Najprije da vas upozorim na dvije stvari vezane za ovaj film. Prvo, film je dugačak i drugo, nije dokumentarni. I treće, nije holiuvudski.
Što se dužine tiče, možda će vam se činiti da je predugačak, da su neke scene predugačke, da su nepotrebne, no kada odgledate cijeli film skužit ćete da je time film dobio na svojem realizmu, dokumentarizmu, pa i naturalizmu. Film je po scenografiji, lokaciji, kostimografiji i odabiru glumaca realističan do čistog naturalizma.
Likovi su sirimašni, prljavi, djeca iz bandi musava, žene su ko ciganke, mafijaši debeli, znojni ispod pazuha, imaju pokvarene zube, svi puše, prostori su mračni i zadimljeni.... Scene su okrutne.
Govori se isključivo napuljskim dijalektom (koliko se ja kužim na to područje). Zamislite samo koliko bi film izgubio sinhronizacijom.
Na početku vam se čini da je čisti dokumentarac, bez ikakve radnje i sa nepovezanim pričama.
Radnju počinjete kužiti tek prema sredini filma, no nikada to neće biti holivudska radnja, ponajmanje tom brzinom. Nikada nećete dobiti dojam da se išta događa po scenariju, nikada nećete dobiti dojam da scenarist upravlja filmom. On je nepostojan, neprimjetan. Film se odvija totalno spontano. Režisera nećete također primjetiti Njih dvoje su totalno nenametljivi.
Scene su napravljene tako kao da ste u siromašnoj četvrti Napolia i onda vidite tu bijedu i očaj. A kada radnja počne , vi ste tu kao nekakav slučajni promatrač koji je vidio neki događaj (radnju) koju nije smio vidjeti.
Očaj, bijeda, siromaštvo, krv, nasilje, bezobzirnost, krutost života, nemilost, ubojstva, droga, oružje, prostitucija, glad, rad, znoj, rat, kaos, iznude, novac, korupcija, degradacija ljudskog bića,nehumanost, kocka,bolest, bol, smrt, nuklearni otpad.... no, opet sve to nenametljivo, zato je valjda film tako dugaćak.
Dokumentaristički pratimo više priči, više sudbina, mafiju i Napoli iz više različitih, ali sličnih uglova. Te priče se počinju spajati, ali ne planski. Ne Hitchockovski i ne Tarantinovski, već dokumentaristički, spontano, iako se priče nikada do kraja neće ni stopiti, ni spojiti do kraja, već će se samo samostalno nasloniti jedna na drugu.
Film preporučljiv za one koji vole ozbiljne, psihološke, sociološke, politički angažirane filmove, dokumentarce, drame, pa čak i one koji vole art i ekspermentalne filmove, iako to ovoaj film nije.
Nije za one koji vole holivudske akcije, romantične komedije, hepiendove, koji gledaju filmove smao zbog seksipila glavnih glumaca, koji gledaju filmove zbog specialnih efekata, ekspolzija, fantastičnih događaja, SF.
Iako neka i oni probaju pogl. film, možda počinju razmišljati i na drugačiji način.
U svakom slučaju, ako i kada se odlučite pogledati taj film, uzmite si vremena i koncentracije, te budite odmorni, jer je film zahtjevan i u suprotnom nećete doživjeti sve što vam film nudi.
Isto tako, nemojte ga gledati prije spavanja.
Post je objavljen 27.11.2008. u 18:13 sati.