gaupe
ponedjeljak, 30.03.2009.
Papa Benedikt XVI. širi poruku smrti u Africi i svijetu
A što drugo očekivati od pape?
Glavno da biti nacist nije grijeh, ali koristit kondom jest.
I da je grijeh spasiti život silovanoj djevojčici.
I neka su je izopćili od tamo. Tamo nema šta tražit...
Pa ovaj papa govori isto što i prošli....
Nego, koga je bivši papa postavio za drugog čovjeka Crkve? Koga je pozvao da mu bude desna ruka i oslonac sva ta desetljeća?
Milsite da je za svoju desnu ruku odabrao čovjeka koji je i teološki i po metodama dalek od njega samog?
Sami si dajte odgovor.
On kreira ili sukreira mišljenje, stavove, sustav vrijednosti milijarde i "kusur" stotina milijuna ljudi, on čelnik vrlo moćne države, te financijksi i politički jake instiucije na svjetskoj razini, pa što on misli, govori i radi i te kako utječe na sve nas.
Oim toga, čak i da ne može, tek bi se tada moglo postaviti pitanje; što je papi (i Ckvi) svetije; Crkva kao organizacija ili životi ljudi?
Da li ckvena učenja postoje zbog ljudi, ili ljudi postoje zbog crkvenih učenja?
Postoji li Crkva zbog ljudi ili postoje ljudi zbog Crkve?
Mi se pitamo zašto popa inzistira na stavu koji je šetan i poguban za milijune djece, žena, staraca. Zašto inzistira na stavu koji širi bolesti i uzrokuje toliko patnje i boli nevinim ljudima?
Propagiranje monogamije kao jedinog lijeka od širenja HIV-a je zavijanje Afrike u crno. Suzdržavanje od seksa i monogamija je najneunčikovitija strategija zaustavljanja širenja hiva.
Dokazano je neunčikovitija i svkako su kondomi puno efikasniji od strategije monogamije.
Možete vi popovat koliko hoćete, ali činjenice su crno na bijelom.
Crkvenjaci navode primjer dva izolirana otoka; na jednom nema kondoma i Crkva je jaka, na drugom ima kondoma.
navodno tamo di ima kondoma, ima i više AIDS-a, a tamo di nema, ima ga manje.
Statistike se daju jako lako narihtati. Pitanje je koliko su opće tamo di se povećao broj zaraženih HIV-om koristili dobivene kondome.
Koliko su te dvije zemlje uopće udaljene i kulturološki različite?
Ma masu još stvari je moglo utjecati na dobiveni rezultat.
No, opet, sve i da je točno tako , no hej, negje na svijetu se mora desit i iznimka, zar ne?
Pusti jedan slučaj nekih zabačenih otoka, hajmo pogledati oko nas, koje je ono što znamo i vidimo.
Pustimo iznimke, ajmo pogledat koje je pravilo.
Usporedimo Evropu i Afriku. Unatoč snazi RKC te ostalih Crkava te muslimanskim utjecajima, jak je i amrketing industrije kondoma, pa ljudi puno više koriste kodome jer su obrazovaniji od Afrikanaca, te im Crkva nije jedini izvor informacija ne ne uzimaju sve što čuju sa oltara zdravo za gotovo.
U Africi je Crkva snažna, nema marketinga idustrije kondoma jer su siromašni. Sve i da hoće ogromna većina Afrikanaca ne može koristi kondome.
I sad ti vidi koliko je AIDS-a u Africi, a koliko u Evropi.
U nekim zemljama je i 50% zaraženih, tamo gdje se ne koriste kondomi.
Koliko je zaraženih u npr Hrvatskoj. Manje od 1%. A da su se u prošlosti više koristili kondomi, bilo bi i manje.
Oni koji su promiskuitetni, ostat će promiskuitetni i dalje. Ko nije trebao dozvolu od pape za seks, on je neće tražiti ni dalje, niti će mu ona išta značiti, niti će utjecati na njegov/njen seksualni život.
Osim toga, korištenje kondoma nije dozvola za seks, korištenje kondoma je zaštita zdravlja, ali i planiranje obitelji. Planiranje obitelji daje veću mogućnost da obitelj i djeca budu sretni.No, vratimo se na kondome i seks, zašto misli neko da da savjet "koristi kondome" znači ujedno i " u životu možeš promijeniti svog seksualnog partnera".
Propagirati kondome nije u kontradikciji sa propagiranjem monogamije i jednog seksualnog partnera u životu.
Propagiranje nepromiskuitetnosti je jalov posao. Ako ni u srednjem vijeku gdje je za promiskuitetnost vrijedila smrtna kazna, pa su većina ljudi bili promiskuitetni, kako možeš očekivati da danas većina ljudi nikada u životu ne promijeni seksualnog partnera (osim u slučaju smrti), jer po definiciji Crkve promiskuitetnost upravo to i znači.
Osim toga, jedan seks. partner u životu ne znači garancija da nećeš oboljeti od side. Jednostavno ga možeš dobiti od partnera, koji opet se nikada nije seksao s nikim drugim osim tebe. Kondom će te zaštiti od toga.
Papin govor pokazuje svo licmjerje njegove ličnosti kao i organizacije kojom upravlja, te banalizira ljudsku prirodu.
Pojednostavljuje i iskrivljuje stvarno stanje.
Licemjerno je je propagirati ne liječenje i nesprečavanje bolesti. To je isto kao da kažeš da je loše ići u bolnicu i da loiječnici i znanost ti pomognu, nego da treba zdravo živjeti. I kako ne treba liječiti lomove ruku, raditi operacije srca i sl. jer je to neefikasno. I ako najefikasnije je živjeti zdravo.
Kakav licemjer moraš biti da braniš lječenje bolesti jer da time činiš loše, jer poručuješ; "Ljudi živiti nezdravo, ne pazite na svoje zdravlje, lomite si ruke i noge, jer liječnici će vas ozdraviti."
Koliko zao moraš biti da tako nešto propagiraš.
Tvrditi da se kondomima propagira promiskuitet je isto kao i tvrditi da se liječenjem propagira bolest.
I te kako ateisti imaju ne samo pravo nego i moralnu obavezu ne ostati hladni štetočinsko djelovanje pape i Crkve. I te kako ne želimo šutjeti i gledati kako papa svojim riječima širi bolest i smrt u Africi.
Braniti nam,ili osporavati da kritiziramo to šetočinsko po ljudski rod propagiranje je jednako kao osporavati nežidovima da da javno izraze neslaganje nad holokaustom nad Židovima.
osim toga, jednostavno nije istina i obično je podmetanje da se papine riječi ne odnose na nas. Pa zar smo mi sa druge planete? Pa zar ne djelimo i prostor i vodu i zrak i hranu i krv i ostale tjelesne tekućine sa katolicima?
papine riječi i te kako najdirektnije se odnose i na nas, te nam takvo djelovanje direktno šteti i povećava mogućnost zaraze.
Papi je najbitnija Crkva, odnosno on sam. Jer papa je Crkva, a Crkva je papa. Njegov je osnovni cilj sačuvati moć i bogatsvo koje ima. Ne postoje papa i Crkva radi vjernika, nego vjernoici su tu da bi mogli postojati papa i Crkva. Nema u relaciji čovjek - Crkva (papa) boga.
Još jednom da ponovim; pozivati ljude za apstinenciju i što manji broj seksualnih partnera se logični ne kosi sa propagiranjem korištenja kondoma. Nema tu nikakve kontradikcije.
I nije točno da ako koristištenje kondoma je u suprotnosti sa prirodnim dobivanjem potomstva. Pa nijekondom tetovaža da kad ga jednom staviš da ga ne možeš više nikada skinut.
Ako papa nešto msili, tj Crkva ima određeni stav o nečemu, nije svakome neupitna dogma. Za neke od nas, a i za neke od vas, nije dovoljan orgument pa Crkva tako kaže, nego traže da ili Crkva (papa) argumentira svoj stav, ili neka ga promijeni.
Za neke od nas "To je stav Crkve" nije argument sam po sebi.
Tu naime ne pričamo o bogu i teološkim stavrima. Tu pričamo o vrlo opipljivim, svjetovnim i realnim stavrima kao što je HIV, kao što je sida, kao što su bolest i smrt.
I kada pričamo o tim stvarima, ako papa i Crkva negiraju znanost, o stavrima koje su područje (i) znanosti, onda trebaju iznjeti i argumente, tj dokaze.
Ako nisi primjetila, tu ne pričamo o tome postoji li bog ili ne, tu pričamo o HIV-u i prenošenju istog.
Kada pričamo o prevenciji zaraze HIVom, tu ne vrijedi dogma Ex Cathedra; tj papa je uvjek u pravu.
Ako crkva hoće negirati znanost u podrućju znanosti, onda valja pedočiti znanstveno relevantne dokaze ili barem idcijije da je u pravu, a da je znanost u krivu.
četvrtak, 26.03.2009.
Keeping mum
Britanska verzija Beautiful lifea (ili je obrnuto).
Tradicionalano koncipiran britanski film u čijem je središtu "savršena obitelj", tj britanska verzija iste.
Četveročlana obitelj; otac svećenik, majka kućanica žive u osrednje velikoj kući sa vrtom , sa zelenilom ispred, na selu. Dvoje djece; kćerka koja je u pubertetu i dječak.
Sve ide lijepo i savršeno. No, svu četvoricu počne prati kriza njihovog identiteta, ovisno o godinama, spolu i ulozi u obitelji. Svako se počinje zapitkivati da li treba promijeniti obrazac svojeg ponašanja, da li je zadovoljan svojom ulogom u obitelji,što dobiva natrag i zaslužuje li možda i nešto bolje. Svako od njih počne nešto mijenjati. Plus u kuću im dolazi kućna pomoćnica.
Sve to skupa uzrokuje početak radnje filma; u kojem nalazimo i zdrav britasnki humor, inasilje,i smrt, i seks... ali ne van okvira pristojnog obiteljskog filma.
Humor je samo jedan elemenata filma, iako glavnu mušku ulogu tumači Rowan Atkinson; najpoznatiji britanski i jedan od najpoznatijih svjetskih komičara, film je prvenstveno obiteljska drama sa ukusnim primjesama drugih žanrova.
Film je po težini lakši, ali nije potpuno isprazan.Možda čak možemo reći i društveno angažiran film. Film je namjenjen za svakoga i mislim da niko neće biti razočaran filmom, ali vjerojatno niti oduševljen.
Simpatičan, kvalitetan, a uglavnom i realističan film, osim eventualno same kuliminacije u filmu.
Slično kao i kod Beautiful lifea, film razbija demagogiju idealne, ovaj puta britanske obitelji, koju propagira društvo u cjelini, i kazuje kako ni taj model nije savršen i kako oni ljudi koji su dosegli taj stupanj "društveno propagirane sreće" se također zapitkuju, okreću za sobom ipropituju što bi bilo da su krenuli drugim putem...
Preporuka za film!
srijeda, 25.03.2009.
Dresscode na razgovoru za posao
Naravno, odjelo ne čini čovjeka. Nego se kroz odjelo čovje izražava. Šalje poruku o sebi. Ne možda ono što je, nego ono što želi biti. To je također način neverbalne komunikacije.
Općenito, na razgovorima na posao treba se obući lijepo u uredno.
Moraš biti obučen ozbiljno da bi te pot. poslodavac uzeo za ozbiljno.
Također se nije Ok obući svakodnevno jer šalješ poruku da ti taj posao i nije nešto posebno. Kao da si došao usput, skočio na razgovor i ideš dalje.
Ako pokažeš da se nisi ništa posebno pripemio za razgovor, znači da se nisi spreman ni malo potrudit oko posla.
I sveg toga slijedi da bi se i za razgovore za "bezvezne" poslove trebao potruditi oko odjevanja.
S druge pak strane ako se radi o "bezveznom" poslu pot. poslodavac možda pomisli da si krivo shvati o kakvom se poslu radi, da si krivo shvatio svoj hijer. položaj u firmi i svoju važnost za firmu.
"šta si je ovaj umislio" može pomisliti poslodavac.
"Bezvezni" posao = niže plaćen, max. prosječno, na dnu hijerarhije u firmi, posao bez upravljačkih funkcija i posao u firmi gdje na tom polažuju nećeš imati pravo glasa.
ponedjeljak, 23.03.2009.
Boxing Helena
Bolestan film. Stvarno bolestan fil. To treba napisati prije nego žanr filma.
Žanr nije jasan. Triler, drama, psihološki, erotski... ma sve od toga, a ništa od toga.
Doista orginalan film. Niti jednog sličnog nisam vidio.
Ideja je orginalna. Sama ta ideja filma ostavlja puno kreativnog prostora i za senarista i za režisera. Film je uvjerljiv i napet zahvaljući i odličnoj režiji ali i odličnom dvojcu glumaca. Lika su samo dva; svi ostali su sporedni i imaju malu minutažu.
Radnje skoro da i nema, nema puno ni dijaloga, oni su rijetki, ali vrlo značajni i odlično osmišljeni. Unatoč manjku i radnje i dijalog film ni u jednom trenu nije dosadan; napetost iz scene u scenu raste.
Jedan od rijetkih filmova u kojima se ne samo da se ne zna kraj, nego je teško predvijdeti slijedeću scenu.
ma koliko osjećali odbojnost prema lajt-motivu koji se proteže kroz cjeli film, on nas istovremeno veže za ekrene i koliko bolestan bio, toliko je intrigantan.
I doista, film je psihološki. U svakom trenu pokušavamo prodrjeti u psihu svakoga od oba lika, teško nam to ide. Ali pokušavamo, i stalno razmišljamo dok gledamo film
Taj lajt motiv je toliko banalan, vulgaran, bolestan, primitivan, a istovremeno odraz kompleksnosti ljudske psihe.
I dok psihu jednog lika ne možemo i ne želimo razumijeti, iako nas intrigira, u psihu drugog lika nas je i strah pomisliti, ali neprestano to radimo jer nas na to tjera film.
režiser i dva glumca. Sve na njima počiva. Glumci su odlično odigrali emocije; emocije koje su prava radnja filma.
Jedan je karakter slabašan; i zbog svojih psihičkih poremećaja ne može živjeti normalno ni sa drugim ljudima ni sa sobom i zato je napravio gruznu stvar. Blosenu. To mu je štaka da počne normalno živjeti. I dok mu taj događaj omogući da emocionalno počne normalno živjeti, drugi karakter, onaj jaki emocionalno pada u patnju koju ne želimo ni zamisliti. I dok je taj događaj lijek za bol jednoga, za drugoga je to padanje u neizrecivu bol. Bol koju će trpiti do kraja života.
Ta dva karaktera nisu kontrasna samo po navedenom; nego jedan je megaerotična Sherilyn Fenn iz Twin Peaksa, a drugi freaky megaružan Julian Sands iz Warlocka; Sina Sotone.
To je film o boli i patnji.
Citat redateljice Jennifer Chambers Lynch:
On Boxing Helena (1993) - I see it as a love story, not a horror film. The image of Venus de Milo is so powerful. Obsessive love is like a series of amputations as you steal from one another. It's inviting, exciting, animalistic. I've been there; I've been drawn to it.
Tu valja napomenuti da je rdateljica imala prometnu koja joj je naljela tešku bol, zato nije ni čudo da u njenom djelu upravo je bol; i ona fizička i ona psihiča ono što je njen glavni motiv. Tu mogu povući paralelu nje i Fride Kahlo.
Narvno da ako film niste gledali nemate pojma što ste pročitali.
Zato vam toplo preporučam da film pogledate i da se vratite na topic, još jednom pročitate što sma napisao i onda možemo konkretnije razgovarati.
Film preporučam pogledati u večernjim satima, u tišini, bez okolnjih smetnji, u čim manjem društvu, najboljem sam...
petak, 20.03.2009.
Good night and good luck
Američka politička i povijesna drama. Radnja je smiještena isključivo u interijeru i sve se bazira na dijalogu i drami likova. radnja je smiještena u stodije CBS-a, jedne od tri američke nacionalne mreže toga vremena. Film je osim što se kostimografski i povijesno vraća u to vrijeme sniman je crno-bijelo.
Središnji lik je Ed Murrow , a njemu suprotstavljeni je senator Mccarthny, kojeg ne igra niko i ne pojavljuje se u filmu, nego su korištenoi stvari snimci dotičnoga.
Fil je režirao George Cloony, koji je tu dokazao svoj talent, a mislim da je to bilo njegov redateljski prevjenac. Glumi i srednje sporedni lik. U filmu se još pojavljuju glumci u sporednim ulogama koje poznajemo iz serija Twin Peaks i Preson Break.
U središtu je dokle poznati američki voditeljEd Murrow koji se proslavio u vrijeme ww2 kao politički novinar. On je prvi objavio američkoj naciji da je Britanija oslobođena.
Radnja počinje tako da je da je američni časnik Milo Radulović otpušten iz vojske zbog navodnih veza sa jugoslavenskim komunistima. Dokaz je bilo pismo koje je primio od oca i kojeg nije niko vidio i jer je navodno vojna tajna. Otpušten je bez ikakvog suđenja.
No to nije prvo nečasno djelo senatora McCarthnya koji bez ikakvih dokaza i bez ikakvih indicija optužuje različite ljude da su komunisti. Svi ti ljudi snose sankcije zbog tih optužbi, koja nisu nikakva suđenja.
Murrow se upušta u borbu sa Mccarthnyem koji iza sebe ima vojsku i veliki dio političkog establišmenta.
CBS dopušta Murrowu da se upusti u borbu, svjesni o kakvom se riziku radu, ali istovremeno drže fige u džepu da svaki tren mogu oprati ruke od njega.
Naravno, ta borba nije poštena i nema poslijedice samo na poslovnu karijeru onih koji su u borbi, nego i na njihove privatne živote, jer je borba prljava.
I ta borba postaje prvorazrednedna tema cjelokupne američke unutrašnje, ali i vanjske politike na koju ne ostaju indiferentni i ostali američki mainstream politički mediji, uključujući i novine, koje nediplomatski zauzimaju strane u sukobu.
Udaljavanje od EU-a i približavanje Rusiji?
Hrvatska ima jako tople odnose sa Rusijom.
Ne znam kako bi ih mogli još više otopliti!?
Hrvatska je geopolitički smještenea u tom slučaju na jako dobroj poziciji, može istovremeno imati tople odnose i sa Rusijom i sa EU.Može vagati, kombinirati i uzimati najbolje od oboje.
Može nuditi neke stavri Rusima, i nazad dobivati neke povlastice od Rusije, a istovremeno ne postati njen satelit.
Zahlađenjem odnosta sa EU, EU ništa ne gubi, jer je Hrvatska za nju beznačajna, stoga se ni ne može očekivati od EU da u tom slučaju popušta Hrvatskoj da bi Hrvatska zahladnila odnose sa Rusijom.
Reagirala bi EU samo kada bi Hrvatska postala satelitit Rusije, npr da Hrvatska nazad kupi jake tvrtke koje su sada u vlasništvu EU-zemalja, poput HT-a, INA-e, kada bi pozvala Ruse da naprave vojne baze u Hrvatskoj kao kontratežu Američkog štita i približavanju NATO-a ruskim granicama.
No to ne bi bilo dobro za Hrvatsku, a najviše zato što ako to uradi više nema povratka nazda, bar ne tako brzog i bezbolnog, jer kada nešto postane ruska interesna sfera, oni to ne puštaju tako lako (Gruzija, Ukrajina)....
Od kuda namaknuti novac za smanjenje proračuna?
Javni službenici su jaki, tj njihovi sindikati i ne daju ni lipe.
Iako je istina da je naša državna adiministracija administracija preobimna, preskuopa i preplaćena u odnosu na gospodarstvo.
No gdje još možemo uštedjeti novac
Evo mjojih prijedloga:
1) Smanjiti izdatke za Crkvu; uključujući i vjeronauk
2)ukinuti ili bar smanjiti izdvajanja za Hercegovinu, izgradnju njihove infrastrukture, njihovo zdravstvo, socialu i penzije za HVO. Imaju oni Međugorje pa nek naplaćuju porez njima.
3) Odustati od projekta Most Pelješac
4)Povući vojsku iz Afganistana
5)ukinuti subvencije u poljoprivredi i ribarstvu. To su ionako neprofitne djelatnosti koje nanoste samo štetu; izmišljena radna mjesta koja bi trebalo zamjeniti proizvodnjom, što je za sada nerealno i zbog svjetske recesije a i zbog nesposobne vlade. Jeftinije da im damo socialno nego da pokrivamo njihove gubitke plus da im dajemo plaće.
6) Nacionalizirati svu imovinu stečenu nelegalnim putem. Sve ono što je utvrđeno državnom revizijom da je privatizirano nelegalno plus da se oduzme SVA imovina pravomoćno osuđenima za gospodarski kriminal, korupciju i sl.... naravno da da bi se moglo osuditi još masu njih, al ajmo za početak ovima rjetkima oduzeti imovinu.
Sa kojim od ovih prijedloga se slažete i koje biste još prijedloge dodali.
Naravno mislim kad bi se ovo primjenilo, proračun bi bio osjetno lakši te bi bilo moguće smanjiti PDV na 20%, ukidanje participacija u zdravstvu, manji troškovi studentima za studiranje, veće invalidnine civilnim invalidima koje su sramotno niske.
nedjelja, 15.03.2009.
Robert Pavuna; NU2
Prvo stavio sam ovu temu tu a ne na TV, zato jer se tiče nekih društveno -političkih stvari.
Robert Pavuna, ponuđeno mu je mijesto nekakvog savjetnika u američkoj vladi.
Prvo i osnovno, radi se o čovjeku zaslijepljenom svojom ideologijom, zatvorenom za drugačija mišljenja, jednostavno je indoktriniram nekim dogama i ne vidi dalje od prsta.
On optužuje komunizam za milijune ubijenih, a sam je pripadnik najzločinačkije ideologije svih vremena; katolicizmom; ideologijom koja je pobila milijune, istrijebila narode, vjere, uništila kulture, zatirala svaku iduju koja nije bila identična njihovoj.
Katoličanstvo je branilo razvoj ideologije kako da ne bi izgubile svoju moć i politički monopol u 90% poznatog svijeta.
Da nije bilo katolicizma, danas bi znanost bila puno dalje .
I koliki licemjer mora biti čovjek koji čita bukvicu prijeteći rukom ljudima, da se ukine ime Josipa Broza Tita zbogh nekih navodnih zločina, koji nisu nigdje registrirani, i koji su puka špekulacija, a istovremeno biti u vladi najzločinačkije i kroz poviejst najgenocidnije države na svijetu.
Njemu smeta ime Tita, osloboditelja naroda, velikog humaniste i mirotvorca, a istovremeno hodočasti knjižnice i institucije koje nose imena nekih od najvećih zločinaca svih vremena, poput Nixona, Regana, Eisenhowera i sl?!?!
Ima li taj čovjek i malo trunke čovječnosti u sebi?
Da li se je kad zapitao o tome što govori, ili je jednostavno toliko indoktriniran svojim dogamama, pa mu je razmišljanje nepoznat pojam?
Čovjek laprda o stvarima o kojima pojma nema; samo politički neuk čovjek, kao što je Pauna može miješati ICTY i Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu. ZA njega su ta dva suda jedno te isto. I onda ide povrh svega toga reći da on kao fizičar je kompetentniji za politiku od politiloga :lol:
Ma bolje bi mu bilo da šuti.
Istovremeno, protivi se da se sudi za ratne zločine Hrvatima, a istovremeno za sebe tvrdi da je kozmopolit.
Istovremeno zagovara ultranacionalističke ideje koje nužno vode u političku, gospodarsku i općenito opću međunarodnu izolaciju Hrvatske, tu uključujući i zananstvenu, a opet istovremeno načelno zagovara otvaranje Hrvatske prema svijetu.
Čovjek je pun kontradikcija; teze obrće samo da lijepše zvuče, populistički, i uz to da tvrdi da fizičari trebaju vladati svijetom uopće se ne trebamo čuditi da jednom doživimo i njegovu kandidatura na izborima.
tu me asocira na Mikšića, koji je također tvrdio da je u Americi otkrio sve tajne svijeta, jedan kao biznismen, drugi kao fizičar.
Zamislite kolikomalo lice zlobe moraš imati u sebi, ili političko-povijesne gluposti da Jugoslaviju optužuješ da je nastala na temelju milijuna ubijenih, a istovremeno slaviti Ameriku. Sve što je amerika postigla, počevši od kolonizacije, kasnije nezavisnosti i radu robova, pa kasnije neokolnijalizmom, krađi sirovina, trgovanju oržja i agresijama na druge suverene države, je postigla mišićima, ne pameću, svu svoju slavu, bogotatsvo i moć je stekla na kostima nevinih.
Pavuna, srami se!
ponedjeljak, 09.03.2009.
Jevrem Brković
Tko je Brković?
Smatram da on sve gleda crno-bijelo, a takva shvaćanja su shvaćanja iz 19 stoljeća. On za sve što dolazi sa istoka Crne Gore osjeća averziju, sve mu je vezano za Tursku, Srbiju, Rusiju inferiorno, a istovremeno nekritički obožava sa Zapadu. U povijesti je to Austrija/Beč/Austro-Ugraska, a u današnje vrijeme divi se Americi.
Ma naravno, nema on u svemu krivo; kažu da je crnogorska tradicija junačka, crno-bijela, da se pamte samo junaci, a ne hulje.
E pa sad, mora shvaćati da je Njegoš romantik, da se u to vrijeme pisalo o junacima, pisalo se o mitskim ili polumitskim ljudima/junacima. Pogotovo u vrijeme nac. buđenja i u Hrvatskoj i u Njemačkoj i Sloveniji piše se neobjektivno o nac. povijesti. Isto se naravno događa i u Crnoj Gori, i to Crnu Goru čini za to vrijeme djelom evroskog sustava vrijednosti, ali i tendencija i trendova, a ne istočnjačko-balkansko-turskom, kako on tvrdi.
Osim toga, ono što zamjera Njegošu i sličnima, sam radi; sve vidi crno-bijelo, samo što Brković, za razliku od Njegoša živi u 21. stoljeću.
subota, 07.03.2009.
Hrvatska antievrpska politika i izolacionalizam
Izvjesno je da će Hrvatska odbiti prijedlog EU o posredstvu Ahtisarijeve skupine oko rješavanja granice.
Podjestimo se, Hrvatska je do sada svaki puta odbacila svako rješenje. Najprije se išlo u direktne pregovore, sporazum je donesen, no Hrvatska ga je odbacila. Zatim inzistira na Sudu u Haagu. SLovenija je pristala i na to, jer njoj odgovara svako rješenje i na svako pristaje. Potpisan je i sporazum da se granica rješi u Haagu. No, Hrvatska inzistira da Haag presuđujeprotivno svojoj praksi, kao nikada do sad. Još se nikada niti jedan slučaj nije rješavao kao što Hravtska predlaže. Hrvatska opet odustaje i time krši sporazum Sanader-Janša iz Bleda 2007 i inzistira da se se problem rješava u sklopu pristupanja Hravtske EU posredstvom EU.
Stav Slovenije ali i EU je da je to bilateralno pitanje, a ne multilateralno.
No, Hrvatska opet ocjenjuje i SLovenija popušta; na Hravtsko inzistiranje EU ulazi u taj problem i predlaže posredstvo. Hrvatska opet odustaje od takvog rješenja i odbija prijedlog EU-A! Što Hravtska zapravo želi? Stalno se vrti u krug , kupuje na vremenu, a ne shvaća da vrijeme rade protiv Hrvatske, a ne za Hrvatsku. Poznato je da je Sanader lovac u mutnom, ali ne može vući za nos 27 država.
Neulaskom Hrvatske u EU i NATO, zahvaljujući isključivo hrvatskoj političkoj eliti kojom vuče konce Sanader isključivi je krivac izolacionizma Hrvatske. Neće EU trpit takvo ponašanje, uskoro nakon odbijanja prijedloga EU-a slijede logično i sankcije od strane iste.... do kad ćemo trpit da nam takvi ljudi kroje vanjusku politiku?
utorak, 03.03.2009.
Changeling
Film je snimljen u stilu tribute to film noir. Po svemu; režiji, radnji, kronologiji, stilu, likovima, scenama, dijalozima je film čista klasika. prije Pulp fictiona i Rođenih ubojica.
Radnja filma je po istinitom događaju i smještena je u 20-te godine prošlog stoljeća. Vuidi se da su se potrudili oko kostimografije, iako ona ne dominira nad radnjom filma koja je razrađena i jaka. Psihološka karakterizacija likova je izvrsno napravljena, pa zato i film dobiva pridjev psihološki. S druge strane film nije intelektualan i nije pretežak za široke mase, no nije ni isprazan. Nema pucačina, iako ima nekoliko adrenalinskih scena. Ali one ne dovode pod upitnik uvjerljivost. Film ima i napetost te je nepredvidiv, što nije tako česta pojava u Hollywoodu.
Radnja filma , kao što rekoh dominira filmom, iza toga slijedi psihološka razrada likova. Nešto kratko o radnji; otet je sin jedinac samohrane majke; no, policija ga slučajno pronalazi i vraća majci. No, to nije njen sin. Policija inzistira da zbog medija majka prihvati da je taj dječak njen sin, te zatvara slučaj. Majka se ne miri s tom činjenicom, a policija ne neće birati načine kako da prisli majku da crno na bijelom prizna kako je to djete njezino. Tragedija, doista životna tragedija. Kao da nije dosta što je izgubila sina jedinca, nego je sitem dodatno terorizira kako im ne bi ona bila smetnja.
Film definitivno vrijedi pogledati.
Film je uvjerljiv, dosljedan, logičan, nenaporan, radnja teče kontinuirano i bez rupa u scenariju.
Konvencionalni pristup izgradnji filma garantira njegovu gledljivost, logičnost, ozbiljnost, psihološku razradu,realnost, uvjerljivost i vejrodostojnost, ali pak s druge strane onemogućava da ga proglasimo genijalnim, orginalnim i antologijskim filmom, nego "samo" kao rijetko izvrsnim.
