Film je snimljen u stilu tribute to film noir. Po svemu; režiji, radnji, kronologiji, stilu, likovima, scenama, dijalozima je film čista klasika. prije Pulp fictiona i Rođenih ubojica.
Radnja filma je po istinitom događaju i smještena je u 20-te godine prošlog stoljeća. Vuidi se da su se potrudili oko kostimografije, iako ona ne dominira nad radnjom filma koja je razrađena i jaka. Psihološka karakterizacija likova je izvrsno napravljena, pa zato i film dobiva pridjev psihološki. S druge strane film nije intelektualan i nije pretežak za široke mase, no nije ni isprazan. Nema pucačina, iako ima nekoliko adrenalinskih scena. Ali one ne dovode pod upitnik uvjerljivost. Film ima i napetost te je nepredvidiv, što nije tako česta pojava u Hollywoodu.
Radnja filma , kao što rekoh dominira filmom, iza toga slijedi psihološka razrada likova. Nešto kratko o radnji; otet je sin jedinac samohrane majke; no, policija ga slučajno pronalazi i vraća majci. No, to nije njen sin. Policija inzistira da zbog medija majka prihvati da je taj dječak njen sin, te zatvara slučaj. Majka se ne miri s tom činjenicom, a policija ne neće birati načine kako da prisli majku da crno na bijelom prizna kako je to djete njezino. Tragedija, doista životna tragedija. Kao da nije dosta što je izgubila sina jedinca, nego je sitem dodatno terorizira kako im ne bi ona bila smetnja.
Film definitivno vrijedi pogledati.
Film je uvjerljiv, dosljedan, logičan, nenaporan, radnja teče kontinuirano i bez rupa u scenariju.
Konvencionalni pristup izgradnji filma garantira njegovu gledljivost, logičnost, ozbiljnost, psihološku razradu,realnost, uvjerljivost i vejrodostojnost, ali pak s druge strane onemogućava da ga proglasimo genijalnim, orginalnim i antologijskim filmom, nego "samo" kao rijetko izvrsnim.
Post je objavljen 03.03.2009. u 12:56 sati.