gaupe
petak, 14.03.2008.
Crkva, Stari i Novi zavjet
Stari zavjet zakon star bar 5000 godina. onda je bio savršeno normalan.
To je razmuno objašnjenje.
ALi nije razumno kada Crkva inzistira da je Biblija danas jednako aktuelna kao i u vrijeme kada je pisana. I da će zauvjek biti aktuelna i primjerena.
U metafori je veliki problem.
Metafora otvara mogućnost različitih interpretacija.
Crkva ih interpretira na svoj način, kako joj paše.
Za neke stvari tvrdi da nisu metafora, za druge da je se misli doslovno.
Za ušicu igle, devu i bogataša se npr tvrdi da se ne msilio oni što se kaže, jer bi to značilo da su Crkva i Vatikan promašeni po bibliji; jer je Vatikan krcat zlatom.
I još jedna nelogičnost; ako je piscima Biblije bilo u interesu da široke mase shvate poruku, onda bi bilo logično da je pišu što jednostavnije i jasnije, a ne da ovako....
Netočno je je apsolutno tvrditi da je je onokako Crkva reinterpretira i dešifrira metafore iz Biblije apsolutno točno.
To može samo onaj koji slijepo vjeruje crkvenim interpretacijama i uzima ih apriori točnima, a sve ostalo što Crkva ne zastupa apriri netočno.
Zanimljivo je da savsim slučajno svaka interpretacija Biblije od strane Crkve ide na ruku Crkvi?
Čudne neke istine...
PA zna se dobro ko je jedini čovjek kojeg je Bog ovlastio da interpretira Bibliju i govori u njegovo ime.
To jest, on i njegovi slijedbenici iz stada vjeruju da je tako.
ZAto je Crkva tu da nam rastumači .Bibliju. Sebi pripisuje monopol u tumačenju Biblije.
A na nama je da šutimo, slušamo i vjerujemo. Bez pogovora.
STvar je u tome da Bilbija ne želi degradirati žene.
Nego samo reći "gdje im je mijesto", tj da služi svome mužu.
JAdno je kada u Bibliji piše nešto, a onda Crkva tvrdi da je u biti mišljeno sasvim suprotno.
Crkva kaže da ne treba živjeti kako piše u Bibliji.
Nego treba živjeti tako kako Crkva kaže.
To je razlika između protestantizma i katolicizma.
Čovjek koji čita Bibliju (a ne ide u crkvu) kršćanstvo će doživjeti kao vjeru koja uči kako je žena ispod muškarca; kako je djevojka vlasništvo oca, a kasnije je otac predaje (i prodaje - miraz) drugom muškarcu, njenom mužu, te tim činom, vjenčanjem njen muž postaje njen vlasnik i gospodar.
Ironično, Crkva bi osudila muškarca koji će ubiti silovanu ženu, jer se ravnao po napucima iz knjige koja je temelj te iste vjere i Crkve.
Na sreću sud bi osudio takvog muškarca . Jer na hvala bogu, Crkva je izgubila moć i monopol nad sudstvom.
Pa crkveni "mozgovi" su jako zatucani.
Pogledaj Racingera.
Vraća Crkvu u razdoblje iza 2. vatikanskog koncila.
A na 2. vatikanskom koncilu je Crkva napokon ušla u 16 stoljeće( a do tada je Crkva bila u srednjem vijeku)
Naime, u 16 stoljeću počinju ideje o napuštanju latinskog jezika kao službenog, te počinju se štampati biblije i ostale knjige na narodnim jezicima. Zametak njemačkog, francuskog ...jezika....
Tek drugim vatikanskim koncilom Crkva uvodi te narodne jezike.
Racinger pak na mala vrata vraća latinski u bogoslužje....
U novom pak zavjetu se kaže da Isus u potpunosti prihvaća Stari, te daje naputak kako Novi zavjet ne mijenja niti jednu misao iz Starog.
Isus, po Novom, kaže za Stari zavjet da se on slaže sa svakim slovom i svakim zarezom iz Starog zavjeta.
MAda su Novi i Stari z. u mnogome kontradiktorni.
Crkva dođe vjernicima kao reinterpret Biblije.
Reintrepetira Bibliju u svojem interesu.
srijeda, 12.03.2008.
Lions for lambs
Redfordov film protiv rata u Iraku. Bar sam ga ja tako doživio. No, da sam naivniji i da baratam sa puno manje informacija nego baratam, popušio bi propagandi političara kojeg igra Tom Cruise.
Filmski koncept filma je sličan filmu Traffic, samo što je tema druga. Objekt , rat u Iraku (kao što je u Trafficu droga) je promatran sa više kuteva gledišta. Iz svakog kuta na rat u Iraku gleda drugačije svaki od likova (osim u jednom slučaju kada je su to dva lika).
Rat u Iraku je dakle definiran ovisno o položaju lika u američkom društvu, o njegovom životnom iskustvu, odnosno neiskustvu, o izobrazbi likova i osobnim interesima likova, te ciljevima u životu (ili karijeri).
Lik kojeg igra Tom Cruise je "mladi lav", kako se to kod nas kaže (vjerojatno i u Americi - naslov filma?), bijelac srednjih godina, vrhunski izobražen, izrazito ambiciozan u politici, beskurpulozan, karierist, Republikanac.
Jedini lik u filmu za kojeg n eznamo koji je njegov osobni stav, nego službeni - no primjereno je tako u filmu okarakterizirati jednog kariernog političara.
On ne samo što želi pobjedu u Iraku, nego želi unutar stranke da on bude začetnik strategije koja će dovesti do te pobjede.
Javnost i mediji su već protiv rata, no, zna da ga jedna novinarka simpatizira, te ga je sa svojim tekstovima lansirala u prve političke redove.
No, ona je noviunarka sa savješću, te on zna da je ne može podmititi, nego jedino što može učiniti je da je uvjeri u tu novu strategiju.
Nju ne može tako preveslati kao što Buš može svoje birače da sve ide po planu, pa mora priznati da je njegova stranka, tj američka politika učinila pogreške.
No, traži od nje da da ona preko medija javnost pridobije na njegovu stranu, a to može tako da nju uvjeri.
Postavlja mu teška pitanja i teške protuteze.
Kad više nema što reći u svoju obranu, kad dvoji da li uopće Amerikanci trebaju ostati u Iraku i Afganistanu, zaigra na patos; "pA jeste li za našu pobjedu u ratu ili ne?" - pita nju. Naravno, odgovor ne može biti jednostavan, ali on inzistira na odgovoru DA ili NE.
To je ključno pitanje za većinu Amerikanaca koji su za povlačenje.
Jer svi su oni patrioti, a patriotizam kako je definiran od patriota zahtjeva da je apriori za pobjedu svoje države, bez obzira da li je njegova država u "pravu" ili "krivu".
NA neki način dolazi od unutarnjeg "sukoba intersa i osjećeja". S jedne strane su u sukobu osjećaj za pravdu i osjećaj prema domovini.
Eto, za početak sam dao profil jednog lika, nikako sadržaj filma. Možda drugom prilikom profiliram i ostale likove.
ponedjeljak, 10.03.2008.
Pjetlov doručak - slovenski film
Oličan film!
Najbolji slovenski film.
Film je kompletan i i nije zakazao ni u jednom segmentu.
Ipak je slovenski film prošao krizu identiteta i profilirao se kao evropski film, balkanske dramaturgije, ali u blažem obliku.
Film je višeslojan i dublji, iako ga se pože progatutati kao petparačku priču.
Relativno dugo traje, u početku deskripcija (opisi atomosfere, specifičnog geografskog i povijesnog, ali i socioalnog područja) dominira nad radnjom. KAnije se radnja ravija, događaju se zapleti, radnja je spontana, domišljata i inteligentna.
Postoji ljubavna priča, ali je iskrena i nenametljiva, istovremeno i životna.
Nema pretjerivanja.
Opisuje se mentalitet slovenskog sela. Sukob generacija, aktualni socialni problemi. SVaki lik je različit i predstavlja određeni sloj slovenskog društva, mada svi osim jednog lika su univerzalni za sve tranzicijske zemlje.
RAdnja je nepredvidljiva, što je vrlo značajno za neki film.
RAsplet da je balkanski u srednjoevropskoj mjeri, ja bi to tako reko
četvrtak, 06.03.2008.
NATO; Hrvatska i Slovenija
Neki smatraju da je ulazak u NATO opravdan zbog Srbije i SLovenije.
Pustimo Srbiju na stranu.
Zmago je glasao za ulazak u NATO iz istog razloga, samo sa "suprotne" strane.
I on je bio za ulazak u NATO zbog "teritorijalnih pretenzija" (sa navodnicima ili bez; isto kao što može i sa navodnicima ili bez o slovenskim teritorijalnim pretenzijama prema Hravtskoj, ovisi o kutu gledanja) Hravatske prema Sloveniji i naivno mislio da će mu u tome pomoći Amerika.
Samo što je Zmagina logika malo logičnija od od ovih naših lobista.
Naime , ulaskom u NATO, spor između Hrvatske i Slovenije postao je spor između članice NATO-a i države van tog pakta.
Ulaskom Hrvatske u NATO Hrvatska ne dobiva formalne prednosti u odnosu na Sloveniju, samo ih izjednačava.
Pa kad Amerika nije htjela intervenirati u spor uizmeđu NATO članice i nečlanice, neće sigurno ni stati na stranu jedne od dviju članica u slučaju sukoba.
