U vrijeme blagdana svaki će dom zamirisati onim osebujnim blagdanskim mirisom. U nekim će domovima zamirisati bakalar, neki će biti omamljeni mirisom riječne ribe, a neki pak mirisom vanilije ili čokolade.
No u čemu je smisao i ove naša Korizmene pripreme? Pripremiti dušu, razmisliti o svemu što činimo ili smo učinili. Promisliti koliko smo dobra ili zla učinili drugima, a da bismo istinski o tome promišljali prije svega trebamo promisliti o sebi.
Što smo dobro sebi učinili od prošlog blagdana, koliko smo sebe «popravili», koliko smo na sebi «radili». Onako iskreno priznajmo: svako će naše stremljenje ka boljem pozitivno utjecati na ljude koji nas okružuju.
Naš će osmjeh izmamiti barem još jedan, naši stavovi o životu, hrani, zdravlju, možda će ponukati barem još jednu osobu da razmisli o sebi i da krene «boljim putem».
Ranijih bi blagdana već započela sa pečenjem barem dvije ili tri vrste kolača, onih «suhih», neka se nađu, šunka bi bila odabrana, namirnice za francusku salatu u frižideru. Ovaj puta nije tako. Frižider se «učlanio u zelene», šunku će zamijeniti dimljena pureća prsa, francuske salate neće biti.
No nije da vas nagovaram niti čak upućujem da uskratite obitelji slasne zalogaje blagdana, samo vas nukam da ovaj puta pokušate drugačije, razmišljajući što ćete Uskršnjim blagovanjem dobra a što lošeg učiniti i sebi i ljudima oko vas.
Nažalost mene na takvo razmišljanje osim naše prehrane, tjera bolest najbliskije mi osobe, opaka bolest, pa sada muškarca mog života, umjesto da ga tjeram na nejedenje, upravo nutkam jelom.
No nikada u životu nije sve niti tako blistavo kako se čini, no ni crno, zato uvijek postoji novi dan u kojem «popravljamo» propuste, ispravljamo greške i stremimo ka boljem, predaje nema, zaustavljanja ili odustajanja nikako.
Sklonost ka isprikama za nevježbanje, nekretanje uvriježena je pojava, pa i sama se ponekad nađem u situaciji kada pronalazim razna opravdanja za propušteni trening, pa čak i onaj moj «iz kućne radinosti». No, interesantno, uvijek ćemo naći vrijeme za gledanje televizije, surfanje netom ili ispijanje kavice.
Opravdat ćemo to nedostatkom vremena, nedostatkom volje i možda čak financijskom nemogućnošću. Loše, negativno i zabrinjavajuće.
U «mojoj butigi» ispričnice nisu dobrodošle, ne priznajem ih. Neću vas istjerati iz razreda i udijeliti vam negativnu ocjenu, naprotiv, uvijek i iznova dajmo si novu šansu.
Za slijedeće vježbe nije vam potreban niti preveliki prostor, niti posebna oprema, potrebna je samo svijest da činite dobro sebi i par minuta vašeg vremena.
Za večeru slijedi nekima tako omiljen kolač i, naravno, rebro čokolade.
Dobar tek!