gaupe
srijeda, 22.04.2009.
Suđenje o (i)legalnosti nezavisnosti Kosova
Počinje proces pred Međunarodnim Sudom Pravde, dostavljena su i mišljenja zemalja članica UN-a, kao i Kosovskih Albanaca.
35 država dostavilo mišljenje Međunarodnom Sudu Pravde
Svakako je riječ o povijesnom procesu, s vjerojatno najviše zemalja članica UN-a koje su se uključile u proces podnoseći sudu svoja mišljenja.
Evo popisa:
Češka, Francuska, Cipar, Kina, Švicarska, Rumunija, Albanija, Austrija, Egipat, Nemačka, Slovačka, Rusija, Finska, Poljska, Luksemburg, Libija, Velika Britanija, SAD, Srbija, Španija, Iran, Estonija, Norveška, Holandija, Slovenija, Letonija, Japan, Brazil, Irska, Danska, Argentina, Azerbejdžan, Maldivi, Siera Leone i Bolivija.
Neke zemlje, kao što je recimo Kina, prvi put daju svoje mišljenje ICJ-u. Svakako da će, bez obzira na odluku koju Sud donese, ta odluka biti presedan.
Svakako da će Sud proglasiti da je kosovska nezavisnost nelegalna.
Njome se ruši teritorijalna suverenost Srbije, priznata od strane UN-a samim članstvom Srbije u UN-u.
Legalnost nezavisnosti bi bila moguća samo u dva slučaja; da je prizna Srbija ili da je prizna VS UN-a.
Odnosno da VS redefinira suverenost i ter. integritet Srbije, jer VS u međ. pravu ima dvojnu ulogu; kao nekakvo vrhno političko tijelo u međ. politici, ali i kao vrhovni sud međ. prava.
Odluke VS-a se ne mogu de iure mijenjati, ni prihvaćati, o njima raspravljati isl... konačne su, a mogu ih mijenjati samo one same.
Tako stoje stvari iz iz gledišta međ. prava.
No što je sa realnim stanjem na terenu. Za duže vrijeme će Kosovo imati političku suverenost na teritoriju Kosova i bit će nezavisno od Srbije.
Može se zaustaviti nova priznavanja Kosova, koja su ionako stala, jer ko je mislio priznati Kosovo, već ga je priznao.
Teško će neka vlada objasniti svojem narodu zašto priznaju nezavisnostK. ako je ona ilegalna. Ma mogu to, naravno, ali je pitanje koliko će imati političkog intersa da to učine, jer svaka se vlast boji za svoju vlast i neće samo tako lako davati opoziciji argumente protiv sebe, osim u slučaju da imaju neke druge koristi za to. Države su too do sada činile jer je SAD to od njih ili zahtjevao ili su se one same dodvoravale Americi.
Što je sa Amerikom? Ona se sve više i više povlači u sebe jer ima doma dosta problema, pa nema ni volje ni snage kao nekad uređivat tuđa dvorišta. Ni do sada im nezavisnost K. ne ide u potpunosti po planu, EU je počela po defoltu kontrirat Američkim idejama u Evropi, a mnogu su energije uložili u nezavisnost K., a polako shvaćaju da u vanjskoj politici ne smiju više puno ulagat u "investicije" koje se baš i ne odvijaju onako kao što bi željeli.
Na ovaj način Srbija može mirno spavati da niti jedna međ. politička institucija poput UN-a, EU-a, Vijeća Evrope, NATO-a i sl nikada neće priznati nezavisnost Kosova, da Kosovo nikad neće sjedjeti za stolom kada se o bilo čemu bude odlučivalo i raspravljalo.
Tu uključujem i institucije koje imaju beznačajnu ulogu u politici, a vrlo simboličnu i izrazito snažnu za psihu nacije poput Međ. Olimpijskog komiteta, FIFA-e, Eurosonga i sl.
Dugoročno, šansa Srbije jest ta da 1)Amerika postane sve manje i manje zagrijana za nezavisno 2) Da treće zemlje međunarnopravna odluka destimulira za priznavanje Kosova, a ako to i jesu učinile da slabe diplomatske odnose sa Kosovom, kao da je i politički ignoriraju, te da Srbija preuzme politički autoritet u regiji što se tiče sigurnosti na Kosovu. No to se neće desiti ni sutra ni za 5 godina, ali za 10 pomalo možda i da.
3) Kosovo kao nekakva politička tvorevina ostane kao "čardak ni na nebu ni na zemlji", država koja to nije, bez suverenosti, bez vojske, politički ignorirana čak i od najbližih susjeda. Amerika će ih i dalje tapšati po ramenu, ali će im se sve manje i manje dati koprcati za njih. Naravno gospodarstvo će i te kako biti ograničeno političkom osakaćenošću te "države".
I mislim da će te tri stvari dovesti do toga da se ponovno otvore pregovori o Kosovu, Srbija osnažena i doma i u međ. politici i kod velikih sila, a Kosovo oslabljeno i doma i u svijetu, će moći uvjetovati otvaranjenovih pregovora odlukom Suda, tj međunarodnog prava.
Uz pretpostavku da će Srbija ekonomski napredovati, a Kosovo siromašiti i dalje (takve su tendenicije i danas), a kosovnskim ALbancima ohlađenim od rata ideja o "Republici Srpskoj" tj državi u državi, i to onoj ekonomski i politički snažnoj neće više biti tako odbojna.
Srbija treba paziti na tri stvari;
1) Morala raditi na gospodarskom razvitku
2) Pridobiti povjerenje u međunarodnoj politici
3)Nastavtiti put međunarodnog prava, koji je dugotrajan, ne gubiti živce i raditi brzoplete odluke.
utorak, 21.04.2009.
Odnosi Hrvata i Slovenaca kroz povijest
Prije buđenja nacionalne svijesti u Slovenaca, Hrvata i srpskih ustanaka protiv turske okupacije, nema ni jednog od ta tri jezika kao standarda, niti su ti ljudi znali "tko su", odnosno što će "postati" (samoientifikacija i samodefinicija).
Tako da ne postoji etička i lingvistička granica između Hrvata i Slovenaca, samo dijalekti- od sela do sela.
U vrijeme ilirizma ilicrci i slovenski domoljubi rade zajedno, mada se to danas teško da zaključiti, jer svaka nac. povijest "tjera" svoje junake, pa u drugi plan padaju njihova zajedništva.
Toliko su bili bliski da je su imali problema i sami se deinirati kao jedan te isti pokret ili dva srodna.
Kao što je Vuk tvrdio da su svi štokavci Srbi, tako su i neki Hrvati tog doba tvrdili kako su svi kajkavci Hrvati.
danas je takva mišljenja lako osuđivati, jer smo u potpunosti diferencirani, ali nekada to nije bilo tako.
Dalje, mnoge su stvari slovenski intelektualci preuzeli, kao što je gajica.
Prije negoli li su Slovenci preuzeli gajicu, imali su nekoliko varijanti svog pisma, koji su se temeljili na principu - jedan glas - jedan znak (ili kao što bi Vuk rekao - piši kao što govoriš).
No,zahvaljujući ponajviše Stanku Vrazu, preuzeta je hrvatska gajica. Zato danas slovenci ne čitaju kao što pišu, a više glasova se piše kao jedan glas.
Dok su Gajeve Narodne novine bile tiskane u kajkavskoj varijanti wanna be standarda , Slovenci su razmišljali o zajedničkom jeziku, no kada Gaj prelazi na štokavsku varijantu, takva ideja više nije dolazila u obzir.
U ono vrijeme su veze Slovenaca i Hrvata, bez obzira radilo se tu o prometu, trgovini, politici, kulturi, književnosti, lingvistici ili politici u ono vrijeme bile u najmanju ruku jednako intenzivne kao i one između Hrvata i Srba, tako a čuđenja tipa od kuda Slovenci u Jugoslaviji gub svaki smisao.
A zašto je slovenski tako različit od otsalih jugolsavenkih/južnoslavenski jezika? Odgovor je vrlo jednostavan; za hrvatski i slovenski standard su uzeti dijalekti koji su bili manj srodni, nego li su bili dijalekti koji su uzeti kao osnova za standard hrvatskog i srpskog, da je bilo obratno, npr da je za hrvatski uzeta osnova dijalekta Istrijana ili Zagoraca, a u za srpski dijalekt iz Niša, Vranja ili blizu Bugarske, onda bi hrvatski i srpski bili puno različitiji nego li su danas hrvatski i slovenski,a srpski i amkedonski vrlo srodni ili jedan te isti jezik.
Da, dio koruških Slovenaca se opredjelilo za Austriju, ponajprije zbog jake germanizacije. Tako i danas mnogi Slovenci kojima je materinji slov. a ne njemački smatraju nekakvim Venetima, a njihov slovenski dijalekt srodan slovenskom standardu i identičan slov. dijalektu sa tog područja oni nazivaju venetskim jezikom.
Zanimljivo je da u početku buđenja nac. svijesti u Slovenaca, u cca u isto vrijeme najjači je bio u Celovcu, ilikako se na nj. kaže Klagenfurtu.
Ljubljana je u to vrijeme bilo potpuno germanizirana i u to vrijeme tamo nije postojala niti jedna slovenska institucija (knjižnica, novine, kazalište i sl).
U Trstu je također živio veliki postotak Slovenaca, a u užoj i široj okolici Trsta i Venecije slovenska većina. Povlačenjem oktanata iz Dalmacije, Rijeke i Istre na ta područja planski se mijenja etnička slika tih područja.
četvrtak, 16.04.2009.
Negativna iskustva iz srednje
Ja sam je završio prije 9 god.
O toj školi samo najgore. Profesori su deklarirano neobjektivni.Ako te uzmu na zub, pišat ćeš krv za dvojku.
Sve se buba napamet, u nekim predmetima svaki sat moraš biti spreman sve odgovarat što si do sad učio.
Nama prvi sat prvog razreda odmah usmeni. Pola razreda jedinice.
Najnormalnije je sve znat i dobit jedan.
zalaganja na satu ne postoje. Šutiš i slušaš.
Jedinicu možeš dobit iz posve banalnog razloga, npr ako se profu ne sviđa tvoja olovka.
Izostajanje sa sata automatski je i neopravdani i jedica, a takvu jedinicu teško da ćeš ispravit do popravnog.
Ako ne znaš pa svo gradivo bolje ti je reć da nisi spreman i dobit jedan, ako kasnije skuži da nešto ne znaš, dobivaš tri jedinice plus zamrzit će te do kraja karijere u školi.
Lekscije se uče napamet, s time da moraš recitirat i ne smiješ ništa preskočit, zamijenit redosljed ili preskočit neko brojku iz teksa.
Do kraja g. ti se može desit da si nakupiš i 150 stranica toga napamet. Samo doma za to sve izrecitirat ti treba bar sat i pol.
Sve što se uči taj sat moraš i naučit taj sat iz matematike. Ako te na kraju sata pita da rješiš na ploči tip zadatka kog ste učili taj sat, i ne rješiš ga jedinica.
Iz hrvatskog svaki sat biti spreman napamet recitirati sve pjesmice koje ste obrađivali tokom školovanja.
Iz kemije i fizike nema praktičnog djela.
Ima toga još, al neću da me depra vata preko noći....
Najmerno ne želim imenovat o kojoj se školi radi...
