Sudbina imovine firmi iz Srbije koja je ostala u Hrvatskoj i dalje je neizvesna. Vrednost nekretnina procenjuje se između 700 i 800 miliona evra, a do potpisivanja bilateralnog sporazuma Beograda i Zagreba o rešavanju pitanja “zaostale imovine” ne dolazi jer hrvatske vlasti otežu. Istina, ni naši državni organi još nemaju preciznu dokumentaciju o imovini srpskih preduzeća u Hrvatskoj...
- Budućim sporazumom treba da se odredi način sprovođenja člana 2. aneksa G Ugovora o sukcesiji, kojim se svim vlasnicima imovine 31. decembra 1990. jamči povratak vlasništva. Ako, međutim, imovinu nije moguće vratiti, kao što je slučaj sa prodatim nekretninama, vlasnici imaju pravo na naknadu u skladu sa normama građanskog i međunarodnog prava - kažu za “Novosti” u Direkciji za imovinu Republike Srbije.
Bilateralnim ugovorom trebalo bi da se reguliše visina, proračun, dinamika, vrsta i oblici isplate. Najviše imovine potražuje Naftna industrija Srbije, koja računa da u Hrvatskoj ima 30 benzinskih pumpi, odmarališta i udeo u Jadranskom naftovodu (JANAF). NIS poseduje i odmarališta u Rovinju, Makarskoj, Hvaru i Braču, skladišta, poslovni prostor...
Veći deo imovine NIS je rasprodat, a benzinskim pumpama upravlja INA.
Stanje na terenu u Hrvatskoj ne odgovara izjavama i ponašanju državnih zvaničnika. Hrvatski fond za privatizaciju, koji upravlja srpskom imovinom, uprkos potpisanom Sporazumu o sukcesiji, i dalje istrajava na tvrdnji da će samo neprodata srpska imovina biti predmet sukcesije, iako je jasno određeno da se stanje mora vratiti na ono iz 1990. Hrvatski fond za privatizaciju tvrdi da je popisao 319 objekata na koja polažu pravo firme iz Srbije. Od njih je 158 prodato, 30 dodeljeno na korišćenje, za 40 zgrada se vode sporovi, dok je 91 objekat slobodan. Direkcija za imovinu Republike Srbije, nezvanično, tvrdi da je ova brojka mala i da srpske firme imaju barem 100 objekata više. Većina srpskih zgrada, uglavnom odmarališta, prodata je početkom devedesetih godina za male iznose. Hrvatska je upisala vlasništvo nad njima.
ODBIJAJU UPIS ŠTROKU
“Jadranski luksuzni hoteli”, hrvatskog biznismena Gorana Štroka, kupili su od “Dečijeg odmarališta Beograd”, odnosno Direkcije za imovinu Republike Srbije, dve zgrade i 26 bungalova na ostrvu Jakljanu za šest miliona evra. Hrvatske vlasti, međutim, odbijaju da ga upišu kao novog vlasnika. Iz Hrvatskog fonda za privatizaciju su Štroku poručili da je prodaja na Jakljanu nelegalna i da je hrvatska država i dalje vlasnik beogradskog odmarališta.
Novosti | Vecernje novosti | Ekonomija | Stavili ?apu na tu?e | imovina u hrvatskoj
Ne vjerujem da je tu ikakoga briga, što smo prodavali tuđe i sebi strpali u džep, i ne vjerujem da je ikoga tu briga što što kršimo Konvenciju o ljudskim pravima kada ometamo pravo na neometano uživanje Srbiji na njeno vlasništvo i ne vjerujem da je ikoga briga što Srbija trpi značajne gubitke što joj imovina propada i što desetljećima stoji neiskorištena.
Teško da ikoga muči grižnja savjest zbog te te krađe, jer ipak je ona u našu korist, tj u interesu Hrvatske da otuđi od Srbije što je više moguće i da se obrće što više novca od ukradene imovine.
No, isto tako moramo biti u svjesni da se igramo vatrom, jer sasvim je sigurno da će Srbija jednog dana sudski tražiti odštetu za učinjenu nepravdu; rizik je u tome da ćemo možda morati vratiti sve što smo pokrali, tj isplatiti svu tu vrijednost plus kamate, što će u tom slučaju nam se takva krađa Srba obiti o glavu. No, ipak najvjjerovatnije, pog. u kontekstu što se cijene na sv. tržištu obaraju Srbi dobiti puno manje nego li su oštećeno, a Hrvatska profitirati zbog krađe.
Budimo sebični kao što jesmo i pokušaju malo kalkulirati kada je najbolje da vratimo pokradeno, jer jednom ćemo morati vratiti; ne mislite li da je sada možda pravi trenutak, jer smo u recesiji, a ovo je možda vrhunac iste, te je bolje da možda vratimo sada nego za deset godina, jer ćemo za 10.g morati vratiti više. Milsim da bi u ovom trenutku najviše profitirali od lopovlka, nakon krađe prodali po visokoj cijeni, a odštetu platili po trenutnoj tržišnoj vrijednosti koja je puno niža od one po kojoj smo pljan prodali.
Sdruge pak strane, što se odmarališta tiče,možda je profitabilnije što kasnije vratiti , jer ona neobnovljena će sve više i više propadati pa na kraju nećemo morati platiti ništa osim ruševina, dok ona obnonovljena iz godine u godinu zarade na pokradenom kapitalu ukupan iznos profita se povećava.
Što vislite vi o svemu tome, onako štiteći hrvatski nacionalni ineters, tj kako to učiniti, a da najmanje moramo vratiti, tj da Srbe što više opljačkamo?
Post je objavljen 26.08.2009. u 12:59 sati.