gaupe
ponedjeljak, 23.03.2009.
Boxing Helena
Bolestan film. Stvarno bolestan fil. To treba napisati prije nego žanr filma.
Žanr nije jasan. Triler, drama, psihološki, erotski... ma sve od toga, a ništa od toga.
Doista orginalan film. Niti jednog sličnog nisam vidio.
Ideja je orginalna. Sama ta ideja filma ostavlja puno kreativnog prostora i za senarista i za režisera. Film je uvjerljiv i napet zahvaljući i odličnoj režiji ali i odličnom dvojcu glumaca. Lika su samo dva; svi ostali su sporedni i imaju malu minutažu.
Radnje skoro da i nema, nema puno ni dijaloga, oni su rijetki, ali vrlo značajni i odlično osmišljeni. Unatoč manjku i radnje i dijalog film ni u jednom trenu nije dosadan; napetost iz scene u scenu raste.
Jedan od rijetkih filmova u kojima se ne samo da se ne zna kraj, nego je teško predvijdeti slijedeću scenu.
ma koliko osjećali odbojnost prema lajt-motivu koji se proteže kroz cjeli film, on nas istovremeno veže za ekrene i koliko bolestan bio, toliko je intrigantan.
I doista, film je psihološki. U svakom trenu pokušavamo prodrjeti u psihu svakoga od oba lika, teško nam to ide. Ali pokušavamo, i stalno razmišljamo dok gledamo film
Taj lajt motiv je toliko banalan, vulgaran, bolestan, primitivan, a istovremeno odraz kompleksnosti ljudske psihe.
I dok psihu jednog lika ne možemo i ne želimo razumijeti, iako nas intrigira, u psihu drugog lika nas je i strah pomisliti, ali neprestano to radimo jer nas na to tjera film.
režiser i dva glumca. Sve na njima počiva. Glumci su odlično odigrali emocije; emocije koje su prava radnja filma.
Jedan je karakter slabašan; i zbog svojih psihičkih poremećaja ne može živjeti normalno ni sa drugim ljudima ni sa sobom i zato je napravio gruznu stvar. Blosenu. To mu je štaka da počne normalno živjeti. I dok mu taj događaj omogući da emocionalno počne normalno živjeti, drugi karakter, onaj jaki emocionalno pada u patnju koju ne želimo ni zamisliti. I dok je taj događaj lijek za bol jednoga, za drugoga je to padanje u neizrecivu bol. Bol koju će trpiti do kraja života.
Ta dva karaktera nisu kontrasna samo po navedenom; nego jedan je megaerotična Sherilyn Fenn iz Twin Peaksa, a drugi freaky megaružan Julian Sands iz Warlocka; Sina Sotone.
To je film o boli i patnji.
Citat redateljice Jennifer Chambers Lynch:
On Boxing Helena (1993) - I see it as a love story, not a horror film. The image of Venus de Milo is so powerful. Obsessive love is like a series of amputations as you steal from one another. It's inviting, exciting, animalistic. I've been there; I've been drawn to it.
Tu valja napomenuti da je rdateljica imala prometnu koja joj je naljela tešku bol, zato nije ni čudo da u njenom djelu upravo je bol; i ona fizička i ona psihiča ono što je njen glavni motiv. Tu mogu povući paralelu nje i Fride Kahlo.
Narvno da ako film niste gledali nemate pojma što ste pročitali.
Zato vam toplo preporučam da film pogledate i da se vratite na topic, još jednom pročitate što sma napisao i onda možemo konkretnije razgovarati.
Film preporučam pogledati u večernjim satima, u tišini, bez okolnjih smetnji, u čim manjem društvu, najboljem sam...
