HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

ponedjeljak, 23.06.2008.

Zagrob – zbirka hrvatskog horora

Izdavač: Mentor (2006.)
Opseg: 240 str. ; 20 cm. (tvrde/meke korice)
Isti članak izašao u online NOSF magazinu - br.26/27, koji se besplatno može skinuti sa dotične stranice (samo 2, 57MB)...

Mislim da neću izmišljati toplu vodu ako kažem da horor kao žanr u filmskom, a još više u književnom smislu ne postoji (izuzmimo sada jedine horor autore kod nas Viktoriju Faust i Mislava Pasinija, jer oni djeluju kao neke anomalije) u Hrvatskoj.
Hrvatski horor film žalosno je reći počiva na fenomenalnom ''Izbavitelju'' (1976) Krste Papića i jako zabavnom SF/Trashu ''Gosti iz Galaksije'' (1981), dok svi ostali filmovi (Mor (1992), Krvopijci (1989) i pogotovo žalosni remake/sequel ''Infekcija'' (2003)), nisu niti zaslužili spomena.
Dok su SF i Fantasy žanr bili na ovom području uvijek rado prihvaćeni još tamo od sredine 60-tih godina prošloga stoljeća u pisanom smislu horor žanr je uvijek bio zanemaren, pa je zato jako teško uopće razglabati o toj grani književnosti u Hrvata. No, pojavom ove knjige dobili smo dokaz da se i taj žanr polako budi iz svoje dugogodišnje hibernacije.

Ovo je prva prava horor zbirka priča, ako ne računamo i ''Vampirske Priče'' iz 2006 godine, i sam projekt je bio veliko osvježenje na ovim prostorima. Ja sam sam bio oduševljen što ću imati prilike pročitati nešto što su domaći autori napisali. E, pa nakon što sam pročitao dotičnu zbirku moj dojam je dvojak…zašto?...pa najbolje je da krenemo u recenziju svake priče ponaosob od autora do autora:

Danijel Bogdanović – priča ''87. kilometar'' (str.11 - 59)
- iako ideja same priče ima jako dobrih strana sama fabula je u nekim dijelovima pre razvučena i nedorečena što kvari dojam u mnogo čemu, pa tu kao da imamo razvodnjenu epizodu ''Creepshowa 2'' (1987)…jednostavno imam dojam da se je moglo i bolje

Irena Rašeta – priča ''Cabrón'' (str. 61- 73)
- tečno napisana, sa početkom, sredinom i krajem. Dok sam čitao njenu priču dobio sam realnu i vrlo opipljivu sliku New Orleansa i vudu ceremonija, no ono najbolje kod svega toga jeste sam kraj koji je dinamičan, jezovit i napet kao da čitam neku od najboljih epizoda ''Zone Sumraka''….svi oni koji su voljeli '' The Serpent & Rainbow'' (1988) voljet će i ovu vudu priču

Zoran Krušvar – priča ''Štićenici'' (str. 75 – 92)
- najbolje napisana priča sa jakim gotičko-vampirskim štihom u što je najvažnije hrvatskom okružju. Karakterizacija likova odlično napravljena, prazni hod priče ne postoji. Eh, da je Hammer producija još živa, onda bi sigurno angažirali Vincenta Pricea u ulozi oca Benedikta, a Krušvar bi slobodno mogao proširiti ovu priču za scenarij…

Darko Macan – priča ''Dvorište Okupano Suncem'' (str. 93 – 105)
- moram priznati da sam od njega očekivao više i bolje, ali izgleda da je najveći problem (i veliki minus) ove kompleksne priče bio taj što je autor predočio radnju sa gledišta svoje glavne junakinje i to doslovno se stavivši u položaj da on (muški autor) razmišlja kao žena (što je prema mom iskustvu u hrvatskoj književnosti jako loša kombinacija…čitaj isti, ali mnogo gori slučaj se dogodio Anti Tomiću u njegovom ''Ljubav, struja voda i telefon'' ) pa tako monolozi izgledaju trivijalno…

Ivan Dokaza – priča ''Glad'' (str. 107 – 117)
- početak jako zanimljiv, ali što se priča bliži kraju ta početna jačina napisanog se brzo izgubi i upada nažalost u kolotečinu...

Dubravko Soher – priča ''3 Mačke i…'' (str. 119 – 122)
- najslabija priča…a moram biti iskren da nisam baš shvatio poantu napisanog

Snježana Novaković – poezija ''Vučje Bratstvo'', ''Predskazanje'' i ''Premladi – Premrtvi'' (str. 123 -130)
- slatko, tmurno i vrlo neobično… Najveća pohvala na ideji.

Dario Rukavina – priča ''Gospodar Gore'' (str. 131 – 138)
- solidna priča, ali ništa više od toga. Priča je tečna, sa pokojim nepotrebnim dijalogom, no najveći plus priči ide lijepo sparivanje radnje sa istarskim narodnim legendama…

Tatjana Jambrišak – priča ''Kaput od Ljudske Kože'' (str. 139 – 148)
- evo još jedne jako slabe priče, sa jako konfuznom radnjom (u tome prednjači kraj)… Veliki minus priči ide zbog toga što sam dobio dojam da je autorica previše gledala ''Jeepers Creepers'' (2001) pa je dijelove filma jednostavno prebacila u pisanu formu.

Parsifal Pogan – priča ''Vodeći ljubav s vinom u snijegu prolivenim…'' (str. 149 – 157)
- da je priča bila kraća bolje bi funkcionirala, a ovako je sve solidno napisano u jako zanimljivoj morbidnom rečeničnom nizu. Priča spada u sredinu ove zbirke.

Igor Mavrin – priča ''Zombie TV®'' (str. 159 – 170)
- vidi se da je autor potkovan u svim segmentima koji imaju veze sa horor žanrom. Iako nije najbolje napisana priča jako je blizu tom vrhu. Radnja se lako mogla izvući iz okvira kratke priče u nešto duže okrilje romana ili barem novele, a to je i najveći plus Igorovog narisanog uratka.

Tvrtko Štuka – priča ''Prva Krv: Vjenčanje u Bijelom'' (str. 171 – 173)
- kratko i dopadljivo, ali ipak upada u slabije priče ove zbirke. Nedorečeno…

David Kelečić – priča ''Ženska Glavo'' (str. 175 – 187)
- evo još jedne odlično napisane priče. Imam dojam da je autor dobro istražio povijesne činjenice pa su mu zato likovi (k vragu…bih li ih uopće mogao tako nazvati?) vrlo živopisni i realistični. Uz to evo jedan od rijetkih primjera kako muški autor može samoga sebe staviti u položaj žene (ovdje je slučaj čak više žena odjednom!!) a da to odlično funkcionira. Kelečić ne dozvoljava da mu konverzacija među likovima ode u trivijalnost i sve teče bez ijednog viška u rečenici kao po špagi. Macan bi mogao mnogo toga naučiti od Davida, ali i Ante Tomić i to bez obzira što su oba renomirani i vrlo cijenjeni autori.

Iva Šakić Ristić – priča ''Krv i Pijesak'' (str. 189 – 222)
- iako dobro napisana ovo je priča koja mi je najmanje sijela (ne to ne znači da je priča imalo loša...dapače), ali i pitanje je da li uopće spada u ovu zbirku. Inače veliki plus jeste metaforika koja se proteže u svakoj stranici, a koja samo realističnije prikazuje junakinju priče. Inače većina ljudi su mi baš za ovu priču rekli da im je ova priča najbolja u zbirci i da je Iva istinski autor za kojeg će se još čuti. Ja sam ne sumnjam u to…ali stoji moj zaključak da nije među mojih naj 5 u ovoj zbirci.

Da zaključim:
- sve u svemu solidna zbirka horor priča kojoj kvaliteta od priče do priče varira (možda je bio slab odaziv na natječaj, pa sa tim zna doći i pad kriterija), no zato bih istakao da je ovo tek prva (nadam se ne i zadnja), a prvi se mačići u vodu bacaju. Mislim da će svatko naći nešto za sebe (a možda ona priča koja meni nije baš bila zadovoljavajuća, nekome će biti dobra…sve je to stvar ukusa zar ne?). Uz četiri najbolja autora u ovoj zbirci – Rašeta, Krušvar, Mavrin i Kelčić, trebao bih ubrojiti i vrlo posebnog gosta ove knjige Ota Oltvanjija sa svojim esejem ''Posečen na Papir'' (str. 223 – 233), koji se odlično osvrnuo na horor žanr u književnosti i sa tim napravio presjek tog žanra uopće (a ja sam sam dobio dosta preporuka knjiga koje bih trebao pročitati).

Zagrob je zbirka koja zavređuje biti pročitana.
(isto tako i cijeli NOSF mgazin, kao i njegovi prijašnji brojevi u kojima ćete uvijek naći barem nekoliko odličnih i zanimljivih tema). Uskoro stiže i novi broj...

Sljedeći post je prava delicija i zato ga nemojte nikako propustiti...

01:24 • Komentari ( 2 ) • Print • # •

ponedjeljak, 16.06.2008.

Black Water (2007)

Crna Voda (2007)

Produkcija: The Australian Film Commission / IndiVision / Territorial Film Developments
Redatelji i scenaristi: David Nerlich i Andrew Traucki

Glume:
Diana Glenn (Grace)
Maeve Dermody (Lee)
Andy Rodoreda (Adam)
Ben Oxenbould (Jim)
Fiona Press (Pat)

Film je izašao u kina 22. veljače, 2008 godine
Trajanje: 90 minuta
Buđet: 700 000$
Službena stranica filma
Nagrade:
Melbourne Underground Film Festival - osvojio nagrade za najbolju režiju i najbolju kameru (John Biggins)

Lee u problemima

SADRŽAJ:
"- Dok su na odmoru u Sjevernom dijelu Australije mlada žena Grace sa svojim suprugom Adamom i svojom mlađom sestrom Lee predloži da svi zajedno odu na turistički obilazak mangrove močvare u području zvanom Blackwater Barry.
Ubrzo pronalaze turističkog vodiča Jima iz agencije Blackwater Barry tour koji će ih provesti kroz močvaru i uz put im priuštiti malo ribolova. U trenutku kad započnu svoj ribolov nešto prevrće njihov mali motorni čamaca, a vodič Jim se više ne pojavljuje na površini. Adam, Lee i Grace se uspiju popeti na visoko drveće mangrova, te ubrzo saznaju da na njih vreba četvreo metarski krokodil.
Bez nade da će ih ubrzo naći spasioci, jer Jim nije javio svojima da odlazi sa novom turom turista, prestrašnei mladi ljudi će morati samo organizirati bijeg iz bezizlazne situacije... No, hoće li im neprijateljski krokodil to dopustiti?"

RECENZIJA:
"- Ovaj film se premijerno pojavio prvi put na Frightfestu u Londonu 23. kolovoza, 2007 godine, pa nema nikakvog govora da je pokrao na bilo koji način film Grega Mcleana "Rogue" (2007) (vidi prošli post).
Doduše oba filma imaju mnogo toga zajedničkog u radnji (turisti u bespuću močvara/rijeke sjevernog dijela Australije) i glavnom negativcu (neprijateljski raspoloženog i uvijek gladnog krokodila), no po svemu drugom filmovi su jako različiti (produkcija i buđet ovdje dolazi u prvi plan).

Film prvjenac dvojca Nerlich / Traucki je mnogo inferiorniji naspram slabašnom Mcleanovom filmu (ali do danas najboljem animal attack filmu što se tiče gignatskih krokodila) i to u par vrlo važnih detalja:
- kao prvo ovo je ultraniskobuđetni i nezavisni film kojeg krasi jako dobra režija i kamera
- najbolji dio u filmu jeste zlokobna atmosfera koja vlada od onog trenutka kad krokodil prevne čamac; jednostavno u svakom kadru koji padne na nemirnu mutnu močvarnu vodu imaš osjećaj da je tu negdje krokodilac (ovaj osjećaj nedostaje kod "Roguea" i to je jedan od glavnih krivaca što je kod mene film tako mlako prošao) i da čeka jedan krivi pokret nesretnih ljudi, pa da ih slasno pojede
- odluka da ne koriste CGI efekte (snimke krkodila su prave i odlično umontirane u scene sa živim glumcima) i da se oslone na sam neugodni ugođaj je bila hrabra i jako dobra ideja; anegdota sa snimanja je da je nakon drugog dana snimanja krokodil uhvatio raljama kameru i cijelu je izgrizao
- film u niti jednoj svojoj dionici ne postaje dosadan unatoč tome što u radnji pratimo samo 3 glumca na krošnjama grana, a krkodila vrlo rijetko viđamo

Lee će ućiniti sve za opstanak sebe i svojih bližnjih...

A ako je vjerovati priči da je film rađen prema istinitim događajima to dodaje na snazi samome filmu. Glumci su jako dobro odradili svoj dio posla (mlada Maeve Dermody dokazuje potencijal nove mlade glumačke nade).
Uglavnom ovo je odličan, napet film i jedan od najboljih filmova o napadu životinja na čovjeka. Ako volite filmove u kojima glavnu ulogu igra krokodil/aligator ovo je definitivno vaš prvi izbor, a ako se dvoumite između Mcleanovog filma i filma dvojca Nerlich / Traucki preporučam ovaj potonji, jer je mnogo zreliji i napetiji (istinu za volju "Black Water" je pojeo u svim jačim segmentima "Roguea")...

THE SCENA:
- pri kraju film ima dosta odličnih scena ali izdvajam ove dvije:

Lee i Grace oči u oči sa četverometarskim krokodilcem..

Lee trči kroz močvaru dok krokodilac lagano pliva prema njoj, jer zna da mu plijen neće pobijeći

p.s. - zaboravih napomenuti da su redatelji filma npravili od krokodila jednog pravog pravcatog negativca od kojeg zablenete od jeze kad su pojavi onako sa predatorsko mudrim očima i sa nevjerojatno samouvjerenom mirnoćom (i uvijek se pojavi kad treba i djeluje bez zajebancije)...a on samo brani svoj teritorij od uljeza (Grace i njezini)

00:08 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

utorak, 10.06.2008.

Rogue (2007)

Rogue (2007)

Produkcija: Dimension Films / Emu Creek Pictures / Roadshow Films / Village Roadshow Pictures
Redatelj i scenarist: Greg McLean

Glume:
Michael Vartan (Pete McKell)....................Radha Mitchell (Kate Ryan)
Stephen Curry (Simon).............................John Jarratt (Russell)
Heather Mitchell (Elizabeth)......................Mia Wasikowska (Sherry)
Sam Worthington (Neil)............................Robert Taylor (Everett Kennedy)

Film je izašao u kina 08. listopada, 2007 godine (Australija)
Trajanje: 93 minute
Buđet: 26,9 miliona AU$
Zarada: 2,140 000 AU$
Nagrade:
2007 godina - osvojio nagradu AFI 8najbolji specijalni efekti) i nominiran za nagradu Awgie u konkurenciji najoriginalnijeg filma
Site filma i foršpan: Rogue(2007)

SADRŽAJ:
"- Pisac putopisnih reportaža Pete McKell pridružuje se skupini turista u obilasku jedne od rijeka u divljini sjevera Australije. Vođa puta i ujedno turistički vodič Kate Ryan putem objašnjava način djelovanja cijelokupnog ekosustava flore i faune, a kad im se svima učini da su u daljini ugledali ono što bi moglo biti signalna raketa lijepa će Kate otići provjeriti i ponuditi pomoć ljudima ako su u nevolji.
No, putem bivaju napadnuti od nastrljivog i lukavog krokodila gigantskih razmjera. Kate i Pete sa ostalim turistima zaglave na malom otočiću, dok oko njih u rijeci kruži gladan krokodil. Noć se bliži, kao i dolazak plime, a ogromni gmaz uzima svoje prve žrtve... Hoće li tko od nasukanih ostati živ do prvih zraka zore ili će se krokodil uspijeti dočepati svih nesretnika?"

Odlazak u ljepote prirode i u jazbinu 8-metarskog krokodila...

RECENZIJA:
"- Greg McLean je iznenadio sve nas horor ljubce sa svojim remek djelom i prvjencem "Wolf Creek" (2005) da je većina (tu se i ja ubrajam) sa nestrpljenjem očekivala njegov novi uradak.
Kad se saznalo da mu je sljedeći film o gigantskom krokodilu koji terorizira turiste u nekoj pripizdini Australije, euforija je mogla početi. No, kako biva komplikacije uvijek dočekaju filmske projekte koji obećavaju.
Izgleda da je od samog početka film imao problema sa produkcijom, te sa svojom premijerom zbog filma sa sličnom tematikom (nesretni "Primeval" (2007)), pa je stalno odgađana i odgađana.
Kako se čini po gore predloženim problemima to je jako utjecalo na film (ovo je samo dio problema), jer mu je krajnji ishod njegova anemičnost.

Film odlično započinje, gdje u prvom planu do izražaja dolazi fotografija snimatelja Willa Gibsona. Polako se upoznajemo sa likovima - simpatični Michael Vartan kao Pete i slatka Radha Mitchell koju poznajemo iz filma "Silent Hill" "Wolf Creeka".
Ostali glumci odrađuju svoj posao korektno, ali sve iznad toga je ništa posebno. Problem nastaje kad se 8 metarski krokodil napokon pojavi. Od tada film kreće nekom drugačijom rutom i postaje razvodnjen, pati od nedostatka napetih prizora, likovi nisu razrađeni do kraja (iako je početak nagovještao dobru krakterizaciju), a sama pojava nemani ne oduzima dah (osim u THE SCENI....pogledaj dolje za opširnije objašnjenje), pa unatoč tome što je ekipa zadužena za specijalne efekte jako jako dobro obavila posao. Kako je film odmicao osjećao sam se prevarenim i nadasve razočaranim, jer nisam uživao gledajući film.

Plivajte nesretnici....nema vam tu Johnnya Weissmullera da vam pomogne

Izgleda da je najveća negativna točka ovog animal attack filma i još jednog filma o ubojitom krokodilu bio upravo scenarij, koji nije razrađen na valjan način (Greg što ti bi ??!?), jer obiluje nekim scenarističkim rupama koje nisam mogao podnijeti dok sam ga gledao.
Pri kraju filma (SPOILER!!! u nastavku) kad krokodilčina zgrabi svojim raljama Kate za nogu i odvuče je u mutnu vodu ja sam mislio ode ona nebu pod oblake, ali ne ona na kraju ostane živa sa minornim ozljedama (a kad ju je krokodil zgrabio okrenuo se u namjeri da otrgne nogu...baš kako to čine krokodili kad žele komad mesa pojesti).
Kad znamo da krokodil ima ugriz od 1500kg/cm2 (5000 psi) i da je kasnije dok je proganjao Petea kidao raljama stalagmite (ili nešto slično tome) u svojoj jazbini dolazimo do očite nebuloze u scenariju. Ali najveća scenaristička nebuloza je kraj filma i način na koji je Pete ubio krokodilčinu...scena graniči s glupošću.
Kada se sve zbroji ovo jeste jedan od rijetko dobrih krokodil / aligator filmova kao što su "Lake Placid" (1999) ili "Aligator" (1980), no ako težite nečemu boljem i dinamičnijem sa mnogo napetih scena onda vam je bolje gledati još jedan australski animal attack film "Black Water" (2007) , koji ima istu radnju no mnogo bolju izvedbu...ali o njemu ćemo u sljedećem postu koji se tiče filmske recenzije...
Dakle, da ponovimo....film nije sranje poput "Crocodile" (2000) ili "Krocodylus" (2000), ali nije i nova verzija Spilbergovih "Ralja" (1975) kako mu tepaju neki australski kritičari... Pogledati i zaboraviti.

Kraj filma...

THE SCENA:
- kad prijo kaže "I am sorry... I am sorry..." i taman misliš sve je okej svi su se izvukli, a krokodilčina (prvi put vidiš kolika je on zapravo mrcina od životinje) izleti iz rijeke, dohvati raljama tipa i onda ga uz dva tri krc-krc baci iza sebe i okrene se te ga lagano povuče pod vodu....efektno i odlično napravljeno.... sa besprijekorno napravljenim specijalnim efektima. Možda i jeste kratko trajalo, ali je definitivno najbolji dio filma...

Krokodilac grabi nesretnika....

17:20 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

nedjelja, 08.06.2008.

"Blackout" - Mislav Pasini

Izdavač: PROFIL INTERNATIONAL, Zagreb
Stranica: 362 (meki uvez, 2004)

SADRŽAJ:
"- Dijabolični detektiv Michael Sinner istražuje slučajeve jezivih ubojstava u malom američkom gradu, no kako istraga ne daje rezultate, a žrtava je sve više.
U pomoć dolaze savezni organi, vojska i obavještajne službe. Ipak, cijeli slučaj neshvatljivo tapka na mjestu. Je li u pitanju paklena urota policijskog podzemlja, biće programirano za tzv. savršen zločin, ili nešto treće, posve je neizvjesno do samoga kraja."

Na engleskom opis radnje ide ovako:
"- FBI agent Michael Sinner has the ability to see into the minds of serial killers and he gets more than he bargained for when he's sent to the US town of West Moon Valley to stop a murder spree.
Once there he enters in a deadly game of cat and mouse with a Serial Killer who not only inspires his gruesome actions on horror movies but who also winds up being more than human."

RECENZIJA:
"- Kad sam prvi put čuo da je neki naš autor napisao pravi horor roman (ali ne i prvi jer je tu jako produktivna Viktorija Faust, koja je se svojim vampirskim romanima odavno u horor žanru) bio sam ozaren mišlju da ću čitati nešto naše tj. djelo ruku napisano od našeg autora.
A još kad sam saznao ime to autora - Mislav Pasini, koji je bio jedan od najboljih autora (uz Marka Njegića) nesretno ugaslog filmskog časopisa "Holywood", vjerovao sam da će knjiga biti odlična. no, izgleda da sam se prevario i to naveliko u očekivanju.

Kao prvo Pasini kao autor je za mene jedan od naših najboljih filmskih znalaca i vrsan autor odličnih članaka, ali kao pisac e to je sasvim neka druga priča.
Iako je veliki znalac Mislav je kao autor našeg prvog tvrdog horor romana podbacio u svim segmentima koji roman čine čitljivim. Kako sam kroz njegove članke spoznao on je izrazito potkovan u slasher i serijal killer podžanru horora. To mu je izgleda i bila inspiracija za prvi roman. Evo kako izdavači i novine reklamiraju njegov roman:

Ovaj odličan triler inspiriran je kultnim filmom Johna Carpentera "Noć vještica", koji, u skladu sa svojim filmskom uzorom, obiluje napetim i opskurnim scenama koje čitatelja odvode do pakla i ondje ga ostavljaju sa svojim nevjerojatnim obratom kada se glavno lice susreće s fatalnim neprijateljem.

a evo kako se reklamira na stranim web stranicama koje prate horor žanr:

It's said that the book was largely inspired by Manhunter, Michael Myers, Leatherface, Hannibal Lecter and the Frankenstein monster

Kako vidimo ovdje je spomenuto mnogo književnih i filmskih klasika, te djela koji su mnogo podarili hororu u cijelini.
Ali, da li takve lovorike i hvalospjevi odgovaraju pravom stanju stvari....ne bih rekao.
Isto tako smatrati Mislava Pasinija hrvatskim Stephenom Kingom je pretjerano i podcjenivački prema tom velikom američkom horor piscu., jer naš autor nema niti zrnca finesa u pisanju kao što to ima King (ili Koontz, a pogotovo Barker).

Što ne valja u knjizi:
- roman je predug i mogao je biti kraći za sigurno 100 stranica (najviše zbog nepotrebnih opisivanja nevažnih radnji koje ne samo da guše tečnost događaja i napetost koji se dešavaju među likovima, nego se i likovi gube u svojoj zamišljenoj funkciji)
- dugo nisam vidio takav nemar u karakterizaciji likova (likovi su jednolični i nezanimljivi, kad neki od njih umre groznom smrću čitatelj ostaje hladan na tu spoznaju, negativac je potpuno nerazrađen lik, pa nemamo niti onog činbenika da je barem misteriozan kao recimo Michael Myers na kojeg se autor i svi drugi pozivaju, a kako se vidi i u samoj radnji romana)
- radnja u knjizi je konfuzna tako da nema fluidnosti, a čitatelj se gubi i počne ga hvatati dosada
- autoru se iskradaju neke jako uočljive greške (jedan od mafijaških bosova nikada za tjelohranitelja ne unajmljuje crnce, ubojstvo patologa dok je policajac u neposrednoj blizi i ubojica zna da će ga uhvatiti...), dok su greške u izjavama likova još veće i kojih ima mnogo pa ih je teško nabrojati
- stavljanje Michaela Myersa na naslovnicu je bila velika pogreška (ali izgleda da se jedino tako čitatelji mogu privući)
- gore scene kojih ima mnogo više služe kao recimo u filmu "Hostel" da budu što eksplicitinije i krvavije (čisto redanje što kvravijih i gadljivijih grafičkih slika nasilja), a ne da budu u službi radnje i da tako ne gube na svojoj efikasnosti da zgroze i isplaše gledatelje (tj. da natjeraju čitatelja da čita dalje i dalje da vidi što slijedi)
- nedovoljno razrađena radnja i sami detalji koji bi pospješili razumjevanju cijel knjige

Što valja u romanu:
- neki dijalozi među likovima su maesteralno napisani
- roman obiluje krvavim scenama u kojima se trgaju dijelovi tijela, komadi mesa i iznutrice, dok krvi ima kao skoro do koljena; uz sve to scene tih komadanja i kasapljenja su dobro napisane
- autor se ne libi ubiti niti pse niti djecu u službi radnje, ali ni neke od glavnih likova (najveći plus knjige definitivno)
- uloga novinarke Sally Thorn kao da je pisana za Jelenu Veljaču zubo

Završna misao:
- Što reći nego da je roman Mislava Pasinija teško teško razočarenje (a takve sam nade gajio prema njemu) u svim segmentima i možda najgori roman koji sam pročitao u zadnje vrijeme (definitivno najgori horor roman).
Roman jeste triler, ali daleko da je odličan, roman nema ništa zajedničkog (da se ispravim ne vidi se ta inspiracija....više tu ima slabog kopiranja navedenih filmova i autora) niti sa Mayersom, niti sa Frankensteinom, ali niti sa Thomasom Harrisom (na kojeg se izgleda autor najviše poziva).
Uglavom da ne duljim ovaj roman zaobiđite u dalekom luku ( bang ), ako ne želite biti ubijeni dosadom. Bolje vam se vratiti starim dobrim prokušanim autorima horora (King, Koontz, Barker, Lovecraft...) nego da se upustitie u čitanje ove loše kopije i lošeg mješanca između romana "Watchers" D. Koontza i kultnog filma "Halloween" J. Carpentera....