nedjelja, 08.06.2008.

"Blackout" - Mislav Pasini

Izdavač: PROFIL INTERNATIONAL, Zagreb
Stranica: 362 (meki uvez, 2004)

SADRŽAJ:
"- Dijabolični detektiv Michael Sinner istražuje slučajeve jezivih ubojstava u malom američkom gradu, no kako istraga ne daje rezultate, a žrtava je sve više.
U pomoć dolaze savezni organi, vojska i obavještajne službe. Ipak, cijeli slučaj neshvatljivo tapka na mjestu. Je li u pitanju paklena urota policijskog podzemlja, biće programirano za tzv. savršen zločin, ili nešto treće, posve je neizvjesno do samoga kraja."

Na engleskom opis radnje ide ovako:
"- FBI agent Michael Sinner has the ability to see into the minds of serial killers and he gets more than he bargained for when he's sent to the US town of West Moon Valley to stop a murder spree.
Once there he enters in a deadly game of cat and mouse with a Serial Killer who not only inspires his gruesome actions on horror movies but who also winds up being more than human."


RECENZIJA:
"- Kad sam prvi put čuo da je neki naš autor napisao pravi horor roman (ali ne i prvi jer je tu jako produktivna Viktorija Faust, koja je se svojim vampirskim romanima odavno u horor žanru) bio sam ozaren mišlju da ću čitati nešto naše tj. djelo ruku napisano od našeg autora.
A još kad sam saznao ime to autora - Mislav Pasini, koji je bio jedan od najboljih autora (uz Marka Njegića) nesretno ugaslog filmskog časopisa "Holywood", vjerovao sam da će knjiga biti odlična. no, izgleda da sam se prevario i to naveliko u očekivanju.

Kao prvo Pasini kao autor je za mene jedan od naših najboljih filmskih znalaca i vrsan autor odličnih članaka, ali kao pisac e to je sasvim neka druga priča.
Iako je veliki znalac Mislav je kao autor našeg prvog tvrdog horor romana podbacio u svim segmentima koji roman čine čitljivim. Kako sam kroz njegove članke spoznao on je izrazito potkovan u slasher i serijal killer podžanru horora. To mu je izgleda i bila inspiracija za prvi roman. Evo kako izdavači i novine reklamiraju njegov roman:

Ovaj odličan triler inspiriran je kultnim filmom Johna Carpentera "Noć vještica", koji, u skladu sa svojim filmskom uzorom, obiluje napetim i opskurnim scenama koje čitatelja odvode do pakla i ondje ga ostavljaju sa svojim nevjerojatnim obratom kada se glavno lice susreće s fatalnim neprijateljem.

a evo kako se reklamira na stranim web stranicama koje prate horor žanr:

It's said that the book was largely inspired by Manhunter, Michael Myers, Leatherface, Hannibal Lecter and the Frankenstein monster

Kako vidimo ovdje je spomenuto mnogo književnih i filmskih klasika, te djela koji su mnogo podarili hororu u cijelini.
Ali, da li takve lovorike i hvalospjevi odgovaraju pravom stanju stvari....ne bih rekao.
Isto tako smatrati Mislava Pasinija hrvatskim Stephenom Kingom je pretjerano i podcjenivački prema tom velikom američkom horor piscu., jer naš autor nema niti zrnca finesa u pisanju kao što to ima King (ili Koontz, a pogotovo Barker).

Što ne valja u knjizi:
- roman je predug i mogao je biti kraći za sigurno 100 stranica (najviše zbog nepotrebnih opisivanja nevažnih radnji koje ne samo da guše tečnost događaja i napetost koji se dešavaju među likovima, nego se i likovi gube u svojoj zamišljenoj funkciji)
- dugo nisam vidio takav nemar u karakterizaciji likova (likovi su jednolični i nezanimljivi, kad neki od njih umre groznom smrću čitatelj ostaje hladan na tu spoznaju, negativac je potpuno nerazrađen lik, pa nemamo niti onog činbenika da je barem misteriozan kao recimo Michael Myers na kojeg se autor i svi drugi pozivaju, a kako se vidi i u samoj radnji romana)
- radnja u knjizi je konfuzna tako da nema fluidnosti, a čitatelj se gubi i počne ga hvatati dosada
- autoru se iskradaju neke jako uočljive greške (jedan od mafijaških bosova nikada za tjelohranitelja ne unajmljuje crnce, ubojstvo patologa dok je policajac u neposrednoj blizi i ubojica zna da će ga uhvatiti...), dok su greške u izjavama likova još veće i kojih ima mnogo pa ih je teško nabrojati
- stavljanje Michaela Myersa na naslovnicu je bila velika pogreška (ali izgleda da se jedino tako čitatelji mogu privući)
- gore scene kojih ima mnogo više služe kao recimo u filmu "Hostel" da budu što eksplicitinije i krvavije (čisto redanje što kvravijih i gadljivijih grafičkih slika nasilja), a ne da budu u službi radnje i da tako ne gube na svojoj efikasnosti da zgroze i isplaše gledatelje (tj. da natjeraju čitatelja da čita dalje i dalje da vidi što slijedi)
- nedovoljno razrađena radnja i sami detalji koji bi pospješili razumjevanju cijel knjige

Što valja u romanu:
- neki dijalozi među likovima su maesteralno napisani
- roman obiluje krvavim scenama u kojima se trgaju dijelovi tijela, komadi mesa i iznutrice, dok krvi ima kao skoro do koljena; uz sve to scene tih komadanja i kasapljenja su dobro napisane
- autor se ne libi ubiti niti pse niti djecu u službi radnje, ali ni neke od glavnih likova (najveći plus knjige definitivno)
- uloga novinarke Sally Thorn kao da je pisana za Jelenu Veljaču


Završna misao:
- Što reći nego da je roman Mislava Pasinija teško teško razočarenje (a takve sam nade gajio prema njemu) u svim segmentima i možda najgori roman koji sam pročitao u zadnje vrijeme (definitivno najgori horor roman).
Roman jeste triler, ali daleko da je odličan, roman nema ništa zajedničkog (da se ispravim ne vidi se ta inspiracija....više tu ima slabog kopiranja navedenih filmova i autora) niti sa Mayersom, niti sa Frankensteinom, ali niti sa Thomasom Harrisom (na kojeg se izgleda autor najviše poziva).
Uglavom da ne duljim ovaj roman zaobiđite u dalekom luku (), ako ne želite biti ubijeni dosadom. Bolje vam se vratiti starim dobrim prokušanim autorima horora (King, Koontz, Barker, Lovecraft...) nego da se upustitie u čitanje ove loše kopije i lošeg mješanca između romana "Watchers" D. Koontza i kultnog filma "Halloween" J. Carpentera....