U središtu kružnice radijusa 15km
nedjelja, 08.10.2023.
Najgore
|
od svega, što se nekome osobno može dogoditi, mislim baš vezano na njega i njegovu osobu/tijelo u kojem je, je postati ovisan o tudjoj pomoći. Kad ne možeš sam na WC, kad ti drugi briše guzicu, drugi te pere, drugi ti kuha, sprema, bolje je da te nema. Ja bi danas iz ovih stopa potpisala da me direktno uspavaju onog momenta kad to postane stanje iz kojeg nema izlaska. Jučer je bio dobar dan. Danas je opet jedan od onih loših. Netko od personala nije došao na posao i lijepo su mi rekli da mi zbog manjka personala nema tko oprati kosu. A i to pranje, mislim, dok ne mogu nekako dovući glavu ispod škafa da su sama operem, izgleda zakurac. Nije to pranje nego šmiranje nekakvog vrićeg gela po kosi, nakon čega imaš osjećaj da na glavi imaš slamu. Ali evo ni to nema danas tko napraviti. Osjećam se ko zadnji šporkacon. Zadnja dva dana na odjelu su same sestre. Podsjećaju me na moju svekrvu, koja je radila u staračkom domu. I ona je na van slatka ko cukar i pacijenti su njome bili oduševljeni. Ja sam čudan tip. Meni bi draži bio neki nadrkanac koji bi mi rekao da odjebem i da je danas nadrkan jer radi za dvoje. A meni dodje ova šta dijeli hranu i tablete, pita šta mi se desilo (baš mi se priča o tome) pa kaže: Ah, Sie, arme Maus! Iliti: ajoj, jadni mišić! Ili je glupa ko koć ili je ćorava ali mene nazvati mišićem dojazuje da nije dugo bila u zoološkom i vidjela prikladnije beštije. Cimerica mi ide na kurac. Sva ta pozitiva i smijanje na silu, svi ti bezvezni trla baba lan razgovori o dnevnim temama. Blebeću o njenoj djukeli Bernardu svaki put kad udju u sobi. Jebale ih djukele, posebno Bernard. Sve te priče što radiš i koga imaš kad nisi tu gdje jesi. Ali sad sam tu i netko mi drugi briše dupe kad se poserem, koliko je ljudskog života i dostojanstva u tome? Nula. Čeka me operacija i rehabilitacija. Mene, koja bi danas kuhala večeru za tri dana da ovoga nije bilo. Koja bi plivala 2 kilometra, jer sam uz Ištvana povećala s 1500 na 2000 metara. Koja bi za dva tjedna posjetila sestru u novom stanu i nećakinji donesla majicu od Bayern München, pa na utakmicu. Već sad se bojim koliko će ovo trajati i šta ako ne budem više nikad ona stara. Pa ajde, da sam skakala padobranom i ovo mi se desilo, nego ko zadnja pička padnem usred stana. Mrzim one glupe motivirajuće filmove u kojima se netko slomi pa onda jelte, dugotrajno i uporno na kraju našto bude od njega. Bez obzira jel pobijedio raka (ako je, dok se ne vrati nova tura), neku rijetku bolest, prohodao bez nogu ili pobjedjuje gluh na Supertalentu. Pa svi pljeskaju, bravo, majstore, evo što ti je volja za životom, eto šta ti je snaga pozitive. Pozitiva i ja koja cijeli dan sama sebi govori: glupačo, kako ti se ovo moglo dogoditi i vrtim sve crne scenarije koji su mogući u nastavku? Šta ja sada sama sebi ni drugima mogu dokazati kad se osjećam ko nagluplje biće na planeti? Možda je jednostavno najbolje da ništa ni ne pokušavam dokazivati, nego jednostavno odustati? Što bi rekla Ipsi nedavno u jednom postu: raspasti se. Problem je doduše volumen raspadotine koju bi ovi s manjkom personala morali kracati sa zidova. Iako, malo me sad zabavlja pomisao da.se rasprsnem. I sam oberarzt bi morao zasukati rukave pa ribati, no koliko me ima, svejedno bi ostala fleka. Čitam kako ovdje u klinici pacijenti mogu naručiti svećenika, ima ih dvojica - katolički i protestant, da ih prati u teškim vremenima. Kažem ja tako mužu da ću ih naručiti obojicu pa im reći da pozdrave šefa i pošalju ga u krasni kurac u moje ime. Ne mogu više, stvarno ne mogu. Dobro mi ide samo kad se ničemu ne veselim. A kakvog smisla ima takav život? Za onih par lijepih tjedana u ovoj godini, za onih par nezaboravnih dana na Grand Canyonu i po Islandu, ja ću dobiti mjesece i mjesece mučenja s neizvjesnim ishodom. Uz vječito Pišonjino pitanje: kako neki mogu gore a ja i Žuga ni na more? Ma nek sve ide u krasni kurac. Posebno blogi koji nikako da makne onu imbecilnu anketu u kojoj spominje tamo neku fleksericu, koja danas ne jede da ne bi srala u posude jer tada hoće ili neće mora prihvatiti pomoć i nedaj blože moliti druge za nju, iako bi u tom trenutku najradje skočila kroz prozor. Nažalost, prenisko je. Aj blogi, nemoj da te moram pet puta moliti, makni to. Flekse više nema, ne one na kakvu ste naučeni. Zajebi to. P.S. hvala Blogi, počela sam pisati puno prije pa nisam vidjela da je maknuto. Thnx. |
- 17:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
Svibanj 2024 (8) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |