Temu ovog posta sam izabrao radi želje da malo promoviram prevenciju zubi kao najisplativije ulaganje u zdravlje, kako sebe tako još više i vlastite djece. Nažalost prevencija u Hrvatskoj nije ni približno na onakvom stupnju kakvom bi trebala biti, a svi znamo dobru staru poslovicu «bolje spriječiti nego liječiti». Pitanje je kod prevencije, imaju li ljudi kod nas dovoljno informacija o zaštiti vlastitih zubi ili jednostavno misle da odlazak stomatologu nalazi svrhu tek kada zub zaboli.
Ovdje ću vam ponuditi neke informacije koje treba uzeti samo kao okvirne smjernice kako bi o detaljima pitali svog doktora stomatologije, jer ipak svi smo mi različiti i ono što je za nekoga dobro, ne znači nužno da i drugome donosi jednaku korist, a bit je prevencije da ona treba biti ciljana i individualna.
Počnimo od početka, od glavnog krivca za većinu stomatoloških problema – karijesa!
Smatra se jednom od najčešćih bolest u ljudskom rodu. Bolest karakterizira lokalno razaranje zubnog tkiva. Karijes započinje na površini zuba, u 75% na griznim površinama zubi, razgradnjom (demineralizacijom) cakline i progresivno prodire u dubinu i širinu zahvaćajući ostale strukture zubnog tkiva - dentin i zubnu pulpu (živac).
Osnovni krivac za razvoj karijesa je zubni (dentobakterijski) plak. On se stvara od ostataka hrane na zubima u kojima se razmnožavaju kariogene bakterije i to prvenstveno Streptococcus mutans zatim S. mitis i S. sanguis, te Lactobacillus acidophylus .
U tako povoljnim uvjetima kariogene bakterije se umnožavaju, a njihovi metabolički i kemijski produkti snižavaju pH ispod kritične razine i tako uzrokuju demineralizaciju cakline. Ako proces ne zaustavimo u ranom stadiju doći će do stvaranja kaviteta (rupe) na caklini i sve većeg nagomilavnja hrane i karioznih bakterija, što još više povećava njihovu metaboličku i kemijsku aktivnost, te dovodi do sve dubljeg prodiranja u zubno tkivo.
Nakon određenog vremena pojavit će se bol, što ukazuje da je karijes napredovao u dubinu. Ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere u liječenju nastalog stanja karijes će napredovati do zubnog živca-pulpe, izazivajući neugodne simptome.
Treba znati da kod djece postoje tri životna razdoblja za koja se smatra da postoji povećana predispozicija za razvoj karijesa: 1.rano djetinjstvo - od rođenja pa do treće godine života; 2.vrijeme mješovite denticije - prisustvo mliječnih i trajnih zuba od 7-10 god.; 3. pubertet - zbog hormonskih i psihosomatskih promjena, te slabije oralne higijene.
Ciljana individualna prevencija može se provoditi kroz 5 glavnih koraka:
1. edukacija roditelja i pacijenata;
2. kontrola konzumacije šećera;
3. kontrola zubnih naslaga (plaka);
4. uporaba fluorida;
5. pečaćenje fisura na griznim plohama zubi.
Edukacija bi trebala biti osnova i prvi korak u provođenju svih preventivnih mjera. To je jedini korak koji se može provoditi na razini cijele populacije kao oblik skupne prevencije. Može se provoditi već od vrtića, škola, stomatoloških ambulanti gdje bi se roditeljima i djeci dala dovoljna količina informacija kao i smjernice za održavanje oralne higijene, a time i dobrog oralnog zdravlja. Sve dok kod nas ne postoji sustav koji bi nagrađivao one koji se drže pravila dobre oralne higijene, a kažnjavao i to financijski one koji ih krše, postojat će loše oralno stanje većine populacije. Redoviti odlasci stomatologu i provođenje osnovnih preventivnih mjera kod kuće je nešto što se može i mora očekivati od svakog od nas. Pacijenti bi od 1. pa do 18. godine trebali barem 4 puta godišnje posjetiti stomatologa zbog pregleda i kontrole prisutnosti naslaga na zubima, ali i radi prikupljanja informacija o higijeni te eventualno potrebnim zahvatima.
Iako je nekada smanjena konzumacija šećera kao jedan od načina prevencije karijesa bila više naglašavana, danas se zna da puno važniju ulogu ima dobra higijena. Karijes protektivna hrana ne postoji, a kariogene bakterije imaju mogućnost metaboliziranja gotovo sve unesene hrane u usta. To ne znači da treba slatku hranu izbaciti iz prehrane ili ju pak konzumirati neograničeno, već voditi računa o tome da se takva hrana unosi tijekom redovitih obroka, a po mogućnosti izbjegavati međuobroke.
Znanstveno je pak dokazano da niti pranje zubi odmah nakon obroka ne donosi pretjerano bolje rezultate jer treba pričekati da se pH u ustima stabilizira prije pranja. Razlog je tome mekša površina cakline zuba zbog niskog pH što učestalim četkanjem takve «mekše» cakline može dovesti do njena većeg trošenja i javljanja preosjetljivosti zubi. Znači pričekati nekih pola sata, a u međuvremenu isprati usta vodom i tek tada četkati. Mogu pomoći i gume za žvakanje bez šećera i to one s ksilitolom jer potiču lučenje sline i ispiranje hrane sa zuba.
Kontrola unosa šećera posebnu ulogu dobiva kod nicanja prvih mliječnih zubi. Dobar dio roditelja radi greške hraneći djecu po noći slatkim obrocima, bilo da su to sokovi, zaslađeni čajevi ili neki drugi pripravci, pa čak i majčino mlijeko. Ovakvi obroci dovode do nastanka tzv. karijesa bočice. Javlja se brzi karijes koji uništava krune zubi, najčešće gornjih mliječnih sjekutića, nakon čega ostaju ružni, crni ostaci zubi.
Štapićem za uši svaki zub treba čistiti iza obroka sve dok dijete ne ovlada baratanjem četkicom i uz nadzor roditelja bude u mogućnosti samo prati zube. BOČICE PO NOĆI PUNITE SAMO VODOM! Isto tako, treba izbjegavati umakanje dudica i varalica u slatke sokove. Odabirom ispravne dudice i varalice prevenirat ćete i moguće ortodontske anomalije, stoga koristite NUK dudice koje svojim anatomskim oblikom omogućuju pravilan razvoj čeljusti djeteta.
Najbolju zaštitu svoji zubi ćete postići redovitim odlascima stomatologu. Nakon čišćenja mekih (plak) i tvrdih (kamenac) naslaga slijedi zaštita fluoridnim pripravcima. Stomatolog vam može primjeniti preparate u obliku laka, tekućine ili gela i na taj način pomoći remineralizaciji zubi. Tako će biti u mogućnosti zaustaviti početne stupnjeve karijesa prije nego postanu šupljine na zubima i dosegnu, u tom trenutku, već poodmakli stadij. Osim toga, isti efekt možete postići i sami kod kuće primjenom otopina i gelova aminfluorida (Aminfluorid gel i otopina, Belupo) dobavljivih u svakoj ljekarni.
Za djecu do 7 godina, preporučljiva je primjena 2-3 kapi otopine na štapiću za uho kojim se premažu jednom tjedno svi zubi nakon pranja. Starijoj djeci koja su svladala tehniku četkanja zubi i više ne gutaju paste za zube moguća je primjena gela koji se nanosi četkicom, opet jednom tjedno navečer prije spavanja nakon četkanja i obavezno BEZ ispiranja gela iz usta, već pljuvanjem viška gel van. Time se postiže najbolji preventivni učinak uz najmanji rizik.
Važan korak u sprečavanju karijesa kod djece predstavlja i preventivno pečaćenje fisura na griznim plohama zubi. To su kutnjaci, kod mliječnih zubi četvorke i petice, a kod trajnih zubi šestice i sedmice.
Čim grizna ploha takvog zuba uđe u usnu šupljinu, ona zahtjeva zaštitu. To je vrijeme za obavezan odlazak stomatologu. Ovim se postupkom smanjuje nakupljanje hrane na griznim plohama zubi i nastanak karijesa. Posebno treba voditi brigu o trajnim prvim kutnjacima (šesticama) jer prve od trajnih kutnjaka ulaze u usnu šupljinu sa šest godina i samim time su prve na udaru hrane i bakterija i najpodložnije nastanku karijesa.
Kako ispravno čistiti zube?
Odabir četkice
Izaberite srednju ili meku četkicu za zube. Četkica bi trebala imati ravnu dršku ili malo nagnutu naprijed. Manja glava četkice je uvijek bolja jer omogućuje čišćenje čak i najudaljenijih dijelova usta.Četkicu bi trebalo mijenjati čim se dlačice istroše, obično nakon 6 do 8 tjedana ako se četkica koristi ispravno. Količina paste potrebna za četkanje je minimalna, ne više od 1 cm. Za one malo ljenije
električna četkica bi mogla biti izbor.
Koji je najbolji način četkanja?
Postoje različite tehnike četkanja. Važno je zapamtiti da efektivno četkanje čisti svaku izloženu površinu zuba nježnom, masažnom kretnjom. Efektivno četkanje traje 2-3 minute. Većina ljudi misli da četkaju najmanje minutu ili dvije, ali u stvari četkaju samo 30 sekundi ili manje. Mjerite si vrijeme i uočite koliko vi sami četkate. Ako vam je lakše pustite si omiljenu pjesmu tijekom četkanja i nakon njezina završetka znate da ste čistili dovoljno dugo.
Ne koristite prejaku silu jer ćete si oštetiti zubno meso. Unatoč onome što mislite, čišćenje mekom četkicom i nježnijom silom postiže jednake rezultate kao i mahnito ribanje tvrdom četkicom. Vaša je caklina relativno tanka, a dugogodišnje agresivno četkanje može istrošiti caklinu i učiniti zube preosjetljivima.
Koristite zubni konac!
Samo četkanje nije dovoljno za čišćenje površine zubi od plaka. Ukoliko ne koristite konac čak 35% površine vaših zubi ostaje neočišćeno! Prostori između zubi su dijelovi koje četkica ne može očistiti i plak koji se nakupio tamo i ostaje. Ti su dijelovi zuba posebno osjetljivi na nastanak karijesa. Barem jednom dnevno temeljito korištenje konca i redoviti posjeti stomatologu su jedini ispravni način da taj plak i uklonite.
Što ipak zapamtiti?
-
četkajte najmanje dva puta dnevno - najbolje je četkati ujutro i navečer prije spavanja, dokazano je
da četkanje dva puta dnevno dovoljno za sprječavanje karijesa;
-
koristite konac za zube – dovoljno je jednom dnevno, ali temeljito čišćenje zubnim koncem nakon
čega usta obavezno isprati kako bi se komadići hrane isprali;
-
koristite fluoridne preparate – jednom tjedno navečer prije spavanja nakon redovitog pranja korisite
Aminfluorid gel kojeg nećete ispirati iz usta poput zubne paste nego višak ispljunuti;
-
nakon obroka isperite usta vodom;
-
redovito posjećujte stomatologa!
Na kraju se nadam da će vam bar neke od ovih informacija koristiti i da ćete ih implementirati u svakodnevni život. Potrebno je samo malo volje i discipline, a vaši će vam zubi biti neopisivo zahvalni!
i jebeno su ponosni na sebe zbog toga!