gaupe
utorak, 21.07.2009.
Koliko su nas koštali Sanader i Primorac?
Dvije naizgled nepovezane vijsti:
Mesić: Sanader bi trebao reći čija je jahta na kojoj plovi
"Svatko ima pravo otići na odmor ako je umoran ili bolestan, ali ako ode na ovakav način to nije u redu. [I]Čija je to uostalom jahta, tko je plaća? Prvi vlasnik je bio Vojko Santrić, koji se odmetnuo i obogatio, a Buljubašić je jahtu kupio od njegove udovice. Ne znam kome ju je on prodao, ali u svakom slučaju bi to bilo zanimljivo znati", rekao je Mesić. "Vidimo da ima poduzeća u kojima je sin od 28 godina u upravi HEP-a, a otac sjedi u Saboru. Treba otvoriti pitanje tko sve vodi i kontrolira državne financije. Ako je Sanader bio upoznat s tim rješenjima i nije ih spriječio, onda je to problem", rekao je Mesić na pitanje je li Sanader bio generator nepotizma u državi. [/I]
Ma lako za jahtu. To je samo kap u moru. ALi kap koja je vidljiva, tajne bankovne račune ne vidimo.
Koliko je samo ono milijuna eura provnevjereno iz Brodosplita, a pronevjerili su ih sanaderovi osbni prijatelji (Maček), uz blagoslov sanaderova potrčka iz vlade Vukelića. Novac je fino kružio od Slita prema Austriji do banke u kojoj Sanader ima račune, i u kojoj je jedna službenica banke svjedočila pred sudom kako je upravo Ivo Sanader famozni I.S. kojemu su na račun stizali milijuni.
Vijest druga:
Lugarić: Primorac je državu oštetio za 200 milijuna kuna
Dragan Primorac je prošloga tjedna, kako proizlazi iz više neovisnih izvora, nazivao SDP-ovu saborsku zastupnicu Mariju Lugarić, vrijeđajući je zbog izlaganja u Saboru, pri čemu joj je navodno prijetio. Zastupnicu je to nagnalo da Primorčevo postupanje oko novih udžbenika prijavi nadležnim tijelima državnog progona. Naime, kako je ministar Primorac objavio da će država kupiti sve udžbenike te da se postojeći mogu baciti, Lugarić smatra da je on time protivno zakonu bacio u smeće 100 do 200 milijuna kuna. Analiza projekta besplatnih udžbenika. Iscrpnije...
baci, baci, nije tvoje.
Baci da izdavači mogu ponovno sve štampat i masno zarađivat iz državne blagajne, u kojoj ima za sve, osim za ono što je nužno, čak i za bacanje milijuna u smeće.
Mislim da bi bilo pošteno a nekako i zakonski to rješiti da takvo bacanje para u smeće na kraju se naplati od onoga ko je i naložio da se baca u smeće.
Vijst treća:
Usprkos aferama upravi HEP-a milijunske otpremnine
Više od milijun kuna trebao bi dobiti predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak, a oko 800.000 ostalih pet članova uprave ukoliko budu razriješeni te dužnosti, piše Večernji. Ta ista uprava HEP-a sklapala je iznimno nepovoljne ugovore, odnosno kupovala struju po cijeni od 83 za mwh, a prodavala je po 20 eura. U iznose njihovih otpremnina je uračunato 18 plaća i bonusa. Svi navedeni imaju pravo i na otkup službenog Audija A6 te 20-godišnje police životnog osiguranja vrijedne 60 tisuća eura. Ovakve benificije garantiraju im novi menadžerski ugovori koje im je sa šest glasova za i jednim protiv tijekom lipnja izglasao Nadzorni odbor HEP-a, kompanije koja je samo lani na trgovanju strujom izgubila više od milijarde kuna
Kakav smo mi to poslodavac ako ne smao da dopuštamo ovakvo štetočinsko vođenje naše imovine, nego da čak i masno nagradimo onoga ko nas je oštetio.
Samo naivac će vjerovati da se ovakvi gubici događa slučajno, iz nemara,
a onaj ko ima i malo smisla i/li iskustva za financije zna da se tu radi o korupciji i kriminalu.
Da bakici iz susjedstva idete po kruh pa joj dođete sa računom od 100 kuna jer ste kupili kod frenda, dobili biste taj kruh u glavu i ne sto, ni pet kuna, nego ništa. Kakvu nagradu....
Vijest treća:
[HAC odbacio 16 milijuna kuna jeftiniju ponudu
U postupku javne nabave za zaštitu postojećih instalacija na autocesti Zagreb - Split - Dubrovnik, Hrvatske autoceste odlučile su se za izvođača čija je cijena 16 milijuna kuna skuplja. Posao je dobila tvrtka Dalekovod koja je ponudila cijenu od 43 milijuna kuna. Zajednički ponuditelji Montmontaža - Plinovodovod i Elsa Gornja Radgona ponudili su za isti posao cijenu od 27 milijuna, što je odbijeno iz strogo formalnih razloga. Naime, u njihovoj ponudi pogreškom su izostavljene jedinične cijene za dvije stavke, pa ju je povjerenstvo za odabir ocijenilo "neprihvatljivom". Vrijednost izostavljenih stavki iznosi tek 30 tisuća kuna, a uračunate su u ukupnu cijenu radova. U Montmontaži tvrde da je takva odluka, zbog banalne pogreške o kojoj ih nisu obavijestili, "suprotna načelima na kojima se temelji Zakon o javnoj nabavi, načelima svrsishodnog gospodarenja kao i dobrih poslovnih običaja".
ista priča, isti sistem, ista mafija, ista žrtva, metoda poznata, naivna i očita, a akarakteristična za banana države.
nedjelja, 19.07.2009.
Jugoslaveni
Pitanje narodne pripadnosti.
Danas se gotovo niko ne smatra Jugoslavenom.
Nekada se u jugoslaviji manji dio stanovnika Hrvatske i ostalih yu republika tako narodno izjašnjavalo.
Danas se smatra da Jugoslaveni nikada nisu postojali.
Pitanje srodno i ekvivalentno pitanju jezika.
Jugolsveni ili pak Hrvati/Srbi/Bošnjaci itd....
Ovo ili daje naznaku da pojam na lijevoj strani isključuje pojmove na desnoj strani.
Zagovaratelji jednog naroda,jugoslavenskog, kao i njihovi "supranici" često navode citate iz prošlosti da bi dokazali kontinuitet ispravnosti svoji ideji.
Srž problema je u tome što su danas te dvije ideje nespojive,no nekada nisu bile. Danas se msatra da je narodnost pojedinca samo jedna. Pripadnost nekoj regiji, kraju je pak nešto drugo i tu se dopušta mogućnost dvostrukog identiteta.
No, nekada narodnost nije bila strogo definirana, nije postojala tako stroga odjeljenost pripadnosti narodu ili regiji.
Iz prošlosti vidimo da su mnogi zagovarali ideje identiteta koje su danas nespojive.
I današnji pojmovi hrvatstva , jugolsavenstva, pa i panslavenizma nisu bili međusobno isključujući. S druge pak strane vidimo kako mnogi pojedinci, koje bismo danas zvali Hrvatima, tj čiji su potomci Hrvati su se početkom prošlog stoljeća, dakle gotovo stoljeće nakon ilirskog preporoda nacionalno izjašnjavali kao Slavonci, Dalmatinci, Bokelji, Dubrovčani, Šokci.
Danas gorenavedeno nisu (više) nacionalne kategorije.
Pa ni u vrijeme ilirizma hravtski preporoditelji nisu baš bili toliko niti isključivi, niti su inzistirali na hrvatstvu. Čak ni na imenu, jer su ono što danas zovemo Hrvatima zvali i Hrvatima i Ilirima. Naziv Hrvati je ostao jedini, jer je naziv Iliri smetao Austrijancima. Da nije... ko zna šta bi bilo...
Također jezik su nazivali i hrvatskim, i hrvatsko-slavensko-ilirskim, i narodnim jezikom...
Ilirci dakle nisu izistirali na samostalnom jeziku, što im današnji nacionalisti imputiraju.
Također ni sam Gaj nije izistirao na Hrvatima kao narodu odvojenom od drgih Južnih Slavena niti ne negirao jugoslavenstvo.
Kod Crnogoraca je još jedna dodatna dilema; Crnogorci ili Srbi.
Današnji se Crnogorci djele na one srpske i one crnogorske nacionalnosti, o obje se grupe definiraju kao Crnogrci; za jedne je to naonalna, za druge regionalna pripadnost.
No, jedni i drugi su isključivi.
I jedni i drugi se pozivaju na iste uzore iz povijesti, i jedni i drugi uzimaju citate istih ljudi, ali različite citate.
Ti su citati u današnjem kontekstu kontradiktorni, ali u kontekstu onog vremena to nisu mogli biti.
Npr Njegoš se smatra Srbinom, ali istovremeno u potovnice državljana svoje države upisuje kao nacionalost Crnogorci (Montenegrin). Sebe smatra i sropskim vladarem , ali i crnogorskim. Crnu Goru smatra jedinim (od Turaka) slobodnim djelom Srbije.
Njegov potomakknjaz i kralj Crne Gore, Nikola u jednom te istom tekstu sebe naziva srpskim sokolom, Kraljevinu Crnu Goru srpskom državom, nasljednicu srpske države prije okupacije od strane Turaka, te sebe saljednikom Miloša Obilića.
No,u istom kontekstu i Srbe i Crnogorce naziva Jugoslavenima.
Evo citata:
"Brojno nadmoćije neprijatelja nije nas zaplašilo, već mismo mu Srbi odlučno na megdan izašli i, zagrijavani materinskom ljubavi velike Rusije, mi smo vjerovali u njenu zaštitu i moćnu pomoć.."
"Evo skoro godinu dana otkako mi Srbi slavodobitno odbijamo napade Ćesarovine"
"..a porazili smo ga na Biogradu. Od toga dana nastupilo je jedno zatišje na našem srpskom frontu..."
"...a mi očekujući bolje dane i ljepše za pohode, dobri srpski narod u Hercegovini, Bosni i Dalmaciji brižno očekuje pojavu dva srpska kralja i udružene..."
"Ali svi, braćo, zajedno vjerujmo i klanjajmo se bez razlike jednome istome oltaru velikog i svetog kulta narodnosti, kulta duševnog i nerazdjeljivog ujedinjenja Srpstva, koje će nam zajemčiti samostalnost, silu, snagu, krepost, poštovanje i bogatstvo. "
"A sad srećan sam, dragi Hercegovci, Bosanci i Dalmatinci, da su dva srpska kraljevstva stekla jaku još pomoć za uništenje našega neprijatelja."
"Sada ali ikad! Zgoda je! Sjetite se koliko se pokoljenja našega roda na potlačenoj i mukom namučenoj ovoj srpskoj kori zemlje izmijenilo u želji da im ovakav dan osvane, da svoje dugo robovanje, patnje i krvave uvrede osvete."
"Na noge sinovi Hercegovine, Bosne i Dalmacije, na noge ako Boga znate za carem slavjanskijem i za dva mlada srpska sokola, sestrićem i ujakom od krvi Karađorđa i roda vladike Danila"
"od riječi samoga Cicerona, s kojima je nanio čast svemu jugoslovenskom narodu pred sv. ocem papom i cijelim vrhovnim duhovnim poglavarstvom svega rimokatoličkog svijeta? "
"Da li dopire odlijeganje groma ruskoga i srpskog topa Hrvatskom i cijelim Jugoslovenstvom, i zna li se tamo što navješćuje taj gospodareći glas – navješćuje slobodu i jedinstvo slavenskog juga, pa k njemu ko je junak, ko ljubi oružje, ko ljubi slobodu! "
Isto tako zavrijeme vladavine njegovog unuka ALeksandra Karađorđevića javlja se ideja jugolsavenskog unitarizma, tj ideje da je narod jedan jedini, jugolsavenski, a istovremeno sebe smatra Crnogorcem. Naravno da sebe smatra i Srbinom.
Strossmyer koji porjeklom ni nije Hrvat u svojim idejama ujedinjuje i hrvatsku i jugoslavensku ideju.
Gaj također prihvaća jugoslavensku ideju, msatrajući je komplementarnom hrvatskoj ideji.
Poslije drugog svjetskograta (1948g) 90% Crnogoraca se izjašnjava Cnogorcima po nacionalnosti, a 10% Srbima. Danas oko 2/3 se tako izjašnjavuju, a prije samo 20 godina je odnos bio obratan.
To samo dokazuje koliko su neodređeni.
O tome srpska wikipediapiše ovako:
"Nakon završetka II svjetskog rata zvaničan stav skupštine Crne Gore glasi: crnogorska nacija je najčistija etnička grupa među Srbima[2]. Jugoslovenska država je Crnogorce priznala kao posebnu naciju, različitu od Srba i drugih Slovena, i dala im je sopstvenu statističku šifru prilikom popisa stanovništva iz 1948. godine, na kome se oko 90% stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Crnogorci."
Općenito Crnogorci su definirani ovako: "Crnogorci, južnoslovenski narod, koji pretežno živi u Crnoj Gori, gde čini relativnu nacionalnu većinu od 43,16%. Crnogorci su većinom pravoslavne vere, a govore većinom srpski jezik i jedan deo u Crnoj Gori službeni crnogorski jezik.[1] Crnogoraca ima ukupno oko 599.000, od toga u Crnoj Gori oko 273.000, a u Srbiji oko 69.000 (na popisu iz 2002. godine se 69.049 građana Srbije izjasnilo kao Crnogorci). Prema evidenciji Vlade Srbije iz 2005. godine, u Srbiji ima oko 264.000 crnogorskih državljana, koji su većinom nacionalno opredeljeni kao Srbi. Pojam Crnogorci u regionalnom smislu takođe označava sve stanovnike Crne Gore, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost."
O Njegošu i jugoslavenskoj ideji: "
Svoj prvi spoljnopolitički program Srbija dobija tzv. Načertanijem („Nacrtom“) Ministarstva spoljnih poslova Ilije Garašanina, čovjeka koji je takođe sanjao o obnovi srpske carevine prilično nerealnih razmjera, koji su pripremali brojni češki sveslavisti u Srbiji. Program se pozivao na istorijsku slavu Srpskog carstva i njegovu obnovu, zajednički rad na oslobođenju sa Bugarima i povezivanje sa Bosnom i Hercegovinom, Starom Srbijom i crnogorskim krajevima. Ovaj program, koji je zamišljao da Srbija bude nosilac i pokretač ideja o Balkanu bez Turaka, vladika Njegoš je prihvatio čim ga je nabavio. Formalni predlog Cetinjskoj Mitropoliji je od srpske vlade stigao 1848. godine o stvaranju južnoslovenske konfederalne države, gdje se prvi put nazire ne isključivo srpska, već šira ideja u pokretima za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Plan je predviđao Bugarsku, Srpsku i Hrvatsku narodnu jedinicu, sa svojim unutrašnjim samoupravama, koje bi bile formirane dogovorom i na etničkom principu. Njegoš je u načelu prihvatio ovu ideju, ali ga je opravdano zabrinulo pitanje sukoba koje može nastupiti među Južnim Slovenima, tražeći da se prvi stvori jedinstvena srpska država, koja bi potom krenula u oslobođenje i ugovorno ujedinjenje sa Hrvatskom i Bugarskom, stav koji se kasnio dokazao vrlo realnim"
subota, 04.07.2009.
Imamo premjerku
Predsjednik Mesić je ipak dao mandat HDZ-u nakon što je njihov premjer naprasito, bez objašnjenja podnio ostavku, i unatoč tome što je ta stranka ostala obezglavljena.
Postavlja se pitanje kako će se premjerka snaći sa nagomilanim dugovima, žestokom recesijom, propalom turističkom sezonom, buntovnim sindikatima i ugostiteljima, obespravljenim radnicima u privatnom sektoru, neefikasnom pravnom državom, korupiranom vlašću, zastojem u ulasku u EU, vojskom nezapolenih sa tentencijom povećanja itd...itd....
Jasno je da će je koalicijski partneri podržati, štoviše, izvjesno je da će u koaliciju ući i HSP, ne Kosoricu zbog nje same, nego da bi ostali na vlasti, što bi bio slučaj i da je Sanader političkom oporukom predložio svog psa za premjera,
Koliko će Jadranka izdržati na čelu HDZ-a, koji je strogoo hijerahizirana stranka sa više neformalnih frakcija i lobija te autoritativnim vođom, koji je naprasito abdicirao?
Sve u svemu, u HDZ-u je do sada bila po statusu druga, ali ne i po moći. Sva njena moć nije bila u njoj samoj, nego to što je bila vođin glavni činovnik, ali sama bez svoje struje i lobija unutar stranke koji bi joj sada čuvala leđa .
Jedina njena šansa je da klanovi unutar stranke ne započnu međusoban rat za prevlast, nego da dogovore nekakvu ravnotežu gdje bi formalni šef stranke bila osoba koja nije ni iz jednog klana, a ona sama nema potencijala da oformi svoj klan i da stane na put nekom od postojećih klanova iz stranke.
Uostalom, tako je i Sanader postao šef stranke; beznačajan birokrat, sam nemoćan, postavljen je za šefa HDZ-a kao privremeno rješenje, dok se klanovske borbe unutar stranke ne smire.
No, očito je sam Sanader imao potencijala da postane moćnik, pa su mu se svi klanovi HDZ-a iz "lijevog krila" podredili nasuprot lidera desnog krila Ivića Pašalića koji je pojedinačno bio najjači HDZovac i lider najjačeg klana unutar HDZ-a, dok se svi ostali klanovi nisu ujedinili pod vođom Ivom Sanaderom, koji je na kraju i postao novi neupitni lider stranke pod sumnjivim okolnostima, unatoč većini delagata koji su bili za Pašalića, a Sanader im je uz pomoć svog tadašnjeg čovjeka, lidera slavonsko-baranjskog HDZ-a Branimira Glavaša i njegovih redara spriječio da pristupe glasovanju za šefa HDZ-a.
Nakon što je Sanader i formalno utvrdio svoj položaj unutar HDZ-a, suprotni se klan podjelio; dio je promjenio kapu i okrenuo leđa svom vođi Pašaliću (Šuker, Kalmeta), te se priklonio Sanaderu, a dio koji je ostao vjeran Pašaliću, zajedno je s njim izbačen iz stranke.
Hoće li se povijest ponoviti? Definitivno su teoretski moguća dva svcenarija; ili će Kosorica postati novi lider kojeg će za nadređenu priznati svi klanovi unutar stranke, ili će pak klanovi zaratiti za prevlast unutar stranke.
Po prvom, manje vjerojatnom scenariju, imat ćemo nestabilnu vlast, premjerku bez autoriteta u Saboru , vladi i vlastitoj stranci, koja će za svaku odluku morati prvo provjeriti ima li konsenzus svih klanovskih lidera, ili po drugoj varijanti u kojoj dobivamo novog predsjednika HDZ-a, te raskol unutar stranke, nekoliko novih stranaka u Saboru, nove izbore i pune medije prljavog veša sadašnjih HDZ-ovaca, ministara, saborskih zastupnika, gradonačelnika, nove iznore, odlazak HDZ-a u opoziciju, dolazak SDP-a na vlast, kojem će se prikloniti dio sadašnjih HDZ-ovaca koji više neće nastupati pod logom te stranke.
Sve u svemu, do sada je u Hrvatskoj bilo sve nestabilno, osim vlasti, no izgleda da odprije nekoliko dana kada je i hrvatska izvršna vlast ostala obezglavljena i ona sama postala nestabiilnom.
Svoj toj nestabilnosti valja dodati da i predsjedniku države za nekoliko mjeseci ističe mandat i da mogući raskol političke scene u Hrvata se može i te kako odraziti na to koja će individua početkom iduće godine na Pantovčak.
