slabije zbog neprestano prisutnog sloja vode na kozi.


Hammam



Orijentalna varijanta parne kupelji niz je prostorija od kojih je jedna ispunjena vrucim zrakom (oko 50 stupnjeva), druga toplim zrakom (40 stupnjeva) i nekoliko prostorija s hladnijim, svjezijim zrakom. U toplijim prostorima poredane uokolo nalaze se zdjele s hladnom vodom kojom se posjetitelji hamama mogu polijevati kad god zazele. Prema tradiciji, zenska populacija hamama koristi prostorije odvojene od muskih posjetitelja. U skladu s tim, muskarce ce rukavicom za masazu i sapunom izmasirati maser (telak), a zene maserka (natir).



Nakon masaze slijedi ispiranje ledenom vodom. Ako zelite, prije kupelji mozete napraviti pakung od blata. Naime, minerali kojima obiluje ova neugledna siva masa prodiru duboko u kozu, poticu izmjenu tvari i detoksiciraju. Uz to, pakung od blata upija odumrle stanice koze pa djeluje poput pilinga. Nakon svega slijedi masaza uljem i opustanje u sobi za odmor.



Hamam je idealan za one koji obozavaju parnu kupelj i tradicionalne rituale te prije svega za one koji zele nesto uciniti za svoju ljepotu. Nisam probala, ali prijateljica iz Irana pricala mi je o tim ritualima, pasam joj obecala da cu jednom otici s njom i probati takav oblik saune.


Rimska sauna



Da biste se znojili poput starih Rimljana, potrebne su vam tri prostorije razlicite temperature zraka i razlicitog stupnja vlaznosti. Najprije se krece u prvu prostoriju zvanu tepidarium, temperature zraka izmedju 25 i 35 stupnjeva. Kad se pocnete pomalo znojiti, prelazi se u caldarium u kojem je 40 stupnjeva i visoka vlaznost. Pari se obicno još dodaju etericna ulja. Nakon hladjenja i faze mirovanja cijeli ciklus u caldariumu mozete ponavljati nekoliko puta. Iz caldariuma se prelazi u trecu tj., zadnju sobu, lanconicum. Ovdje je suho i jako toplo (50 do 60 stupnjeva). Pocetnicima u koristenju saune preporucuje se ovaj tip saune. Nesto niza temperatura, kao i kombinacija vlaznog i suhog zraka, vrlo su korisne za krvotok.



Par savjeta:

- Skinite sa sebe sav nakit prije odlaska u saunu i uklonite piercing. U sauni metal postaje nepodnosljivo vruc.
- Ne idite na znojenje punog zeluca. Ne jedite nista barem dva sata prije odlaska u saunu.
- Ako ste se upravo bavili nekim sportom, ne ulazite odmah u saunu. Pricekajte da vam se puls normalizira kako opterecenje organizma ne bi bilo preveliko.
- Tokom znojenja puls vam se smije povecati oko 50%. Ako je brzi od toga, odustanite od saune.
- Dobro se osusite nakon tusiranja jer suha se koza brze znoji.
- U toku preznojavanja nemojte piti previse tekucine jer nece biti znatnog efekta na gubitak tjelesne tezine. Sasvim je dovoljan povremeni gutljaj mineralne vode. Niposto nemojte piti alkohol.
- Optimalno je proci dva do tri tretmana u sauni u nizu, gdje niti jedan ne bi smio biti duzi od petnaest minuta. Izmedju dva znojenja sebi priuštite apsolutan mir i odmor, takodjer od petnaestak minuta. Nemojte plivati u pauzama izmedju znojenja.
- Hladite se polako. Najprije udahnite hladni zrak, a potom pomalo polijevajte tijelo hladnom vodom. Pocnite zalijevanjem dijelova tijela udaljenih od srca pa mu se postupno priblizavajte. Tek kad krvotok postane potpuno stabilan, udjite u bazen s vodom.
- Trudnice, da ili ne? Prema nekim misljenjima, povremeni odlasci u saunu tokom trudnoce olaksavaju porod. Ja bi rekla oprez, pazite na tlak i posavjetujte se s lijecnikom.
- Odlazak u saunu u vrijeme akutnih infekcija, temperature ili bubreznih bolesti nije preporucljiv. Patite li od povisenog krvnog tlaka ili prosirenih vena, o koristenju saune takodjer se posavjetujte s lijecnikom.
- Neophodna oprema za neku od kupki sa znojenjem su papuce, veliki rucnik na koji mozete sjesti ili leci, dva manja rucnika za susenje, ogrtac, sampon, jednokratni pakung za kosu, blagi gel za tusiranje, bogato mlijeko za tijelo i ovlazivac za lice.


Da se mi nebi danas samo znojili, red je da nesto i "ubacimo u kljun". U danasnji rucak bi mogli ubaciti jedan recept from around the world. Sjetila sam se kako moja susjeda, priprema ukusnu rizu. Ona je black american, ali roditelji su joj porijeklom iz Nigerije, pa im je kuhinja uglavnom Africka. Zamolila sam je da mi napise jedan recept za Vas ;).

Lorraine


UPDATE

Naša draga suradnica Studena dala je komentar na moj post iz vlastitog iskustva. Kako je to iskustvo zaista vrijedno za podjelu s nama, komentar je itekako vrijedan da ga se stavi u update i da naucimo nesto novo iz prve ruke, pa evo copy paste i prije nego mi je Studena dala dozvolu ;).



Posted by Studena & Lorraine

ponedjeljak, 16.04.2007.

Ustrajmo, posustajmo, ne posustajmo... kako ono ide, Angie?!

Kako je krasno vrijeme vani bilo ovih dana i koliko sam toga lijepoga planirala uraditi samo za sebe ovog vikenda... a na kraju ništa od toga. Suma sumarum:
Prijateljica me mrzi, jer je opet nisam posjetila... kako sam obećala.
Djeca me mrze jer ih nisam vodila na obećani izlet u planinu.
I Mali Pas me mrzi jer je dobio samo dva izlaza dnevno od po pet minuta, taman koliko mu treba da obavi… ono što već treba obaviti i onda pokunjeno uđe u kuću, sa žalosnom njuškom što ovih dana nema duge šetnje. Srećom se ogrebao ipak za lijepu šetnju i druženje sa Dalmatinkom i njenom zvijeri...
A najviše i najgore od svega... i ja sebe mrzim jer nisam uspjela ništa od planiranoga napraviti!


PATNJE GREŠNE UREDNICE

Ovo će biti post sa tužnim uvodom i veselim završetkom.
Više me je stvari oneraspoložilo i onemogućilo ovaj vikend.
Visoko na listi, daklem TOP 1: užasna zubobolja. Za tuć glavom o beton zubobolja. Mislim, ne znam može li se tako nazvati uopće, obzirom na to da te šestice od petka više nema. Al boli kao da je itekako ima!

Napokon sam se odvažila srediti zube. Uuuuu.... odvažila sam se ja davno, samo je financijska konstrukcija bila vrlo... kako se kaže za fazu kad ste s lovom na Vi? To su one neke stvari koje odgađate dok ne zagusti, a koje ne smijete jednostavno odgađati. Ne ovaj slijedeći, nego vikend iza toga pročitajte izvrstan post o prevenciji našeg novog gosta-urednika. I inače ćete na njegovom zaista profi blogu pronaći niz korisnih i pametnih postova iz raznih područja stomatologije. Korisno štivo kako za laike, tako i za profesionalce, ali i studente stomatologije, koji će tu pronaći i mnoštvo korisne literature. Toplo preporučam.

Još jedna najava. Ove subote imat ćemo post koji će vas definitivno natjerati da, ako još niste, napravite redovite kontrolne pretrage na koje vas uvijek pozivam!!! Post iznenađenja ove subote. Od poznatog nam blogera sa stažom kojeg poznajemo kroz njegove kratke i većinom vrlo duhovite postove. Ovog puta će sasvim ozbiljno o sasvim, sasvim ozbiljnoj temi. Provjerite kojoj.

Pišem vam ovo sa hladnom krpom umotanom oko nateknute polovice glave koja mi je od ovog svega dva broja veća, psujem naglas jer me boli, djeca me u čudu gledaju, a još usput i razmišljam o tome kako trebam smisliti recept za omiljeni mi proteinski dan, kojeg ću morati (o, žalosti!) žrtvovati i pojest reda radi nešto kašasto, mlako i mekano (za zlobnike: ne, nije kakica, nego juha sa grizom ili purom, jogurt, puding ili juha sa sitnom tjesteninom, moje jelo zadnja tri dana, na koje sam prisiljena zbog rane).

Kršćanski uzvišeni motiv posta i korizmenog odricanja opstao je dosta dugo, usudit ću se kazati. Toliko dugo da sam se zato raskalašeno raspojasala nad trpezom tijekom Uskršnjih blagdana (tako to ide s mojima doma, ne bi da smo oni što razvlače grupno batke u srednjem vijeku i mlate se sa peharima punim rujnog vina!). Grižnja savjesti zbog nabijena dva kila tijekom grešnih blagdana ne jenjava. Ako sam se i nadala da ću manje jest zbog bolesnog zuba, svakako sam se prestala nadati da će to biti manje kalorično. Drmam toliko pain-killera da to nisu istine.
Možda i više nego što bih smjela. I ne, ne morate mi govoriti da tako nije dobro, jer znam to i sama. Ovoga trenutka apsolutno ne postoji ništa što ne bih učinila da mi prođe ova bol. NIŠTA!!!
Nema veće boli od zubobolje!
To kad vam kaže žena što je dva puta rodila, svakako nemojte uzeti s rezervom!

I tako drmnem Voltaren Rapid.
Rapid... zbog placebo efekta.
Ne jer pomogne brzo (mada pomogne relativno brzo), već i zbog tog "Rapid" u nazivu, pa se uvjerim da će mi pomoć još brže.
Onda stavim ledeni oblog dok ne počne djelovati.
E ali onda se doooobro najedem da se ne osjećam kao drogirani zombi!
Jer u nedostatku krute hrane, sve papice u stanu... velik broj kojih nije dijetan... su moje!
Čudo da se ne debljam još, jer po svemu sudeći bih morala.
Dakle kad me boli, boli.
Kad me ne boli… odmah jedem!
Baš sam vam motivacija i uzor, ha?
Toliko vizavi žene koja je pokrenula sve ovo… sram me bilo, da.

Onda kad pojedem napišem dio posta.
Oprostite mi danas što je ovaj post uglavnom... žalopojka jednog Krnje.
Drugi put će biti bolje... ma otkad sam bila na Hitnoj, već je zapravo malo bolje... a drži me i činjenica da ću se uskoro napokon široko osmjehivati.
Već neko vrijeme primjećujem da se smijem samozatajno, nastojeći pućiti usne prema naprijed. Bit će da svi misle kako glumim one tukice što voze bijesne automobile sa velikim trendy naočalama i napućenim usnama. Ništa od bijesnog automobila i trendy naočala i imagea sponzoruše, nije zato. Usne pućim da se kojim slučajem ne bi vidjela moja sramota. Ali i tom je došao kraj!
Imat ću dakle napokon širok osmjeh, po kojem sam oduvijek bila poznata, ali (nadam se) ipak ne i zlatan zub


FOTOSESSION S DUPETOM I MOBITELOM

No, eto, nije sve tako crno, jer u napadaju ne znam kojih sve ne ushita, probala sam ja i suknju u koju sam jedva stala na početku dijete. I ona (podijelite to, molim vas, sa mnom!) doslovno pleše oko mojih bokova. Ovo što vidite krupni je plan lijevog boka. S naglaskom na «krupni», još uvijek. Neću vas lagati: nemojte sad misliti da mi ovoliko pleše i na drugoj strani, ovo je suknja uhvaćena i povučena samo prema jednoj, lijevoj strani. Daklem ipak nisam baš toliko smršavila. Kvaliteta slike je nula bodova jer je slikana sa osrednjim mobitelom, ali mislim da se vidi što se treba vidjeti? Nije puno, al' čovjeka veseli, a gdje ne bi ženu, pohlepnu i nestrpljivu poput mene! Analajz dis:



E, onda sam u napadaju iste vrste ushita probala i onaj bikini... onaj, zbog kojeg je sve ovo počelo... i usklikala se isto. Eeeee, tu sam isto štošta toga zaključila. Četiri su zaključka bila dominantna:

1. da je moje dupe bolje stalo u njega nego na početku dijete
2. da mi dupe nije loše, ne, ne… ali da mi se još malo mrda više nego što bi trebalo, ali i nažalost to
3. da mi se još sve usijeca u salić i da mi se rub bikinija još prevrne preko dupeta (mamicu mu njegovu!) i da imam još puuuuno posla oko tog dupeta. Puno više nego što si mogu priznati. Mislim mogu, al teško mi je, pa eto.
4. da sam bijela kao jogurt a možda i bjelja...

Evo i te slike. Napominjem da ste je dobili samo i isključivo zato jer je zavjesa pružila odgovarajuću sjenu koja je umanjila dojam celulita kojeg ima još ohohohoho...



E, ali onda sam se fino uslikala i direktno... ono... objektiv koji gleda ravno u svjetlom okupano dupe...
Eeeeee... tu vam sliku nikako ne mogu poslat, jer ego mi je jak, a još ne znam radit sjene sa photoshopom od kojih izgledaš zgodniji i tanji.

Suma sumarum... izgubila sam sedam kila... pa još dva... pa dodala dva za blagdane... ukupno dakle sedam kila na kojima stojim već mjesec dana. I ni makac.
A jer sam bila nedisciplinirana za blagdane, inače bi bilo sve super. Sramota.

Ali, što bi rekla naša Angie... ustrajmo, ne posustajmo! Osjetim se u najmanju ruko kao G.I. Jane kad to pročitam u dnu njenog posta.
Ne tako vitka.
Nego tako odlučna da idem dalje.
Ako i kiksamo... idemo iz početka.
Bitno je da nas volja ne napusti!
Samo da mi prođe ovaj zuuuub....


STATISTIKE

Idemo malo na vedrije teme.
Malo ćemo se «brčit» danas.
Da vidimo što nam kažu statistike od našeg postojanja do danas?

Postavke našeg bloga kažu slijedeće:



Znate da sam ja antitecnicus completo. Zamolila sam zato Dalmatinku da mi pomogne da izvučem one bitne stvari sa našeg countera. Pa mi je ona napravila ove današnje snap shots. Snap shots... to vam je, to vam je, to vam je... ono što ja ne znam napraviti. Ali analajz dis, tuuuu.



I sad bih ja trebala ponosno govoriti koliko su nas puta posjetili iz koje zemlje, ali bolje da ne, jer to vidite prema ovome i sami, a osim toga, uhvatim li se ovog iz Zaira... nikad kraja mojim nagađanjima tko nas od tamo čita i zašto...


S PONOSOM NAJAVLJUJEMO...

Jedna velika novost. U vrijeme kada ovo budete čitali, Karakterke će predavati papire za osnivanje Udruge, u kojoj ćemo u istom ovom pozitivnom duhu (OK, izuzmemo li početak ovog posta i povremene kikseve, ali mila majko, čovik nije stina) nastaviti promovirati zdravi život i sve one temeljne vrijednosti koje taj život čine kvalitetnim, boljim i što je moguće ljepšim. Moći ćete nas i dalje pratiti ovdje na blogu, ali uskoro i na našem vlastitom portalu koji će vas, vjerujem, svih iznenaditi.

Više o tome čitajte uskoro. Ne trebam vam uopće spominjati da ste svi dobrodošli u Udrugu, jer svaka pomoć i inicijativa će nam itekako dobro doći u ovom zaista sveobuhvatnom podvigu. Računamo na vas. Koje sve mogućnosti i pogodnosti će vam otvoriti članstvo u Udruzi saznat ćete jako skoro. Ostanite i dalje s nama i saznajte.

Pripremamo i jedno lijepo iznenađenje samo za vas, ali o tome ćete saznati više u slijedeći ponedjeljak.

Možda vam treba izgubiti tek koje kilo, možda trebate raditi ipak puno više na sebi? Do ljeta ima još vremena da počnete s nekom dijetom, da se pokrenete, ili da jednostavno donesete neke odluke o vašem životu i zdravlju...
Zato, ako još niste, priključite nam se? Zajedno je lakše!

A vi koji možete, za razliku od mene, normalno gristi… danas probajte ono što će i moji ukućani jesti.

I eto, u sezoni šparoga ili kjuka (izgledaju kao šparoge, samo su savijene pri vrhu ali gotovo jednako ukusne), za sve one koji će se na današnji, proteinski dan odlučiti za jaja, jedan brzinski recept, jako ukusan.




Dobar tek… onom tko može gristi. A ja… ja si idem skuhati griz, popit Voltaren Rapid, stavit hladni oblog i u krpe.

Voli vas vaša bolna i bubana

Wanda

(ne, nema smajlića koji može pokazati kako se danas osjećam)

subota, 14.04.2007.

Cordeliu smo iskoristili....

Ovog vikenda, na našu zamolbu, post nam je napisala Cordelia, koja trenutno nije naša članica, ali iz posebnih, specifičnih razloga. Ta draga žena već se dugi niz godina bori sa određenom bolešću, ulceroznim kolitisom, koji, pretpostavlja se, nastaje zbog naslijeđenih gena, stanja imunološkog sustava, mikroorganizama i okolišnih čimbenika. Velikodušno je sa nama podijelila svoja iskustva, koja, vjeruj te mi, nisu uvijek lijepa. No, ova žena, osim svog smisla za humor je zadržala I dobru dozu optimizma, kreativnosti I želje za životom, što mogu potvrditi svi oni koji su ju ikada posjetili na blogu ili s njom komunicirali.
Pogledajmo kakva je njena priča:

Naravno, na kraju, i opet recept.




Ledena

petak, 13.04.2007.

Hrana, hranica....

Drage moje i dragi moji, dugo se ne vidjesmo ovako, oči u oči.
Jesam vam nedostajala?

A sad istinu na sunce...jesam ili nisam??

Već dulje vrijeme prikupljam podatke i spoznaje koje bi vam mogle biti korisne. Trudim vam se, na najjednostavniji način prenijeti znanja i to ona koja se uče i u studentskim klupama, a i na postdiplomskim studijima vezanim uz problem prehrane i zdravlja.

Neko veče čitam komentare ispod posta naše suradnice Opaljene, i vidim neka objašnjenja oko konzerviranja hrane. A koja nisu točna. I shvatim...

Puno toga mi ovdje još ne znamo. Još morate puno učiti. Naučiti razlikovati prednosti i mane određene hrane. Naučiti ono što nam pruža tehnologija u najboljem mogućem obliku, razdijeliti dobro od lošeg. Ispod tog istog posta, neko je također ostavio koristan savjet – jedan od onih koji smo zaboravili reći, a radi se o integralnim žitaricama – takve treba koristiti samo od ekološki uzgojenih žitarica. U ovojnici žitarica se nakupljaju i pesticidi, i herbicidi, teški metali i ostali otrovi. Lijepo je pročitati takve dobre komentare, prisjetiti samog sebe na propuste koji se dogode, a isto tako pročitati buduće teme koje se mogu obraditi u našim postovima.

Neke od tema koje ću obrađivati u budućnosti biti će vezane uz samu tehnologiju proizvodnje hrane. Odgovoriti ćemo na pitanja kako mlijeko može izdržati gotovo 6 mjeseci u tetrapaku, da li je bolja zamrznuta, konzervirana ili začinjena hrana, koje se nove tehnologije koriste u industriji, o novim trendovima...Nadam se da će te barem upola kao ja uživati u svemu tome.

Moram napomenuti još jednu sitnicu – od slijedećg tjedna pišem srijedom, a petak preuzima dragaDemjan. To tek toliko, za napomenu.

Danas ćemo malo pričati o funkcionalnoj hrani. Moram priznati da mi je bilo lijepo pisati ovaj post. Nešto malo o tome sam učila na faksu, no sada sam puno istraživala i kroz to istraživanje u biti shvatila da sam vam već skrenula pažnju na neke sastojke hrane koji su važni, a koje dobivamo redovitom upotrebom nekih namirnica, kao npr . probiotici.

Wikipedija ima nešto i o tome napisano, pa pročitajte ovdje

Funkcionalna hrana spada negdje na granicu između lijeka i hrane. Sadrži neke bitne tvari, koje nužno nisu i hranjiva, već djeluju pozitivno na opće stanje organizma i zdravlja, te značajno utječu na smanjenje rizika od obolijevanja.
Teško je odrediti čvrste granice između konvencionalne, funkcionalne hrane, organski uzgojene hrane, suplemenata, nutraceutika, pa čak i znanstvenici otežano barataju ovim pojmovima. Stoga se u široki koncept funkcionalne hrane može ubrojiti:
- prirodno nutritivno vrijedna hrana
- hrana koja je obogaćena funkcionalnim sastojcima
- hrana iz koje su uklonjene određene tvari
- hrana u kojoj su izmijenjena svojstva pojedinih komponenata

Iako funkcionalna hrana spada u nove svjetske trendove u prehrani, cijeli se princip koristio već davno. Još je Hipokratu bilo jasno da hrana ne postoji samo zbog toga da nas nahrani i napuni trbuščiće, već da određene komponente hrane imaju pozitivan učinak na cjelokupno dobro zdravstveno stanje organizma, pa se pamti njegova izjava „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek i neka tvoj lijek bude tvoja hrana“. Dodavanjem vitamina D mlijeku gotovo je iskorijenjen rahitis, odavanjem jodi u kuhinjsku sol nestala je gušavost, dodatkom vitamina B skupine u brašno i kruh nestale su bolesti kao što su beri-beri i pelagra. To su povijesni primjeri obogaćivanja hrane nekim nutrijentima, kako bi se pozitivno utjecalo na opće stanje zdravlja među ljudima.
Funkcionalnu hranu možemo shvatiti i kao prirodni supstitut za minerale i vitamine koji se široko konzumiraju u obliku tableta. Napomenula sam više puta, i još ću nekoliko, vitamini i minerali koji se konzumiraju iz tableta se nikada ne apsorbiraju u pravoj mjeri u organizam. Tijelo traži prirodnu hranu, određenu kombinaciju koja poboljšava probavu, apsorpciju, i zato je najbolji izvor vitamina i minerala, kao uostalom i ostatka hranjiva upravo priroda i hrana koja je minimalno procesirana, kemijski netretirana i zdravstveno ispravna (ne najmanje važno).

Zadnji put kad sam pisala ovakav ozbiljni post, pisala sam o probioticima i prebioticima. Proizvodi koji sadrže te sastojke su dobar primjer funkcionalne hrane. Već i sami mliječni proizvodi, bez dodanih probiotika, mogu biti funkcionalna hrana, obzirom da su jedan od najboljih izvora kalcija te esencijalnih hranjivih tvari .
Slijedeća namirnica, koju će vam često preporučiti i liječnici i nutricionisti je riba. Plave ribe poput skuša, sardelica, tune, ili losos, bijeli brancin, bogate su omega-3-masnim kiselinama, a koje spadaju u esencijalne nezasićene masne kiseline. Uz omega-6-masne kiseline bitan su gradivni sastojak membrane svake naše stanice, djeluju pozitivno na obnavljanje te membrane, bore se protiv slobodnih radikala, koji najviše štete čine upravo oštećivanjem stanične membrane, što dovodi do propadanja stanice i potencijalnog bolesnog stanja. Također igraju bitnu ulogu u prevenciji bolesti krvožilnog sustava i srca, smanjuju kolesterol u krvi te nastajanje krvnih ugrušaka.

Namirnica koja ima izvrstan omjer omega-6-masnih kiselina i omega-3-masnih kiselina su lanene sjemenke, u kojima su te kiseline sigurno zaštićene godinama nakon berbe. No, ako ih idete konzumirati, morate ih samljeti. I tada pojesti u roku 10 minuta (izvrsne su pomješane sa mladim sirom, ili svježim, kravljim sirom), jer se nakon tog vremena počinju odvijati određeni procesi koji nisu pozitivni.

Jedna od vrlo poznatih žitarica, zob, spada također u grupu funkcionalne hrane. Zob sadrži topljiva dijetalna vlakna beta – glukana, koja imaju povoljan utjecaj na bolesti srca i krvožilnog sustava, smanjuju kolesterol u krvi. Naravno, moraju se uzeti ekološki uzgojena zrna, integralna, jer se najveći dio tih vlakana nalazi upravo u ljusci zrna.

Slijedi moje omiljeno povrće, rajčica, pomidor, paradajz, koje sadrži u sebi likopen, a koji opet smanjuje rizik od nastanka raka prostate, probavnog trakta, grlića maternice, kože, pluća, te raka dojke. Zanimljivo je da se, za razliku od većine spojeva, likopen ne uništava kuhanjem, čak šta više, koncentrira se, tako da je preporučljivo piti sok od rajčice u svrhu konzumiranja većih koncentracija likopena.
Navest ćemo još češnjak, limun, sve agrume...
Meni osobno je drago maslinovo ulje. I to je funkcionalna hrana. Neke od naših dalmatinki bi nam mogle otkriti koju tajnu svojih baka koje su maslinovo ulje koristile za razne primjene, od hrane, lijeka, kozmetičkog sredstva, pa do sredstva plaćanja, važnog i cijenjenog. Sadrži optimalan odnos esencijalnih masnih kiselina i vitamina koji djeluju preventivno kod bolesti srca i krvožilnog sustava. Izuzetno je cijenjeno extra vergine maslinovo ulje, dobiveno hladnim prešanjem, bez termičkog tretiranja, upravo iz razloga očuvanja što veće količine hranjivih sastojaka. Potrebno ga je čuvati na mračnom mjestu, svjetlost ne djeluje dobro na ulje jer potiče određene procese koji uništavaju bilo organoleptička svojstva, bilo ona zdravstveno korisna svojstva.

Dakle, naveli smo osnovne namirnice. Proizvodi koji se javljaju na tržištu mogu na razne načine biti obogaćeni posebnim dodacima koji će povoljno utjecati na zdravlje. Kao i svugdje, tako i u ovom djelu postoje trendovi, koji se javljaju, razvijaju i stvaraju nove generacije potrošača, koji trebaju sve dalje biti sve informiraniji o onome što konzumiraju kako bi sačuvali vlastito zdravlje. Neki od proizvoda koji su danas već u prometu, i čija primjena ima svoje dobre rezultate, te na čijim se temeljima razvija daljnja, nova znanost o hrani su:

o Fermentirani mliječni proizvodi s dodatkom probiotika i prebiotika (jogurti, kefiri, sirevi)
o Margarin obogaćen omega-3 i omega-6 masnim kiselinama
o Jaja bogata omega – 3 masnim kiselinama – kokoši se hrane posebnom dijetom obogaćenom lanenim sjemenom
o Žitarice za doručak obogaćene folnom kiselinom (iz skupine B vitamina) , kalcijem i antioksidansima
o Kruh i energetske pločice obogaćene vlaknima i izoflavonima
o Sportski napitci
o Osvježavajuća pića obogaćena hidroksi-limunskom kiselinom, sredstvom za redukciju tjelesne mase

Sada idemo na onaj light dio. Recept za današnji dan. Moram priznati, nije više jednostavno napisati ponešto i ne ponoviti se. Toliko je već dana iza nas, ali....MI SE NE DAMO...jel tako?

Dobar teeeeeek
Ledena

četvrtak, 12.04.2007.

Vježbanje će dati život vašim godinama i godine vašem životu

Samo je pogled kroz prozor dovoljan da ovih dana ne ostajem u kući, hoću li prošetati, sjesti na bicikl i odvesti se u nepoznatom smjeru, trenutna je odluka. No svakako kad zasja sunce serotinin proključa i odmah osjećam veću potrebu za kretanjem nego li za vrijeme tmurnih zimskih dana.

Baš nešto razmišljam o kupovini koturaljki, mislim da bi zaista izgledalo smiješno da se na ulici u širem centru Zagreba pojavi okruglasta gospođa u najboljim godinama i krene se koturati u crveno, plavo- žutim disco rollama kupljenim početkom osamdesetih.
No nisu one ni tako loše jer znatno su teže i glomaznije od ovih «novih «, i njihova bi težina potrošila koju kaloriju više. Iako me lagano buni kretanje na «novim»koturaljkama, koje su izgledom slične klizaljkama a kližem stoljećima, držim da je princip «vožnje» isti ili sličan pa se nadam uspješnom provođenju nove zamisli.

Naravno moje princeze uputile su me u kupnju kvalitetnijih i kažu :

1. koturaljke nikako ne smiju imati plastične kotače već silikonske
2. važna je i kvalitetna «cipela na istima»,znači ona koja će dobro fiksirati nogu
3. također cipela treba biti izrađena od zrako propusnog materijala i sadržavati anatomski uložak
4. nosište koturaljki treba biti izrađeno od laganog metala, nikako plastično



Koturanje mi se čini sasvim zgodnim za predstojeće proljetne dane iz više razloga : boravit ću na svježem zraku, koturanje je savršen aerobni trening koji svakako osim pokretanja tijela izvrsno formira mišiće nogu i naravno većini žena one naše «kritične zone» ,guze.
Odlučite li se ovih dana na koturanje, igranje badmintona, pomalo zaboravljenu igru graničara s vašom djecom, sigurno ćete zamijetiti slijedeće : određene sportske aktivnosti zahtijevaju određene fizičke predispozicije .

Amatersko ili profesionalno bavljenje sportom, usko je vezano naravno i uz zdravu prehranu, vrlo često pri formiranju mišićne mase unos proteina je povećan, kao i uvijek mi preporučamo zdrav i prirodan unos :



Ustrajte ne posustajte , zajedno postajemo fit!
Angie

srijeda, 11.04.2007.

KLICE U PREHRANI & VOĆNI DAN

Danasnji zanimljiv post, pripremila nam je nasa clanica Opaljena. Danas cemo govoriti o necem neobicnom i zanimljivom, pa procitajte i mozda naucite, nesto novo o klicama.

Više o klicama i njihovim vrijednostima pročitajte ovdje i ovdje,




Ugodan tek i dobra zabavu, zeli Vam
Opaljena




Posto imamo dosta novih clanica, a mi stare se pomalo priblizavamo kraju, duznost mi je napisati par savjeta koje dugujem od jucer. Kako je danas na redu vocni tj., vitaminski dan, evo par savjeta iz knjige i jelovnik za jedan takav dan.

Dakle na vocno- vitaminski dan jedite voce za svaki obrok. Voce kombinirajte po zelji. Mozete se odluciti samo za jednu vrstu voca po obroku. Dopusteno je suho voce, sjemenke i jezgricavo voce, zatim vocni sokovi, te sokovi od povrca. Voce je najzdravije svjeze i s korom. Mozete jesti i kompote, naribano voce, vocne juhe, peceno voce. Po zelji ga zasladite umjetnim sladilom. Ako ne volite voce, kombinirajte ga sa svjezim povrcem, ali bez zacina. Na vocni dan mozete jesti svaka 2 sata, dakle ubacivati i male medjuobroke.





Eto nadam se da ce ovaj mali vocni update biti od pomoci novim clanicama, a i nama starima poslije uskrsnih delicija ;).
Keep going people!

Lorraine

utorak, 10.04.2007.

SUNCE I SUNCANJE + UPDATE

Vjerujem da ste se svi lijepo proveli i odmorili za blagdane, uz obilje hrane na trpezama. Nadam se da ste grijesili malo manje nego ja, no oprostit cemo sami sebi i idemo dalje. Priznajte da je bio dobar feeling ponovo osjetiti sve okuse koji su nam nedostajali zadnja dva mjeseca. Bar sam ja nekako objerucke docekala taj feeling, no zato sam jucer malo zesce prionula na posao u mom, vec znanom vam, gymu. Primjetih da se i rulja oko mene malo zesce razbacala i znojila. Posljedice happy Eastera, dakako ;).

Kako mi bas nismo imali osjecaj da je Uskrs, mnogima od nas je izletilo u cestitanju: Sretan Bozic! Zasto? Zato jer su temperature vani stvarno bezobrazno niske. Dan prije uskrsa, ispod nule s pahuljama snijega u prolazu. Na sam Uskrs, koji stupanj gore, oko plus 1, s tragovima sunca. Cijela Amerika je zahvacena nekim temperaturama primjerenima prosincu. Sam Texas je dozivio snjezni prekrivac preko vec procvalih tulipana. Da ne pricam kako su se farmeri debelo zabrinuli. No za razliku od nas, cujem da je kod vas skroz druga prica. Setkate u kratkim rukavima i japankama, a i niste se nesto nasmrzavali ovu zimu, jel? Blago vama, sta da kazem, osim da cemo danas onda malo pisati o suncu, suncanju, i svemu sto ide uz to. Dakle, nakon umjetnog sunca, prilog o, svima nam drazem prirodnom suncu.


Sunce, za i protiv!



Narod ga obozava vec tisucama godina. Sunceve zrake omogucavaju zivot, utjecu na nase dobro raspolozenje i sve cine ljepsim. No ne smijemo zaboraviti da ultraljubicasto zracenje moze i stetno djelovati na nas organizam. A ljudi, zbog uvrijezenog misljenja da je broncani ten odraz zdravlja i ljepote, cesto zaboravljaju na aspekt zdravlja. Nosite li uvijek suncane naocale? Zastitni sesiric na plazi ili u setnji? Kreme sa zastitnim faktorima? Ako ne, vrijeme je da pocnete. Izlaganje suncu pored pozitivnih ucinaka (kao sto su pravilan rast i razvoj kostiju) ima i mnostvo stetnih ucinaka na covjeka. Tako prekomjerno izlaganje suncu bez zastitnih sredstava moze uzrokovati opekline, alergije, ostecenja ociju, te razne degenerativne i maligne bolesti koze. Razlozi za sve veci broj oboljenja koze su promjene u ozonskom omotacu zemlje. Kako nije moguce zivjeti bez povremenog izlaganja suncu, potreban je oprez prilikom boravka na suncu. Utjecaj sunca na ljudski organizam je kumulativan pa se stetne posljedice prekomjernog suncanja u djetinjstvu i mladosti odrazavaju tek u starijoj dobi. Stoga je posebno djecu i mladju populaciju potrebno pravilno zastiti, a malu djecu do 6 mjeseci starosti ne bi trebalo uopce izlagati suncu.
Opasnost od UV zracenja je razlicita kroz godinu i tijekom dana. Najvazniji utjecaj na intenzitet suncevih zraka na povrsinu Zemlje ima visina Sunca (godisnje doba), nadmorska visina, oblaci, refleksija na tlu, te atmosferski ozon. UV zracenje jace je kad je nebo vedro, bez oblaka. Vecina prirodnih povrsina, trava, zemlja i voda, reflektiraju manje od 10 % pristiglog zracenja, dok snijeg moze reflektirati i do 80 % zracenja. UV zrake prodiru i u vodu pa se na dubini od pola metra javlja oko 40 % zracenja s povrsine, zbog cega plivaci moraju biti oprezni.


Sto je UV zracenje?



Suncev spektar zracenja sastoji se od toplinskih (infracrvenih) zraka, vidljivog svjetla, te ultraljubicastog (UV) zracenja. Na vidljivi dio suncevog spektra otpada 50%, na infracrveni 40%, a samo 10% otpada na UV zracenje. UV zracenje je dio spektra sunceva zracenja koji ne mozemo zapaziti nasim osjetilima, za razliku od svjetlosnog (vidljivog) i toplinskog (infracrvenog) zracenja koje covjek moze zamijetiti svojim osjetilima (svjetlost – ocima, a toplinu – kozom). Iako je u ukupnom suncevom zracenju udio UV zraka mali, problemi koje moze izazvati su znatni ako mu se izlazemo prekomjerno i bez zastite. Na temelju valne duljine zraka, sposobnosti stvaranja eritema (crvenila) i pigmentacije (tamnjenja) koze, UV zracenje se dijeli na tri vrste ultraljubicastog zracenja: UVA, UVB i UVC zracenje.

UVC-zrake ne prodiru do povrsine Zemlje, pa tako niti do nase koze, jer se apsorbiraju u ozonskom sloju atmosfere.
UVA i UVB zrake prodiru kroz vanjski sloj koze i izazivaju ostecenja. Ostecenju stanica koze narocito su izlozeni ljudi svijetle puti.
UVB-zrake imaju veliku energiju i prodiru u gornje slojeve koze gdje uglavnom uzrokuju suncane opekline.

UVA-zrake, izazivaju tamnjenje koze i samo u iznimno velikim kolicinama uzrokuju opekline. Imaju manju energiju od UVB- zraka, no prodiru dublje u kozu. Kratkorocne posljedice djelovanja UVA-zraka mogu biti razlicite fotoalergijske i fototoksicne reakcije, a dugorocno prekomjerno izlaganje njihovom utjecaju isusivanje koze i nastanak bora, ostecenje genetskog materijala i kao najtezu posljedicu – rak koze.


Stetni utjecaji UV-zraka se zbrajaju, nasa koza ne zaboravlja!
Znanstveno je utvrdjeno da 80% zivotnog izlaganja UV-zrakama dosezemo već do 18. godine, a epidemioloska istrazivanja pokazuju da je pojava raka koze kod odraslih povezana s ucestaloscu pojava suncanih opeklina u djetinjstvu. Iz toga slijedi zakljucak da nasa koza "pamti i zbraja" sva ostecenja prekomjernog izlaganja suncu ili umjetnim izvorima UV-zraka, sto se kasnije moze ispoljiti u obliku ozbiljnijih ostecenja.
Pritom je vazno naglasiti, da ostecenja koze ne uzrokuju samo opekline od sunca. Nasa koza se brani od stetnih utjecaja UV-zraka stvaranjem pigmenta melanina – zbog cega tamnimo. No osim pigmentacije koze koju uzrokuju uglavnom UVA-zrake, u kozi nastaju i druga ostecenja – razlicite fotoalergijske i fototoksicne reakcije (kratkorocne posljedice), koje smo vec prethodno spomenuli, te prerano starenje koze, ostecenja genetskog materijala, oslabljen imunoloski sustav i pojava raka koze (dugorocne posljedice). Dakle, ako i izbjegnemo opekline, preplanula koza je znak da je u njoj doslo do stetnih promjena. Stoga izbjegavajte dugotrajno izlaganje suncu i preceste i "krivo koristene" odlaske u solarije.
Zbrajanje stetnih ucinaka UV-zraka mozemo nazvati nasim "suncevim kapitalom", stoga pametno s njim raspolazite! Vazno je znati rizike i poduzeti zastitne mjere!


Sto je UV indeks?
UV indeks pokazuje stupanj opasnosti od UV zracenja. Izrazava se brojcano od 0 (niska opasnost) do 10 (vrlo velika opasnost), a standardiziran je od Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske meteoroloske organizacije, medjunarodne komisije za neionizirajuce zracenje i od Programa Ujedinjenih nacija za brigu o okolisu. UV indeks je mjera kolicine UV zracenja koja odgovara njegovom djelovanju na ljudsku kozu.

Stupanj opasnosti od UV zracenja za sredinu ljeta, za vedar dan je:
VELIKA opasnost od UV zracenja (UV index veci od 9.0) 12 – 14 sati
VISOKA opasnost od UV zracenja (UV index od 7.0 do 8.9) 10–12 sati ujutro i od 14-16 sati poslije podne
UMJERENA opasnost od UV zracenja (UV index od 4.0 do 6.9) 8-10 sati ujutro i 16-18 sati poslije podne
MALA opasnost od UV zracenja (UV index manji od 4.0) rano ujutro i kasno poslije podne ne postoji gotovo nikakva opasnost.


7 savjeta za zastitu od sunca:



1. Suncanje svedite na najmanju razinu – potrazite mjesto koje ima hlad u blizini gdje se mozete odmarati. Suncu se izlazite postupno (prvi dan kratko, drugi dan duze itd).
2. Izbjegavajte nepotrebno izlaganje suncu, od 10-16 kada je ono najjace.
3. Kad ste na otvorenom, namazite se sredstvom za zastitu od sunca s odgovarajucim faktorom zastite – ovisno o vasem tipu koze i vrsti i duljini boravka na suncu. Primijenite ga jednakom omjeru i u dovoljnoj kolicini na sve izlozene dijelove koze i obnavljajte nanosenje po potrebi. Ne zaboravite na refleksiju suncevih zraka od razlicitih povrsina kao sto su snijeg, voda, pijesak, beton, trava, te na prodiranje UV-zraka kroz oblake: i kad je oblacno, morate se zastititi.
4. Nosite odjecu koja vas stiti – birajte lagane tkanine sto gusceg tkanja i sto duzih rukava i nogavica, sesire i kape sirokih oboda i naocale s UV zastitom.
5. Jednom u svaka tri mjeseca pregledajte kozu od glave do pete –posebno obratite pozornost na promjene na vasim pigmentnim madezima: asimetrican oblik, borduru (rub) nepravilnog oblika, boju koja nije jednolicna, promjer veci od 5 mm, podizanje madeza. Opazite li bilo kakvu promjenu na kozi ili madezu, sto prije se javite Vasem lijecniku!
6. Umjetno suncanje koristite samo po uputama i nikako ne pretjerujte s nekim "brzinskim" suncanjem.
7. Roditelji, posebno pripazite na pravilnu zastitu djece! Naucite djecu dobrim navikama zastite od sunca u najranijoj dobi.






Ucinci prekomjernog izlaganja suncu

Opekotine – simptomi: napeta koza, bol, otekline, mjehurici, a moguca je visoka temperatura, groznica, mucnina. Simptome mozemo ublaziti vlaznim oblozima, hladnim kupkama i neutralnim ublazavajucim kremama. Radi kumulativnog ucinka svaka zadobivena opekotina u djetinjstvu povecava rizik za nastanak karcinom koze u starijoj zivotnoj dobi.
Prijevremeno starenje- ljudi koji rade ili borave dugo na suncu imaju grublji izgled koze koji ih cini starijima. Previse suncanja izmjenjuje strukturu koze naglasavajuci bore. Sunce takodjer moze uzrokovati neugledne crvene, zuckaste, sivkaste i smedje pjege na licu. Degenerativna ostecenja koze nastala nakon suncanja mogu se razviti u rak koze. Samo dermatolog moze savjetovati kako postupiti s potencijelnim malignim promjenama na kozi lica.
Alergije - neki ljudi razviju alergijsku reakciju od izlaganja suncu. Ovakve reakcije obicno nastanu nakon vrlo kratkog suncanja. Na osuncanim dijelovima tijela se pojavi otok, osip, plikovi, ili crvena mrlja. Kod nekih osoba alergije i preosjetljivosti koze na sunce mogu nastati uzimanjem lijekova, kozmetickih preparata ili parfema.
Rak koze – uzrokuje ga prekomjerna i dugorocna izlozenost suncu te zadobivene opekotine kao posljedice suncanja. Ucestalost raka koze je u brzem porastu s obzirom na ucestalost ostalih malignoma kod ljudi .Ove godine se ocekuje vise od milion novih slucajeva raka koze. U vise od 90% slucajeva raka koze pojavljuje se na dijelovima tijela koja su izlozena suncu: licu, vratu, usima, podlaktici, bradi, ledjima, nogama i rukama.



Kako ispravno upotrebljavati sredstva za zastitu od sunca?



Svaki proizvod namijenjen zastiti od sunca ima oznaku zastitnog faktora (SPF- sun protection factor). Strucnjaci preporucuju koristenje proizvoda s najmanjim zastitnim faktotorom 15, koji blokira 93% UVB zracenja. Zastitni faktori od 30 i vise blokiraju samo dodatnih 4% zrasenja i preporucuju se osobama izuzetno osjetljivim na sunce, bolesnicima s rakom koze i osobama koje su pod rizikom za nastanak raka koze.
Taj zastitni faktor oznacava duljinu vremena za koje proizvod stiti kozu od nastanka crvenila, u usporedbi s kozom bez zastite. Npr. ako je kozi bez zastite potrebno 10 minuta za nastanak crvenila, upotrebom proizvoda s faktorom 15 to se vrijeme produljuje za 15 puta, dakle na 2,5 sati. Kako biste postigli na kosi vrijednost zastitnog faktora koja je navedena na ambalazi proizvoda, morate citavu povrsinu tijela namazati s 2 mg sredstva na 2cm koze. To znaci da morate nanijeti otprilike 35 ml sredstva, sto predstavlja 1/3 do 1/5 uobicajenog pakiranja zastitnih proizvoda. Ako nanesete premalo zastitnog proizvoda ili kad ga neravnomjerno nanesete na razlicite dijelove tijela, zastitni faktor na kozi smanjuje se na 20 do 50% vrijednosti faktora navedenog na ambalazi proizvoda (npr. ukoliko ste proizvod s SPF 20 nanijeli u premaloj kolicini, zastitni faktor na vasoj kozi je negdje između 4 i 10.
Sredstva nanosite 30 minuta prije izlaganja suncu. Za odrzavanje zastitnog faktora potrebno je ponovo primijeniti zastitno sredstvo nakon dva sata i nakon plivanja.




Suncanje u trudnoci



Pretjerano izlaganje suncu moze uzrokovati pretjerano zagrijavanje tijela trudnice, sto posljedicno moze povisiti temperaturu nerodjenog djeteta. Ukoliko je podrazaj dovoljno dug i jak moze uzrokovati i trajna mozdana ostecenja fetusa.
Takodjer, u trudnoci mogu nastati pigmentacijske promjene na kozi (tzv. "trudnicka maska") prilikom dugotrajnog suncanja. Radi se o potamnjelim podrucjima koze koja nastaju zbog hormonalnih promjena, a najcesce se nalaze na celu i nosu, i koja se mogu, ali i ne moraju povuci nakon trudnoce.
U trudnoci treba izbjegavati odlazak u solarij i upotrebu sredstava za samotamnjenje (apsorpcija sredstva kroz kozu), jer jos nema dovoljno spoznaja o njihovom utjecaju na trudnicu i nerodjeno dijete.
Savjeti za zastitu trudnica su isti kao i za ostalu populaciju: izbjegavati dugotrajno izlaganje suncu, kloniti se sunca između 10 i 16h, piti dovoljno tekucine, koristiti preparate sa zastitnim faktorom.


I za kraj...
Osim ostecenja koze, treba znati da prekomjerno izlaganje suncu moze uzrokovati suncanicu, toplotni udar i toplinske grceve. Stoga pripazite da unosite dovoljnu kolicinu tekucine i minerala u organizam kako bi se smanjila mogucnost od dehidracije i podizanja tjelesne temperature. Osigurajte tijekom dana barem 2 litre tekucine (obicna i mineralna voda, biljni cajevi) za vase tijelo. No bitno je da to ne cinite u kratkom periodu, vec da tekucinu raspodijelite ravnomjerno tokom dana. I ne zaboravite nakon tusiranja na kozu nanijeti hidratantnu kremu, najbolje onu koja sadrzi u sebi biljku aloa vera, koja se pokazala najbolja u regeneracije koze.

Dobar tek i ugodan pocetak radnog tjedna zeli Vam,
Lorraine


UPDATE:

Citajte o Karakterkama danas i u Metro Expressu i u Jutarnjem listu.

petak, 06.04.2007.

Uskrs u našim domovima

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana, vaše će vas Karakterne provesti kroz lijepe običaje u njihovim domovima u jednom zgodnom uskršnjem mozaiku, kojeg ćete čitati sve do utorka. Zato, uzmite si vremena, da vam ne bude previše sve pročitati u jednom danu. Vidjet ćemo što se papa u njihovim domovima, a neće baš sve biti nužno dijetno. Oprostivo je ako malo i zgriješite ovih dana, neće nitko nikome zamjeriti, ali gledajte ipak da ne zgriješite previše!!!

I ne samo to. Na samom kraju ovog zajedničkog posta, jedna prava poslastica. Šlag na kraju. Naša gošća-urednica ovog vikenda, inače naša aktivna i vjerna članica, ovih dana završava sa svojom dijetom, pa ćete pročitati i o njenim iskustvima. Pa krenimo redom. Prije svega, o samom postu, a uoči omraženog nam vodenog dana, čut ćemo malo od naše Ledene.


USKRŠNJI POST BY LEDENA

Danas sjedam već peti put za računalo i započinjem sa ovim postom. U kući je užurbanost...sve sam ih natjerala raditi. Zločesto?

Pa i nije. Svi uživamo, barem donekle. Čistimo, glancamo, iza nas ostaje mirisni trag.

Povod je, naravno Uskrs. Nismo neki vjernici, ali poštujemo tradiciju. Jučer (četvrtak) i danas (petak), obavljamo veće kućanske poslove. U subotu se peče kruh, pravi, domaći, kolači, bojaju se pisanice, i naravno, uokolo postavlja sva sila kinđurija i ukrasa, u obliku piceka, zečića, jaja, cvjetića. Nek je bal...I još, u subotu, obavezno, negdje popodne, kada uhvatimo vremena, odlazimo u prirodu i tražimo tek napupale grane grmova po poljskim živicama ili raznog drveća po šumi. Uobičajeno je to glog, no ove je godine ranije procvao. Bit ćemo zadovoljni i sa napupalim granama hrasta, bukve, graba, koje ćemo staviti u veliku vazu, i na njega povješati pisanice. Tu svrati i uskrsni zeko, ostavi koju sitnicu za dječicu...

Uživamo u ovakvim obiteljskim događajima, tempo današnjeg života pomalo uništava dobre, stare, obiteljske vrijednosti, vrlo jednostavno. No, mi se ne damo, a ne....

Prije toga, što nas čeka?

Odlučili smo...danas voće. Sutra voda.

Pravi, pravcati post.

Zgodno nam se posložilo ovaj put.

Što je u stvari, post?

Kaže Wikipedia slijedeće:

U kršćanskoj religiji post započinje čistom srijedom, Pepelnicom, i nastavlja se kroz četrdeset dana do Uskrsa, kroz period koji se kod nas zove četrdesetnica, ili korizma, što dolazi od latinske riječi quadragesima. Korizma je vrijeme posta i nemrsa, odricanja, pokorničkih djela i molitve.

Vjerski običaji koji unose razne zabrane u način prehrane korijen vjerojatno imaju u saznanjima koje je nekada čovjek osjećao intuitivno, bez pravih dokaza, a koja su danas i znanstveno dokazana. Hrana nam služi za preživljavanje (vidi otkrića!), no s njom unosimo u organizma i dosta nepoželjnih, danas i štetnih tvari, pa je poželjno organizam ponekad rasteretiti i očistiti. Stoga je post, bez obzira na pripadanje ili ne pripadanje bilo kojoj vjerskoj zajednici, dobra odluka i korisna za vaš organizam.

Uzimam ovaj klub za primjer, koji se trudi kod svih osvjestiti stav o promišljenoj prehrani i samodisciplini vezanoj uz hranu.

Kod nas se dani posta nerijetko pretvore u pretjerivanje u ribi i morskim plodovima, kolačima, salatama i drugim prilozima, a to znači da temeljna postavka rasterećenja organizma gubi smisao, kako u religijskom, tako i u zdravstvenom smislu. Zato ćemo ove godine, moje drage karakterke, doista biti disciplinirane i za dobrobit svog tijela i svoje zdravlje, karakterno i samosvjesno preživjeti ovaj post.

Moram razjasniti razliku između posta i nemrsa. Netko je ovdje, na ovim našim stranicama već jednom pisao o razlici između jednog i drugog, a ovo je prilika da još jednom utvrdimo gradivo.

Nemrs je suzdržavanje od namirnica mesnoga podrijetla i uopće masne hrane, a post je odricanje od jela, odnosno uzimanje samo jednoga potpunoga obroka, dok druga dva treba smanjiti bar za trećinu. Postoji i tzv. suhi post, što znači biti cijeli dan (24 sata) samo na kruhu i vodi. Taj post uključuje izbjegavanje svakoga kuhanog i začinjenog jela..

U starije doba post se sastojao u tome da se nije jelo dosita, niti se smjelo jesti meso. Danas se razlikuje nemrs od zakona posta (lex ieiunii), koji samo ograničuje količinu hrane, a vrsta jela nije važna (što znači da bi se i za posta moglo jesti i meso).

Post i nemrs obvezni su samo na Pepelnicu i na Veliki petak (od čega se izuzimaju djeca, starci i bolesnici, a i oni koji ni inače nemaju što jesti). Mrsiti znači jesti meso. Postom se, naime, čistimo,od mesa i teške masne hrane.

Nakon posta, u nedjelju, uživamo. Naš proteinski dan, pa se nećemo morati previše toga odricati u obiteljskoj atmosferi blagovanja i uživanja.

Ovdje, u mom kraju, običaj je za doručak na Uskrs, jesti kuhanu šunku. Nekada se prava šunka sušila, od pravih, domaćih gica, pa se na Uskrs kuhala. Danas kupujemo gotovu i pravimo se da je ona starinska.

Dio pisanica se obavezno boja sa prirodnom bojama. Kuhaju se ljuskama luka za crvenosmeđu boju, sa listovima koprive ili špinata za zelenu boju, ili sa ciklom za crvenu boju. Jaja se omataju u gazu, a između se stavlja neki listić, djetelina ( po mogućnosti sa četiri lista) pa na jajetu ostaje otisak. Te pisanice se na uskrsni doručak razbijaju. Svatko uzme jednu pa se lupa sa onim drugim...tko će prvi razbiti jaje...to nosi neku posebnu sreću. Po predaji, ja ne znam, uvijek izgubim....


Za ručak...nama se nije teško odlučiti.




Uh, teško mi je ovo i pisati i čitati....

Ove godine smo marljivo sakupljali ispuhana jaja. Otkrili smo novu tehniku ukrašavanja, blaženi vrtići i njihove radionice za djecu i roditelje. Dovoljne su dekorativne salvete, tuba drvofiksa, kist, dva, tri, i malo dobre volje i mašte. Od salveta odvojite ona dva doljnja sloja, bijela, bez boje. Jaje lagano kistom natapkate razrijeđenim drvofiksom (može i ljepilo za tapete, razrjedite sa običnom vodom toliko da nije jako gusto) pa prvo nalijepita ta dva sloja bijelog salvetnog papira. Natapkate lagano papir, pa na njega lijepite onaj dekorativni dio salvete. Možete izmisliti bilo što, izrezati dijelove, slagati mozaik, mašta je granica. Malo se treba posušiti, a onda još jedan sloj tapkanog ljepila. Ljepilo je bijelo u tekućem obliku, no nakon sušenja postaje prozirno. Možete jaja, još dok su takva vlažna i natapkana ljepilom, uvaljati u kristal šećer, pa dobiju lijepi sjaj. A to djeca vole, zar ne?



Za kraj, iskreno Vam čestitam Uskrs. Neka vam je miran, provedite ga u krugu obitelji, uživajte međusobno. Ako ćemo imati sreće, pa da bude i lijepo vrijeme, provedite dio vremena na otvorenom . Ponekad su najjednostavnije stvari i najljepše, dovoljno je da se otpremite u šumu, livadu, na obalu mora i uživate u onome što nam pruža majčica Zemlja.

Voli Vas Ledena...



USKRS SA NUKOM



Zašto je jaje simbol Uskrsa?



Ovalnog oblika, sa jestivom unutrašnjosti od koje može nastati život, ali koja radi na očuvanju života u svakom svom obliku, jaje je simbol vječnog života. Neprekinutog kruga obnavljanja, nerazdvojivost života i smrti.

Bojanjem pisanica ne ispunjavamo samo neki tamo ritual koji su naše bake prenijele na nas. Pisanice su postale dio umjetnosti. Od običnog bojanja ljuske lukovim korama do zakivanja potkova u krhku ovojnicu jajeta.

Kao klinci smo imali običaj nositi najljepše pisanice u crkvu i nakon blagoslova ih poklanjali svojim najmilijima, prijateljima, simpatijama. Kako ove godine neću slaviti tradicionalno dajem vam par recepata za custom pisanice.

Ove godine ja i Nuk ( moj zlatni retriver ) soliramo. Obitelj migrira u Slavoniju na par dana u prežder-fest nevistinoj familiji, a ja zbog posla moram ostat. I to mi ''jako teško'' pada. Toliko teško da ću se suzdržat od ubijanja hranom kao pravi katolik i biti izgleda jedini karakter za ove praznike ( za one humor-challanged...to se zove sarkazam ljudi ).

Što onda jedno 22-godišnje žensko čeljade ima u planu za Uskršnji meni?

Stvarno mi teško pada sva ta praznička hrana. Pogotovo kad je spremljena na tradicionalni slavonski način. Mast i svi ti pusti začini mi na kraju sjednu na probavu i redovito mi je žao za sve što sam uopće probala. Dakle ove godine idemo probati light verziju. Što će reći, piletina!

Piletina je stvarno univerzalna namirnica u mojoj prehrani. Jedna od rijetkih prehrambenih vrijednosti koje ja mogu u svakom trenutku jesti. Načini pripreme su raznovrsni kao i oni za krumpir. Meni osobno je najdraža pečena koka sa krumpirima. Eventualno zalijevana pivom za hrskaviju koricu. Kako se korica ne preporuča jesti kolesterolašima i onima sa zubnim protezama i mostnim konstrukcijama ( ne, ne visi nikom bruklinski most u ustima ljudi, to se samo tako zove vrsta navlake ), pivo bumo preskočili...

Pošto pes i ja letimo solo ovaj put ćemo i pečeno preskočiti. Pitate se, pa dobro 101d šta ćeš ti jest majke ti?!

Bit ću ljenčina i gurman u isto vrijeme i ugodit djetetu u meni. Uskrs je, ne?



Sretan Uskrs dragi moji karakteri! Stucajte koje jajce i za mene...
Vaša 101dalmatinka



ONE AMERICAN EASTER

Zadnje cetiri godine moja familija Uskrs slavi u svom domu u Americi. Njegujuci nase obicaje, volim unijeti i dasak americkih posto ipak zivimo u ovoj zemlji. Ne razlikuje se puno tradicija od nase, no nekih detalja ipak ima. Poput hrane, pokloncica za djecu i nezaobilazni egg hunting.
Veliki Petak se ovdje zove Good Friday i proglasen je kao drzavni praznik u 16 drzava diljem Amerike. Tako da su tada mnoge skole i firme, zatvorene.

Easter Sunday ( Uskrsna Nedjelja) je veliko veselje za djecu. Kad se probude, docekaju ih male kosarice sa slatkisima koje im je ostavio Easter Bunny (Uskrsnji Zeko). U kosaricama bude nezaobilaznih cokoladnih zecica, pilica, malih bomboncica u obliku jaja, i sve varijacije na tu temu koje mozete zamisliti. Bunny je velika faca taj dan jer obiljezava djeci Uskrs slicno kao Santa Claus na Bozic.

U vecim naseljima, poput mog, zajednicki se organizira za djecu egg hunting ili "lov na jaja" ;). Pravilo glasi da Zeko sakrije eggs u travu, a djeca onda sa dobivenim kosaricama krecu u potragu. Nagrade slijede za one s najvise prikupljenih jaja, ali i za one s malo manje prikupljenog "materijala", pa su sva djecica zadovoljna ;). Neki roditelji se pridruze djeci, da malo i reda naprave, a ostali su zaduzeni za pravljenje piknika, rostilja i klope za svih.



Posto ce nam ove godine ovo biti prvi veci organizirani egg hunting, veselimo se novim dozivljajima i mi i djeca. U nasem naselju je egg hunting zakazan za subotu u 11 ujutro, tako da ipak Uskrsnu nedjelju svako provede sa svojom obitelji, a u subotu cemo se eto druziti svi zajedno. Dogovor je da svatko donese nesto od hrane, a posebno mi koji smo iz drugih zemalja da donesemo nesto sto mi pravimo za Uskrs. Bit ce to pravi mali Internacionalni Uskrs o kojem cu vam vise pricati iduci tjedan, a bit ce i slikica.

I ovdje se, dakako, farbaju jaja, i to je specijalan dozivljaj za cijelu familiju. Posto pored moje, jos male djecice, nemam nekog vremena za domace uratke poput vas u domovini, uglavnom djeci ispunjavam zelju da biraju boje, slicice, i popratni pribor koji ide uz sve to. Moji uglavnom biraju pastelne boje, a kako im zaista dam masti na volju bude tu vrlo mastovitih kreacija. Iako moram reci da se i tu koriste luk, persin i slicne domace stvari za bojanje jaja.



Nadalje, pored domacih kolaca, djeca se vesele i pravljenju americkih sarenih Easter cookies. U mojoj kuci ce ovih dana biti pravi haos kad se stanu dobacivati brasnom, secerom, raznim bojama. Ali nema nista ljepse kad se oni vesele svojim tek ispecenim kolacicima. Moja Princess je mali strucnjak za dekoracije...



Mama ne smije zaobici ni cuvene cupcakes i tortu u obliku jaja.





No, samo taj slatki dio Uskrsa djeci prepustim na volju, ali onaj nas konkretni dorucak i rucak ipak su s naseg podneblja. Tako ce se i ove godine, za popularni brunch (breakfast and lunch- kasni dorucak i rani rucak), naci, pored jaja, i sunkica pecena u tijestu, koju majstorski spravlja Zakoniti i mladi luk. Kako ovdje nemamo familiju siru, tako Uskrs slavimo uz drage nam prijatelje, pa ce nam Easter dinner uz janjetinu, francusku i mladi krumpir, biti ljepsi i veseliji.

Za danas vam prilazem recepte koje ce na svoju trpezu postaviti moje susjede amerikanke,a vjerujte pasu i uz nasu dijetu (bar malo). Dakle, da vidimo sto se nalazi na jelovniku za Uskrs, kod ljudi s moje strane bare.



Kad sam bila mala voljela sam za Uskrs najvise orehnjacu i makovnjacu moje bake. No nikad nisam bila zainteresirana nauciti kako se rade. Kad god mi je ona htjela pokazati, ja bi ponosno frkatala nosom da to meni nikad nece trebati, kad ona to pravi. Mislim da sam tada bila onim ludim teen godinama ;). I dan danas mi je zao sto je nisam poslusala onda jer nisam mislila da cu otici u bijeli svijet. Danas me s tim receptima spasila nasa clanica bbw 44, poslavsi nam na mail kluba recepte za orehnjacu, makovnjacu i sirnicu, pa evo ih redom:



Nadam se da sam vam ovim rijecima, slikama, a posebno receptima uspijela prenijeti bar malo dasak Uskrsa s ove strane zemaljske kugle. Svima Vama i vasim obiteljima,
Happy Easter from Lorraine and her family!



USKRS ILI NE KOD DEMJAN

Lijenčina Demjan se ovaj put zbog važnih obaveza nije obavila duhom koji vlada u ovo predblagdansko vrijeme. Nisam obavila veliko proljetno čišćenje, nisam otišla u dućan i nakupovala tonu hrane kao ostatak ovoga, a i drugih gradova, nisam ofarbala jaja, ali imam plan.

Plan je uvaliti se nekome drugome na ručak.

Pod druge podrazumjevam svoju mamu ili čak, moju svekrvu. Jedini problem što je moja svekva tristotinjak kilometara dalje, ali moram priznati rado bi do njih potegnula samo da osjetim onaj duh koji vlada ovih dana njihovim stanom.

Par puta sam imala priliku doživjeti to i za razliku od Uskrsa u domu moje mame, koja je uvijek bila prezaposlena (tek je danas shvaćam) pa nije odrađivala pripreme za Uskrs kao i ostatak svijeta, kao što je uspjela to prenjeti na mene, tako se kod Kokolovih uvijek sve praši od priprema.
Njegovi su roditelji veliki katolici i poštuju sve zadane norme, tako da mi je vrlo interesantno bilo nekoliko prethodnih godina gledati muke po svekvi da bi sve stigla.
Par vrsta kolača, kao i šest-sedam sirnica napravila bi tek dan dva prije i sakrila ih. Da, dobro ste pročitali. U svoju sobu, pod kluč. Smiješno je vidjeti kako jedan po jedan njen sin moli i kumi da načme barem jednu sirnicu.
Kao i svaki put "ledeno" srce popušta nakon tri i pol zamolbe i jedna sirnica nestaje dok kažeš "keks".
Nezasitna čeljad moli dalje tijekom dana, svekrva se otima porivu, drži do sebe, kuha i nakuhava ručak.

Pršti brašno na sve strane. Njoke, pašticada, mesna juha ili u drugoj kombinaciji sa pečenim mesom i krumpirima, a onda usred kuhanja....svekrva ostavlja sve meni na brigu, svekar već cupka pored vrata, pere ruke i trči u crkvu. Pjevaju u zboru i onda ih svako malo tijekom dana nema na kojih sat do dva.
Nakon toga dolazi u trku sa pettisućaiosamsto vrećica iz dućana, jer je usput svratila na povratku iz crkve i opet se baca na kuhanje. I onda čuješ vrisak.....nije još ofarbala jaja. Opet neće sve stići na vrijeme. Naravno da će stići, ali ta žurba i toliko žestokog ritma samo da bi se zadovoljilo neke norme je za mene odlična predstava. Volim ja svoju svekrvu i volim taj osjećaj koji se proteže od jutra do mraka sva dva do tri dana koliko budemo kod njih. Usprkos činjenici da leti kao muha bez glave unaokolo ipak daje mir.
Nakon toga slijede plejade rodbine, popodnevni čaj ili kava i uvijek ista tema razgovora: kome se bolje digla sirnica i čija je finija.

Ako se potrudim možda i stignem do njih u Zadar. Držite mi fige.



Ako ništa drugo, ponekad mi je svekrva uspjela uvaliti da ukrasim jaja, a ja bi to napravila sa onim što bi pronašla po ladicama kod nje. Pa bi jedne godine slagala na njih sušeno voće, orahe, drugi put rižu, šećer, a ovaj put bi rado konac zarolala u krug.




Toliko od very busy, busy

Demjan



USKRS KOD ANGIE

Već samo proljeće u meni budi posebna čula. Sve mi je nekako mirisnije, i kao vrijeme toplije i veselije i sunčanije. Danas na Veliki petak iako je post što u svakom slučaju znači konzumirati jedino vodu i kruh, ja sam naravno vodeno no moji će ukućani blagovati oradu naravno kao i uvijek na neki moj način. Ne znam kakav je običaj u vašem domu no na Veliki petak u kući su svi križevi i ogledala pokriveni purpurnim miljeima u spomen na Isusovu muku. Zvono neće raditi pa ni ono na ulaznim vratima.




Iako naše generacije sve više konzumiraju morsku ribu, u razgovoru s bakom saznala sam da bi ranije tipični obrok njenog djetinjstva bio juha od graha sa knedlicama, grah salata i kukuruzni kruh. Kasnije se tome pridružio i pohani šaran. Međutim kako ja nisam ljubitelj riječne ribe mislim da će mirisna orada biti dostojna zamjena.

Dakle, danas na Veliki petak objed moje obitelji biti će grah juha s "noklicama", grah salata s bučinim uljem i blitvu na lešo.
Navečer, započet će pečenje kolaca ovaj puta "samo" dva. Tako će se na Uskrs na stolu obavezno naci bakina orehnjača i moje Jelačić kocke i svakako kolači koji su u mojoj kući neizostavani za svaki blagdan, obavezne pita mađarica i pita od jabuka. Uf "samo" četiri ove godine, odmah mi pada napamet količina suđa koje treba oprati nakon pripreme spomenutih.



Iako mi baš i "nije nešto" poganski običaj bojenja jaja i simbolika zeca preuzetih u Katoličkoj crkvi radi približavanja kršćanske vjere do tada nekršćanima. Neizostavna "ikonografija" veseli Malenu, Srednju i Veliku pa naravno biti će i njih. Isti će se u domu pojaviti kad i one jer nema lijepših pisanica nego onih koje ukrase djeca svojim malim prstićima i neka je boje posvuda upravo tako i treba biti. Pisanice položene u košaru u kojoj je napravljeno gnijezdo od trave biti će sa cvijećem centralni ukras doma.

Mene iskreno najviše veseli ona posebna opuštena atmosfera i da još nešto onako za svoju dušu u kući mora biti barem stručak tulipana, barem jedan zumbul i neizostavna grana divlje šljive ili trešnje kojoj se svakog proljeća iznova divim.

Nakon blagoslova hrane na nedjeljnoj misi obitelj će doručkovati zajedno, i tek tada dom će zamirisati po orehnjači jer to tako mora biti, vanilija, mlijeko, orasi najljepši su miris svakog blagdana pa i Ukrsa.

Ručak je svakako pečenka. Ovaj puta spremit ću teletinu pečenu u vlastitom soku (blažene vrećice za pečenje mesa) i neizostavne mlince. Naravno za blagdane tu je i neizostavna domaća juha koju uvijek radim u čarobnoj bakinoj kombinaciji, a ta je da uvijek uz juneće meso i povrće u istoj mora se kuhati i komadić piletine, takva je zaista posebna.

I kvrcnite s najbližima pisanice jer kakav bi Uskrs bio da se ne provede natjecanje izdržljivosti pisanica.

Sretan Uskrs, blagoslovljen u miru i skladu želi vam vaša Angie.




USKRS KOD WANDE

Kako se Uskrs slavi u Dalmaciji općenito, zapravo mi je jako teško opisati, jer neki strogo dalmatinski stereotip i nisam primijetila. Veliki tjedan pred Uskrs svakako obilježava najupečatljivije niz crkvenih obreda krajem tjedna. Odmah na početku da se nešto razumijemo. Nisam vjernik, ali dolazim iz stare kršćanske obitelji, gdje je religioznost ipak bila pitanje slobodnog odabira, a nikako nešto dogmatski nametnuto od strane onih koji ližu oltare.

Običaji, naročito oni lijepi, starinski, su se oduvijek poštivali i bili su dio mog odrastanja i ja ih danas nastojim prvenstveno kao takve prenijeti i na moje sinove. U mojoj se kući oduvijek tradicionalno slavio i Božić i Uskrs (čak i u vrijeme prije rata, i nama je to bila najnormalnija stvar), ljeti na otoku obavezno smo se pridruživali procesijama na Malu i Velu Gospu. Moja djeca idu na vjeronauk, kako u školi, tako i u crkvi. Da li će oni kasnije biti vjernici, ja to ne znam, jer bit će to nadasve stvar njihovog osobnog odabira, ali držim da je poznavanje običaja dio opće kulture pojedinaca, a oni će zasigurno imati štošta toga prenijeti svojim budućim obiteljima.

Mrzim one morbidne ukrase tipa kokoški koje izgledaju kao prave a koje se frknu nasred stola, meni je to užasno. Volim one smješne figurice pilića, kravica, patkica i zeka. No simbol Uskrsa meni su apsolutno i iznad svega pisanice, koje se kod nas rade isključivo od prirodnih boja (kora kapule, špinat, cikla…), a od prije nekoliko godina otkrila sam krasne boje u ampulama, vrlo intezivne, prirodne, a jako jednostavne za upotrebu. Naljepnice su zabranjene u mojoj kući, one su mi apsolutno out, osim onih (ako ste vidjeli) tipa malih navlaka koje se navuku preko jajeta te se, nakon šta se urone jaja u vrelu vodu, stisnu oko jajeta u lijepe, prijanjajuće široke trake-dekoracije. Eto, jedino mi te imaju prolazne ocjene. Kao dekoracija može se, prije uranjanja u boju, prisloniti uz stijenku jajeta list peršina, koji se onda čvrsto zamota gazom, tako da, kad ga se odstrani, ostane svijetli ukras u obliku lista. Nadalje, mi doma često crtamo pčelinjim voskom po kori jajeta, na način da se vrhom pribadače umoči u vosak, crta po kori, a kasnije ostaju svijetliji tragovi na mjestima gdje se crtalo. To izgleda otprilike ovako:



Baš mi je krivo što nisam imala vremena poslikati originalna mamina jaja, koja su još ljepša, ali kako sam ovih dana u sitnim brigama oko mojih muškaraca, kako onih velikih, tako i malih, (uključujući i Maloga Pasa) i kako sam malkicu i ljuta na svih njih, mogu vam reći da bih najrađe oslikala njihova jajca i to iglicom!!!

Meni osobno drag je jako četvrtak u crkvi, kako s primanjem svete pričesti, u čemu sudjeluju svi vjernici, ili pak s prijepodnevnim posvećivanjem svetog ulja za pomazanje bolesnih i svete krizme, tako i s večernjim ritualnim pranjem nogu, simbolom biblijskog motiva s Posljednje večere, slikom Isusa, koji pere noge dvanaestorici apostola u povezanosti pod njegovom zapovijedi širenja ljubavi među svim ljudima. Veliki petak, dan najvećeg posta, o kojem nam je danas nešto više rekla i naša Ledena, dan je kad se bar po mojoj zgradi hodnicima širi vonj bakalara, koji mi je kao maloj bio noćna mora, a sada mi je jedna od omiljenih delicija. U našoj se kući priprema kako na bianco, s dobrim maslinovim uljem, češnjakom i peršinom, tako i kao brudet. Meni od tog dana u mom domu često obogate i salate od hobotnice ili muzgavaca, riblje paštete, ali i komadi fine ribe na žaru. Svaka friška riba je dobra ako je u sezoni i dobro pripremljena i ne mora to nužno biti ona bijela, skupa. U našoj kući često se peku i lignje, ili i lukom i slaninom špikani odresci svježe tunjevine na žaru. Prilog uz to je salata od slanutka, izgnječene tunjevine iz konzerve i majoneze. (koje smijete samo malo, malo, malo, nemojte mi se opustiti!!!).

Na postu u našoj kući prevladava definitivno riba. Jedna naša stalna suradnica, naša Lipa Mare, napokon je ovaj tjedan poslušala moj savjet i prestala linkati na svoj blog i odlučila dostojno podijeliti svoje sjajne recepte s nama. Tako smo, eto, ipak izgubili trudnicu-spamericu, koja će sad shvatiti da joj se ne isplati linkati u komentarima na njen blog, ali smo i dobili napokon vrijedan prilog, dio kojeg dijelimo s vama. Ovi su recepti ne samo dijetni, već su i prilagođeni postu. A na isti se način spremaju i u mojoj kući. Dakle:

Petak obilježava u crkvi i ljubljenje križa, a u subotu se cijelim nizom obreda simbolično obilježava kićenje i bdijenje nad Isusovim grobom. Taj isti dan ispred crkve se upali oganj, na kojem se upali i Uskršnja svijeća. Ne, ne živim na selu, ako se netko zapita, samo imamo svećenika koji si je zaista dao truda pri čuvanju tradicije. Apsolutno mi je savršeni dan subotnji blagoslov hrane. Odat ću vam malu tajnu. Možda vam je to nespojivo sa mnom, ali imam prekrasnu košaru i starinski ubrus vezen u toledo stilu, koji se samo za ove prigode koristi i ponosna sam kad vidim poglede drugih na moju košaricu. Sujeta, da. Egotripping i u detaljima. Gadna stvar,da

U Kući Odvažnih tog se dana jede jednostavna tjestenina, ili ona sa «šalšom od pomidora» ili ova najjednostavnija, sa tikvicama, koju eventualno možete spojiti sa vašim ugljikohidratnim danom dijete, ako ćete baš biti ful revnosni i disciplinirani ovih dana.

Nemojte apriori reć: fuj, tikvice, jer i moja djeca MRZE tikvice, ali obožavaju ovu paštu, a okus je zaista specifičan i još najmanje daje na tikvice. A ručak, u tren! Nije se još nitko našao tko je bio kod mene na ovom ručku da ovo nije volio. Uključujući i one izbirljive prijatelje moje djece, koji uvijek prezrivo frkču nosom na sve što nije sendvič ili pizza! Na njih sam osobito ponosna što sam im ovo «prošvercala». Ma svi su to voljeli!

Doduše, uvijek ima prvi put… Nije valjda da ćete mi to biti baš vi...

Dakle:



Ima jedan tako super fancy izraz, kojeg sam prije puno godina usvojila od svog prijatelja Vincenta iz San Pedra a zove se brunch. U Americi je brunch jedinstveni obrok u kojem su spojeni doručak (breakfast) i ručak (lunch), ili kako Vincent reče: kada je too late for breakfast i too early for lunch. Jasno, brunch u našem domu uglavnom se svodi na carstvo ožderavanja oooogromne familije (koja je nešto manja otkad smo se ja i moj bivši razveli, što i nije loša stvar uzme li se u obzir koliko nas je bilo i koliko se svi potajno nismo podnosili), koje počne ujutro sa šunkicom, jajima, sirnicom, nastavi se sa većim ili manjim pauzama sa ručkom u kojem je obavezno predjelo francuska (obećajem, bit ću umjerena!), glavno jelo redovito pečenje (najčešće punjena teleća prsa ili koka), sa mladim krumpirima, sezonskim salatama i svačim nečim u prilozima, a desert je obavezna mamina orahnjača ili makovnjača. Jasno, kad ovo pišem, rekao bi čovjek: pa svega pomalo, nije loše. Ali u našoj obitelji to se zapravo pretvori u hedonističku gozbu od koje se oporavljamo cijeli tjedan uz digestive, sodu bikarbonu, čišćenja, juhice i lešo povrće. I jaja na sto načina, jasno.

Želim vam od srca da nam se lijepo odmorite do utorka (bar oni sretnici koji ne dežuraju za blagdane). Sretan Uskrs vama i vašim najmilijima, kojima ne zaboravite unijeti u hranu prstohvat svečarski blagoslovljene ljubavi, želi od srca

Wanda sa sinovima

A šlag na kraju je priča jedne naše članice o iskustvu iz prve ruke. Pa pročitajmo to svi zajedno.



MOJIH 90 DANA

Evo, drage moje karakterne, ja sam završila prvih 90 dana UN dijete.
Kako sam počela i zašto, na što sam sve nailazila putem, sve moje uspjehe i padove plus nekoliko mojih najdražih recepata obećala sam podijeliti s Vama u nadi da će moje iskustvo nekome pomoći.

Pa počnimo...

Kako i zašto

Da bi razumjeli moje razloge zašto sam krenula na dijetu i najviše da bi se ja napokon pomirila sa istinom potrebno je da krenem od samog početka.

Do svoje pete godine bila sam sama kost i koža... i još uz to boležljiva. Doktori su rekli da mi treba izvaditi krajnike... još i sad se sjećam da su mi ta dva dana u bolnici bila užasna. Nakon toga sam počela papati... moja baka sva presretna što napokon imam želju jesti šopala me sa čim je stigla. A moja baka je Slavonka... moram li išta još reći osim da je od mene napravila gurmana i debeljucu već u najranijoj dobi.
Bez obzira na svu dječju okrutnost u školi ja sam i dalje fino papala sve što mi se nudilo, što iz potrebe za okusom, što iz utjehe koju je hrana pružala.
Sa srednjom školom su krenule i prve dijete... naravno bezuspješno... kao i kod svih i ja sam patila od yo-yo efekta svaki put kad bih odlučila skinuti par kilograma. Kako sam ih gubila tako sam ih i vraćala nakon par mjeseci.

Prije četiri godine sam prvi put čula za UN dijetu. Kao što je i Wanda na početku ovog kluba rekla, tada se to zvalo „Dijeta za zdrave i debele“. To je bilo nekako u isto vrijeme kad sam dosegla plafon u kilaži... cijelih 115 kg.
Očajnički sam tražila spas koji mi je jednog dana pružila frendica u obliku papira na kojem je bila ispisana UN dijeta.
Kao i puno puta do tada nisam baš previše vjerovala u nju, ali svejedno sam odlučila pokušati. Nakon dvije ture tj. godinu dana bila sam 25 kg lakša.
Bila sam presretna! Ali nisam nastavila nego sam odlučila neko vrijeme stati i pokušati zadržati tu kilažu bez da se išta vrati. I slijedeće dvije godine sam uspijevala u tome, držala sam se pravila iz dijete i kad je vaga krenula par kila gore odmah jedan dan voće ili vodeni dan i opet je sve bilo super.

A onda sam prije 14 mj. jednog dana otišla na večeru s Njim... bio je predivan... ljubazan, pristojan, šarmantan kavalir... i Ja sam mu se sviđala... i ubrzo ja sam se zaljubila... i kako me je On vodio posvuda na večerice tako sam ja prestala obraćati pažnju na to što i kako jedem... i koliko sam uživala u Njemu i osjećaju da volim čovjeka koji mi uzvraća toliko željenu ljubav, toliko sam i uživala u tim večerama... a kad je počeo on kuhati doma... wow!!! Muškarac koji kuha? I to još dobro... To se ne propušta, drage moje! Sve se počisti sa tanjura... do zadnje mrvice.

Tako uživajući nisam odmah primjetila što se događa, samo sam jednoga dana shvatila da sam se opet proširila... i napokon mi je zazvonio alarm za uzbunu. Opet.

Potaknuta time prošle godine na kraju ljeta sam krenula sa UN dijetom, ali sam nakon mjesec dana odustala... nisam imala ni razumijevanje okoline ni podršku najbližih... samo zadirkivanje, izazivanje hranom i treniranje mojih živaca i volje... uz sve to imala sam imaginarnu obiteljsku krizu koju je stvorila moja majka u svojoj glavi zbog mene i mog odabira trenutnog životnog partnera (a nadam se i trajnog ;))... i zbog toga nisam imala volje ni živjeti, a kamoli skidati kilograme.

I danas kad se toga sjetim teško mi je, ali sam naizmjerno zahvalna frendicama koje su me podržale, bile na mojoj strani i dragom što me već tada volio i pružao mi utjehu bez puno pitanja. Stvari su se sa mojom majkom malo stabilizirale nakon intervencije moje jako drage frendice.

A onda pred Božić sam se dogovorila sa kolegicom s posla da zajedno krećemo na UN-ku odmah nakon Nove godine. I tako smo startale 02.01.2007.
Ona je nakon par tjedana odustala... a ja? Nastavila sam, ali sa malo manje entuzijazma nego na početku. Ali početni uspjeh me polako ipak tjerao dalje!

Kao vjerni Wandin čitatelj iznenadila sam se kad je i ona krenula na UN dijetu... uvijek sam ju zamisljala kao ženu sa oblinama koja je zadovoljna sobom... pokrenula je ideju i ja sam ju oduševljeno podržala u startu kod osnivanja Karakter Kluba! Tada sam si mislila „Pa, da! To je to! Nisam sama... ovoga puta ću uspjeti... ali najbitnije mi je bilo da NISAM SAMA!“ Uključila sam se u klub i ostala. Čitala sam svaki dan postove, savjete, pratila što se događa, veselila se što napokon imam zaleđe u svojoj odluci... i ono najvažnije – podršku! Zanimljivo je to što sam se više pouzdala u klub nego u svoje bližnje... a onda sam shvatila... vi me ne poznajete i reći ćete istinu, ma kako ona ružna bila... nećete me varati lijepim riječima ohrabrenja dok ni sami ne vjerujete u to što radim. A sve s ciljem uspjeha!

I tako malo po malo kile su krenule dolje, a moje zadovoljstvo je raslo... zajedno sa mojim samopouzdanjem.

Zato se ovim putem zahvaljujem prvenstveno Wandi! Hvala ti neizmjerno što uvijek kažeš pravu stvar, što si snažna kakva jesi i što si pokrenula ideju Karakter Kluba. Ovaj klub je baš ono što mi je trebalo da ne odustanem, da nastavim ovu bitku i da je dobijem i samim time budem korak bliže da dobijem rat!

Dalje se želim zahvaliti dnevnim urednicama koje ulažu jako puno truda o obradu svakakvih tema koje bi nas trebale naučiti zdravom životu i potaknuti nas na pozitivne promjene.
Ne smijem zaboraviti ni sve aktivne članice i članove kluba na svim komentarima u kojima su postavljali pitanja urednicama, davali odgovore na neka druga pitanja i dijelili svoja iskustva i savjete sa svima nama. Onoliko koliko naučim u svakom postu toliko i naučim iz vaših komentara.

I na kraju se zahvaljujem svim članovima potpore. Bez Vas ovo nebi imalo ovoliko smisla. Svima je uvijek potrebna potpora u svemu što radimo i divno je imati ljude koji razumiju i vjeruju u tebe ponekad i više nego što vjeruješ sam u sebe. A to ste u ovom slučaju VI.

A 'ebate, ovo zvuči kao govor na dodjeli Oskara... !


Moje greške

Ujutro se budim u pola 7, u najboljem slučaju ispužem iz kreveta 10 min kasnije. Najćešće nije tako pa se ustanem tek 10 minuta do 7. Tako imam jako malo vremena za jutarnju higijenu, malo šminke, obući ono što mi je prvo u ormaru i odjurit iz stana. Do posla se vozim cca 45 min. Zagrebačka jutrarnja gužva na cest je prestrašna... a još kad ideš sa rubnog istočnog dijela grada na zapadni... bolje ništa ne komentirati.
Tek kad dođem na posao popijem kavu, doručak najćešće zaboravim. Ponekad se sjetim ponijeti od kuće jabuku, bananu ili naranču, ali to je rijetkost. Zato obavezno doručkujem vikendom jer sam tada doma.

Dva puta tjedno igram badminton po sat vremena sa dragim ili prijateljima. Ali nije to zezancija, stvarno igramo žestoko. Ponekad vikendom padne i neka duža šetnja kvartom. Sex u prosjeku jednom tjedno... nekad i dvaput.

Iako se trudim iz petnih žila večerati najkasnije što mogu (a to je prije 20.00 sati) a da me to drži dok idem spavati, jako često večeram oko 18.00 pa me oko 22.00 ulovi želja za hranom koju pokušavam ubiti vodom, cedevitom ili voćnim čajem. Ponekad pokleknem pa pojedem bananu, petit keks, kreker, šaku kikirikija... ovisi što imam. Razlog tome je što ručak obavljam blisko iza 12 sati brzinskim gablecom na poslu. To su nerijetko jela spravljena večer prije koja ponesem u tupperware posudici... hladna... bljuv. I umrem od gladi dok dodjem doma i napravim si poštenu večeru. Ako sam dovoljno pametna dok kuham, večer prije napravim dovoljno za ručak i večeru pa samo podgrijem kad dodjem doma.

Dakle, suma sumarum:

1. Preskakanje doručka
2. Premala tjelesna aktivnost
3. Kasnovečernje krize


Moji uspjesi

Iako nisam skinula onoliko koliko sam planirala zadovoljna sam postignutim.
Ova bitka je dobivena, slijedi još jedna, i još jedna... sve dok ne dobijem ovaj rat!
Rezultat je slijedeći: -10 kg

Nažalost, dragi mi nije bio blizu jučer da me poslika pa sam pokušala sama. Koliko sam uspjela u tome procijenite sami...
Ovo su bile moje omiljene traperice... sada izgledam kao klaun u njima...



Da uspjesi ne ostanu samo na skinutim kilogramima spomenut ću i uspješnu promjenu načina prehrane... zapravo vraćanju već otprije naučenom. Bravo ja!


Najdraži recepti

S obzirom da živim sama i da sam kuhala samo za sebe svi omjeri su za dva obroka jednoj osobi, ručak i večeru. Primjetit ćete da skoro sva jela sadrže mrkvu i tikvice... to je zato jer obožavam tikvice i sviđa mi se ta kombinacija. Naravno tko ne voli može dodati povrće koje želi.


Kako dalje?

Drugi dio dijete ću se pridržavati pravila da ne miješam proteine, škrob i ugljikohidrate u istom danu. Ako koji put pretjeram slijedeći dan sam na voću.
I da ne zaboravim: obavezno smanjiti odlaske na večere s Dragim i paziti što jedem...

Meni ovo zvuči jako jednostavno pa ne sumnjam da ću ostati kakrakter i odraditi drugi dio bez posljedica. Ionako sam se već izvježbala u kuhanju po pravilima dijete pa mi neće biti nikakav problem. A ono najvažnije je da sam se navikla na taj način prehrane i uživam u njemu. Puno više eksperimentiram u raznovrsnosti pripreme obroka na ovaj način nego prije.

Nakon toga krećem opet. Za 3 mj. Uporno i odlučno... i nadam se sa manje pogrešaka i više skinutih kilograma.
Ali ne odlazim iz Kluba, ostajem i dalje jer znam da sama vjerojatno ne bi mogla nastaviti. Ali zato ste vi tu...

Nadam se da sam pomogla i zato ustrajte i dalje.


Uskrs

Da ovaj post bude mrvicu tematski s obzirom na trenutno razdoblje godine stavljam vam slikicu uskršnjih jaja koja sam sama ukrasila. Detaljne slike i još puno više možete vidjeti na Daisy Creations.





Sretno svima i pozdrav od DaisyDee!

četvrtak, 05.04.2007.

Jedimo da bismo živjeli, ne živimo radi jedenja

U vrijeme blagdana svaki će dom zamirisati onim osebujnim blagdanskim mirisom. U nekim će domovima zamirisati bakalar, neki će biti omamljeni mirisom riječne ribe, a neki pak mirisom vanilije ili čokolade.
No u čemu je smisao i ove naša Korizmene pripreme? Pripremiti dušu, razmisliti o svemu što činimo ili smo učinili. Promisliti koliko smo dobra ili zla učinili drugima, a da bismo istinski o tome promišljali prije svega trebamo promisliti o sebi.

Što smo dobro sebi učinili od prošlog blagdana, koliko smo sebe «popravili», koliko smo na sebi «radili». Onako iskreno priznajmo: svako će naše stremljenje ka boljem pozitivno utjecati na ljude koji nas okružuju.
Naš će osmjeh izmamiti barem još jedan, naši stavovi o životu, hrani, zdravlju, možda će ponukati barem još jednu osobu da razmisli o sebi i da krene «boljim putem».

Ranijih bi blagdana već započela sa pečenjem barem dvije ili tri vrste kolača, onih «suhih», neka se nađu, šunka bi bila odabrana, namirnice za francusku salatu u frižideru. Ovaj puta nije tako. Frižider se «učlanio u zelene», šunku će zamijeniti dimljena pureća prsa, francuske salate neće biti.

No nije da vas nagovaram niti čak upućujem da uskratite obitelji slasne zalogaje blagdana, samo vas nukam da ovaj puta pokušate drugačije, razmišljajući što ćete Uskršnjim blagovanjem dobra a što lošeg učiniti i sebi i ljudima oko vas.
Nažalost mene na takvo razmišljanje osim naše prehrane, tjera bolest najbliskije mi osobe, opaka bolest, pa sada muškarca mog života, umjesto da ga tjeram na nejedenje, upravo nutkam jelom.

No nikada u životu nije sve niti tako blistavo kako se čini, no ni crno, zato uvijek postoji novi dan u kojem «popravljamo» propuste, ispravljamo greške i stremimo ka boljem, predaje nema, zaustavljanja ili odustajanja nikako.

Sklonost ka isprikama za nevježbanje, nekretanje uvriježena je pojava, pa i sama se ponekad nađem u situaciji kada pronalazim razna opravdanja za propušteni trening, pa čak i onaj moj «iz kućne radinosti». No, interesantno, uvijek ćemo naći vrijeme za gledanje televizije, surfanje netom ili ispijanje kavice.

Opravdat ćemo to nedostatkom vremena, nedostatkom volje i možda čak financijskom nemogućnošću. Loše, negativno i zabrinjavajuće.
U «mojoj butigi» ispričnice nisu dobrodošle, ne priznajem ih. Neću vas istjerati iz razreda i udijeliti vam negativnu ocjenu, naprotiv, uvijek i iznova dajmo si novu šansu.

Za slijedeće vježbe nije vam potreban niti preveliki prostor, niti posebna oprema, potrebna je samo svijest da činite dobro sebi i par minuta vašeg vremena.

Već dugo na našim stranicama nismo vam predložili tako omiljenu nam pizzu, no sasvim na drugi način



Ustrajte ne posustajte ,zajedno postajemo fit!

Angie


UPDATE ZA ANJU

Urednice Karakter Cluba, nagrađene za svoje recepte u zadnjem broju Tene Electroluxovim kompletom iz linije Buongiorno (AEG aparatom za kavu KF 3000, AEG kuhalom vode EWA 3000 i automatskim tosterom AT 3000) odlučile su dobiveno staviti na aukciju kako bi pomogle maloj Anji Kostanjevečki.


Ako još uvijek to ne znate, aukcija će se održati u srijedu, 18. travnja, s početkom u 19 sati, u caffe restaurantu Lenuci, Zrinjevac 15, Zagreb.

Bit će to finale internet aukcije za pomoć maloj Anji, koja od rođenja boluje od cerebralne paralize i teške epilepsije u svrhu nabavke lijekova i kupnje invalidskih pomagala.

O svakodnevnoj borbi koju prolazi obitelj Kostanjevečki pročitajte na njihovom blogu, želite li pristupiti aukciji to možete na ovom blogu, ili pak možete vaše priloge uplatiti na žiro račun Zagrebačke banke 2360000-1000000013 s pozivom na broj 3113728810.

srijeda, 04.04.2007.

Opet malo o čaju i update sa artičokama i još jedan sa trudnicom

Kao što sam obećala prošli put danas pišem nastavak o čaju, odnosno čajevima za mršavljenje.

Da ne bi bilo zabune, odmah u početku želim razjasniti neke stvari po pitanju "čudotvornih" pripravaka koji se nalaze na tržištu koji garantiraju, rukom u vatru, da će otopiti masne naslage, odstraniti celulit, uravnotežiti organizam i tako dalje. To su ništa drugo nego marketinški trikovi kojima se želi privući što više naivnih kupaca.
Sjećate li se samo čaja "čang šlang" (djirlo devojke). Vjerujem da se sjećate. Bilo je teško propustiti onako upečatljivu reklamu. S obzirom da je bio jedan od prvih priozvoda koji su se reklamirali upravo za mršavljenje, bilo je dosta onih koji su ga naručili.
Što se danas događa sa tim proizvodom i da li uopće postoji, iskreno, niti me ne zanima, ali zamjenila ga je cijela plejada takvih i sličnih njemu.

Da ne bih glumila zlogukog proroka, moram priznati da ipak postoji nekoliko dobrih razloga zbog kojih bi trebali piti čaj i da nam ipak može pomoći kod mršavljenja.
Osim što možemo uživati čaju, čisto zbog ugode, on može imati i terapijsko značenje. Dakle, to je jedan svestrani napitak.

Sastav čaja

Čaj se sastoji od alkaloida: tanina i kofeina, teobromina, teofilina, adenina i ksantina, tanina, rutina, etarskog ulja i legumina. U zelenom čaju ima vitamina C, B1, B2, nikotinske i pantotenske kiseline. U čaju ima još i gume, dekstrina, voska, masti i drugih balastnih tvari. Najbolje vrste čaja imaju najviše tanina.

Sjećam se da sam kao mala čula negdje da čaj ima teina, a kava kofeina, međutim, s vremenom se ispostavilo da je to jedno te isto, jedina razlika je u tome što kofeina u kavi ima trostruko više nego u čaju u istoj količini napitka.

Kofein na ljudsko tijelo ima poseban učinak pa osim što nadražuje koru velikog mozga i time djeluje na intelekt, povećava sposobnost koncentracije, pamćenje i lucidnost, djeluje još kao energetski napitak, povećava budnost, smanjuje umor i pospanost, povećava protok krvi kroz bubrege, dakle, djeluje kao diuretik, pospješuje izbacivanje tekućina, ali ne može dovesti do dehidracije, i djeluje na peristaltiku, odnosno pražnjenje crijeva. U kombinaciji sa taninom koji ima slična svojsva zaista pospješuje i ubrzava metabolizam, što znaći da ipak ispijanjem čaja možemo poboljsati rad svoje probave, a danas postoje razne mješavine čaja sa biljem koje ima slična ili ista svojsva, pa je samo pitanje umiješnosti proizvođača koliko je sposoban posložiti sastojke kako bi zadovoljio što više faktora o kojima ovisi naša odluka o kupovini isih.

Nema smisla nabrajati proizvođače, ali evo nekoliko biljaka koje možemo naći u ovim mješavinama koje osim što pospješuju rad probavnog trakta imaju i druge učinke:

Kao i u svemu, tako i u ispijanju čaja moramo biti umjereni, pogotovo ako se radi o čajevima sa visokom koncentracijom kofeina, što je slučaj sa zelenim čajem, ali mješavine su te koje ublažavaju djelovanje. S druge strane, da bi postigli što bolji učinak i otopili suvišne masnoće i izveli ih iz tijela potrebna je veća količina tekućine. Jednostavno ne možemo očekivati da ćemo ispijanjem jedn šalice čaja napraviti čudo. Tu sa sad opet vraćam na količinu tekućine koju je jednostavno potrebno konzumirati kako bismo uspješno čistili naše tijelo od nakupljenih toksina i drugog otpada, bilo da se radi putem crijeva ili putem kože.

Osobno, jako mi se teško sjetiti se nekoliko puta dnevno napraviti šalicu čaja, pa sam zahvalna onim proizvođačima koji su napravili rješenje za ovakve kao što sam ja pa su u jednu vrećicu stavili toliko sastojaka koji su porebni za pripravak od jedne do dvije litre čaja koje nakon što pripremim ispijam cijeli dan.

Nakon cijelog ovog ispijanja čaja, osobito nakon ispijanja čaja bez šećera, što radim oduvijek i od srca vam preporučujem, jer je to jedini pravi način pijenja čaja bez da se unište njegovi vrijedni sastojci, ne preostaje mi ništa drugo već najaviti sljedeći vodeni dan koji će biti u subotu. Imate još tri dana naviknuti se na tu misao.
Ne kažem da je lako, ali da to samo po sebi nije dobra stvar ne bi bilo tako popularno diljem svijeta i u svim religijama. Poslije toga slijedi gozba. Jedino što moram naglasiti još jednom: uvijek imajte na umu da nakon što dovedete svoju težinu u željenu do kraja života morate živjeti po pravilu: manje je više. Uživajte u svemu, ali u umjerenim količninama. Ima li što ljepše nego da isprobate sve okuse, ali da se ne zamarate količinom i težinom u želucu. Stvar je glavi i biti će onako kako si samo posložite.

A sada recept.


Dobar tek!

Demjan

UPDATE:

Evo, nisam odoljela a da vam ne dodam sjajan prilog o artčokama, koji nam je noćas stigao od naše stalne članice Opaljene. Ova naša mediteranska klima daje divne darove prirode, a jedan od njih je svakako artičoka, no pročitajte više o tome u nastavku.


ARTIČOKE

Jedno od posebno dragih jela su mi artičoke vrlo bogate vtaminom A , njima je sezona upravo sada i nekako su ovdje na kontinentu zapostavljene, jer ih u restoranima teško nađete ukusno pripremljene.
Ljekovitost artičoke poznata je već stoljećima, a potječe od gorkih specifičnih tvari u lišću i korijenu, koje imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari što potiču jetru na brže protjecanje žuči.

U spisima tradicionalne medicine govori se da čaj lišća artičoke vraća tek, pomaže pri probavi masti, stimulira mokrenje, liječi jetru i žučni mjehur, odstranjuje iz krvi mokraćnu kiselinu (ureu), otrovni produkt poremećene izmjene tvari u tijelu, liječi žuticu, kongestiju i cirozu jetre. Pomaže i u slučaju oboljele slezene, pijeska u bubrezima, gihta, reume, podagre i oteklina od vodene bolesti. Starijim ljudima pomaže osobito u slučaju azotemije, tj. trovanja otrovima vlastitog tijela koje uzrokuju oboljeli bubrezi, zastoj mokrenja i slično.(Intenzivna znanstvena klinička ispitivanja potvrdila su ljekovito djelovanje ekstrakta artičoke i produbila spoznaje o toj dragocjenoj biljci.

. snižava razinu LDL-a ili lošeg kolesterola na račun razine HDL-a ili dobrog kolestrola
. ima diuretičke sposobnosti - korisna je kod oboljenja bubrega
. poboljšava protok žuči i funkcije jetre - korisna kod ciroze jetre
. pomaže kod žgaravice, osjećaja kruljenja u crijevima, osjećaja nadutosti, bolova u trbuhu
. pomaže kod mučnine, povraćanja, proljeva
. ima snažan antioksidativni učinak
. mobilizira energetske rezerve
. štiti jetru od toksina i infekcija
. djeluje protektivno (zaštitno) na jetrene stanice
. stimulira regeneraciju (obnavljanje) jetrenih stanica.

Značenje artičoke još je važnije danas kada mnogi ljudi pate od loše probave, osobito nakon teških jela. Najčešći su uzroci smetnji loše prehrambene navike, nedostatak svakodnevne rutine u prehrani, život opterećen brigama i stresom, nedostatak tjelesne aktivnosti. Posljedice su sve češći pritisak u gornjem dijelu trbuha, osjećaj nadutosti, bučan rad crijeva, a u nekim slučajevima i grčevi.(Blagotvoran učinak artičoke pomoći će vašem tijelu da probavi teške obroke lagodno i potpuno prirodno. I, na kraju, evo vam i jedan stari, tradicionalni recept, kojeg rado pripremam u svom domu.





UPDATE SA TRUDNICOM SPAMERICOM

Bila jednom jedna trudnica. Od prvih dana vjerna članica našeg kluba. Koja radi sjajne (iako ne uvijek dijetne!) recepte, ali do kojih nitko ne dođe, jer ih je ona, umjesto da ih fino pošalje kao priloge u Wordu, uporno linkala na svoj blog sa receptima i to samo u komentarima! Al onda se predomislila. Na sreću svih nas. Ah, te trudnice spamerice... a ko im može šta zamjeriti?
Lipa Mare, hvala ti još jednom.

utorak, 03.04.2007.

Solarij - prednosti umjetnog sunca

Pored brige o borbi protiv celulita, pravo vrijeme je za jos jednu temu s kojom treba startati na vrijeme, a to je solarij ili umjetno suncanje.
Tamni ten vec godinama nije rezerviran samo za ljetne mjesece, sve je vise onih koji broncanu boju koze nastoje odrzati tijekom cijele godine. Je li suncanje u solariju zdravo? Koje su razlike i slicnosti izmedju prirodnih i umjetnih UV zraka? Dobro je znati odgovore na ta pitanja jer ako je preplanuli ten simbol zdravlja, a trebao bi biti, onda neka to doista i bude boja zdrave koze.




Simbol statusa i ljepote
U posljednjih par desetljeca preplanuli ten postao je jedan od brojnih estetskih imperativa. Prema nekim istrazivanjima ljude ugodno obojene, broncane koze okolina dozivljava kao zdrave, dinamicne, uspjesne, egzoticne i pozeljne. Nekoc je blijedi ten bio zastitni znak aristokracije, dokaz da se vlasnik takve koze nije prisiljen baviti fizickim poslovima na otvorenom, no pravila su se promijenila. Danas velik dio radnog vremena mnogi provode u zatvorenom prostoru, daleko i od sunca i od cistog zraka. Mozda je upravo stoga preplanuli ten toliko popularan. Reklo bi se da imate dovoljno vremena za sebe, da se redovito bavite nekim sportom na otvorenom, da vikende provodite na planini ili uz morsku obalu, da si usred zime mozete priustiti godisnji odmor ili putovanje u daleke, tople krajeve, ili da jednostavno imate dovoljno vremena za solarij.
Osim toga, istrasivanja pokazuju da su ljudi taj novi trend itekako prihvatili. Preplanula koza je ujednacene boje i mekana, a podocnjaci ne dolaze do izrazaja na tamnom licu. Zubi se doimaju bjelijima, oci se isticu i sjaje, a sitne nepravilnosti poput mrljica, oziljaka i dlacica postaju gotovo nevidljivi. Ne cudi stoga sve veca popularnost solarija. A kako nam zivotni ritam i izmjena godisnjih doba ne dopustaju redovito izlezavanje na suncu, solariji su se nametnuli kao sastavni dio zivota velikog broja ljudi.




Korist ili steta ?
Iako se cesto cuju upozorenja o stetnosti solarija i potencijalnim opasnostima za zdravlje koze zbog izlaganja UV zrakama, kao i za sve ostalo tako i za solarij najvaznije pravilo glasi: oprez i mjera. Pridrzavamo li se pravila i brinemo li o tome kada, kako, koliko i u kakvom solariju postizemo preplanuli ten, opasnosti nema.
Solariji se, naime, medjusobno razlikuju po kvaliteti. Nekadasnji solariji imali su stetne kvarcne lampe koje isijavaju sve vrste zraka, odnosno nisu imali filtere za isijavanje zraka stetnih za kozu. Te nekadasnje lampe suncanju u solariju priskrbile su losu reputaciju, pa je strah, ukljucujuci i strucnjake, potpuno razumljiv. Medjutim, uz nove tipove solarija nema mjesta strahu, potreban je samo oprez. Oni su popravili narusen ugled svojih prethodnika, te isijavaju UV-A i UV-B zrake u omjerima potrebnim za postizanje zeljene i zdrave boje prirodno i sigurno. Drugim rijecima, u takvim solarijima koza upija potrebnu kolicinu zracenja za ujednaceno i postupno tamnjenje, a zahvaljujuci kvalitetnim filtrima, stetnost postupka svedena je na minimum.
Izlaganje suncu je najprirodniji nacin tamnjenja, no tesko je kontrolirati kolicinu zracenja koju ce koza primiti na suncu. Poznato je da su opekline, koje nastaju uslijed prekomjernog izlaganja koze stetnom zracenju, glavni uzrok raka koze. Kako bi opasnost od njih sveli na minimum, izuzev preparata sa zastitnim faktorom, umjerenog boravka na suncu i izbjegavanja suncanja u najtoplije doba dana, kozu je potrebno i pripremiti. Koza se prirodno brani od stetnog suncevog zracenja stvaranjem pigmenta tamne boje melanina, zasluznog za tamnjenje koze. Sto je vise koznog pigmenta, odnosno sto je koza tamnija, to je otpornija i zasticenija. Zato je suncanje u kontroliranim uvjetima u solariju preporucljiva priprema za ljetni odmor.




Solarij vs. sunce
Prirodno je prirodno, ali prednost solarija u odnosu na sunce je upravo u mogucnosti kontrole uvjeta suncanja. Kolicina suncevog UV zracenja i omjer UV-A i UV-B zraka mijenjaju se tijekom dana i iz dana u dan, dok je isijavanje UV zraka u solariju konstantno. Koliko vam se puta dogodilo da zadrijemate na suncu, produzujuci tako planirano vrijeme izlaganja njegovim zrakama? Vecina ljudi kojima opekline upropaste godisnji odmor nisu bas imali namjeru pretjerati, obicno kazu kako ih je "vrijeme prevarilo". Cak i ako na plazi boravite samo u planirano vrijeme, u tocno odredjeno doba dana, kada su zrake sunca manje opasne, jeste li u vrijeme izlaganja suncu uracunali i vrijeme potrebno da dodjete do plaze, vrijeme koje ste proveli na terasi restorana ili kavane...? Tada, sunceve zrake itekako dopiru do koze. Vjerojatno vam se dogodilo i da (ne namjerno) zaspete na suncu, mozda i vise puta. U solariju se mozete opustiti i doista zaspati, lampe ce se nakon predvidjenog vremena same ugasiti.
Ono sto neke solarije cini opasnima po zdravlje zapravo je izostanak pravilnog odrzavanja, odnosno neredovito mijenjanje lampi i filtra UV-zracenja. Imate li u planu potamnjeti u solariju, otidjite radije u specijalizirane ovlastene salone koji stite kvalitetu uredjaja s kojima rade, i pridrzavaju se strogih pravila odrzavanja.




Blagodati UV-zraka
Izuzev postizanja boje, UV-zrake imaju i druge vazne i korisne ucinke. One aktiviraju stvaranje vitamina D u kozi, a bez tog vitamina nema cvrstih i zdravih kostiju,on utjece na formu i vitalnost, jaca organizam, pomaze u borbi protiv stresa. Takodjer, povecava otpornost na kasalj, prehladu i gripu, te jaca imunoloski sustav.
UV zrake koriste se i u terapiji nekih koznih bolesti poput psorijaze, neurodermatitisa te depigmentacije uzrokovane gljivicama. Akne se pod utjecajem UV zraka takodjer povlace, jer zrake inhibiraju proizvodnju sebuma u kozi, a nakupine sebuma su, uz bakterije, glavni "opasni" sadrzaj akni. Osim toga, pokazalo se kako UV zrake poticu dobro raspolozenje i djeluju antidepresivno (sjetite se samo koliko ste bolje raspolozeni za lijepih suncanih dana, u odnosu na oblacne dane).


Pravila za uporabu !
Kod suncanja u solariju vazno je slijediti savjete proizvodjačca solarija i lampi, dakle pridrzavati se preporuka osobe koja rukuje solarijem. Broj i trajanje tretmana potrebnih za postizanje zeljene boje ovise o prirodnim pigmentima, odnosno o prirodnim svojstvima koze. Ako ste inace blijede puti, pa bez obzira na trajanje godisnjeg odmora ne postizete osobito tamnu nijansu koze, ni od solarija ne ocekujte cudo. Svjetlija put svakako ce trebati vise tretmana, dok onima koji relativno brzo potamne treba manje tretmana. Izmedju dva tretmana potrebno je naciniti stanku od 48 sati, jer se tako postize prirodnija i jaca preplanulost. Nije preporucljivo suncati se u solariju vise od pedeset puta godisnje. Nakon suncanja u solariju ne izlazite se toga dana prirodnom suncu. Uvijek krecite sa 3 min, i svaki sljedeci put povecavajte minutazu za po dvije minute. Nikad vise od 2-3 puta tjedno. Prije suncanja ocistite kozu od kozmetickih preparata, sminke i parfema. Jedini preparati koji se smiju nanositi na kozu su specijalni losioni i kreme namijenjeni iskljucivo suncanju u solariju. Kako se koza pod lampama isusuje, a i znojenje je intenzivno, nadoknadite gubitak tekucine osvjezavajucim picem, a kozu nahranite hidratantnim preparatom. Pozeljno je prije samog prvog suncanja, napraviti i peeling tijela kako bi otklonili mrtve stanice s povrsine koze i imali sto vise ujednacen ten cijelog tijela.



Dezodoransi, parfemi, sminka i kreme koje na kozi ostanu kada se suncate u solariju mogu za posljedicu imati mrlje, odnosno neujednacenu preplanulost, a nisu iskljucene ni iritacije koze.
U solariju obavezno stavite specijalne naocale kako biste izbjegli ostecenja osjetljive koze oko ociju, kapaka, kapilara ili samog oka.

A za nas omiljeni proteinski dan, jedan recept za dugo zeljeni sendvic ;)



Dobar tek i suncani pozdrav salje Vam,
Lorraine

ponedjeljak, 02.04.2007.

Začini

Koji je ovo tjedan bio, jedva preživjesmo strku i šušur!
I ne samo zbog medijske razgrabljenosti, ne, ne, ne...

Da rezimiramo. Bile smo, dakle, do sada već na radiju, u Slobodnoj, u Jutarnjem, u Viti, kontaktirali su nas još neki, i mi smo same napravile dosta kontakata, o čemu ćete uskoro i čitati, ali mogu valjda i ja jednom biti onako ženstveno zagonetna (bit ću samozatajna i misteriozna i samo malo natuknuti, jer kažu mi da je to tako «in» na blogu u zadnje vrijeme: samo natukneš, pa staneš).

Dobro je biti i zagonetan ponekad.
Onda se ljudi zaintrigiraju. I onda još malo, pa još, pa još.... U najvećem broju slučajeva, ispadne da vas ti što glume Joza Misterijoza samo «cimaju». Da li će tako biti i sa vašim Karakterkama pokazat će vrijeme.
Stay tuned... reču one samozatajno.
Bit ćemo još neko vrijeme Jozo Misterijozo.

Za one koji to još ne znaju, Karakter Club odabrat će UN recepte za Uskršnje izdanje časopisa Tena, koji je, vjerujem, već u prodaji na kioscima.

Danas ćemo malo o začinima. Onima životnima i onima u vašoj kuhinji.




O ZAČINIMA ŽIVOTA

Jedan život živiš. Na kraju, kad se sve zbroji, neće ti nitko gledati KOLIKO si ga poživio, nego KAKO. U onoj konačnici, zbrojeni «punti» idu na kvalitet i intezitet življenja.

Kako živiš svoj život i kako se odnosiš prema njemu, vrlo često je uzročno-posljedična spona onog što te okružuje, ali jako često je ona najveća odgovornost ipak na tebi. Ako i uspiješ uvjeriti druge da je tvoj život bajan, mada je on daleko od toga, na tvoju dušu idu sve te laži... jer sebi ih upućuješ najviše.

Kada počneš cijeniti život? Gdje je onaj «the klik» o kojem govori naša Angie, u kojem spoznaš i shvatiš one prave vrijednosti? Kada se to dogodi?

Jamačno ne onda kada kao mali klinjo divljaš po kamenjarima, pentraš se po stablu, ludiraš na rolama, voziš 200 na sat, ločeš nesvjesan opasnosti od trovanja… ne. Tada ne.

Duboko vjerujem u postojanje «the klika» u kojem posložiš kockice i odlučiš možda ne kako ćeš dalje, ali definitvino kako nećeš. Kada spoznaš svoje granice, kada se naučiš zanemariti nevažno i fokusirati se na bitne stvari. Kada počneš vidjeti ljepotu u onim malim stvarima koje život i dobre ljude čine lijepima i važnima u vašem postojanju.

Nažalost, ponekad se ljudima «the klik» desi nakon teške bolesti ili nesreće, njihove ili njihovih najmilijih. Bolest i one naoko svemoguće nauči da spoznaju svoje granice u trenucima i to onda kada ti se život okrene upside down i kad shvate da ipak nisu Supermeni. Da ponekad treba i «stati na balun», razmisliti i krenuti dalje, možda ne uvijek pozitivnije, ali drugačije i bolje.

Život je tako prokleto kratak i prolazan.

Bog... ili neka druga sila usuda, koja revno posloži kockice... daruje nam po genetskom defaultu onaj najveći dar u našem životu… zdravlje. Većeg poklona od zdravlja nema. Znaju oni koji ga nemaju. Dvije stvari prezirem kada je zdravlje u pitanju. Jedna je hipohondrija. Druga je nemar prema vlastitom zdravlju. Živi i zdravi ljudi koji lažu o svom zdravlju ili oni bahati koji se nemarno odnose prema njemu, pored svih onih uistinu bolesnih ljudi... najveća su sramota.

Nažalost, uglavnom zdravlje cijene više oni koji su prošli neku bolest, svoju ili onu njihovih najmilijih. Bolest ti okrene život naopačke, nekad i preko noći, bolest ti promijeni mjerila i vrednovanja, bolest te učini puno spremnijim na to da učiš voljeti život i živjeti ga onako kako ga treba živjeti. Dostojno njegovoj vrijednosti. Dostojno neprocjenjivosti. A nikome nije potrebno doći do drastičnih momenata u životu da bi spoznali one bitne i uistinu vrijedne.

Možda neće Guiness zabilježiti podatke o tvojim životnim dostignućima, možda neće ni grad pričati o tome (ne'š ti grada), možda nećeš biti ni zvijezda bloga (hm, da, to je od osobite važnosti, kao), ali sebi na savjest šalješ ono kako živiš svoj život. A ne može te uvijek pratiti samo sreća (reče žena koja se uvijek u zadnji tren izvuče iz govanaca).

Život nije instant proizvod kojeg spremaš prema uputama. Odvojiti poklopac od kartonskog pakovanja, probiti foliju na par mjesta i zapeći 45 minuta na 180 stupnjeva. A, ne.
Život sačinjavaju… začini.

Važan je začin obitelj. Obitelj te određuje inicijalno bar i poklanja ti one prve vrijednosti. Nažalost (ili nasreću) ne baš uvijek i najispravnije i najbolje. Ljubav, sigurnost i utočište koje će ti ta obitelj eventualno biti, to je začin kojim ćeš odisati od djetinjstva do… dokad ti to želiš.

Važan je začin i tvoj posao. I prije njega i odabir odgovarajuće škole. Zapravo jako malo sretnika radi ono što voli. Nadam se iskreno da cijene tu činjenicu i da su svjesni kakva je većina suprotnoh slučajeva. Frustracije, stres i nezadovoljstvo češći su pratioci modernog čovjeka. No valjda je on barem u stanju, ako već nema sreće na poslu, organizirat svoje slobodno vrijeme (bar ono malo što ga ima) na način da mu ono pruži bar neko zadovoljstvo.

Važna je prije svega i iznad svega ljubav. Ljubav je sve. Ljubav je onaj najveći pokretač. Ljubav prema svojoj djeci, prema partneru, prema svojim bližnjima… Tko ima ljubavi, ima sve. Sve je ljepše kad voliš, kad dijeliš tu ljubav, kad je dobijaš natrag, sve je lakše, sve je ravnije, sve jednostavnije. Sve se u ljubavi rješava. Manja je bol, manji su problemi, manji je stres od života. Hormoni, hormoni… blaženi hormoni.

Sposobnost da se percipira ljepota u malim stvarima… ona nije životni začin , ali je umijeće vezano za pravilno zahvaćanje «prstohvata sreće i šakohvata mira i zadovoljstva».

Kažu neki da je u svemu skupa važna i sreća.
Oni na Titaniku skužili su to jako dobro.
Jer imali su i novaca, i ljubavi i posao (bar većina njih, a oni drugi su mu se nadali tamo negdje preko bare)… ali sreće... a bome nisu.

Moj je najveći i najvažniji životni začin mir.

Način na koji ćete začiniti vaš život.... odraz je vaše maštovitosti, sposobnosti preživljavanja i opstanka, ali najviše od svega cijelog niza kockica koje se jednostavno moraju posložiti na putu do mira. A ne poslože se baš uvijek.

Od onog pećinskog čovjeka, koji bi rastrgao zubima tamo neku beštiju i onda podrignuo kao prasac, odapeo vihor dostojan pustinjske oluje, pa onda mlatnuo toljagom svoju ženicu i odvukao je u špilju na seksić ili kako li se već ta kopulacija može nazvati, a trajala je otprilike toliko koliko ti treba dok rečeš a-a-a!.... ipak smo napredovali . Hm, da...bar većina nas.

U smislu da je pećinski čovjek napredovao i shvatio da joj ga ne može samo “meknit” i bog, jer vjerujem da su se već i one njegove ženke emancipirale, nakon šta su sto puta toljagom dobile po ćupici i onda dobile tri ipo sekunde seksa, od kojeg je netko možda i uživao (njen iskonski partner omotan krznom i slučajni promatrači), ali ona definitivno ne.

Seks… seks je totalno precijenjena stvar, a shodno tome je i vrlo precijenjen životni začin, osobito ako ga olako i neumjereno koriste oni koji ne znaju da je bez ljepote, ljubavi, topline i emocija vrlo... vrlo bljutavog okusa. S pravilnom upotrebom je... najbolja delicija. Carstvo čula. Nirvana na nepcu. I ne samo tu.

Kad se žena emancipirala zapravo… to ne znam.
Vrag će ga znati.
Kladim se da je emancipacija nastala možda već i onda kad je mlatnula natrag onog svog macho grbavca, odvukla ga u brlog i osim kazana iznad vatre, preuzela i inicijativu u brlogu.
Kažu povjesničari da je već od tad muškićima drago kad žene bar povremeno preuzmu inicijativu.
Dakle, samo naprijed!
Može i bez toljage.


O ZAČINIMA U KUHINJI

Još su nešto shvatili ti s toljagama, a nije vezano za three-second-sex... ukus sirove mesine poboljšao se kuhanjem ili pečenjem, a s vremenom se otkrila i sol, a priroda je ponudila i druge začine.

Začini su u Europu iz Indije, a osobito sa otoka začina, Molučkih otoka, stigli negdje odmah iza velikih portugalskih pomorskih otkrića, a najintezivnije negdje u 15. i 16. stoljeću. Ukratko o Putu začina pročitajte OVDJE.

Mi u Dalmaciji imamo fantastičnu, mediteransku kuhinju, usudila bih se reći da naginje najviše na talijansku, ali otvorenu najrazličitijim utjecajima sa svih strana svijeta. S druge strane, kako sam često putovala uzduž i poprijeko Italije, a tamošnji su me prijatelji i "vodiči" proveli zaista kroz vrlo originalna, specifična i tipična okupljališta ljubitelja dobrog zalogaja, opet ću vam reći da jednostavno morate napraviti takva putovanja da biste shvatili da je originalna talijanska kuhinja ipak priča za sebe, jedna i jedina. I da su sve ono što mi nazivamo kod nas talijanskom kuhinjom, bar kada su u pitanju tjestenine, neusporediva usporedba koja ne drži vodu.

Imamo li mi hrvati našu, tipičnu nacionalnu kuhinju i da li je ona nadmašila čevape i pljeskavice, o tome ćemo nekom drugom prigodom. Daleko od tog da se kod nas loše jede! Ali su nacionalni specijaliteti na trpezama sve veća rijetkost. Moderne hrvatske žene sklone su isprobavanju novih, egzotičnih recepata, vole eksperimentirati i isprobavati najraznovrsnije svjetske specijalitete, ali u konačnici teže hrani koja je ukusna, zdrava, a jednostavno se i brzo sprema.

Osnovne namirnice su uvijek iste, ali ono što ih razlikuje zapravo je umješnost i način korištenja začina u njima. Začini jela nacionalnih kuhinja čine prepoznatljivima, te ih obogaćuju svojim mirisom i okusom. Njima vrlo često ukrašavamo i gotova jela, a mnogi od njih posjeduju i specifična ljekovita svojstava: aseptička, antibiotička itd. U našem podneblju najčešće upotrebljavani prirodni antibiotici su: češnjak, origano, majčina dušica, metvica, kadulja i lovor. Antibiotik, makar i ovaj prirodni, uništava mikroorganizme i da okolinu čini aseptičnom, nezagađenom stranim organizmima. Aktivne tvari u biljkama koje uništavaju mikroorganizme su fitoncidi. Otkriveni su u zadnje vrijeme iako su ljudi već odavno znali da si primjenom nekih biljka mogu pomoći kad obole ili kad im prijeti bolest.

Tek posljednjih nekoliko desteljeća pojedini stručnjaci su se počeli intenzivnije baviti istraživanjem o biološkom djelovanju začina. Prema istraživanjima na Max - Plank institutu za prehrambenu fiziologiju u Dortmundu na temu veze između začina i izlučivanja pljuvačke, ustanovljeno je da konzumiranje jela u koje su dodani paprika, papar, estragon, curry ili đumbir dovodi do jačeg lučenja pljuvačke, nego kad je u pitanju nezačinjeno jelo. A što je veće lučenje pljuvačke to je i više probavnih fermenata. Prema tome, mnogi začini preko pljuvačke ubrzavaju probavu škroba u želucu, a time i pražnjenje želuca, tako da skraćuju probavni proces.

Takođe se mnogo očekuje i od istraživanja djelovanja začina na krvotok. Poznato je da poslije obroka srce kuca brže i jače, istovremeno se povisuje i krvni pritisak. Ustanovljeno je da začini mogu smanjiti otkucajni volumen, koji se poslije jela povisuje. Oni djeluju tako da srce uz manje rada postiže isti učinak.
A jeste li, recimo, znali da...

ANIS – Pomaže kod nadutosti, reumatskih bolesti i dišnih poteškoća.

KADULJA – Olakšava probavu.

LAVANDA – Djeluje opuštajuće i umirujuće.

LOVOR – Potiču probavu i poboljšavaju tek.

MAJČINA DUŠICA- Djeluje povoljno na dišne organe, želudac, poboljšava tek i umiruje živce. Pomaže kod glavobolje i nesanice.

MAK – Umiruje i pomaže kod nesanice.

METVICA – Pomaže kod mučnine, glavobolje, prehlade, djeluje umirujuće – kaže se da nema bolesti koju metvica ne olakšava.

ORIGANO – Protiv kašlja, probavnih i menstrualnih tegoba, te umora.

PAPAR – Djeluje diuretički, stimulativno, smanjuje nadutost i mučninu.

PAPRIKA – Korisna je kod prehlade, poboljšava probavu, ali nadražuje probavne organe pa s njom treba biti oprezan.

PERŠIN- Popravlja loš zadah, djeluje diuretički, poboljšava probavu i pomaže u borbi protiv celulita.

RUŽMARIN – Potiče probavu, cirkulaciju, pomaže kod prehlada i reumatskih oboljenja.

SPORIŠ – Osvježava i povoljno djeluje na dišni sustav.

STOLISNIK – Koristi se za čišćenje organizma i regulira znojenje.

ŠAFRAN – Poboljšava probavu.

TIMIJAN – Umiruje i olakšava probavu.

VANILIJA – Djeluje opuštajuće.

VLASAC – Potiče tek, olakšava probavu i jača imunitet.

Nešto više o tome, uz korisne savjete za pripremu prirodnih lijekova pročitajte OVDJE.

Začini se u idealnim uvjetima koriste svježi, ali kako je u praksi to vrlo teško, češće se koriste osušeni, zamrznuti i konzervirani. U većini slučajeva svježa je biljka aromatičnija i ima veću količinu eteričnih ulja od sušene, ali ne baš uvijek.

Kod začina eksperimentirajte više nego oni naši pećinski ljubavnici iz gornjeg dijela posta, no ipak upamtite neka osnovna pravila koja jednostavno idu. Ne mo'š šibnut origano ili klinčiće po ribi, pa da ga sad....

Začini su hrani oduvijek davali vrlo poseban okus, a često potpuno pokriju izvorni okus hrane, te promijene njezinu prirodnu boju. Najčešće prirodne načine naći ćete, recimo, OVDJE. Možda ćete se morati igrati malo... khm, khm, khm... prevođenja, ali evo vam jedan zgodan LINK, na kojem ćete daljnjim linkanjem vidjeti kad što koristiti i zašto.

Krenimo od mene.


ŠTO JA KORISTIM

Sol. Malo nas zna da je svojevremeno obična kuhinjska sol bila najskuplji i vrlo rijetki začin.
Valerija Rodek, diplomirani pedagog i stalna suradnica na Coolinarki piše:

Sol je bila tako dragocjena da se stavljala u minijaturne posude i držala na dijelu stola za kojim su sjedili domaćin i gosti najvišeg ranga.

No kako pod začinima podrazumijevamo dijelove biljki koji se zbog svog sadržaja, okusa ili mirisa koriste u pripravljanju svih vrsta hrane kako bi se tim svojstvima jelo "oplemenilo", u tom smislu, kuhinjska sol i nije začin. Ali što je jelo bez soli? Rekla bi moja none: ko muškarac bez brkova...
S tim što ja brkove baš i ne volim.

Ja ne znam za vas, ali ja bez Vegete kuhat ne znam. Jest, štetna je, jest ima puno onih svakakvih nekakvih opasnih E o kojima nam je pisala naša Ledena, ali ja bez Vegete kuhat ne znam i gotovo. Od nedavno koristim onu prirodnu, home-made Vegetu, bez štetnih sastojaka.

Eeeeee… kad smo već kod Vegete.... nedavna anegdota.
Da, tiče se mene.
Da, opet sam bila tupsić.
Da, vrhunski tupsić.

Kulturna, gospodarska i ina razmjena iskustava, dojmova, dobara, dobre volje, pozitivne energije među prpošnim urednicama Karakter Cluba... stigla je za vrijeme zadnjeg sajma Gast u vidu muža jedne urednice, kojem smo našli povoljni smještaj blizu sajma i pokazali mu put do sajma.

Jako zgodan, simpatičan i šarmantan čovjek, koji me definitivno uvjerio u moj inicijalni instinkt da nema šanse da je ni ona imalo lošija od onog što mi je moj instinkt govorio. A taj je gotovo uvijek nepogrešiv.

I tako, smjestimo mi uredničinog muža, čekam ga ja ispred apartmana dok se malo osvježi i, kao, idemo ga Mali Pas i ja otpratiti do sajma.

A on mi se pojavi sa… kesicom na cvjetiće.

Bokte, di će mi ovaj s ovom pederastom kesicom na pastelno rozaste cvjetiće preko cijelog Žnjana, 'ko će s njim od srama šetat, svi će me poznati vidjeti… pomislim u sebi. Kad, on mi pruži kesu.

- To je za tebe, Ona mi je poslala!

Tuko! Tuko! Tuko!... rekoh sama sebi i uzmem kesicu nenadano crvenih obraza.

I dođem doma, a u kesici svega. Za svakog od nas! Djeca oduševljena, a ni ja se bome nisam bunila. Carstvo delicija. Sve gotovi proizvodi, uglavnom, ali među njima i tegla sa bijelo-narančastom smjesom, na kojoj piše: Pekmez od šljiva. Mmmmmmm, ovo su neke bijele, garant… pomisli Wanda sladokusac.

I dan poslije, kao desert u ugljikohidratnom danu, napravi Wanda palačinke. I namažem one neke sa čokoladom, pa neke sa marmeladom, a onda se ja sjetih da imam ja sada i domaćeg pekmeza od šljiva u smočnici! Pomirišem u nadi da će mi miris cimeta i voća taknuti nozdrve, ali vraga. Prehlađena sam bila poprilično. I zagrabim ja fino nožem i lijepo namažem palačinku, savijem je i pospem šećerom. I jasno, zagrizem.

O, Booože… prevalio mi se grkljan od užasa, dig'o mi se želudac, oči mi ispale umalo!
Zajedno sa želucem... i opet i sve.
Bokte, šta joj je ovo?!!! Šljive nisu, slatke nisu, a ni fino nije, garant!
I onda, pljuvajući palačinku u zahod, skužim:
Poslala mi je svoju domaću Vegetu!!!

Tek, kolač za ugljikohidratni dan je izostao.
Al je zato Vegeta mrak.
Pravo iznenađenje
Žicam se već danima za novu teglu.
Ovim putem apeliram i na druge članove da i oni posreduju u mojoj zamolbi:

(Pst! Oj! A baš si go’no, jesi neka, a mogla si mi poslat još jednu teglu, ne bi ti ruka usahla!!!E.)

U skoroj budućnosti možda organiziramo i proizvodnju i bacimo se u cijeli biznis s njenom Vegetom i obogatimo se svi uz nju od toga. Ne, ne zna Ona još da ćemo je proslaviti. Ali bude već saznala uskoro.

Policu moje kuhinje krasi tegla s crvenim «peperoncinom». Mala ljuta papričica, s kojom trebate jako oprezno. A zanese se čovjek... onako male, lijepe na oku... pomisliš: što mi može bit, stavit ću još koju, a onda ujutro...plamen iz svih tjelesnih šupljina. I pri tim doslovno mislim: SVIH. No u umjerenim količinama, one su zaista odličan začin. I dokazano izgaraju kalorije. I štošta drugog, ako se s njima pretjera.

Peršin mi je obavezan. Nikad nisam na čistu koliko on zapravo daje okusa, ali volim ga staviti baš u sva jela, i baš mi se sviđa ukus i miris, on mi uvijek predstavlja dašak svježine. Najčešće ga stavim pri kraju. Od prije par godina koristim i onaj sušeni.

Klinčići su mi postali obavezni kod mesnih umaka. Imaju bogati i pun okus i zaista znaju znatno izmijeniti okus mesa. I s njima treba umjereno!Svega njih par treba staviti.

Muskatni oraščić koristim kako za kolače, tako i za umake od mesa. Vrlo je specifičnog ukusa i zaista daje posebnu aromu. Koristim onaj u komadu, i ribam ga direktno u hranu, draži mi je nego onaj već izribani, u prahu.

Malo cimeta čak i u umaku dat će poseban «touch». Koristim ga i u kolačima, kompotima i pjenama od voća.

Slatka crvena paprika dat će ne samo puniji okus umaku, već će i vizualno popraviti njegov izgled. Ja je osobno koristim samo za mesne umake, ali moja susjeda radi, primjerice, izvrstan fish-paprikaš s njom. U mom brudetu ona ući neće, sve da mi sad Karapandža to naredi.

Lovor, ako su u pitanju jela od divljači, je izvrstan. Miris mu je intezivan i zaista njime možete zakamuflirati i neka mesa koja su u sirovom stanju izuzetno smrdljiva (tripice, npr), ali list lovora će fino ići i u bilo kojem umaku od mesa, rajčica i povrća općenito, mada sam isključiva kad je u kombinaciji sa bosiljkom. Ili jedan ili drugi.

Papar u zrnu mi je puno ukusniji nego onaj u prahu, a i bezbolnije je staviti ga više, jer se lakše ukloni «višak». U malim količinama volim ga u svim jelima. Umjerenost je osnovno pravilo u svemu, pa tako i ovdje.

Bosiljak. Onaj svježi je isto jako dekorativan, i nezamjenjivog okusa i mirisa, neusporediv sa sušenim. Izvrstan mi je u tjesteninama, složencima, definitivno sa rajčicama i mozarelom.

Ružmarin je izvrstan kako u marinadama, tako i po pečenom mesu i ribi. Ponekad ga čak dodam u nekom povrtnom složencu.

Vlasac je odličan u svježim salatama, ali i pred kraj kuhanja, u mnogim jelima od mesa, ribe i povrća. Općenito je blažeg ukusa nego kapula. U sezoni kapule ljutike, sklonija sam i nju češće koristiti za umake nego običnu kapulu.

Origano moje prijateljice stavljaju svugdje, i u umacima, i po pečenjima, čak i u čaj, ali u mojoj kući ide samo na pizzu.

I to je to. Bar što se mene tiče. «Teška konzerva», ha?

Bila je, doduše, jedna epizoda sa curryjem koje se nekako nerado prisjećam. Pitate se zašto? Ne želite znati.

I jedna sa timijanom (‘bemu, baš kad sam imala važne goste!!!), o kojoj isto ne bih na ovim stranicama, gdje svi misle, unatoč tome što sam «truba» za kolače, da sam ja uzor-kuharica, majka i domaćica.

Ostale “izlete” sa začinima nisam imala.


A VI?

Što mi vi koristite, baš me zanima? Jeste li i vi “konzerva” po pitanju začina, poput mene, ili ste skloni nekim novim okusima i eksperimentiranjima, da vas čujem?

Lijepo mi kuhajte ovih dana.
Svojim najmilijima, ali i sebi!

Prstohvat ovog, šakohvat onog, ali i puno, puno, puno ljubavi, koja... oh, nemojmo to nikad zaboraviti... i na usta ulazi!!!

Na današnji, voćni dan dijete, ugodan početak radnog tjedna uz puno svježeg i na našim tržnicama sve raznovrsnijeg voća i povrća želi vam vaša urednica ponedjeljkom


Wanda

nedjelja, 01.04.2007.

sirova snaga

Da, da istina je. Brojim još dvije kile manje. Išla sam kupit hulahopke za vip izlazak i kupi miss 101d normalni broj i sva sretna jer je našla broj u boji odskakuta kući na testnu garderobu. Kad čudna li čuda! Hule mi plešu! Prizajem sviđa mi se osjećaj kao da nisam nagurana u crijevo poput kobasice. Stoga navukoh stiletice i krenuh u pohod. Al o tome na ''jednom od mojih podvojenih ličnosti.blog.hr-u''

Sad ću vas malo informirat o jednom meni jako zanimljivom načinu prehrane. Izvornog imena RAW, sirova snaga iliti sirovina, zvuči kao sam još jedna u nizu dijeta slavnih i bogatih, krajnje nesretnih tjelesa u vječnoj potrazi za eliksirom mladosti. O eliksirima vam nebum pričala jerbo sam trenutno i sama personifikacija mladosti pa o tome čitajte kod kolegica karakterki ja ću vam samo trkeljat o tome kako je divno biti mlad i nekoć debeo

Dakle RAW and LIVING FOOD tj. sirova i živuća hrana su zapravo termički neobrađeno voće, povrće, koštunjavo voće, sjemenke i tek nikle klice. Također postoje i neke druge substance koje spadaju u kategoriju sirovina kao npr. morske alge, hladno prešano maslinovo ulje i neke vrste začina i mirodija.

Konzumacijom sirove hrane se navodno zaustavlja i vraća unatrag ruka vremena, osjećate se mlađe i živahnije, bore mimike i čak i one duboke jako izražene bore se puno prirodnim kolagenom i ravnaju. nice, ha? Ma koji La praire

Zašto baš sirovo?

Dr.Humbart Santillo u svojoj knjizi ''Intuitivno jedenje'' kaže da se kuhanjem tj. termičkom obradom hrane na 112°c uništavaju svi enzimi iz oovrća i voća. Da ne spominjemo vitamine koji se samim rezanjem metalnim priborom uništavaju nepovratno. Kako tijelo treba enzime da bi razgradilo hranu na dobre i korisne tvari koje će organizam dalje iskoristiti za obnovu energije koju koristimo za život i normalne kognitivne funkcije, a količina energije nije određena samim unošenjem određene količine hrane, već njenom vrijednošću u enzimima, debljamo se i osjećamo tromo jer smo pojeli hrpu hrane koja nema zapravo nikakvu vrijednost. Pojeli smo same masti koje se zbog svoje visoke kalorijske vrijednosti neće tako brzo potrošiti i onda se talože u obliku sala, celulita i postajemo debeli. i nesretni da dodam. Mada nam se u prvi tren čini da smo sretni. Kao i sve vezano za sreću i to kratko traje.

Ljudsko tijelo pri stvaranju dobije određenu količinu enzima koju nakon rođenja pravilnim hranjenjem održava tj. nepravilnim troši. Možete živjeti dugo godina na kuhanoj hrani i uzimati rezerve enzima iz vlastitih stanica i ne osjećati nikakvu razliku. Ali to je utrka s vremenom. Jednog dana ta će se rezerva istrošiti i kao posljedicu dobit ćete slabiji imunosni sustav ko vodi u neprovratnu mogućnost bolesti.

Dva najvažnija faktora koja unaprijeđuju zdravlje kod ove vrste prehrane su upravo ti enzimi i balans alkalne kiseline.

Kod disbalansa alkalne kiseline dolazi do mnogih bolesti. Neki od simptoma disbalansa su i artritis, depresija, glavobolje, letargija, gastritis, umor, mišićna ukočenost, abdominalna bol, iritabilnost, zatvor, problemi sa sinusima i mnogi drugi...ali disbalans može dovesti i do mnogo ozbiljnijih problema nego što su to samo ovi simptomi. Znanstveno je dokazano da kod disbalansa tj. kod prekiselih organizama stanice tumora imaju bolju podlogu za razmnožavanje i teže ih je lječiti.

You are what you eat! ( ono si što jedeš )

Sve je to lijepo i divno i krasno...ali reci nam 101d šta se tu bogati jede?! Teleći carpacio?!

Bljak ne hvala...šalim se karakteri moji! Iako znam da bi za zdravlje svi mi jeli i carpacio. Ako je losos eto mene

Dakle RAW prehrana je uglavnom sirovo voće i povrće, sjemenke i klice. Ko hrana za ptičice. Ptice lete i slobodne su. Imajte to na umu. I nikad nisam vidila debelu pticu. Jeste li vi? E pa to vam je zato jer papaju sirovo. Btw Demi More papa RAW...a ona si je piknula mladog dečeca. Još jedan plus za RAW ha? iImislila sam tako

Kako izgleda prehrana jednog sirovana?

Kao što ljudi koji jednu kuhano jednu različito tako i ljudi koji jednu sirovo jednu sasvim različito i ne postoji neko pravilo po kojem bi se odredilo što s čime kombinirati. Sve zapravo zavisi o tome što tko voli. Ali mora biti sirovo.

Cjelovito voće, sokovi od voća i povrća te smoothie-si su odličan izbor za početak dana.

Ručak i večera su jednako raznovrsni kao i kod kuhane hrane. Lista recepata je zadivljijuće dugačka. Zato ću vam navesti site jerbo bi mi ruka otpala da ih sve nabrojim. Samo ću vam navesti jedan recept koji je meni zapao za oko.

Ali nekako mislim da ću se ja radije držati voća




The vanishing 101dalmatinka