ponedjeljak, 16.04.2007.

Ustrajmo, posustajmo, ne posustajmo... kako ono ide, Angie?!

Kako je krasno vrijeme vani bilo ovih dana i koliko sam toga lijepoga planirala uraditi samo za sebe ovog vikenda... a na kraju ništa od toga. Suma sumarum:
Prijateljica me mrzi, jer je opet nisam posjetila... kako sam obećala.
Djeca me mrze jer ih nisam vodila na obećani izlet u planinu.
I Mali Pas me mrzi jer je dobio samo dva izlaza dnevno od po pet minuta, taman koliko mu treba da obavi… ono što već treba obaviti i onda pokunjeno uđe u kuću, sa žalosnom njuškom što ovih dana nema duge šetnje. Srećom se ogrebao ipak za lijepu šetnju i druženje sa Dalmatinkom i njenom zvijeri...
A najviše i najgore od svega... i ja sebe mrzim jer nisam uspjela ništa od planiranoga napraviti!


PATNJE GREŠNE UREDNICE

Ovo će biti post sa tužnim uvodom i veselim završetkom.
Više me je stvari oneraspoložilo i onemogućilo ovaj vikend.
Visoko na listi, daklem TOP 1: užasna zubobolja. Za tuć glavom o beton zubobolja. Mislim, ne znam može li se tako nazvati uopće, obzirom na to da te šestice od petka više nema. Al boli kao da je itekako ima!

Napokon sam se odvažila srediti zube. Uuuuu.... odvažila sam se ja davno, samo je financijska konstrukcija bila vrlo... kako se kaže za fazu kad ste s lovom na Vi? To su one neke stvari koje odgađate dok ne zagusti, a koje ne smijete jednostavno odgađati. Ne ovaj slijedeći, nego vikend iza toga pročitajte izvrstan post o prevenciji našeg novog gosta-urednika. I inače ćete na njegovom zaista profi blogu pronaći niz korisnih i pametnih postova iz raznih područja stomatologije. Korisno štivo kako za laike, tako i za profesionalce, ali i studente stomatologije, koji će tu pronaći i mnoštvo korisne literature. Toplo preporučam.

Još jedna najava. Ove subote imat ćemo post koji će vas definitivno natjerati da, ako još niste, napravite redovite kontrolne pretrage na koje vas uvijek pozivam!!! Post iznenađenja ove subote. Od poznatog nam blogera sa stažom kojeg poznajemo kroz njegove kratke i većinom vrlo duhovite postove. Ovog puta će sasvim ozbiljno o sasvim, sasvim ozbiljnoj temi. Provjerite kojoj.

Pišem vam ovo sa hladnom krpom umotanom oko nateknute polovice glave koja mi je od ovog svega dva broja veća, psujem naglas jer me boli, djeca me u čudu gledaju, a još usput i razmišljam o tome kako trebam smisliti recept za omiljeni mi proteinski dan, kojeg ću morati (o, žalosti!) žrtvovati i pojest reda radi nešto kašasto, mlako i mekano (za zlobnike: ne, nije kakica, nego juha sa grizom ili purom, jogurt, puding ili juha sa sitnom tjesteninom, moje jelo zadnja tri dana, na koje sam prisiljena zbog rane).

Kršćanski uzvišeni motiv posta i korizmenog odricanja opstao je dosta dugo, usudit ću se kazati. Toliko dugo da sam se zato raskalašeno raspojasala nad trpezom tijekom Uskršnjih blagdana (tako to ide s mojima doma, ne bi da smo oni što razvlače grupno batke u srednjem vijeku i mlate se sa peharima punim rujnog vina!). Grižnja savjesti zbog nabijena dva kila tijekom grešnih blagdana ne jenjava. Ako sam se i nadala da ću manje jest zbog bolesnog zuba, svakako sam se prestala nadati da će to biti manje kalorično. Drmam toliko pain-killera da to nisu istine.
Možda i više nego što bih smjela. I ne, ne morate mi govoriti da tako nije dobro, jer znam to i sama. Ovoga trenutka apsolutno ne postoji ništa što ne bih učinila da mi prođe ova bol. NIŠTA!!!
Nema veće boli od zubobolje!
To kad vam kaže žena što je dva puta rodila, svakako nemojte uzeti s rezervom!

I tako drmnem Voltaren Rapid.
Rapid... zbog placebo efekta.
Ne jer pomogne brzo (mada pomogne relativno brzo), već i zbog tog "Rapid" u nazivu, pa se uvjerim da će mi pomoć još brže.
Onda stavim ledeni oblog dok ne počne djelovati.
E ali onda se doooobro najedem da se ne osjećam kao drogirani zombi!
Jer u nedostatku krute hrane, sve papice u stanu... velik broj kojih nije dijetan... su moje!
Čudo da se ne debljam još, jer po svemu sudeći bih morala.
Dakle kad me boli, boli.
Kad me ne boli… odmah jedem!
Baš sam vam motivacija i uzor, ha?
Toliko vizavi žene koja je pokrenula sve ovo… sram me bilo, da.

Onda kad pojedem napišem dio posta.
Oprostite mi danas što je ovaj post uglavnom... žalopojka jednog Krnje.
Drugi put će biti bolje... ma otkad sam bila na Hitnoj, već je zapravo malo bolje... a drži me i činjenica da ću se uskoro napokon široko osmjehivati.
Već neko vrijeme primjećujem da se smijem samozatajno, nastojeći pućiti usne prema naprijed. Bit će da svi misle kako glumim one tukice što voze bijesne automobile sa velikim trendy naočalama i napućenim usnama. Ništa od bijesnog automobila i trendy naočala i imagea sponzoruše, nije zato. Usne pućim da se kojim slučajem ne bi vidjela moja sramota. Ali i tom je došao kraj!
Imat ću dakle napokon širok osmjeh, po kojem sam oduvijek bila poznata, ali (nadam se) ipak ne i zlatan zub


FOTOSESSION S DUPETOM I MOBITELOM

No, eto, nije sve tako crno, jer u napadaju ne znam kojih sve ne ushita, probala sam ja i suknju u koju sam jedva stala na početku dijete. I ona (podijelite to, molim vas, sa mnom!) doslovno pleše oko mojih bokova. Ovo što vidite krupni je plan lijevog boka. S naglaskom na «krupni», još uvijek. Neću vas lagati: nemojte sad misliti da mi ovoliko pleše i na drugoj strani, ovo je suknja uhvaćena i povučena samo prema jednoj, lijevoj strani. Daklem ipak nisam baš toliko smršavila. Kvaliteta slike je nula bodova jer je slikana sa osrednjim mobitelom, ali mislim da se vidi što se treba vidjeti? Nije puno, al' čovjeka veseli, a gdje ne bi ženu, pohlepnu i nestrpljivu poput mene! Analajz dis:



E, onda sam u napadaju iste vrste ushita probala i onaj bikini... onaj, zbog kojeg je sve ovo počelo... i usklikala se isto. Eeeee, tu sam isto štošta toga zaključila. Četiri su zaključka bila dominantna:

1. da je moje dupe bolje stalo u njega nego na početku dijete
2. da mi dupe nije loše, ne, ne… ali da mi se još malo mrda više nego što bi trebalo, ali i nažalost to
3. da mi se još sve usijeca u salić i da mi se rub bikinija još prevrne preko dupeta (mamicu mu njegovu!) i da imam još puuuuno posla oko tog dupeta. Puno više nego što si mogu priznati. Mislim mogu, al teško mi je, pa eto.
4. da sam bijela kao jogurt a možda i bjelja...

Evo i te slike. Napominjem da ste je dobili samo i isključivo zato jer je zavjesa pružila odgovarajuću sjenu koja je umanjila dojam celulita kojeg ima još ohohohoho...



E, ali onda sam se fino uslikala i direktno... ono... objektiv koji gleda ravno u svjetlom okupano dupe...
Eeeeee... tu vam sliku nikako ne mogu poslat, jer ego mi je jak, a još ne znam radit sjene sa photoshopom od kojih izgledaš zgodniji i tanji.

Suma sumarum... izgubila sam sedam kila... pa još dva... pa dodala dva za blagdane... ukupno dakle sedam kila na kojima stojim već mjesec dana. I ni makac.
A jer sam bila nedisciplinirana za blagdane, inače bi bilo sve super. Sramota.

Ali, što bi rekla naša Angie... ustrajmo, ne posustajmo! Osjetim se u najmanju ruko kao G.I. Jane kad to pročitam u dnu njenog posta.
Ne tako vitka.
Nego tako odlučna da idem dalje.
Ako i kiksamo... idemo iz početka.
Bitno je da nas volja ne napusti!
Samo da mi prođe ovaj zuuuub....


STATISTIKE

Idemo malo na vedrije teme.
Malo ćemo se «brčit» danas.
Da vidimo što nam kažu statistike od našeg postojanja do danas?

Postavke našeg bloga kažu slijedeće:



Znate da sam ja antitecnicus completo. Zamolila sam zato Dalmatinku da mi pomogne da izvučem one bitne stvari sa našeg countera. Pa mi je ona napravila ove današnje snap shots. Snap shots... to vam je, to vam je, to vam je... ono što ja ne znam napraviti. Ali analajz dis, tuuuu.



I sad bih ja trebala ponosno govoriti koliko su nas puta posjetili iz koje zemlje, ali bolje da ne, jer to vidite prema ovome i sami, a osim toga, uhvatim li se ovog iz Zaira... nikad kraja mojim nagađanjima tko nas od tamo čita i zašto...


S PONOSOM NAJAVLJUJEMO...

Jedna velika novost. U vrijeme kada ovo budete čitali, Karakterke će predavati papire za osnivanje Udruge, u kojoj ćemo u istom ovom pozitivnom duhu (OK, izuzmemo li početak ovog posta i povremene kikseve, ali mila majko, čovik nije stina) nastaviti promovirati zdravi život i sve one temeljne vrijednosti koje taj život čine kvalitetnim, boljim i što je moguće ljepšim. Moći ćete nas i dalje pratiti ovdje na blogu, ali uskoro i na našem vlastitom portalu koji će vas, vjerujem, svih iznenaditi.

Više o tome čitajte uskoro. Ne trebam vam uopće spominjati da ste svi dobrodošli u Udrugu, jer svaka pomoć i inicijativa će nam itekako dobro doći u ovom zaista sveobuhvatnom podvigu. Računamo na vas. Koje sve mogućnosti i pogodnosti će vam otvoriti članstvo u Udruzi saznat ćete jako skoro. Ostanite i dalje s nama i saznajte.

Pripremamo i jedno lijepo iznenađenje samo za vas, ali o tome ćete saznati više u slijedeći ponedjeljak.

Možda vam treba izgubiti tek koje kilo, možda trebate raditi ipak puno više na sebi? Do ljeta ima još vremena da počnete s nekom dijetom, da se pokrenete, ili da jednostavno donesete neke odluke o vašem životu i zdravlju...
Zato, ako još niste, priključite nam se? Zajedno je lakše!

A vi koji možete, za razliku od mene, normalno gristi… danas probajte ono što će i moji ukućani jesti.

KAJGANA SA DIVLJIM ŠPAROGAMA



Na ugrijano maslinovo ulje masjeckate mekane vrhove dobro opranih šparoga, malo luka, peršina i papra, začinite sa vegetom ili sa soli i kratko propirjajte, dok šparoge ne omekšaju. Na to bacite nekoliko tučenih jaja i priredite kajganu željene čvrstoće i... gotovo! Uz zdjelu sezonske salate i krišku finog, integralnog kruha izvrstan obrok za današnji, proteinski dan.