gaupe
srijeda, 20.08.2008.
Gruija, Rusija, Amerika, međunarodmo pravo, novi hladni rat.....
Kao da je napad na Gori bila želja gruzijskog naroda.
To je bila želja Amerike, i one su tu želju ostvarile uz pomoć Sakašvilija, kojeg su i postavile za gruzijskog predsjednika.
Gruzija je bila ruske države. SSSR-a.
SSSR je izgubio hladni rat. Amerika i Zapad su razorili tu državu.
Ameri, što im je bio i cilj su sve bivše kom. države počele računati kao svoje intersno područje, što su mahom i uspjele, uključujući i države ex YU.
Uz iznimku Kube, Vijetnama, Sjeverne Koreje, zatim Irana koji nije ni bio komunistički (dok se Sadamov Irak oteo kontroli, ali to je već offtopic).
Proširile su svoj interes i na evropski neruski dio bivše ruske države SSSR-a .
Azijske i istočnoevropske zemlje su su još ostale ruska interesna zona.
IStovremeno Ameri pokušavaju pridobiti Ukrajinu, Gruziji, Bjelorusiju.
Putin dolazi na vlast, Rusija jača! Amerika skida sa vlasti prorusku vlast u Gruziji i Ukrajini. To nisu učinili vojnim putem, da bi izbjegli vojni sukob sa Rusima. Nego medijskim i financijskim pritiskom. Kapitalistička propaganda je učinila svooje; Gruzijci i Ukrajinci su popušuili da će biti boigati ako okrenu leđa Rusima, a da će ih AMeri braniti od Rusa.
To da se neće obogatiti , su već odavno skužili. A prije nekoliko dana su valjda shvatili da ih AMeri neće braniti.
Rusija je dakako u prednosti, jer su se obećanja prikazala kao lažna.
Kad se odlučiš na rat; iz njega izlaziš slabiji ili jači,isti ne možeš izaći.
Rusija, iako nije apsoluti pobjednik i pobjednik u novom hladnom ratu, ovaj je rat dobila. Prvu rundu u novom hladnom ratu.
Sa Gruzijom naravno ne može što ju je volja; kao što Ameri mogu sa Irakom, jer tako jaki nisu.. ALi opalili su šamar AMerici.
Američko teritorijalno širenje intersne zone u ruskom dvorištu je zaustavljeno, mada još nije vrijeme za širenje ruskog. Rusija polako više nije u kutu u koji je stjerana u vrijeme Jeljcina. Zrak je svježiji i Rusija prelazi iz defanzive u pripravnost za ofanzivu (govorimo o globalnom hladnom ratu).
Oito se AMerika preračunala; krivo procjenila tjek dogsađaja; snagu, odlučnost i moć Rusije. Riskirala je i popušila servis. "Što sada?" Smišljaju Kissinger, Rice i ostale bistre glave....
Rusija je podvukla crtu i jasno rekla da iza toga ne ide. Hoće li je uspjeti u idućem razdoblju pomaknuti prema zapadu, vidjet ćemo....
Poljska da je pametna, ne bi lava povlačila za rep, pog. ne razjarenog lava. I to u interesu drugog lava, koji se boji sukobit sa prvonavedenim lavom.
Jer neće taj (drugonavedeni) lav pomoći Poljskoj kad je razjareni lav uhvati za vrat, kao što nisu ni Gruziji.
Ne bi Ameri odustali od Kube, da nisu dobili po p...i od Fidela.
I drugi razlog; Kennedy je postavio nuklearno oružje u Rusima (tada) susjednu državu i okrenuo nuklearne glave prema Moskvi.
No, onda je to učinio i hruščov, pa je Kennedy poludio i pitanje je bilo nuklearnog rata.
No, Hruščov se pokazao razumnijim, te je na uštrb ruskog interesa povukao nuklearno naoružanje sa Kube, i pristao biti na nišanu američkog nuklearnog oružja....
Da je bio fanatik poput JFK-a vjerojatno ne bismo sada bili tu...
1. I te kako Ameri zabranjuju firmama drugih država da posluju sa Kubom.
Što misliš da neka hrvatska firma, bez obzira na vlasnika, smije poslovati sa nekom kubanskom firmom.
Eto, Ameri zabranili Kraljevici da rade civilne brodove za libijskog narućitelja.
2. Nisu Kubi ispunjene želje, nego su se krvlju izborili za njih.
Ameri su ih došli pokoriti, uključujući i na silu svrgnuti vlast, no Kubanci su odbili napad.
Rusi da us htjeli za dva dana bi mogli izbiti na sve gruzijske granice, ali nisu. I od Grzije stvriti banana rusku državu. Ali nisu.
A AMeri su to pokušali sa Kubom. Nebrojeno puta.
3. Nisu Kubanci rekli da ne žele imati posla sa Amerikom, nego da ne žele biti američki vazali, a to su bitno drugačije pozicije.
Naime međunarodno pravo nije oblik prava, ne spada u pravo; nego je oblik politike, grana je politike.
Glavna razlika između m. prava i prava je u tome da u pravu niko nije spomenut imenom; za svakoga vrijede ista pravila.
U međ. pravu se poimenice spominje koja su prava, akoje obaveze koje države.
Tako poimenice 5 velikih sila ima odlučujuću ulogu u međ. pravu.
Vijeće sigurnosti, ako ga prevedemo u obično pravo; ima i zakonodavnu i izvršnu i sudbenu ulogu u međ. pravu.
Dakle, VS i donosi rezolucije, i sprovodi ih i odlučuje u sukobima ko je "u pravu".
Dakle, međ. pravo je zamišljeno kao takvo da vrijedi samo za "male", a za "velike" ne.
Mislim, veliki ni ne mogu biti u sukobu sa međunarodnim pravom, jer je "vrhovni sud" (ujedno i jedini sud) kod međ. prava VS.
A veliki imaju pravo veta na odluke VS.
TAko da u praksi VS ni ne može donjeti "presudu" protiv njih.
No, problem je nešto drugo; takav je sistem međ. prava zamišljen kao multipolaran (ili u najgorem slučaju tripolaran; Zapad, Kina i Rusija (SSSR); prije toga bipolaran; Rusija/SSSR i Zapad /Amerika).
Dakle, da se unutar VS donese nekakav konsenzus među velikim silama, te da se na taj način izbjegne da hladni rat ne postane "topao" rat.
Pobjedom Zapada u hladnom ratu se mijenja; AMerika je pobjednik i jedina prava super sila. Međunarodno pravo postaje nešto iz prošlih vremena, a međun. pravo neprilagođeno novonastalim uvjetima na terenu.
UN i međ. pravo su sada samo nekakva formalnost koja nije nikakv teret Amerima na leđima dok čine što ih je volja.
No, Grzuija je opet nekaka granica u vremenu, ali i prostoru; njome je Rusija rekla i dokazala : "Dalje ne idete!", tj "Više od ovoga ne damo".
Trenutno se granica između američkog i ruskog interesa zaustavila na granicama Osetije i Abhazije; Ameri su pokušalu tu granicu pomaknuti sa te točke na državnu granicu između Gruzije i Rusije.
I nisu uspjeli.
Ne računajući Irak, Afganistan i Iran čije sudbine još nisu jasne, ovo je po prvi puta (nakon kraja (prvog?) hladnog rata,da je američko širenje interesa zaustavljeno.
Sada je na Rusima red da vuku figuru....
Kratko rečeno; i jedni i drugi su bully po svojoj strategiji. No, Rusi su bully koji je dobio po pi... 90-te i šutio je do sada.
Ameri su kad su nokautirali bullya Rusa postali jedini bully; strah i trepet tako da su samim pokazivanjem zubiju dobivali sve šta hoće.
No, bullyu Rusu su očito rane zavidane, mišiće uz pomoć nafte i zemnog plina je očito nabildao dovoljno da se usudio opaliti šamar pijuna bullya Amerikanca i po prvi puta nakon nokauta 90-te odbio kupiti od AMera ciglu.
Takav bulling je i te kako prihvatljiv i za Amerikance i za njihove vazale, među ostalim i za Gurzijce.
Eto, Ameri tenkovima; i ne samo tenkovima srušili vlast koja im ne paše i u Iraku i u Afganistanu.
Gruzijski vazali su pljeskali ručicama na tu metodu bullinga, pa su poslali i svoje tenkove da se pokažu jakima i važnima, da pokažu da i oni vole vršiti bulling nad onim koji neće da se pokori njihovom feudalcu.
