ponedjeljak, 23.04.2007.

Veliko proljetno pospremanje stana, ljepota, Kavorka i tako to...

Svašta nešto lijepoga htjedoh vam ispoklanjati kao iznenađenje ovog ponedjeljka, htjela sam vam pričati o nekim pogodnostima koje će donijeti članstvo u Udruzi, ali želje su nam bile ovaj put malkicu van stvarnih mogućnosti i administracija u procesu osnivanja Udruge nam je onemogućila nekoliko tehničkih detalja prije provedbe tih «poklona i iznenađenja», koji jednostavno neće moći ići prije službenog otvaranja naše Udruge. Tako da ćemo sa glavnim iznenađenjima morati pričekati još neko vrijeme, bar do službenog rješenja o osnivanju Udruge. A znate mene, ja bih najrađe pukla, jer sam od onih koji žele odmah sve, no eto... treniram se. A lijepo su mi govorile moje cure iz Uredništva, šuti dok ne bude... vraga, kad sam takva, nestrpljiva!!!

No ipak ću vam najaviti nešto što vam spremamo uskoro: prekrasne dizajnerske majice naše Demjan, sa diskretnim Karakter Klub znakovima, koje će se za koji dan naći u proizvodnji u njenoj radionici malih čuda. Kako će one izgledati, vidjet ćete već ovog petka na našem blogu, kod Demjan. Majice su rađene od visokokvalitetnog pamuka, lake su za održavanje (osobito ako slijedite uputstva za pranje!) i nadam se da ćete ih rado nositi. U ponudi ćemo imati i još neke zamisli naše Demjan, s kojima će vam ljeto izgledati veselije i ljepše. Molim vas još malo za strpljenje. Ah, i sebe za isto molim!!!


VELIKO PROLJETNO POSPREMANJE

Evo nam još jednog vikenda za nama. Meni već drugog zaredom doma, umjesto vani, na prekrasnom proljetnom zraku (oni “sretnici” koji muku muče sa proljetnim alergijama na ovo će sad samo prevrnuti očima). Prošli mi je propao zbog fantomske zubobolje. Ovaj zato jer sam bila nadobudna domaćica koja se u fazi rekonvalescencije uhvatila generalnog pospremanja kuće i kućanskih poslova.



Neću sad ovdje analizirati koji me kućanski poslovi smiruju, a koji užasno nerviraju (peglanje mi je apsolutno top of the tops). Naravno, kad se uhvatite tako nečega opsežnog kao što je proljetna “generalka”, postoji nekoliko važnih pravila, a jedno je najvažnije: Nikad, ali baš NIKAD ne započinjati generalku sređivanjem svog ormara.

Zašto sređivanje ženskih ormara traje dugo? Toliko neuredni nisu nikad. Uglavnom, barem. Izbaciti robu, presložiti, pobrisati prašinu i vratiti sve natrag. Štopericom: plafon sat vremena. Ako nisi žensko. Ali ako jesi....

Prosječno žensko ima cijelu proceduru kod pojedinih dijelova odjeće
Isprobat će ih, makar i nekoliko puta, da vidi kako joj stoje, je li joj još drag taj komad odjeće, s čim se slaže... e tu već nastaje frka. Dok rečeš keks cijeli ormar ti je po krevetu, a onog komada odjeće koji je sve to pokrenuo više se ni ne sjećaš. On je, naime, debelo na dnu hrpe.
Pa vaganje treba li vam što ili ne.
Pa procjena da li su neke stvari za pokloniti prijateljici ili donirati ili... baciti.

Ja osobno najbolje generalke radim na nekim životnim prekretnicama... kad se rade veliki rezovi, jer najtrezvenije i najhladnije sam tada spremna odreći se stvari koji mi zapravo uistinu ne trebaju, jer tad mi je najlakše u napadaju viška energije potrpati višak stvari u kese i ponijeti to onima kojima to treba ili zaista baciti neke stvari. Osobito sam ponosna na generalku tijekom koje sam u crne kese potrpala apsolutno sve stvari mog bivšeg. Sentimentalne budale… to smo mi žene, kada su neki odjevni predmeti u pitanju, a jer najvjerojatnije nikada više nećemo imati 50 kila, nikad više nećemo nositi rozo, nikad više nećemo trebati trudničku tuniku, ali.... Lakše reći nego učiniti.

Suma sumarum: Zimska roba mi visi po balkonu, zrači se, ljetna je napola izvađena vani... sve u svemu prividni dojam puuuno odjeće od koje je velik dio ili predebeo ili pretanak za nositi. Urednost ormara u takvim uvjetima ne zadovoljava me osobito mnogo... sve sam, kao, sredila, a ormari opet nisu sređeni. Ma sutra ćemo.. preksutra. Whatever.


SAVJETI ZA SREĐIVANJE STANA

... kojih se ja nisam držala. Dakle soba nije dobra ideja za početak. Zato rađe počmite stan sređivati od nečeg drugog. I svakako krenite od jednog kraja stana prema drugom, nikako ne od sredine. Počnite s onim dijelovima koji su najizloženiji eventualnim neželjenim gostima. Kuhinja, dnevni boravak, WC, kupatilo. SAVJET NAJVAŽNIJI: kupite velike, čvrste i otporne kese za smeće, vucite ih za sobom kako koju prostoriju rješavate i bacajte sve što vam ne treba. Čim se riješite nepotrebnog smeća, sve je drugo lakše.

Oni praktičniji i iskusniji od mene u brzom obavljanju poslova savjetuju nas ovako (svakako pročitajte, sjajno je!). Ja sam, naravno, ignorirala sve pametne savjete (osim onog da je lakše uz muziku) i radila po svom. I olako počela od spavaće sobe. Pogađate, tako mi je na kraju prošao veći dio nedjelje. U mom ormaru i ispred njega. Uz Lynn Anderson, koja je inače moj izbor muzike isključivo kad čistim. Ne pitajte me zašto… country muzika za country brzinu čišćenja? Maybe.
Svakako... Devil went down to Georgia mi je ritam koji ide kod mojih čišćenja podova.
Stand by your man mi je za one dijelove stana koje moram počistiti temeljitije. Kuhinja i kupatilo, recimo.



Tako sam najviše, dakle, bila oko ormara (glupo žensko, ja). I ispred zrcala, jasno, Ništa od foto sessiona ovaj put. Nema toliko mjesta za slike na ovom blogu koliko sam ja kreacija isprobala pred ogledalom jučer! Nema što nisam probala. Kako bi otvorila koji dio ormara, tako sam isprobavala majice, hlače, suknje, rublje, kupaće.... Užas PMS-a.


KAKO STOJIMO SA ONIM ŠTO IMAMO U ORMARU

Ne treba mi ništa kupiti (ne mogu vjerovati da sam ovo izrekla i da me nije pokosio grom iz vedra neba), trebam se samo još nekoliko kila dotjerati sa kilažom do ljeta… ili čak prije sa malo više rolanja, pješačenja i vježbanja… i zapravo ću biti odlična u mojoj staroj ljetnoj odjeći koja se stilski i nije promijenila cijeli niz godina. Da opet kupujem, bilo bi to svejedno bijelo, plavo, crveno, otvorene tunike sa topovima ispod, hlače koje se vezuju na konop, suknje i haljine ženstvenog kroja sa cvjetnim uzorkom... ali zapravo mi zaista ne treba ništa. Otvorite ovu stranicu i pogledajte pod segmentom foto galerije uistinu sjane foto galerije sa ovogodišnjeg NOKIA Cro-a-portera. Ono što će vam svakako biti utješan podatak je da se nosi uistinu sve. Potražite ono u čemu se najbolje osjećate. Sve što je moderno ne stoji svakome. Ni svakom tijelu, ni svakoj osobnosti. Ne zaboravite taj vrlo važni detalj pri izboru vaše odjeće.

Kako stojim sa cipelama? Cipele... cipele mi trebaju ipak, ali ništa strašno. Jedne jednostavne crne sandalice, a možda i jedne trash-sreberene ili zlatne, to je moderno ove godine. Kažu oni koji to prate. A bar su ljetne cipele dosta pristupačnih cijena. Za one koji ga nisu vidjeli na mom starom blogu, ovdje je link na kojem ćeta naići uistinu modele koji su i cijenom i kvalitetom za najrazličitije džepove. A ima za svakoga ponešto. od kiča do scarpe elegantissime. Nemate vremena za shopping? Ideje možete dobiti i ovdje. Klikanjem na sliku sandala dobit ćete veću sliku, a klikanjem na krugove ispod uvećane slike dobit ćete i različite kuteve pod kojima je snimana cipela. Zabavite se kad uhvatite vremena i nađite pokoju ideju u vezi toga što biste željeli, ali ne kupujte ništa, jer će vas poštarina doći skuplje nego cipele!




MALO O LJEPOTI ZA KRAJ

Odraz u ogledalu je ono što me jučer pratilo cijeli dan. Zašto je uopće važan izgled? Psihološki učinak ugodnog okoliša? Ma vraga.

Ljudi vole raditi sa lijepim i njegovanim ljudima, istina. Reklame, moda, business ... sa stranica časopisa, u reklamama, na kutijama hrane... smiješe nam se zgodni, lijepi, fit, nasmiješeni, njegovani, savršeni... ljudi. A u stvarnosti? Sve bih dala da je onaj Mr Muscolo pravi lik iz RL-a i da mi iz boce izleti i očisti stan kad god otvorim čep! Ostali me likovi iz reklama ne uzbuđuju baš ni po čemu.

Ljudi se bave sportom, idu na dijete, vode računa o svom izgledu... da bi izgledali ljepše i osjećali se tako ljepši i bolje. Veliki dio njih nažalost zaboravlja pri tom da njihova ljepota može biti vidljiva i primjetna samo ako dolazi iznutra.

Nema ružnih ljudi. Nema fizički ružnih ljudi. Nijedan čovjek mi nije ružan ako ima duha, osobnosti i «ono nešto» samo svoje, po čemu se razlikuje od drugih.

Ružni su mi, međutim, zločesti ljudi i jako brzo ih skužim, zapravo. Imaju onu crtu zloće ili praznine, koja i najljepše lice unakazi, jer se fokusiram na nju i zanemarim cijelo naizgled savršeno okruženje. Najčešće je uočim u oku i oko usana. I od onog trena kad je uočim... gotovo. Ne mogu si pomoći. Samo u nju gledam dok razgovaram s njima.

Jedna od FIZIČKI najljepših i najzgodnijih žena koje sam ja ikada upoznala bila je jedna naša bivša lokalna missica, nekadašnja moja kolegica sa faksa, ali s odsjeka psihologije, danas relativno česti gost po televiziji. No ne zbog znanja, jer sam Bog zna da u Hrvatskoj ima daleko kvalitetnijih i stručnijih ljudi od nje, već zbog njenog izgleda i reputacije bivše missice. A svi smo mi suckeri za bivše miss. Taj termin ima čak nekakav kontekst, koji nije baš nužno negativan... A kako bi i mogao biti? Pa ljepota prodaje sve.
Gotovo sve.

Kad bi ona tih slavnih zadarskih kasnih osamdesetih prošla kraj kafića kraj faksa, dečki bi ustajali sa stolova da bi je bolje promotrili, toliko je bila komad. Komad dobrog, čak vrhunskog tijela i savršenog lica totalno isprazne ljepote. Ona je samo savršena lutka, i dan danas, ali bezizražajna i hladna. A čujem da je, što me zaista ni najmanje veseli, i ne osobito sretna. I dan danas, kad je zamišljam i kad se sjetim da je zapravo jedina grimasa koja bi tek neznatno narušila cool izraz njenog lica bio izvještačeni “evosesmijemredaradi” osmjeh, od kojeg bi joj se krajevi usana tek diskretno razvukli, ma zapravo uvijek nekako zamišljam da ona ima isti taj nepromijenjeni izraz lica i kad pjeva, i kad kenja, i kad je boli, i kad se smije, i kad uživa u hrani, i kad se seksa. Jamačno sam i u pravu kad je ona u pitanju

S druge strane, najljepša od najljepših žena SVEUKUPNO GLEDAJUĆI u mom životu je moja prijateljica iz United States, koja godinama sada već (preko 20 godina) živi i radi u Texasu. Gledam je prije nekoliko godina, kada je bila tu, u Hrvatskoj. Ni traga onom tijelu kojem smo svi zavidjeli, ni traga od krpica najnovije mode, ništa bijesne frizure i talijanske cipele. Moja Wendy je postala malena debela ženica, klasična, staromodna, bez puno šminke, u končanoj majici, bermudama koje su se nosile kad smo bile djeca, cipelama od kojih su modernije one naših baka. I što je tu lijepo, pitat ćete se?

Zadovoljstvo. Iskreno, duboko, nepatvoreno zadovoljstvo kojim ta žena odiše. Wendy ima dobroga i vrijednoga muža, uhodani mali biznis, dobru i dobro odgojenu djecu, dovela je i roditelje, koji su zaista divni ljudi, k sebi u States. Wendy je danas sretna žena koja je u dobrom trenutku učinila prave odluke na pravom mjestu i napravila sebi sretan život. Malo pameti, malo sreće, puno truda i rada, malo stjecaja dobrih okolnosti, cijeli niz divnih ljudi koji čine tu obitelj… i dobijete žensko biće takve ljepote koju ni najskuplji kozmetički tretmani ne mogu nadomjestiti.

U čemu je njena ljepota? Blista onom nepatvorenom, neglumljenom, iskonskom unutrašnjom ljepotom i zadovoljstvom, od kojeg je njeno lice prekrasno, njena koža blistava i čvrsta, njene oči sjajne, tijelo… mada debeljuškasto… poželjno i primamljivo, kretnje vesele i mačkaste istovremeno, smijeh... zarazan. I po tome joj nijedna žena nije ravna.


KAVORKA

Mjerilo moje vlastito ljepote nije vezano za to kako tog jutra izgleda prpošna (eh, sad mene...) crnka koja me promatra s druge strane ogledala, nekad šokirana, nekad sexy, nekad oduševljena, nekad namrgođena, nekad s osmjehom od uha do uha, nekad curica, nekad baba koja me toliko kratko, namušeno i grdo pogleda da mi se ni ne druži uopće s njom taj dan!!!

Ali u onima danima kada me ta crnka promatra s druge strane ogledala kao nasmiješena žena, sretna i spokojna, okupana zadovoljstvom, kojim blista iznad tijela kojim je zadovoljna, ispod kose koja je lijepa i zdrava i sjajna, iskrenog osmjeha i vatrenim okom.... nitko na ovome svijetu nije ljepši od te crnke živahnog pogleda! Baš nitko.

Jasno, ekstremne situacije su i te kada to baš svi vide, pa se, poput Kramera u Seinfieldu, ne možete obraniti od suprotnog spola... sjećate se Kavorke o kojoj sam vam pričala? Ona magična moć, kada vam nitko ne može odoljeti? Kavorka days. Mene ona posjeti negdje u zadnjim danima PMS-a. Neuki pojedinac mogao bi pomisliti da se tjeram. No nije to u pitanju. To je u meni. To je u svakome od vas. U onim nekim posebnim danima. I zna izazvati probleme silnih razmjera, da,da, ali... ma uostalom, pogledajte i sami:



Želim Vam od srca puno prekrasnih, sretnih i zadovoljnih ljudi koji će vam se presretni osmjehivati cijelog ovog tjedna iz vaših ogledala. A to nije definitivno vezano za pokoji kilogram viška, kojeg ćemo već srediti. Polako i strpljivo..

Ove subote naš gost-urednik je bio naš dragi prijatelj, koji me je vratio unatrag, podsjetio me kako na sve ono što sam prošla kada sam bila bolesna, tako i na to da je život prekratak da bismo imali vremena fokusirati se na nebitne stvari ili one koje nas čine nesretnima. Bolesti se zaista ne događaju drugima. Zato, ako još niste, obavite redovite liječničke preglede i... fokusirajte se na važne i lijepe stvari, a ignorirajte one druge.

Posjetite drage ljude, idite vani, uživajte...
Nagradite i svoje nepce danas, na voćni dan. Recept iz rukava, iskušan prošli put.