Dvorci, crkve i stari gradovi
13.10.2022., četvrtak
Našice
|
ŽUPA U NAŠICAMA G. 1730. Po nalogu zagrebačkoga biskupa Jurja Branjuga došao je iz Zagreba 13. lipnja 1730. u Našice zagrebački kanonik i opat Juraj Dumbović, da obavi kanonsku vizitaciju tamošnje rimo-katoličke župe. Dumbović izvješćuje biskupu, da se župna crkva sv. Antuna Padovanskoga nalazi tik franjevačkoga samostana. Crkva je zidana, a obnovio ju je o. Marko Bulaić, koji je tada bio provincijal franjevačke pokrajine Bosne srebrne. Zagrebački je biskup Martin Brajkovič 14. rujna 1707. posvetio župnu crkvu na čast sv. Antuna Padovanskoga. Podjedno je biskup odredio, da se posvetilo ove crkve ima svake godine slaviti na prvu nedjelju iza uzvišenja sv. Križa. Toga dana dobiva oprost od stotinu dana svaki vjernik, koji dođe u crkvu i dostojno prisustvuje svetoj misi. Uz crkvu je dosta visok zidani toranj, u kojemu se nalazi 5 blagoslovljenih zvonova. Cijela crkva ima drveni strop, koji je nad svetištem lijepo obojadisan. Pod je u crkvi popločen ciglom. Iz samostanskoga hodnika ulazi se u propo-vijedaonicu, koja je drvena. Propovijedaonicu je izradio stolar, koji ju je lijepo ukrasio. Zidani se kor nalazi iznad velikih vrata, a ima i svoje orgulje. Uz glavna vrata ima crkva još dvoja pokrajna vrata. U župnoj se crkvi nalazi 6 oltara. Nad glavnim je oltarom slika sv. Antuna Padovanskoga, okružena stupovima i kipovima. Tu je u gornjem dijelu kip, koji prikazuje uskrsloga Isusa; oko njega su 2 anđela. U donjemu se pak dijelu nalaze s desne strane kipovi sv. Blaža i sv. Bonaventure, a s lijeve strane kipovi sv. Lovre i sv. Ivana Kapistranskoga. Svi su ovi kipovi djelomice bojadisani, a djelomice pozlaćeni. Na glavnom je oltaru drven i pozlaćen tabernakul (svetohranište), koji se može dobro zatvarati. U tabernakulu se čuva ciborij sa svetim hostijama, koje se obnavljaju svakih 8 dana. Nadalje se u tabernakulu nalazi pozlaćena monstranca (pokaznica), koja je načinjena od srebra. Na oltaru je dovoljan broj svijećnjaka, -koji su svi drveni, osim 6 bakrenih. S desne strane (t.j. sa strane, gdje se čita evanđelje), nalazi se oltar sv. Josipa, na kojemu je i slika sv. Josipa, a oko nje stupovi i kipovi. Jednako je stupovima i kipovima ukrašena slika sv. Ivana Krstitelja, koja se nalazi na istoimenom oltaru. Taj se oltar nalazi u crkvi s lijeve strane (t.j. sa strane, gdje se čita poslanica). Četvrti je oltar na desnoj strani u kapelici, koja se izbočila izvan tijela crkvenoga. Tu je slika, koja prikazuje Uzašašće bi. djevice Marije, a nije ukrašena stupovima i kipovima. Bez toga je ukrasa i slika sv. Franje Serafinskoga. Ta je slika na petom oltaru, koji se nalazi na lijevoj stijeni crkve. Šesti se oltar presv. razapetoga Isusa nalazi pod svodom, koji vodi u sakristiju. Sada se izrađuje i sedmi oltar, koji će biti posvećen bl. djevici Mariji. Taj će se oltar staviti u novu kapelicu, koja je nedavno podignuta na desnoj strani crkve. Svi oltari imaju svoje svijećnjake, križeve, antipendija i druge potrepštine u dovoljnom broju. Sakristija sa svojim ormarima nalazi se na lijevoj strani crkve. Uz to postoji u crkvi još malen kor iza velikog oltara; taj kor ima drvene klupe. Na desnom crkvenom zidu, i to nad sjedalom, gdje običaje sjedjeti svećenik, koji služi svečanu misu, vidi se kamen, koji je uzidan u samu stijenu. U taj kamen urezana su slova, koja kazuju, da je ovu crkvu 14. rujna 1707. posvetio biskup Martin Brajković. Blizu velikih vrata postavljena je drvena krstionica na kameni stup. Sveto se ulje čuva u srebrnoj i pozlaćenoj posudi. Crkva ima 2 drvene ispovijedaonice. Oko crkve ne postoji groblje. U crkvi se pokapaju samo Franjevci, članovi našičkoga samostana, a nitko drugi. Župna crkva ima 10 srebrnih kaleža s patenama njihovim. Nadalje ima crkva dovoljan broj kazula (misnica), dalmatika (za asistenciju), pluvijala (plašteva, koji se upotrebljavaju kod večernice) i svih drugih potrepština za službu božju. Župna crkva posjeduje oko 12 jutara oranice, zatim livade, koje može 40 kosaca pokositi u jednom danu, vrtove i voćnjak oko franjevačkoga samostana, te vinograd, koji može 20 kopača okopati u jednom danu. U Našicama postoji još jedna prastara zidana crkva iznad samostana. Ova crkva nema tornja, a oko crkve nalazi se dosta prostrano i ograđeno groblje, u kojemu se pokapaju župljani. U toj crkvi postoje 3 zidane menze (stolovi) za oltare. Sve su menze posve prazne; samo nad glavnim oltarom vidi se slika presvetoga Trojstva.     Oznake: vjera, Slavonija, slavonija na dlanu, izlet, Putovanja, Hrvatska |
13.02.2021., subota
Aljmaš
|
Aljmaš Tamo negdje gdje se vinodorodne padine Čvorkova brda steru prema prostranim obalama Dunava,nalazi se Aljmaš,koji krije dugu povijest.O tome nam govore dva zdanja,kurija i crkva. Kao possesio Hagamas Aljmaš se spominje već 1237 godine,a postojala je tu i romanička ili gotička kapela sv.Marije (Samaria) već 1272 godine.Već godine 1469 Aljmaš ima značajno trgovište ,a pisano ga znamo kao oppidium Hagmas.Oko 1450 godine prema podacima Boesendorfera pripada Talovcima,a zatim je ovdje vlasnik Ivan Županjac,od godine 1469 poznata obitelj Korođ(Kružići) od 1472 Nikola Ćupor Moslavački,a od 1480 budimski kaptol.Nakon vladavine Turaka s kraja 17 stoljeća posjeduju ga osječki isusovci,a poslije njih dolazi ta stara obitelj Adamović,koje srećemo i dalje od ovog kraja. Oni podižu početkom 19 stoljeća prostrani klasicistički dvor u kojem se neko vrijeme nalazila škola.Lijepa je građevina građena u obliku slova U s dugim glavnim portikom i trokutnim zabatom,kojeg drže 4 stupa. Doček je impozantan u holu. Iz godine 1910,pred sam kraj austrijske priče,gdje se već nazire početak nove politike koju će donijeti rat,predstavljam Vam jednu malu crticu.Iz županije srijemske,a sa skuptšine koja je održana 4 srpnja 1910 godine U tom povodu priopćuje, da je odstupivši veliki župan Imbro pl. Hideghethy upravio na svoga nasljednika ovaj dopis: Presvijetlomu gospodinu Ivanu pl. Adamovichu-Čepinskom velikomu županu županije srijemske i grada Zemuna. Molim Presvijetlost Vašu, da izvolite tumačiti moju najtopliju zahvalnost, što me je veleslavna skupština županije srijemske za vrijeme moga službovanja vazda potpomagala i podu-pirala u izvršivanju mojih službenih dužnosti. Bogdanovci, 30./V1. 1910. Imbro pl. Hideghethy. Dopis se uzima do znanja, a skupštinari ga popraćuju sa: Živio Hideghethy ! Zatim priopćuje, da je Njegovo Veličanstvo previšnjim riješenjem od 9. travnja o. g. imenovalo velikim županom žup.srijemske i grada Zemuna c. i kr. komornika i vlastelina presvijetlog gospodina Ivana pl. Adamovicha-Čepinskog, te moli, da bi se po starodrevnom običaju novi veliki župan izaslanstvom dopratio u dvoranu, da pred licem skupštinara i sakupljenih ugled-nika srijemskih položi svoju službenu prisegu i primi znakove županske časti. Za članove ovog izaslanstva predlaže pod vod stvom presvijetlog gospodina Imbre pl. Hideghethya i uz zastav-nika Viktora pl. Vukovića gg. skupštinare: Danila Pantelića, Matiju Gutala, Nikolu Petrovića, Stevana Popovića-Vasina i Zadora pl. Kelecsenyia. Skupština jednoglasno uzima ovo na znanje. Ovo odaslanstvo uputi se u odaje velikog župana, te ga za kratko vrijeme doprati u dvoranu. Skupštinari pozdravljaju novoga velikoga župana frenetičnim žŽivio! Presvijetli gospodin Ivan pl. Adamovich-Čepinski, zauzevši predsjedničku stolicu, predaje previšnji dekret o svojemu imeno-vanju skupštinskom bilježniku Dušanu Nikolajeviću na proglašenje, a nakon proglašenja istoga poziva g. podžupan Svetozar Grubić predsjedatelja novog velikog župana da u smislu 5b.zakona o uređenju županija položi zakonom propisanu prisegu. Veliki župan usljed ovog poziva polaže ovu prisegu : žJa Ivan pl. Adamovich-Čepinski, c. i kr. komornik, zakli-njem se Bogu živomu, blaženoj Djevici Mar ii i svima svecima božjim, te zadajem vjeru svoju i obećajem, da ću Njegovomu cesarskomu i kraljevsko-apostolskomu Veličanstvu premilostivomu gospodaru Franji Josipu 1., caru austrijanskomu, kralju češkomu itd., apostolskomu kralju ugarskomu, hrvatskomu, slavonskomu i dalmatinskomu i previšnjem vladajućem domu Njegovomu, svagda biti vjeran, poslušan odan ; da ću nastojati slavu, čast i moć Njegovog Veličanstva, Njegovih nasljednika i potomaka, svagda uzdržati i unaprediti, Njegovu štetu pako polag mojih sila otkloniti; zaklinjem se, da ću obdržavati, kako zajedničke državne zakone zemalja krune Ugarske, tako i zakone kralje-vine Hrvatske i Slavonije, da ću u svima poslovima, spadajućim u moj uredovni djelokrug i bez najmanje razlike osobe bila bogata ili sirota otklonivši molbu, nagradu, uslužnost, strah, mržnju, ljubav i laskanje, kako po Bogu i po svetoj Njegovoj istini osvjedočen budem, zakonom primjereno pravo i pravednost vršiti. Tako mi Bog pomogao, blažena Djevica Marija i svi sveci Božji.˝ Skupština pozdravlja zaprisegnutog velikog župana ushićenim klicanjem Živio veliki župan ! a kada se radosni poklici stišaše, oslovi gospodina velikog župana u ime skupštinara županijskih visoko-prečasni gospodin Anatolije Janković, arhimandrita krušedolski.  Oznake: slavonija na dlanu |
