gaupe
ponedjeljak, 31.08.2009.
Samoubojstvo kod životinja
Obično se kaže da samo ljudi pozaju samoubojstvo. Uvjet za samoubojstvo jest samospoznaja, spoznaja o vlastitoj smrti, te općenito svjest kao takva. Obično se kaže kako životinje ne poznaju ništa od navedenog, što jer navodno životinje nemaju takve kognitivne sposobnosti, iako neki znanstvenici tvrde da su poznata samoubojstva u labudova nakon smrti jednog od partnera u monogamnoj vezi.
Friška je vijest da su u Alpama krave počinile masovno samoubojstvo skočivši sa litice, dok trugi takvu masovnu smrt tumače nesrećom.
Dakle, krave su ili puno pametnije nego li se mislilo, ili su laički rečeno gluplje nego što to mislimo.
Članak:
http://www.dailymail.co.uk/news/worldnews/article-1209638/Scientists-baffled-suicidal-cows-throw-cliff-Switzerland.html
Woodstock danas
Ang Lee: 'Taking Woodstock'
Prije četrdeset godina, pola milijuna mladih sklizalo se po blatu jednog pašnjaka u sjevernom dijelu savezne države New York kako bi prisustvovali događaju koji je bio prijeloman za njihovu generaciju. Glazbene izvedbe na Festivalu Woodstock snimljene su u poznatom dokumentarnom filmu, ali novi igrani film oskarovca redatelja Anga Leeja Taking Woodstock (trailer) koji je u četvrtak počeo igrati u američkim kinima govori o tome kako je došlo do toga da se festival izvodi na pašnjaku mljekarske farme.
Internet Monitor
[url]http://www.voanews.com/croatian/2009-08-30-voa1.cfm[/url]
Ovaj dokumentarac samom svojom kreacijom u današnje vrijeme govori koliko je taj događa još uvjek bitan u našem društvu, ne samo kao kroz popularnu kulturu, već kroz sve oblike društevnog života, pa i svakodnevice.
Tu valja napomenuti da Woodstock nije samo togađaj koji je trajao pet dana, već je vrhunac i smbol pokreta mladih početkom druge polovice prošlog stoljeća koji je bio revolucionaran, ne samo u smislu glazbe, već i poimanja svijeta, to je prijelomnica u sustavu vrijednosti na Zapadu, seksualna revolucija, ideološka revolucija, revolucija emancipacije, antirasističa revolucija, socialna revolucija, multikulturna revolucija, pa ako oćete i revolucija bontoona.
To je poslijednja revolucija na Zapadu, iako nije bila u potpunosti komparativna prvim dvjema.
Mnoge stvari koje su bile tražene u vrijeme Woodsktock bundovne generacije imamo danas; naravno nisu svi zahtjevi implementirani odmah , ne svi i ne u potpunosti, pogotovo ne na formalnoj razini, ali mnogo toga što imamo danas baštinimo iz Woodstocka, s time naravno misleći na sve ono što Woodstock simbolizira, od antiratnih prosvjeda do eksperimenata droge te raskrinkavanja "svetosti" monogamije i braka.
Dakle, što to vama ono što imamo danas možemo zahvaliti Woodstocku?
Koji su zahtjevi te generacije bili opravdani, a koji nisu?
Koliko vidite sebe osobno među tim ljudima?
Da li su po vama izabrali prave metode za širenje svojih ideji?
subota, 29.08.2009.
Jadranka & Bianca
Ovako nekako ide članak iz meijda.:
Jadranka Kosor i Bianca Matković se posvađale zbog tepiha
Bianca Matković, najbliža suradnica bivšeg premijera Ive Sanadera, donijela je u svoj novi ured u Vladu tepih iz vlastite kuće, a na to se odlučila nakon spora s premijerkom Kosor. Kada je sredinom srpnja ušla u kabinet na Markovom trgu Matković je zatražila da se ljepši tepih i ogledalo iz susjednog ureda prebace u njen kabinet. Potom je otišla na odmor, a Kosor je naredila da se i tepih i ogledalo vrate tamo gdje su i bili, ljuta što je nova stanarka Banskih dvora uredovala bez njenog odobrenja. Bianca Matković je ostala zatečena, ali nije dugo razmišljala što učiniti - nazvala je Sanadera. I zatražila njegovu pomoć, piše Jutarnji.
Internet Monitor
Ja bih ovaj događaj nazvao; zakačile se Sanaderova žena i ljubavnica. Dok Vladar meditira i mudruje bo bespućima mora svojeg malog kraljevstva, doveo je u svoje dvore ljubavnicu, koja će mu kontrolirati ženu.
Naime, njegova žena je njegova formalna desna ruka; Jadranka. Pouzdana i vjerna u dobru i u zlu. Uvjek pored njega sa lijeve strane. Svi ostali savjetnici (ministri) podložni su njegovoj ženi, a Njegova žena samo Njemu!
On je taj koji donosi sve vlažne odluke Kraljevstva kojem vlada, dok je Ona ta koja je se brne da se sve sprovede kako je On zamislio i htio. Ona dakle drže 3 ugli njihovih Dvora.
No, on ima i ljubavnicu, Biancu. Oštroumnu, mladu, privlačnu, inteligentnu, spletkaricu.
I dok mu žena Jadranka predstavlja sve što ON nije, i zajedno čine potpunog Vladara, ljubavnica Bianca je puno sličnija njemu,. Dok Vladar ostavlja sve odluke i sprovedbe koje sam ne donese svojoj ženi, sa ljubavnicom se konzultira oko svake odluke koju sam donosi. Ona žena iz sjene, dokmu je žena Jadranka ona pored Njega.
Sada kada je odlučio vladati sa vrha planine, sa pustog otoka, ili gdje se već nalazi, naložio je da mu Žena bude zamjena; ima njeno stopostotno povjerenje, cijelom svojem Kraljevstvu naložio je da slušaju Njegovu ženu kao Njega samoga.
Ona je ta koja koju svaki njegov savjetnik u Dvorima Banskim mora slušati.
No, da ne bi sve pošlo po zlu, odlučio je ipak da ne pusti sve kontroli svoje žene. Zato je u Dvore doveo ljubavnicu Biancu, koja neće kontrolirati nikoga, osim žene Njegove. Nikome neće biti nadređena, osim žene Njegove. Neče imati nikakav resor u Njegovim dvorima, osim kontrole Njegove žene. Ona će biti Njegove oči i uši u Dvorima. Ona je ta koja će kontrolirati da žena Njegova se ne odmakne kontroli Njegovooj, da ne radi nešto što se Njemu ne bi svidjelo, i da joj ne bi palo slučanjno na pamet da spletkari protiv Njega.
I dok na političko-vladarskoj razini ovo sve štima, što se samih Dvora tiče, neštima baš. Vladar je doveo u Dvor svoj ljubavnicu, a to ne valja. Odmah ljuvancia oće da sve bude po njenom, tepsi vaze, dekoracije.....dok žena neće da pusti ni jedan kut Dvora njegovoj ljubavnici. Estetika je za nas muškarce nebitna stvar. No, za žene je jako bitna. Nesporazumi oko uređenja Dvora nemaju na prvi pogled nikakve pol. važnosti, no imaju simboličku vrijednost. Prevlast oko uređenja interijera zapravo kod žena simbolizira vlast u kući. Ovaj sukob daje nam do znanja da se u Dvorima otvara sukob za prevlast u Dvorima, ma koliko mi šutjeli o tome.
srijeda, 26.08.2009.
Hrvatske vlasti otežu u povratu srpske imenovine iz vremena bivše države
Sudbina imovine firmi iz Srbije koja je ostala u Hrvatskoj i dalje je neizvesna. Vrednost nekretnina procenjuje se između 700 i 800 miliona evra, a do potpisivanja bilateralnog sporazuma Beograda i Zagreba o rešavanju pitanja “zaostale imovine” ne dolazi jer hrvatske vlasti otežu. Istina, ni naši državni organi još nemaju preciznu dokumentaciju o imovini srpskih preduzeća u Hrvatskoj...
- Budućim sporazumom treba da se odredi način sprovođenja člana 2. aneksa G Ugovora o sukcesiji, kojim se svim vlasnicima imovine 31. decembra 1990. jamči povratak vlasništva. Ako, međutim, imovinu nije moguće vratiti, kao što je slučaj sa prodatim nekretninama, vlasnici imaju pravo na naknadu u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava - kažu za “Novosti” u Direkciji za imovinu Republike Srbije.
Bilateralnim ugovorom trebalo bi da se reguliše visina, proračun, dinamika, vrsta i oblici isplate. Najviše imovine potražuje Naftna industrija Srbije, koja računa da u Hrvatskoj ima 30 benzinskih pumpi, odmarališta i udeo u Jadranskom naftovodu (JANAF). NIS poseduje i odmarališta u Rovinju, Makarskoj, Hvaru i Braču, skladišta, poslovni prostor...
Veći deo imovine NIS je rasprodat, a benzinskim pumpama upravlja INA.
Stanje na terenu u Hrvatskoj ne odgovara izjavama i ponašanju državnih zvaničnika. Hrvatski fond za privatizaciju, koji upravlja srpskom imovinom, uprkos potpisanom Sporazumu o sukcesiji, i dalje istrajava na tvrdnji da će samo neprodata srpska imovina biti predmet sukcesije, iako je jasno određeno da se stanje mora vratiti na ono iz 1990. Hrvatski fond za privatizaciju tvrdi da je popisao 319 objekata na koja polažu pravo firme iz Srbije. Od njih je 158 prodato, 30 dodeljeno na korišćenje, za 40 zgrada se vode sporovi, dok je 91 objekat slobodan. Direkcija za imovinu Republike Srbije, nezvanično, tvrdi da je ova brojka mala i da srpske firme imaju barem 100 objekata više. Većina srpskih zgrada, uglavnom odmarališta, prodata je početkom devedesetih godina za male iznose. Hrvatska je upisala vlasništvo nad njima.
ODBIJAJU UPIS ŠTROKU
“Jadranski luksuzni hoteli”, hrvatskog biznismena Gorana Štroka, kupili su od “Dečijeg odmarališta Beograd”, odnosno Direkcije za imovinu Republike Srbije, dve zgrade i 26 bungalova na ostrvu Jakljanu za šest miliona evra. Hrvatske vlasti, međutim, odbijaju da ga upišu kao novog vlasnika. Iz Hrvatskog fonda za privatizaciju su Štroku poručili da je prodaja na Jakljanu nelegalna i da je hrvatska država i dalje vlasnik beogradskog odmarališta.
Novosti | Vecernje novosti | Ekonomija | Stavili ?apu na tu?e | imovina u hrvatskoj
Ne vjerujem da je tu ikakoga briga, što smo prodavali tuđe i sebi strpali u džep, i ne vjerujem da je ikoga tu briga što što kršimo Konvenciju o ljudskim pravima kada ometamo pravo na neometano uživanje Srbiji na njeno vlasništvo i ne vjerujem da je ikoga briga što Srbija trpi značajne gubitke što joj imovina propada i što desetljećima stoji neiskorištena.
Teško da ikoga muči grižnja savjest zbog te te krađe, jer ipak je ona u našu korist, tj u interesu Hrvatske da otuđi od Srbije što je više moguće i da se obrće što više novca od ukradene imovine.
No, isto tako moramo biti u svjesni da se igramo vatrom, jer sasvim je sigurno da će Srbija jednog dana sudski tražiti odštetu za učinjenu nepravdu; rizik je u tome da ćemo možda morati vratiti sve što smo pokrali, tj isplatiti svu tu vrijednost plus kamate, što će u tom slučaju nam se takva krađa Srba obiti o glavu. No, ipak najvjjerovatnije, pog. u kontekstu što se cijene na sv. tržištu obaraju Srbi dobiti puno manje nego li su oštećeno, a Hrvatska profitirati zbog krađe.
Budimo sebični kao što jesmo i pokušaju malo kalkulirati kada je najbolje da vratimo pokradeno, jer jednom ćemo morati vratiti; ne mislite li da je sada možda pravi trenutak, jer smo u recesiji, a ovo je možda vrhunac iste, te je bolje da možda vratimo sada nego za deset godina, jer ćemo za 10.g morati vratiti više. Milsim da bi u ovom trenutku najviše profitirali od lopovlka, nakon krađe prodali po visokoj cijeni, a odštetu platili po trenutnoj tržišnoj vrijednosti koja je puno niža od one po kojoj smo pljan prodali.
Sdruge pak strane, što se odmarališta tiče,možda je profitabilnije što kasnije vratiti , jer ona neobnovljena će sve više i više propadati pa na kraju nećemo morati platiti ništa osim ruševina, dok ona obnonovljena iz godine u godinu zarade na pokradenom kapitalu ukupan iznos profita se povećava.
Što vislite vi o svemu tome, onako štiteći hrvatski nacionalni ineters, tj kako to učiniti, a da najmanje moramo vratiti, tj da Srbe što više opljačkamo?
utorak, 25.08.2009.
I psi idu u raj?
Čuvaju pse vjernicima kad odu u nebo
Skupina ateističkih ljubitelja životinja osnovala je udrugu Eternal Earthbound Pets (ljubimci vječno ovozemaljski) i nudi uslugu zbrinjavanja kućnih ljubimaca nakon uznesenja njihovih vlasnika. Zabrinutim kršćanskim fundamentalistima jamči se da će dotični ljubitelji životinja, svi redom ateisti, preuzeti brigu o njihovim životinjama po cijeni od 110 dolara za jednog ljubimca u jednom kućanstvu (dodatni ljubimci u istom kućanstvu naplaćuju se po 15 dolara), a usluga je zajamčena ako do drugog dolaska Isusa Krista dođe u roku od deset godina nakon uplate. Usluga je zasad dostupna u dvadeset američkih saveznih država, a odnosi se na pse, mačke, ptice, zečeve i druge manje sisavce u kavezima (hrčke, zamorčiće...).
Internet Monitor
Kako definiramo kućne ljubimce u odnosu na recimo domaće životinje? Kućni su ljubimci oni koji imaju svoje osobno ime.
OK, pustimo sad ekonomsko-marketinšku perspektivu ovog članka jer što tružište traži, to i deobije, bez obzira na bizarnost i bilo kakvo uporište u realnosti.
Pitanje ću postaviti prvenstveno ljudima koji su religizoznii vjeruju u zagrobni život, a ujedno su ljubitelji životinja i imaju kućne ljubimce;
Dakle, vjerujete li da i životinje imaju zagrobni život; imaju li one duše kao i mi, ili je njihova životna snaga čisto mateijalna, za razliku od naše koja je i duhovna?
Da li se se slažete sa Isusom i ostalim kršćanskim protagonistima, poput Franje Asirškog da ljudi nisu životinje, da nemaju duše, da je jedini smisao njihova postojanja naša hrana i/li ukras, tj da su životinje samo naši objekti, a ne subjektoi ovoga svijeta?
ili ste bliži istočnjačkim religijama koje se pak podudaraju sa predkršćanskim vjerovanjima poput sumerskih ili egipatskih religija, koje su prethodnice kršćanstvu?
Katoličanstvo je na Drugom vatikanskom koncilu u teološkom smislu okrenulo svoje vjerovanje za 180 stupnjeva oko stava prema evoluciji te odbacilo doslovno tumačenje Biblijskog nastanka svijeta u 6 dana, po kojoj sve vrste koje su tada postojale, postoje i danas, te koje postoje danas da su postojale i tada, te da ne postoje promjene u razvoju vrsta na Zemlji.
Od tada Adama i Evu RKC smatra samo simbolima, ne ljudima koji su nekda postojali..
Crkva sada prihvaća činjenicu da su , pojednostavljeno i laički rečeno, ljudi nastali od majmuna. No, i dalje za Crkvu majmuni ne idu u raj, a ljudi idu.
Po tome ispada da naši davni preci nisu išli u raj ni pakao ni čistilište, te da su ta mijesta puno vremena zjapila prazna, sve dok Bog nije bezdušnim "majmunima" dao dušu te je tako nastavo čovijek. Očito je, po toj tezi, da su naši preci bili smao objekt budućih nas, u funkciji da jednog dana nastanemo mi.
srijeda, 19.08.2009.
Koliko smo ekološki osviješteni
Kad nas neko pita, naravno da smo za čistu prirodu, protiv efekta staklenika, protiv izumiranja vrsta, protiv ozonskih rupa, protiv sječe šuma, pogotovo Amazone....
No, koliko toga doista radimo na svojoj mikrorazini?
Sortiramo li smeće? Bacamo li smeće na ulici ukoliko u blizini nema kante, ili radije smeće ponesemo sa sobom?
Izbjegavamo li plastične vrećice?
Kupujemo li "kemikalije" na kojima piše da ne štete ozonu (usput, vjerujemo li takvim napisima?)
to je ono što znamo i što možemo, pustimo sad industriju i njihova zagađenja, i naravno da na to kao pojedinci ne možemo utjecati, i naravno da jedna tvornica daleko više ekološke štete radi nego naše domaćinstvo, no dolijevamo li ulje na tu vatru ili vodu?
To je ono što znamo o ekoligiji, i kako smanjiti onečišćenje nas pojedinačno živeći u (post)industrijskom dobu.
No, mnogoi je stvari koje još ne znamo, nismo upućeni na njih, niti smo razmišljali na taj način, no mogli bismo početi. Naišao sam na ovaj članak na Internet Monitoru:
Citiraj:
140 litara vode za šalicu kave
Za šalicu kave - uključujući proizvodnju, navodnjavanje biljaka, pakiranje i transport - potroši se 140 litara vode, što je puno više od dnevne potrošnje svježe vode po glavi stanovnika u Njemačkoj ili Hrvatskoj. Za vodu koja se troši u cjelokupnom proizvodnom procesu organskih tvari skovan je izraz "virtualna voda", a Roland Gramling iz World Wide Fund for Nature je izračunao da svaki Nijemac u prosjeku potroši 5.300 litara vode dnevno, računajući i potrošenu virtualnu vodu
140 litara vode za ?alicu kave - Internet Monitor - duža verzija članka
stvarno sam se zaprepastio podacima iz članka! Nemojmo odmah skočiti na noge i reći da se bez toga ne može. Smirimo se i počnimo razmišljati i o tome. To je za sada dovoljno, jer nikakve zabrane u tom smislu ne bi imale svrhe.
No, treeba iznaći i za to rješenje.
Kad smo već kod (pitke) vode štedimo li je i na koji način?
