gaupe
četvrtak, 27.11.2008.
Gomorra
Najprije da vas upozorim na dvije stvari vezane za ovaj film. Prvo, film je dugačak i drugo, nije dokumentarni. I treće, nije holiuvudski.
Što se dužine tiče, možda će vam se činiti da je predugačak, da su neke scene predugačke, da su nepotrebne, no kada odgledate cijeli film skužit ćete da je time film dobio na svojem realizmu, dokumentarizmu, pa i naturalizmu. Film je po scenografiji, lokaciji, kostimografiji i odabiru glumaca realističan do čistog naturalizma.
Likovi su sirimašni, prljavi, djeca iz bandi musava, žene su ko ciganke, mafijaši debeli, znojni ispod pazuha, imaju pokvarene zube, svi puše, prostori su mračni i zadimljeni.... Scene su okrutne.
Govori se isključivo napuljskim dijalektom (koliko se ja kužim na to područje). Zamislite samo koliko bi film izgubio sinhronizacijom.
Na početku vam se čini da je čisti dokumentarac, bez ikakve radnje i sa nepovezanim pričama.
Radnju počinjete kužiti tek prema sredini filma, no nikada to neće biti holivudska radnja, ponajmanje tom brzinom. Nikada nećete dobiti dojam da se išta događa po scenariju, nikada nećete dobiti dojam da scenarist upravlja filmom. On je nepostojan, neprimjetan. Film se odvija totalno spontano. Režisera nećete također primjetiti Njih dvoje su totalno nenametljivi.
Scene su napravljene tako kao da ste u siromašnoj četvrti Napolia i onda vidite tu bijedu i očaj. A kada radnja počne , vi ste tu kao nekakav slučajni promatrač koji je vidio neki događaj (radnju) koju nije smio vidjeti.
Očaj, bijeda, siromaštvo, krv, nasilje, bezobzirnost, krutost života, nemilost, ubojstva, droga, oružje, prostitucija, glad, rad, znoj, rat, kaos, iznude, novac, korupcija, degradacija ljudskog bića,nehumanost, kocka,bolest, bol, smrt, nuklearni otpad.... no, opet sve to nenametljivo, zato je valjda film tako dugaćak.
Dokumentaristički pratimo više priči, više sudbina, mafiju i Napoli iz više različitih, ali sličnih uglova. Te priče se počinju spajati, ali ne planski. Ne Hitchockovski i ne Tarantinovski, već dokumentaristički, spontano, iako se priče nikada do kraja neće ni stopiti, ni spojiti do kraja, već će se samo samostalno nasloniti jedna na drugu.
Film preporučljiv za one koji vole ozbiljne, psihološke, sociološke, politički angažirane filmove, dokumentarce, drame, pa čak i one koji vole art i ekspermentalne filmove, iako to ovoaj film nije.
Nije za one koji vole holivudske akcije, romantične komedije, hepiendove, koji gledaju filmove smao zbog seksipila glavnih glumaca, koji gledaju filmove zbog specialnih efekata, ekspolzija, fantastičnih događaja, SF.
Iako neka i oni probaju pogl. film, možda počinju razmišljati i na drugačiji način.
U svakom slučaju, ako i kada se odlučite pogledati taj film, uzmite si vremena i koncentracije, te budite odmorni, jer je film zahtjevan i u suprotnom nećete doživjeti sve što vam film nudi.
Isto tako, nemojte ga gledati prije spavanja.
utorak, 18.11.2008.
Što bi bilo da je HDZ na vlasti?
Kao što znamo , krajem 2003 ponovno je ona crvena banda na čelu sa pokojnim bradatim Račanom osvojila vlast, a na poziciji vojvode Račana je naslijedio partizan Zoki Buha.
Po staroj navadi, crvena banda je sve pljačkala i uništila Lijepu našu, što im je i krajnji cilj.
Ajmo pogledati što bi bilo da je Hrvat Ivo Sanader došao na vlast.
Kao prvo i osnovno, Sanader ne bi otvarao granice prema najzlijom državom na svijetu, da četnici slobodno prelaze granice i ubijaju Hrvate poput Pukija, ili kćeri odvjetnika hrvatskoh generala, ako što je Zagi.
Naravno, da ne kažem da bi general Korade i dalje bio živ, taj heroj domovinskog rata, pao je kao hrvatski mučenik od strane zle partizansko-četničke ruke.
Ne bi se sudilo Branimiru Glavašu jer je branio Osijek od srbočetničke agresije.
General Gotovina, ta hrvastka svetinja , ne bi danas čamila iza rešetaka.
Jer Sanader je lijepo na splitksoj rivi lijepo rekao: "Ne damo svoje generale!"
Dalje, da je HDZ 2003. došao na vlast, već 2005 bi Hrvatska bila u EU.
A da HDZ nije izgubio vlast 2000. još bi i ranije ušli u EU. Tako kaže godpodin Sanader, a njemu treba vjerovati, jer on ljubi istinu više od svega.
Da je 2003. HDZ došao na vlast smanjili bi porez sa 22% na 20%, kao što je i obećano u predizbornoj kampanji. Jer HDZ je dovoljno sposoban da i sa manje novca u proračunu, nego li ga imamo sada sa 22% imamo i za besplatno visoko školstvo, i za besplatne udžbenike, i zdravstvo bez participacija.
Povrh svega toga HDZ, bi u skladu sobećanjima iz godine u godinu smanjivao vanjski dug, tako da bi on danas bio manji nego ikada do sada.
Eh,m kud sreće da danas Ivo vodi Hrvatsku, teko bi med i mlijeko.
Sa tako niskim porezom Hravatska bi postala zemlja privlačna za strane investicije, Hrvatsku bi dr Ivo pokrenuo ; širom Hrvatske bi se otvarala radna mijesta, a Hrvatska bi po razvijenosti prestigla slabije razvijene zemlje EU, poput Češke ili SLovenije i dosegla prosjek EU.
Da, da je Ivo sad na vlasti veselili bi se Božiću, a ne ove komunjare koje su nam ukrale Božić.
No, čak da Ivo ni nije došao na vlast 2003, nego tek početkom ove godine, uspio bi sanirati svu štetu prethodne lopovske vlade, tako da se danas ne bi radila reforma zdravstva po kojoj bi se ponovno uvele participacije, i to veće nego li su bile za vrijeme prošle vlade.
Dr Milinović, Ivin kandidat za ministra zdravstva je lijepo rekao kako svaki građanin ima pravo na zdravstvenu zaštitu i kako hravtski zdravstveni sustav mora pružiti svakom pacijentu sve potrebne usluge bez ikakvih dodatnih plaćanja.
Sanader je prije izbora rekao da se ZERP više neće odgađati. No, izgubio je izbore, pa su ove izdajice, neprijatelji Hrvatske opet suspendirali ZERP.
Ali da je Sanader na vlasti ne bi ni Ljubljana ni Brisel tako lako prošli.
Došao bi Sanader u Brisel, lupio šakom o stol, tako da bi se i Barozo i Janša usrali u gaće.
Danas bi imali ZERP, hrvatski bi ribari u drvenim čamcima lovili već izlovljenu ribu sredinom Jadrana, a Obalna bi straža nepostojećim brodovima čuvala nepostojeći hrvatski suverenitet u međunarodnim vodama.
Da je Sanader na vlasti Hrvatska bi uspjela izgurati ono što ni jednoj članici EU-a do sada nije uspjelo.
A ne ovi izdajnici samo 15 dana nakon izbora proglasili su kapitulaciju Hrvatske u odnosu na Brisel.
Da su HDZ i dr Ivo na vlasti Hrvatska bi bila zemlja znanja i u skladu s time, kao što je i kandidat za ministra znanosti Dragan Primorac najavljivao visoko školstvo bilo bilo otvoreno za cijeli spektar društvene ljestvice hravtskog društva, a ne kao sada da samo genijalci imaju besplatan studij.
Isto tako, ništa manje važno, da je 2003. HDZ došao na vlast, Pelješki most, taj simbol hrvatskog jedinstva ujedinio bi napokon cijelu Hrvatsku u jednu jedinstvenu cjelinu, što je zasigurno od strateškog nacionalnog interese i projekt vrijedi svaku kunu. No, onu crvenu bandu ne zanimaju nacionalni interesi, pa ako oni budu i dalje na vlasti, ništa od Pelješkog mosta.
ALi da je HDZ na vlasti cijeli bi nam se svijet divio, a Dubai bi se sramio pred Dubrovikom...
Eh, da je HDZ na vlasti....
ponedjeljak, 17.11.2008.
Barack Hussein Obama - nada ili iluzija?
Kkao će vladati? Pa čuj, a američkom parlamentarizmu nisu stranke iste kao i u evropskom.Ne postoji tamo politikaili stav stranke. Ne "usklađuju" stranke stavove na klubovima prije zasjedanja, pa svi da glasaju kako su "dogovorili" na klubu. Stav šefa stranke, ili šefa države iz te stranke nije stav cijele stranke, svih njenih članova, funkcionera niti parlamentaraca.
A Americi ni postoji stranačka stega. Svaki član stranke ima svoje mišljenje o svakoj temi . Kada bi išli gledati što je zajedničko svim npr republikanskim senatorima i kongresmenima, te guvernerima, našli bi - NIŠTA.
Isto tako, i o pojedinačnoj temi- zagovornici rata u Iraku su bili i Republikanci i Demokrati (među kojima i gospodin Kerry), ali bilo je i Republikanaca koji su bili protiv rata. Čak i i jedan konkurent McCainu za republikansku nominaciju bio žestoki protivnik rata u Iraku, kojeg je zavzao okupacijom, što takvu riječ nisam nikada čuo niti od jednog Demokrata. On je sRepublikanac staroga kova, tvrdi desničar što se unutrašnjih pitanja tiče, antisocialist, ali u vanjskoj politici izolacionist. Smatrao je da Amerikanci nemaju pravo nikome nametati svoj sustav vrijednosti. Smatra da je američka sloboda i demokracija drugima nesloboda i tiranija. Sttav miljama napredniji od stavova Obame i Hillary.
No, da se vratimo na stranke; u Evropi, jedan stranka, jedan stav. Ako je tvoj različitiji od stava stranke, obično promijeniš stav, a anko ne osnuješ novu stranku.
U Americi je praksa drugačija. Ioanko pripadnost strancije nešto apstraktno. Stanke su u Americi dakle puno slabije nego kod nas.
Stranke su svedene na simbole i svoje predsjednike iz prošlosti, dakle stvar tradicije.
postoji nekakav prosjek stavova unutar stranke i to se nekako računa kao stav stranke.
Demokratski predsjednici, kao i kandidati za predsjednike su obično puno bliži Republikancima, jer takvo je američko birako tijelo. Npr clinton je klasični Republikanac, a Hillari je njegova preslika.
No, nemojmo na to gledati preoptimistično; stranke su slabe, i svedene na pojedince unutar stranke samo iz jednog razloga; na taj način se politička moć stranke rasprši na niz puno slabijih pojedinačnih moći, kako ne bi bila konkurencija moći interesnih logija, koji imaju zajednički interes, i čija je moć bez konkurencije.
U Americi postoje tri najjača lobija; naftaški, oružarski i židovski, i koji imaju zajednički nazivnik u njihovim interesima. I oni su zapravo jedina prava politička moć u državi. Predsjednik, Senat, Kongres i stranke su samo njihove marionete.
Te institucije nemaju nikakvu moć. Ona je raspršena, kao što rekoh na masu pojedinačnih moći. I ukoliko jedan pojedinac unutar stranke; Kongresa ili Senata suprotstavi se političkoj volji lobija, on je ništa drugo nego samo demokratski ukras.
jedini pojedinac koji je potencioalno opasan da se suprotstavi interesima lobija je Predsjednik. No, u tom slučaju postoji plan b; upozoriti ga, B; prisiliti na ostavku; C ;smijeniti ga, D; ubiti ga. Plan D je učinjen već 4 puta.
No, to su iznimke. Najčešće uspije plan A; a to je donacijama eliminiraju nepodobne kandidate.
No, zašto sam to sve napisao i kakve to konkretne veze ima sa Obamom?
Dakle, to što je Obama prvi "obojeni" i nebijeli predsjednik SAD-a, tj to će postati (ako mu Bog da), ne znači da su se "manjine" uzdigle na hijerarhijskoj ljestvici političke moći u Americi, več upravo suprotno, da se institucija predsjednika spustila sa ranga relativno velike političke moći na najniže grane do sada.
nedjelja, 16.11.2008.
Kraj Sanaderove predizborne utopije
Sijeća li se neko predizbornih obećanja?
Ukidaju se participacije, porodiljne naknade se dižu i to nekoliko stotina tisuća mjesečno za majke iz viših kasta. Sve iz državnog proračuna.
Dalje, gradit će se Pelješki most, jer novaca se ima, naravno.
Grade se neviđeni sportski objekti diljem Hrvatske na račun proračuna, što djelomično, što u potpunosti (osim u Rijeci, gdje se sve gradi isključivo iz gradskog proračuna).
Nećemo oporezovati burzovno mešetarenje, kao što se to radi svugdje drugdje na svijetu, osim u Hrvatskoj. Pa čak i u najliberalističkijim državama svijeta.
Ali, nama ne trebaju ti novci. Mi ih imamo dosta. Hvala Bogu, nas čuva HDZ.
I tanko ćemo srat slijedeće tri godine, a onda će Sanader opet obećavat brda i doline, divovske građevinske objekte, oslobađanje od poreza, besplatno zdravstvo i slične utopije...
subota, 01.11.2008.
Obama vs McCain 7 days more
Za sada me nen zanima tko će pobjedit.
To je deplasirano.
Mene zanima kakvu razliku očekujete od Obamine i McCainove Amerike?
Glede Iraka, Irana, SJeverne Koreje, Palestine, Wall Streeta, Balkana (BiH, Kosovo).
Što msilite imaju li M. i O. različite ili iste poglede na Sud u Haagu, na ratne zločine u Iraku, Siriji, Pakistanu, Afganistanu di ga Amerikanci čine?
Mislite li da bi Obama zatvorio konc-logor u Gvantanamu?
Mislite li da je Obama zagovornik Ženevskih konvencija?
Mislite li da Obama neće iskorištavati Afrikance? Da neće vršiti GMO pokuse nad njima?
Mislim da Obama nije čovjek koji će išta promijeniti u vanjskoj politici.
Glas za Obamu je glas za rat, glas za sve ono što zagovara Buš.
Gledam Reportere Mirjane Rakić i ovaj puta je moram kritizirati. Ovaj puta je odabrala dokumentarac gdje se Obama uzdiže uz nebo.
Jedna od osnovnih njegovih pozitivnih strana je to što ima crne korjene.
PA pobogu, ti koji će glasati za Obamu, glasali bi i za Will Smitha i Snoopa.
I na poslijetku - tko će pobjediti - za mene nema dileme - to je John McCain.
On je Amerikanac, domoljub.
Hillary bi imala više šanse od Barracka, jer je klasična Republikanka, čija je bila članica. a i sma dan danas kaže da je srcem Republikanka.
Znamo da su Ameerikanci desna nacija, i da Demokrat ako oće biti predsjednik mora biti veći desničar od Republikanskog kandidata, kakv je bio Bill.
Nemojte zaboraviti da najsiromašniji, najprimitivniji, najizoliraniji krajevi ne sudjeluju u anketama. To su najneobrazovaniji slojevi i tu ima najviše republikanskih glasača; to su najveći patrioti, tj domoljubi kako bismo rekli..
A čovjek koji je žario i palio Vijetnamom ne može biti nego najbolji kandidat za predsjednika.
I tko se suprotstavlja tom heroju "domovinskog" rata? Jedan crnac, jedan musliman, i jedan komunist. Troje u jednom. Tri najveće Sotone u jednom čovjeku!
Može li gore?! Ne može....
to je kao da je kandidat za hr. predsjednika (premjera) koji ima negativno mišljenje o "domovinskom" ratu, polubrat mu je Srbin, komunist i pravoslavac.
Uostalom, i ako AMerički naraod ne bude dovoljno rasistički, glasačke mašine sigurno jesu, bar sudeći po preddhodnim izborima.
I na poslijetku - tko je "moj" kandidat? Pa McCain, naravno.
ZAšto? Pa iz istog razloga što sam mislio da je Bush bolji kandidat od Kerrya, i kao što sam mislio da je bolji kandidat od Gorea!
A zašto? PA jednostavno - iz istog razloga što je američkim (bijelim naravno) rasistima favorit - Barrack Obama.
