ponedjeljak, 28.01.2008.

REH i doba plodnog pisanja 1925 - 1936

Upravo te 1925 godine u vrijeme prohibicije, a netom par godina prije Velike Depresije magazin ''Wierd Tales'' slavio je dvogodišnjicu svog postojanja. No, što je za taj magazin i njenog osnivača J.C. Hennebergera (koji je bio veliki ljubitelj E. A. Poa i čudne fantazije) bilo još važnije jeste što objavljuju tri priče mladog pisca – Roberta E. Howarda:
''Strijelu i očnjaka'' i ''Hijenu'', a potom i ''U šumi Villefere''.
Za ''Strijelu i očnjaka'' dobio je svoju prvu profesionalnu plaću od 16$ (pola centa po riječi, a sama priča je izašla u srpnju te iste godine), dok je za vukodlak priču ''U šumi Villetere'', koja je izašla u kolovozu, dobio 8$.

REH u svojoj 22 godini života...

U travnju, 1926 godine izlazi iz duplo duži nastavak priče ''U šumi Villetere'' pod nazivom ''Vučja glava'' za koju je dobio 40$ (te bonus 10$ zbog toga što je nehotice urednik ''Čudnih Priča'' zametnuo rukopis, pa je molio Howarda da mu pošalje kopiju rukopisa, koju ovaj nije imao, ali ju je napisao po sjećanju… poslije je sve ispalo dobro, jer je urednik ipak pronašao rukopis, kojem je falila samo prva stranica, koju su nadomjestili iz ponovljenog rukopisa).
Potom mu izlazi i ''Izgubljena utrka'' u siječnju, 1927 godine. Ne prolazi brzo, a Howard postaje najstandardniji pisac (uz H. P .Lovecrafta) koji piše za ''Čudnovate Priče'', a zarada mu se je kroz godine kretala:
1927 god. – 37,50$............................1928 god. – 186$
1929 god. – 772,50$..........................1930 god. – 1303,50$
1931 god. – 1500$.............................1932 god. – 1067,50$
1933 god. – 962$...............................1934 god. – 1853$
1935 god. – 2000$ (točnije je zarada bili nešto malo iznad zbog nepotpunih podataka)

Kako vidimo zarada je na početku bila mizerna, ali se kasnije vrtoglavo penjala (nemojmo zaboraviti da su to kasne 20-te i rane 30-te godine prošlog stoljeća), sa jedinom iznimkom znatnog pada u 1933 godini, ali zbog toga krivicu ne snosi Howard niti njegovo smanjeni intenzitet pisanja nego saobraćajna nesreća, koju je jedna preživio.
Taj skoro kobni događaj za Roberta se dogodio 29. prosinca, 1933 godine, kada su se nakon lokalne utakmice američkog nogometa vraćali po kišnoj i maglovitoj noći iz Brownwoodu, on i njegova tri prijatelja – L. W. Tayson, Dave Lee i Bill Calhoun.
Pošto je vidljivost bila slaba nisu na vrijeme uspjeli vidjeti željezni nosač za zastavu, koji se nalazio na gradskom trgu, pa su se zabili u njega. Tvorac Conana je zadobio duboku posjekotinu po vratu, a zbog naglog udarca o volan zadobio je natučena rebra.
Uz sve to zbog sudara mu je srce bilo u jako lošem stanju zbog čega je morao uzimati digitalis (srčani glikozid, lijek koji sprječava kongestivnog zatajenja srca poboljšava njegovu funkciju).
Od te nesretne 1933 godine Howardu je privatni život bio sve lošiji, a brdo neprilika koje su ga zahvatile otjerale su ga u smrt. Počele su ga hvatati paranoične misli, crne slutnje, mučile su ga intenzivne noćne more, a zahvatila ga je melankolija i depresija.

Novalyne Price Ellis učiteljica koja je odbila Howardova udvaranja

No, najgore su ga pogodile tri stvari:
- majka mu je bila sve lošijeg zdravlja (uznapredovala tuberkuloza, a ne rak kako neki govore), a iako se podvrgnula teškoj i kompliciranoj operaciji u Templu (Teksas) nije se uspije oporaviti, a niti stalno prebacivanje u razne sanatorije nije pomagalo.

- plaćanje raznih časopisa za koje je pisao mnogo priča je kasnilo, što mu je otežavalo situaciju da se pobrine za svoju brojnu majku i da tako rastereti oca u financiranju njenog liječenja (mislim da ga je to najviše izluđivalo…da ne može pomoći svojoj majci u brobi protiv bolesti).

- njegove simpatije prema školskoj učiteljici Novalyne Price Ellis (koju je upoznao 1933 godine, dok joj je pomagao da postane spisateljica) su bile više nego prijateljske, ali ona nije tako razmišljala…iako su ostali jako dobri prijatelji.


A evo i njegovih osobnih misli koje su iskazivale kako se on osjećao:
''- Što sam stariji sve više osjećam bezosjećajnost i neprijateljsko ponašanje svijeta na slobodi.''
''- Progonjen sam mišlju da su moji najbolji dani, psihički i fizički, iza mene.'' (dio pisma koje je poslao svom prijatelju Hraoldu Preeceu, a tad je imao samo 24 godine)
''- Želio sam da sam se rodio ranije – nekih 30-tak godina ranije…Mislim da je život u ovom dobu teško vrijedan truda da ga se živi.''

Nakon zadnje serija priča (točnije tri) pod nazivom ''Pike Bearfield'' koje su izdane u proljeće 1936 godine, pokušao je samoubojstvo, no majka mu se na vrijeme malo oporavlja i sprječava ga u namjeri.
U svibnju te iste godine (kad mu majci opet postaje jako loše) šalje pismo Augustu Derlethu:
''- Smrt starosti je neizbježna, ali ipak često osjećam da je veća tragedija nego smrt mladosti. Kad čovjek umre mlad on propušta puno patnje, ali starac ima jedino život kao posjed i nekako mi se čini to kao kidanje žalosnih ostataka sa slabih prstiju više tragično nego pljačkanje života u svojoj punoj snazi. Ne želim živjeti da bih bio star. Želim umrijeti kad dođe moje vrijeme, brzo i iznenada, u punoj snazi i zdravlju.''


Vincent D'Onofrio kao Robert E. 'Bob' Howard i Renée Zellweger kao Novalyne Price u nagrađivanom "The Whole Wide World" (1996), a sve prema Priceinim memoarima ''One Who Walked Alone" i "Day of the Stranger: Further Memories of Robert E. Howard"

Što mu je majci sve više bivalo gore, on je sve više razmišljao o samoubojstvu, pa je tako sve brižljivo pripremio – sve svoje rukopise i radove je predao svom agentu Otisu Klineu i dao striktna upustva što da radi sa njima, ako on umre. Potom je posudio .380 Colt automatik od prijatelja, jer mu je otac zaplijenio i sakrio svo oružje.
Tijekom 08. lipnja, 1936 godine gospođa Howard je upala u svoju zadnju komu, a 10. lipnja dok je Robert bio u posjetu majci pitao je očeva starog prijatelja Dr. D. W. Dilla i majčinog liječnika da li je ikad iko preživio ako je bio upucan u mozak – na što mu je ovaj niječno odvrtio glavom, on se okrenuo i otišao.
Kad je došao sljedeće jutro u još jednu posjetu majci upitao je medicinsku sestru koja ju je njegovala da li misli da će mu se majka ikad više probuditi iz kome – opet je dobio negativan odgovor. Potom se polako digao i otišao.
Došao je kući i na svojoj pisaćoj mašini napisao svoje posljednje riječi (uzete iz pjesme Viole Garvina ''The House of Cesar''):

''All fled, all done
Solift me on the pyre.
The feast is over
And the lamps expire,''

Potom je sjeo u svoj 1935 Chevrolet sedan i pucao si u glavu. Zahvaljujući čudu, ali i svojoj jakoj tjelesnoj konstituciji živio je još osam sati prije nego je preminuo (oko 16 sati poslijepodne; tad je imao samo 30 godina, 4 mjeseca i 19 dana). Majka mu umire dan poslije (12. lipnja).
Tako je završila kratka ali vrlo plodna karijera jednog od najvećih pisaca fantasya – Roberta Ervina Hovarda, oca Conana Cimmerianca.

REH radna soba...mjesto natanka Conana i ostalih njegovih životnih likova

NASTAVLJA SE... (REH i njegovi likovi)