Pregled posta

Joj…ovi blagdani…poremetili su mi probavni sistem. Iako nisam pretjerivala, posljedice još osjećam. Vjerujem da je večini karakter popustio pred bogatim trpezama i raznim delicijama. Svaka čast onim karakterima koji su bili dosljedni, na žalost ja u tu skupinu ne pripadam i zato se sramim, grize me duša, spremna sa za kaznu dostojne izdajice.

Danas ću vam pisati o klicama. Prije mnogo godina, da mi je netko spomenuo klice, ja bih vjerojatno imala asocijaciju na neke sjemenke koje jedu ptice. Srećom ,da sam uspjela rano vidjeti malo svijeta, okušati neke nove kuhinje, pa sam tako imala priliku jesti razno-razne klice na razne načine. Osim što su hranjive i zdrave, jako su ukusne. Ovo su neke od najpoznatijih.



ZELENA SOJA




Zelena soja potječe sa područja Indije i Burme, a i danas su te zemlje, zajedno s Tajlandom i Indonezijom najveći proizvođači ove mahunarke (oko 90 % svjetske proizvodnje). Kod nas se naziva zelena soja iako je po svojim osobinama sličnija azuki grahu i drugim vrstama graha nego soji. Postoje još smeđe i crne varijante ove mahunarke. Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima neka vrijedna svojstva. Zrno zelene soje sadrži oko 24% bjelančevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne što ovu namirnicu čini pogodnom u prehrani djece, starijih osoba i invalida. Ovdje moramo napomenuti da zelena soja nije savršeni izvor bjelančevina pa bi ju trebalo kombinirati s drugim namirnicama koje imaju visok postotak aminokiselina koje sadrže sumpor. Takve namirnice su žitarice, riža, sezam. Bogata je vitaminima A, B1, B2, C i niacinom. Zelena soja dobro čuva konzistenciju prilikom kuhanja na visokim temperaturama zbog termostabilnog viskoziteta njenog škroba. U kineskoj kuhinji se često koristi škrob zelene soje za izradu posebne prozirne tjestenine. Zelenu soja se najčešće koristi u zrnu ili polovicama u juhama, pirjanim jelima, rižotima. Može se samljeti u fino brašno od kojeg se prave mnogi deserti, kruhovi, slatkiši i glavna jela. Na tržištu postoje i poluproizvodi kao što je izolirani sojin protein (IMP - Isolated Mung bean Protein) koji se kao kvalitetan izvor bjelančevina stavlja u mnoge prehrambene proizvode. U Azijskim zemljama, a u novije vrijeme i u SAD-u se mnogo koriste klice zelene soje. Sve mahunarke možemo klijati ali se najčešće klijaju zelena i obična soja. Klice zelene soje su još finiji izvor bjelančevina nego njeno zrno. Uz to su bogatije vitaminima, a siromašnije ugljikohidratima (manje kalorične). Npr. sadržaj vitamina C se u njima kreće u količini do 0.346 mg/g. Maksimalna količina ovog vitamina u njima je drugog dana klijanja ali su u tom stadiju klice prilično male. Uobičajeno vrijeme klijanja je 4-6 dana, ovisno o sobnoj temperaturi. Za klijanje se najidealnija temperatura od 18-24 °C.

POSTUPAK KLIJANJA
Od 1 grama zrna se dobije 6-8 g klica. Zrnje se preko noći namoči, stavi se u posudu na toplo (sobna temperatura) i mračno mjesto. Klijanje u mraku se preporuča da bi se dobile bljede klice, a ukoliko klijamo na svijetlu, biti će zelenkaste. Važno ih je stalno održavati vlažnima, pa ih trebamo barem tri puta dnevno poškropiti. Kad klice narastu do željene dužine (najčešće oko 3-5 cm i debljine oko 5-7 mm), mogu se koristiti u prehrani. Prethodno se operu u hladnoj vodi da bi isprali sluz, omotač sjemenke, vlaknasto korjenje i druge ostatke. Klice je najkorisnije jesti odmah, ali se mogu par dana sačuvati u hladnjaku, u plastičnim vrećicama radi održavanja vlažnosti. Klice se koriste u mnogim orijentalnim jelima, posebice kineskim. Najkorisnije je ako ih jedemo sirove u sklopu nekakve salate, ali mogu se i kuhati. Koristimo ih u juhama i pirjanim jelima gdje mogu zamjeniti određenu količinu luka i gljiva, a prženim jelima i omletima daju finu teksturu.



ALFA - ALFA



jedna od najpoznatijih i najstarijih krmnih biljaka. Medicago sativa L., kako glasi njezin latinski naziv pripada porodici lepirnjača (Fabaceae). Naziv 'alfa-alfa' perzijskog je porijekla jer se upravo tamo počela uzgajati za potrebu ishrane konja prije više od 4000 godina. U Europu je donešena u četvrtom stoljeću pr. Krista, a na ovim je prostorima poznata kao 'lucerna' (naziv potječe od latinske i provansalske riječi koje označavaju lampu, vjerojatno asocirajući na sjajne sjemenke).

Postoji velik broj kultivara lucerne koji podnose različite vremenske ekstreme. Toleranciju prema vrlo visokim temperaturama i suši lucerna može zahvaliti vrlo razvijenom korijenovom sustavu koji se proteže čak i do 7 metara u dubinu. Lako uspijeva na različitim tlima, posebice joj pogoduju tla lužnate reakcije, odnosno obogaćena kalcijevim karbonatom (vapnenasta tla su najbolja).

Osim kao stočna hrana, koristi se u narodnoj medicini već stoljećima za liječenje niza bolesti. Posjeduje vrlo visoku koncentraciju mikro i makro minerala, klorofila, karotena, nekih enzima i vitamina A, D, E i K. Konzumacija listova i sjemenki, čajevi, oblozi, masti i tonici koristili su se za liječenje gihta, probavnih smetnji, rahitisa, nesanice, glavobolje, artritisa, anemije, kao umirujuće sredstvo ili za čišćenje od raznih tjelesnih otrova.

Jedna je od najpopularnijih pokusnih biljaka u biljnoj fiziologiji, molekularnoj biologiji i genetici.



PŠENIČNE KLICE



Danas je zasigurno najvažnija žitarica na svijetu, jer se od njezinog brašna po cijelom svijetu danas peče stotine vrsta raznih vrsta kruha i peciva. Što je to što pšenicu postavlja na vrh piramide relativno malog broja žitarica? To je prije svega biokemijski sastav i prehrambena vrijednost pšeničnog zrna.

Pšenično zrno sastoji se od 3 glavna djela:
- Omotača (mekinje)
- Endosperma
- Klice

Ova tri glavna dijela zrna razlikuju se po svom kemijskom i mineralnom sastavu.

- Omotač - Mekinje nastaju prosijavanjem brašna , bogate su vitaminima i mineralnim stvarima osobiti vitaminima grupe B.

- Endosperm - Unutrašnji dio zrna sadržava najviše bjelančevina i ugljikohidrata. Na ugljikohidrate otpada 3 ukupne težine zrna, od čega je najviše škroba (90%).

- Klice - sadržavaju šećer, saharozu i maltozu, gotovu svu mast i najveći dio vitamina. U klici nema škroba.


Cijelo zrno pšenice ima 10,2 % bjelančevina, 70,7 % ugljikohidrata i oko 2% masti Energetska vrijednost 100 g zrna pšenice iznosi 342 Kcal. Mineralnih sastojaka ima ukupno 1,7 % od čega je najviše fosfora (oko 50 %) te kalija ( 25 – 30 %), a ostatak otpada na magnezij, kalcij, željezo i druge elemente. Pšenica je jedina žitarica u kojoj ima karotena (provitamina A). Od vitamina topivih u vodi ima gotovo sve vitamine grupe B, a od onih topivih u mastima ima vitamine E, D i K.

Kao što smo već naveli, koncentracija biokemijskih tvari u pojedinim dijelovima pšeničnog zrna je različita pa je i njihova prehrambena vrijednost također različita. Zato je razumljiva preporuka mnogih znanstvenika, nutricionista koje se bave problemima prehrane, da se prirodni sastojci pšenice optimalno iskorištavaju samo upotrebom cijelog zrna.

Ako se vrednuje samo s kulinarskog i gastronomskog gledišta (zanemarujući potpuno biološku vrijednost proizvoda) dolazi do poraznih rezultata. Odstranjuje se naime ono što je najvrednije: omotač, mekinje, pa čak i klica, a usitnjava i izbjeljuje ono što ima najmanju ili nikakvu vrijednost, ali je gastronomski atraktivno.


KLICE:

Kao što smo već naveli, osim vanjskog dijela (omotača) i unutrašnjeg dijela (endosperma) dakle zrno svake žitarice je sastavljeno i od klice.

Klica je izvor života i reprodukcije, u njoj su koncentrirani svi najvažniji sastojci zrna (bjelančevine, masti, vitamini). U procesu klijanja, kad zrno izložimo određenoj vlazi i toplini, pokrenu se životni procesi. Ustanovljeno je, da zrno u početnom stupnju klijanja sadržava mnogo više vitamina nego dok miruje. Stvara se vitamin C kojega klice pojedinih biljaka u stanju mirovanja uopće nemaju.

Klice žitarica i grahorica ubrajaju se u najbogatiju hranu za stanice ljudskog organizma. Pšenične klice predstavljaju za čovjeka izvor energije, bogate su vitaminima grupe B, vitaminom E (vitamin plodnosti) te karotenom (provitamin A).


KAKO SE DOBIVAJU KLICE

Kad se zrno stavi u određene uvjete (vlaga i toplina), klica proklije te se taj izdanak opet naziva klica. Ova dva oblika klice u prehrambenom pogledu sasvim su različiti. Danas industrija izdvaja klice primjerice pšenice, u neproklijanom obliku i prodaje ih pod komercijalnim nazivom klice. Znači to su mehanički izdvojene klice iz zrna.

Sad ćemo vam opisati način za dobivanje klica pšenice:

Manju šalicu čiste, probrane i oprane pšenice istresite u veću staklenku od 2 litre i do polovice prelijte običnom vodom. Otvor prekrijte čistom gazom i učvrstite je gumicom. Staklenku ostavite na mračnom mjestu na sobnoj temperaturi (optimalna temp.10- 15 stupnjeva C). Sutradan staklenku promućkajte, odcijedite vodu kroz gazu, dodajte svježu vodu i opet promućkajte i odmah je odcijedite.

Isprane sjemenke istresite na običan plitki tanjur te ih ravnomjerno raširite po dnu u tanki sloj. Dva do tri puta dnevno poprskajte zrnja vodom i pokrijte vlažnom krpom. Poslije otprilike 70 sati klice će narasti od 0,5 – 1,5 cm i tada su najbolje za upotrebu. Zadnji dan izložite tanjur sa klicama suncu da pozeleni.

Nakon toga klice možete spremiti u hladnjak kao svako drugo svježe povrće. Hladnoća ne zaustaviti rast, a klice će zadržati svježinu nekoliko dana. No ipak najbolje ih je odmah potrošiti. Ako ste početnici u pripremanju klica i ako vam od prve ne uspiju, nemojte se razočarati i odustati od sljedećih pokušaja.


UPOTREBA KLICA

Pšenične klice mogu se jesti svježe u salatama. Mogu se samljeti i upotrijebiti kao dodatak juhama, povrću , namazima i omletima kao i obrocima sa mlijekom i mliječnim proizvodima.

- Sve su žitarice visokovrijedne prirodne namirnice i svaka ima svoje prednosti, te ih treba jednakomjerno upotrebljavati u redovitoj prehrani.

- Upotrebljavajte cijelo zrno žitarica kad god je to moguće, jer jedino cijelo zrno osigurava maksimalno iskorištavanje prirodnog prehrambenog potencijala žitarice. Da bi to mogli, svakako nam je važan neki stroj za mljevenje ili usitnjavanje što može biti i običan mlinac za kavu.

- U nedostatku brašna od cjelovitog zrna upotrebljavajte barem bio mekinje. Umiješajte ih u vaša omiljena jela, te ih na taj način oplemenite sa mineralima i vitaminima.

- Važno je da vaš dnevni jelovnik bude sastavljen s namirnicama koje imaju dovoljno takozvanih balastnih tvari, koje su vrlo važne za rad probavnih organa i za izlučivanje štetnih tvari iz organizma. Hrana bogata biljnim vlaknima sprečava debljanje, a cijelo, neoljušteno zrno svih žitarica najbogatiji je i najkvalitetniji izvor biljnih vlakana.



Ja sam se sama poigrala sa tim klicama koje možemo pronaći i u velikim supermarketima kao i u prodavaonicama zdrave hrane,već spremne za upotrebu.No,mene je ovaj sistem svog uzgoja u posudi,na prozoru prilično zaintrigirao pa sam odlučila vidjeti koliko sam uspješna u tome.Moram vam priznati da je stvarno jednostavno.Sve što trebate učiniti jest zaljevati klice svako večer i jutro.Nakon 6 dana imate svoje klice koje možete upotrijebiti u salatama i juhama.

Jelovnik za jedan vocni dan:

Dorucak: 1 mango ili zdjelica jagoda

Medjuobrok: Casa vocnog soka ili soka od povrca



Rucak: Vocni raznjici- naizmjence nanizite 15 jagoda, komadice od 2 kivija, 1 banane i 1 breskve. Izmedju stavite oprane listice maticnjaka. Raznjice pokapajte limunovim sokom i prelijte sokom od jedne narance.

Medjuobrok: Saka suhih jabuka i casa soka od ribizla.

Vecera: pripremite pire od 1 banane, dodajte borovnice ili jagode, te jedite polako, zlicicu po zlicicu.