Dragi novostečeni cyber prijatelji, družimo se već punih sedam mjeseci. U to ste vrijeme svratili na ovaj blog oko 35 000 puta i ostavili preko 1700 komentara na 80 postova, koji su bili presjek mojih trenutnih i intimnih promišljanja prvenstveno svakodnevice, problema i vizija Siska u koji sam se u političkom smislu vratio nakon 15 godina progonstva. Iako sam, već u drugom mandatu i saborski zastupnik Siščana, ali i mnogo šire, građana Zagreba, Velike Gorice, Moslavine, Posavine, Pokuplja i Banovine, a dakako i svih građana Hrvatske, ovaj sam blog svjesno tematizirao kao blog kandidata za gradonačelnika i gradonačelnika grada Siska, dok sam samo rijetko pisao o drugim temama, koje me kao političara, a i usudim se reći i intelektualno znatiželjnog čovjeka također zaokupljaju.Čini mi se da bi bilo dobro s današnjim danom podvući crtu pod to jedno zaokruženo razdoblje jer se, eto stjecajem sramotnih okolnosti, to razdoblje završava i kalendarskom godinom i prekinutim mandatom gradonačelnika.
Ova vrsta komunikacije koju smo zajedno ostvarili, bila mi je silno korisna i nadasve zanimljiva, a vas sam preko vaših nadimaka prihvatio kao moje dobre znance. Hvala vam na svim riječima podrške koju ste mi davali, ohrabrenjima, ali i lucidnim kritikama i promišljanjima kojima ste obogaćivali i mene i sve one koji su čitali ovaj blog. Sa 600-900 posjeta u proteklim danima postali smo jedna velika tribina i istinski građanski forum. Danas završavam Vidoteku i razmišljam o tome da sve ovo što smo zajedno radili objavim i kao knjigu, kao svjedočanstvo o zanimljivom i burnom vremenu grada Siska i nastojanjima da se probude vizije za jedan perspektivniji i sretniji grad.
Da ne bude zabune, ja ostajem tu, borit ću se za naše vizije na način i sredstvima koji su mi dostupni. To mi je i posao i dužnost i misija. Predsjednik sam najjače političke stranke u Sisku, saborski zastupnik, a prije svega istinski Siščanin koji dobrobit svoga grada i svojih sugrađana drži dijelom svoje najdublje intelektualne, moralne i emocionalne stature. Eto, ljudi: Sve vas volim i istinski vam želim svako dobro u novoj 2006. godini. Ostvarujte svoje snove, živite u miru i tolerirajte se, ako se već ne možete voliti!

Možda će netko reći da sam lud, ako nakon današnjeg dana u Sisku, kažem rezolutno: Optimist sam, stvari se ipak kreću u dobrom pravcu. Evo i zašto tako mislim: Zato što je gnojno bubrenje čira dobar znak da će čir konačno i puknuti, da će biti malo bolno i gnojno, ali bez tog pucanja nema zdravlja. A ovo danas je bilo kao da je u prostore gradske uprave nabujala gnojna lavina. Upadajući u prostorije Grada, obrijanih glava, nasilni, agresivni, pomalo prljavi i neuredni, više su ličili na rulju, no na svog vjerojatnog uzora Benita, kad je umarširao u Rim, tražeći vlast, po načelu pravde i prava koje su si sami skrojili. Optimista sam jer gnoj kad-tad mora iscuriti, a i Benito je završio naglavačke na jednom talijanskom trgu. Nasilje naprosto ima svoj vijek trajanja, a zakonito proizvodi ili drugo nasilje ili pak prijezir prema nasilju. Tako da će ova epizoda političkog divljaštva, primitivizma i bahatosti, biti tek tren u našim sjećanjima na ružno doba našeg demokratskog odrastanja. Danas smo nazočili labuđem pijevu, predsmrtnoj eskalaciji jedne političke prakse koja nas je pritiskala posljednje desetljeće i pol. Ljudi mizerne naobrazbe, sumnjiva morala, okupljeni u svojim mafijaškim obiteljima, sami će sebi presuditi na svoj način. Siščanima, pa i onima koji su godinama zatvarali oči pred prostačkom obmanom koju su stvarali, danas su stvari jasnije! I to je razlog za optimizam. I kao što rekoh za sutrašnju «Slobodnu Dalmaciju»:- U tzv. herojsko doba HDZ-a stvarala se priča o HDZ-u kao promotoru i zagovorniku hrvatskih nacionalnih interesa. To je, na žalost, bio tek puki paravan za neviđenu pljačku u procesu privatizacije tijekom devedesetih. Što su plavlja bila prsa od busanja u svoje hrvatstvo, to su bili deblji džepovi od opljačkane Hrvatske i osiromašenih radnika. Kada je ta pljačka dobrim dijelom završena, trebalo je nastaviti kontrolu financijskih tokova. U gradu Sisku doslovno se dogodila socijalna, demografska i politička kataklizma. Gradom je tijekom rata - jer rat je bio sjajan medij za takve ljude - formirana iznimno primitivna grupacija ljudi koji nisu imali čak ni formalno obrazovanje u kojoj su i kriminalni tipovi došli do izražaja, u koji su se našli u poziciji da zajednički podjele nekada veliki i bogati sisački gospodarski kolač.” Dakle , uz podršku jednako primitivne I poluobrazovane HSP bratije I dva prebjegla moralna sirotana, građanskom Sisku se ovo društvo ne može više prikrivati niti iza bilo koje fraze ili rodoljubne retorike. Ogoljen je sitni mali interes I prizemna lupeška motivacija.
No, najveći sam optimist, zbog vas mladih intelektualaca, fantastičnih, urbanih, obrazovanih,I kulturnih mladih ljudi, koji ste danas prosvjedovali, a koji pokazujete da se u Sisku uzgaja jedna potpuno drugačija sorta ljudi, jedna rasa, koja s krezubim, obrijanim razbijačima, koji su vam stajali nasuprot, nema baš nikakve veze. Vaša je snaga već sada nemjerljivo veća od njihove.

Ako spadate među one, ne tako malobrojne, kojima se gade i politika i političari, koji ih ne vole i sve trpaju u istu košaru, kao vlastoljubive, srebroljubive, častohlepne i pohlepne, onda vam preporučam da odustanete od čitanja ovog posta. Naime, ma kako da se mogu složiti s ovim stereotipima gledajući tolike godine brojne moje kolege, ipak stereotipi i predrasude daju plošnu sliku i ne omogućavaju nam da o ljudima razmišljamo pojedinačno, gledajući ih kao osobe, kako žive, za što se zalažu, što govore i kako se ponašaju. Ako unaprijed isključimo sve te razlike i prihvatimo stereotip, onda smo i sami u nevolji. Jer moramo ih birati, pa čak i onda kada aristokratski zaključimo, kako nećemo na izbore. I onda nažalost biramo i to vjerojatno najlošije. Stoga, dozvolite da bez ulaženja u postotke, kažem poneku riječ o onima koji se u ove stereotipe ne uklapaju. Kad ih opišem, reći ćete da oni i nisu političari, a argument će biti da oni ne odgovaraju stereotipu. Ipak riječ je oljudima koje nose ideje, političke ideje i zauzetost za opće dobro, onako kako oni shvaćaju to opće dobro, i zato takvih čestitih ljudi ima i na ljevici i na desnici i u centru. Kako govorim o političarima, a ne zalutalima ili amaterima, jer i ovaj posao poznaje profesionalne norme i uzuse, onda ne zaboravljam da sve političare povezuje jedan pojam, a to je MOĆ. Svi političari (a i većina ljudi) ima volju za moć, teže povećanju moći i utjecaja i tu ne poznaju granice. To je , ono što ih(nas) sve povezuje, a ono što političare razlikuje je način disponiranja, raspolaganja tom moći. Jedni to čine krajnje obzirno, oprezno, osjetljivo i krajnje skrupulozno, dok su drugi u pokazivanju i prakticiranju dosegnute moći krajnje beskrupulozni, bahati, grubi i bezobzirni. To je dakle razlika u načinu na koji se moć koristi. Još su veće razlike među političarima u pogledu svrhe korištenja moći. Jedni će ju bezostatno, zaogrnuti u jeftinu frazu općeg dobra, koristiti za osobni probitak, neku svoju osobnu ambiciju, taštinu, stjecanje privilegija ili novca i slično ili pak za stjecanje nekog probitka za svoju društvenu grupu (što se čak smatra legitimnim), partiju, neformalnu strukturu, lokalni ili neki drugi parcijalni interes. Nasuprot njima, stoje oni koji svoj interes čvrsto povezuju s općim interesom, onako kako ga oni vide. Riječ je o ljudima koji nose vizije, ideje, hrabrost da pokreću velike projekte, koji ne kalkuliraju sa trenutni političkim probitkom, koji su spremni na žrtvu, koji su uporni i svoje političko djelovanje promatraju kao dioništvo u projektima koji zajednice čine boljim i pravednijim. Ti ljudi ponekad izgore u svojim borbama, ponekad ih smatraju čudnima, ponekad ih pregazi udružena mediokritetska konjica onih prvih, jer su oni trajna smetnja samim svojim postojanjem, svima onima koje ne nose njihovi motivi. Ti su ljudi, stoga često predmet orkestriranih napada, njima se podmeće, njih se želi kompromitirati, njih se želi učiniti sličnim lupežima koji ih napadaju, jer samo oni oboreni ili bar napadnuti čine političkim egomanima i profiterima prihvatljivu političku egzistenciju.
Stoga, dragi blogeri, kao što niti druge stvari u životu nije dobro uzimati s predrasudama ili zdravo za gotovo, niti političari nisu amorfna masa niti ljudi bez sasvim osobitih razlika. Bilo bi dobro u ovom našem demokratskom odrastanju učiniti napor za uspostavljanje razlika i među političarima. I molim vas, mislite o meni što god hoćete, pa i najgore, ali ne samo zato što sam političar, nego zato što sam ovakav političar.

Drage blogerice i blogeri, želim vam svima, ma gdje u svijetu bili, ma kojim se poslom bavili, ma koliko godina imali, ma koju ideologiju prihvaćali i ma kakvi bili, iskreno čestitati Božić kao blagdan mira, suosjećanja i obzirnosti! Želim da svatko od vas pronađe mir i suglasje s najdubljim vrijednostima i načelima po kojima živi i budite sretni!

Ovih dana čitam u komentarima na ovaj blog, dosta polemičnih tekstova o tome kako smo kao nova gradska vlast iskoristili prvih pola godine mandata. Očekivano, jedni kažu da se pomaci vide, jedni da su oni nevidljivi, a treći da se nije napravilo ništa. Ta ocjena ovisi ponajprije o stupnju obaviještenosti, ali i o predrasudama te oni koji ne vjeruju da bilo koja vlast može učiniti bilo šta, niti vide, ali niti žele vidjeti, bilo kakav pomak ili pak u svojoj optici vlasti pridaju božanske mogućnosti i sposobnosti da učine ono što žele preko noći. Na primjeru jednog projekta, u kojemu je toliko simboličnih elemenata, da se mogu smatrati paradigmom naših mogućnosti i stremljenja pokušat ću vam objasniti kako stvari stoje.
Dakle redosljed rješavanja problema i ostvarenja projekata na primjeru:
1. Prvi korak da biste projekat započeli jest prepoznavanje problema i potrebe. U naselju Caprag stajala je već desetljeće opasna passarela (pružni prijelaz), koju su korozija, nebriga i nezainteresiranost doveli u stanje neuporabljivosti. Riječ je o objektu koji je potreban naselju i bez kojega stotine ljudi, djece, staraca, invalida, dnevno moraju puzati ispod vagona da bi došli do postaje u Capragu. Ta je passarela značajan problem, kojega su sustavno potpuno ignorirali bivši gradski vlastodršci, kao u ostalom i mnoge druge za život naših građana važne probleme. Nikada se o tome nije raspravljalo, na gradskim tijelima, ali jest o tome kako privatniku godišnje namaknutu četvrt milijuna kuna za najam prostora za npr. Knjižnicu u Capragu. Mi smo, slušajući naše sugrađane problem prepoznali i uvrstili ga u priotitetne projekte grada. Time smo učinili prvi, veoma važan korak.
2. Kad smo problem uočili, krenuli smo u utvrđivanje stanja. Pozvali ugledne stručnjake za mosne konstrukcije koji su nam izradili minielaborat o stanju objekta i mogućnosti njegove sanacije. (Napravili su to besplatno, bez kune na poziv i zamolbu svog kolege i prijatelja mr. Maline). Saznali smo da se objekt naprosto više ne može spasiti i da mora biti srušen. Rupe od hrđe, pa i gelera su mostić učinili nepopravljivim. Opet simbolika na sve što je u gradu uništeno nebrigom i neodgovornošću bivših vlasti, a ponajprije uništenost sisačkog gospodarstva, koje je od Siska, kao nekadašnjeg grada rada postao grad umirovljenika. (Više je penzionera nego zaposlenih).Tko će za to odgovarati? Da li ovi koji upravo pokušavaju ponovno do vlasti mimo volje birača?!
3. Trreći je korak izrada plana sanacije problema. Trebalo je utvrditi npr. da se uopće ne zna čije je vlasništvo passarela. Nije gradska, nije HŽ-a, nije Željezare koja ju je izgradila. Ali brigu o tome je morao preuzeti Grad. Ali grad je brinuo o sitnim i krupnim apanažama svojih čelnika ali ne i o gradu i građanima.
4. U razgovorima, koje smo pokrenuli, (mi, a tko drugi?) koristeći i formalne i neformalne kontakte našli smo zajednički interes sa HŽ-om i krenuli u projekt a) izradom projektnog zadatka, b) uklanjanjem starog objekta, c) utvrđivanjem nosioca projekta, d) izradom plana financiranja, e) izradom izvedbenog projekta, f)ishođenjem dozvola g) raspisivanjem natječaja, h) izvođenjem radova. U svakoj od ovih faza se susrećete s problemima. Bez osobnog angažmana i guranja projekta, razgovora, susreta, lobiranja projekt nebi krenuo. Priznajem da sam osobno koristio sve moguće kontakte da dođem do najodgovornijih ljudi u HŽ-u, da se s njima sastanem, da vidim kako uključiti grad sa što manje živog, proračunskog novca u projekt, a da on ipak ide i td.
Ovim sam vam opisom nekih koraka želio pojasniti da za pokretanje projekta trebate vrijeme, energiju, poštivanje procedura, lobiranje i da se bez toga ne može. Najmanje vremena treba za samu gardnju. Ona je samo kruna golemog nevidljivog posla.
Ali, najvažnije od svega je sadržano u prvoj točci: da živite s problemima svojih sugrađana i da imate volju da te probleme rješavate. Sve drugo je mnogo lakše. Kao što je propao ovaj most, tako je i Sisak propadao, jer nije bilo političke volje prije svega, da se to propadanje spriječi, a nije bilo niti znanja niti sposobnosti da se rješavaju gorući problemi grada. Oko 1000 novih radnih mjesta koje smo pripremili već za iduću godinu, najnovijim HDZ-HSP-Jude sranjima se dovodi u pitanje. Morate to znati!

«Strah je legao na Travnik kao magla i pritisnuo sve što diše i misli. To je bio onaj veliki strah, nevidljiv i nemerljiv, ali svemoćan, koji s vremena na vreme nailazi na ljudske zajednice i povije ih i pootkida sve glave. Tada mnogi ljudi, obnevideli i zaluđeni, zaborave da postoje razum i hrabrost i da sve u životu prolazi i da život ljudski kao i svaka druga stvar, ima svoju vrednost, ali da ta vrednost nije neograničena. I tako prevareni trenutnom mađijom straha, plaćaju svoj go život mnogo skuplje nego što on vredi, čine podla i niska dela, ponižavaju se i sramote, a kad trenutak straha prođe, oni vide da su taj svoj život otkupili po suviše visokoj ceni ili čak da nisu bili ugroženi, nego samo podlegli neodoljivoj varci straha.» Tako je pisao veliki Ivo Andrić, sjajno detektirajući naoko neobjašnjive epidemije nečasnosti i podlosti koje stvarno neke zajednice zaobiđu, a neke pritisnu i onda se one, kao u začaranom krugu počnu hraniti, jedne s drugima stvarajuću prehrambeni lanac zloće i pokvarenosti. To su one situacije kada jedan kaže da je njegov loš postupak samo pravedan odgovor na loš postupak onog drugog, ovaj drugi nekog trećeg, sve dok se opet ne dođe do onog prvog i krug se zatvori. Ljudi se počnu dijeliti i svrstavati, sukobi produbljivati, jedni drugih bojati i eto tog diluvijalnog, praiskonskog straha o kojem govori Andrić, a koji su tako pogubni za zajednice, bez obzira da li je riječ o nacijama, državama, gradovima ili selima ili samostanima. Ta negativna energija naprosto zarobi i preplavi sve što joj se nađe na putu. Ovih dana, istovremeno osjećam snažne valove te energije u Gradu, bilo da ju destruktivna struktura pučističkih pristaša nasilnog i nemoralnog osvajanja gradske vlasti širi svojim poluinformacijama, podmetnutim «vijestima», novinskim napisima ili tek naslovima, policijskim prijavama i ucjenama, žbirima i špijunima , bilo da sa druge strane kao brana toj crnoj energiji, gomila bijesa, ojađenost, frustracija ili ona gorka rezignacija i posvemašnja dešperacija. Želim vam dragi blogeri poručiti da osobno ne prihvaćam predaju pred tom vrstom negativizma i da neću biti niti sudionik niti taoc krize koju su izazvali prelasci i izdaja dvojice gradskih vijećnika. Branit ćemo se svim legalnim sredstvima, a napadati vizijama i razvojnim programima, odgovornošću za grad, otvaranjem perspektiva, sabranošću i mirom, optimizmom i vjerom u vlastite snage i snagu naši građana. To je naše oružje i to je prostor naše borbe i tu ih čekamo. Na njihovom polju i s nihovim oružjem mi gubimo, jer nemamo toliko nemorala, toliko podlosti niti je kaljuža naše prirodno stanište, kao što je njima. Ukratko, život ovoga grada nastavit će se i nakon ove krize. Uspjet ćemo ako dovede do katarze i konačno iz Siska pomete praksu sitne političke ucjene i trgovine. Dovedena do neizdrživosti, takva praksa može biti mobilizirajuća i u konačnici oslobađajuća. U to me uvjeravaju i oni naši sugrađani, koji mi ovih dana prilaze i koji otvoreno kažu da nisu bili naši glasači, ali da ne mogu opravdati ponašanje onih za koje su glasali. Kažu: hoćemo konačno kanalizaciju u Galdovu, hoćemo dizalice u Sisku, hoćemo grad koji brine za nas i koji nas voli, hoćemo grad kojega u Hrvatskoj zovu gospodarskim čudom a ne političkim čudovištem, hoćemo ceste, pruge, radna mjesta...I sve više znaju da se ovdje ne vodi bitka za vlast, niti bitka između lijevih i desnih već da se ovdje vodi borba za opstanak i život čitavog jednog grada umornog od povijesti i željnog budućnosti.

Možete li zamisliti situaciju, gotovo biblijsku: Sinoć u polutami novootvorenog restorana-podruma na kolodvoru veselica. Okupljeni članovi koalicije, pjeva se, a na uho svojim kolegama pjevuši Kindi. Zgraža se nad činjenicom da bi Nikolić mogao prodati i izdati svoje prijatelje, ali i sugrađane. Prijetvoran, zavjerenički, stisnutih očiju, lukavo se raspituje za strategiju za sutra. A u to vrijeme, kao i danima prije zna da ga judine škude u džepu drže kao omča oko vrata. Stišće taj prljavi novac znojnom rukom, spreman da i posljednji tračak poštenja, ako ga je ikada i imao izruči u sisačku maglu, da ga otpusti nabujalom Kupom. Kakav li je to osjećaj, zaboga?! A oko njega ljudi koji mu još vjeruju, koji suosjećaju, pitaju se jesu li možda negdje pogriješili, jesu li se o šta ogriješili. Oni se prisjećaju godina poniženja i uvreda kroz koje su prolazili, zlosilnika koji su im u ovoj zapuštenoj varoši krojili svakodnevni kaput i određivali mjeru egzistencijalne sigurnosti. Koji su gospodarili njihovim sudbinama, sudbinama njihove djece, prijatelja, susjeda. Podkapacitirani u moralu, deficitarni u pameti i sposobnosti, invalidni u dobroti, a obilni u glupoj samodopadnosti i bahatoj osionosti, toliko karakterističnoj za politički polusvijet i podzemlje ti su štakori hrvatske političke scene, stvarali dojam da se bave politikom. Oni su izlazili na izbore, gubili ih redovno i redovno vladali, nalazeći uvijek nekakve kindije i nikoliće koji su postali gotovo ukleto mjesto moralnog, a time i svakog drugog pada i propadanja ovoga grada. Takvima se prodaje Kindi, taj nesretni mali čovjek sa sisačke periferije, nesiguran u išta, bez korijena, bez uporišta, na ledini sitnog ćara, s mrvicama bačenim prijezirno s bogate trpeze svojih gospodara.
Jutros, kao uhićenik, okružen da ne pobjegne ulazi u gradsku vijećnicu, prečasno mjesto i za njega i za njegove gazde. Nekada su na to mjesto mogla doći samo pristojna gospoda, koja bi nakon što posvršavaju svoje poslove, odjenuli svoja najbolja odijela i prošetali gradom, usput skidajući svoje šešire pozdravljajući sugrađane, počašćeni što će moći zahvaljujući njihovom povjerenju donijeti odluke npr. da se ispred Kaptola uredi cvjetna lijeha i posadi drvo banane. Takvi su ljudi mogli pristupati javnim funkcijama. A kindiji i nikolići su pod bajerom ispijali svoje jeftino piće, bauljajući kroz sisački sumrak prma svojim ništavilima. Eto, o tome sam razmišljao u realnosti dana 16. prosinca 2005. Ali i o tome koliko je poštenja tamo vani, među vama što se vozite našim autobusima, što spremate svoje ispite, što upravo nakon radnog dana sređujete vaše strojeve, što idete u vrtiće po svoju djecu, što kuhate ručkove, što navečer prebirete po novčaniku planirajući kako sutra kupti barem nešto od onoga što trebate ....Znam, jako patetično, ali pitate me kako se osjećam. Pa ne bumo se baš predali! OK?!

Čitajući večeras obrazlozenje za zahtjev za nepovjerenje gradskom poglavarstvu, u kojem se zabrinuto tvrdi da bi nastavak rada ovog poglavarstva mogao dovesti do nesagledivih posljedica po grad Sisak, pokušavam se prisjetiti svega toga opasnoga što smo napravili i pokrenuli u ovih 170 dana (od čega 70 ljetnih) i mislim kako bi bilo pošteno nabrojati vam ono najznačajnije. Evo samo nekih od tih opasnih odluka i poteza:


Gospodarski razvoj i zapošljavanje:
• Izrada Programa gospodarskog razvitka Grada Siska sa mjerama operativnog provođenja
• Pokretanje postupka za prijenos nekretnina u vlasništvu RH na Grad Sisak – vojarna u Lađarskoj i „Barutana“
• Osnovana trgovačka društva Poslovne zone Sisak d.o.o.
• Osnovano trgovačko društvo Brodocentar Sisak d.o.o. sa novoizgrađenim navozom za remont i izgradnju brodova te definirana specijalna zona za vodno gospodarstvo
• Osnovana razvojna agencija Sigma Sisak d.o.o.
• Pokrenut projekt osnivanja Jamstvenog fonda za kreditiranje sisačkih poduzetnika
• Donesen PPUG i GUP Siska, a ukinut PUP Galdovo,
• Omogućavanje plaćanja duga spomeničke rente u šest mjesečnih obroka;
• Započelo ustrojavanje poslovne (industrijske) zone «Željezara» s preko 2,5 milijuna kvadratnih metara;
• U izradi projekt poslovne zone «Herbos»;
• Stvaranje pretpostavki za ostvarivanje projekta „Paulana“ (auto-sjedala), proizvodnje keramičkih poluvodiča (investitor iz silicijske doline) kao prve takve tvornice na području Istočne i Srednje Europe. (Iz Siska već 6 ljudi krenulo na specijalizaciju u Ameriku), tvornice čeličnih limova, te triju trgovačko- poslovnih centara. U tim će se projektima već iduće godine moći zaposliti preko 1000 ljudi; (u proteklih petnaest godina u prosjeku smo toliko godišnje gubili radnih mjesta);
• Gradi se oko 2 km potpuno nove prometnice u komunalnoj zoni;
• Nastavljena ulaganja u obrtničku zonu;
• Raspisan natječaj za prodaju parcela u komunalnoj zoni;
• Osnivanje Povjerenstva za kontrolu planiranih, ugovorenih i izvršenih radova kojima je investitor Grad Sisak
• Osnovan poseban Odjel za razvitak i dospodarstvo u gradskoj upravi;

Komunalni razvoj
• Izgradnja dijela šetnice uz rijeku Kupu;
• Gradnja doma Mjesnog odbora Eugen Kvaternik;
• Prodaja nekretnine Konzumu d.o.o u Naselju;
• Izrada invalidskih rampi na raskrižju ulice I. Fistrovića i Obrtničke ulice;
• Obnova kolnika u Poljskoj ulici;
• Kompletna obnova Gajeve ulice;
• Izrađuje se dokumentacija za novi most na Kupi, te osiguran novac za otkup zemljišta za izgradnju mosta i pristupnih cesta;
• Raspisan natječaj za izradu idejnog rješenja uređenja Trga bana Josipa Jelačića;
• Izrada projektne dokumentacije za projekt uređenja kina Slobode;
• Izrada projektne dokumentacije za javnu rasvjetu na najfrekventnijim cestama i u Centru grada;
• Imenovanje Stručnog povjerenstva za uređenje zelenih površina, perivoja i nasada Grada Siska;
• Osigurana dodatna 2 milijuna kuna u ovoj i 4 milijuna kuna u idućoj godini za dovršetak nove zgrade Arhiva;
• Izvršene sve predradnje za izgradnju nove Pošte, nove Policijske uprave, nove Obrtničke škole, te za završetak zgrade Centra za socijalni rad; :

Socijalna politika:
• Subvencioniranje prijevoza za umirovljenike, starije od 65 godina, invalide i nezaposlene (24 000 ljudi);
• Osiguran novac za Projekt «potpora dobrodošlice» - (1000 kuna obiteljima s prinovom);
• Osiguran novac za subvencioniranje troškova ukopa;
• Pripremljen projekt Centra za treću dob;
• Riješeno financiranje prijevoza osoba s invaliditetom specijalnim vozilom;
• Dodijeljene nove stipendije za studente s područja Grada Siska;
• Sisak se uključio u projekt subvencioniranja kredita za stambeno zbrinjavanje građana;
• Osnivanje Vijeća mladih Grada Siska;
• Donesena Odluka o neprodavanju odmarališta u Zaostrogu;
• Sudjelovanje Grada Siska u akciji „Gradovi i općine prijatelji djece“;
• Osnivanje Odbora za nacionalne manjine;

Ostalo:
• Promjena Statuta Grada Siska i uspostava novog ustrojstva upravnih tijela Grada Siska;
• Javnim natječajem odabrani novi pročelnici upravnih tijela Grada Siska;
• Donošenje Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Siska;
• Ostvaren Program Sisačkog ljeta;
• Ostvaruje se Program Sisačke zime (preko 150 manifestacija i programa);
• Imenovanje Aleje Vlade Janjića Cape i Trga Grada Heidenheima i preimenovana ulica Mile Budaka;
• Odbijanje suglasnosti na Sanacijski program za smanjenje emisija/imisija benzena iz INA Rafinerije nafte Sisak;
• Osnivanje Povjerenstva za osnivanje Veleučilišta u Sisku;
• Pokrenuta informatizacija rada gradske uprave (kupljena oprema za prvu elektronsku sjednicu Poglavarstva);
• Smanjenje naknade za sudjelovanje u radu radnih tijela Gradskog poglavarstva;
• Sisak primljen u Europsku udrugu gradova srednje veličine;

I još mnogo toga.Stvarno smo opasno radili. Nažalost, ne mogu se pohvaliti niti jednom mrtvačnicom kao moj prethodnik, koji ih je izgradio gotovo dvije. Ali to je uglavnom bilo sve u pet godina. Ali mi smo do sad imali čak pet mjeseci. Izgradit ćrmo i mi jednu, pa i cijelo groblje. Komentare prepuštam vama.

Danas sam na nastaku sjednice Poglavarstva, izražavanjem nezadovoljstva činjenicom da se suhim birokratskim odgovorom ( koji nažalost službeno ne može biti drugačiji) svim onim studentima koji su odbijeni sa zahtjevom za dodjelu stipendije, pokrenuo pravu lavinu nezadovoljstva članova Poglavarstva. Naime, ostajući pri starom modelu stipendiranja, sa starim iznosima i starom masom novca za stipendiranje i starim brojem dodijeljenih stipendija, očito nitko nije zadovoljan. Grad izdvaja oko pola milijuna kuna za 50-tak stipendija, što ni izdaleka ne zadovoljava potrebe naših sugrađana koji su se našli u teškoj egzistencijalnoj situaciji, pa se ove godine na deset stipendija javilo 68 studenata, od kojih su gotovo svi zslužili, svojim ocjenama i socijalnim statusom, da tu stipendiju i dobiju. Na žalost, dobio(la) ju je tek svaki sedmi. Kako je izvjesno da bi se iznos za stipendije i količina novca za tu namjenu morala povećati bar za deset puta, a i onda bi mnogi ispali iz kvote, jasno je da se jednostavnim povećanjem novca problem neće riješiti, kako je to tražio jedan član Poglavarstva. Stoga smo odlučili hitno ići u izradu novog modela stipendiranja, koji bi osigurao znatno učinkovitiju pomoć većem broju studenata, ali i učenika, koji bez te potpore ne mogu nastaviti školovanje. Brojne moje kolege su navele i osobna iskustva sa studentskim kreditima bez kojih i oni sami ne bi bili u mogućnosti završiti školovanje. I doista prevladao je stav da se ide prema modelu stvaranja fonda za kreditiranje studenata i učenika, u koji bi se uključile i banke, a Grad bi stimulirao studente koji bi brzo i uspješno studirali da te kredite ne moraju vraćati, za druge bi otplatu kredita vršile njihove buduće tvrtke, dok bi oni manje uspješni i efikasni svoje otplate vršili sami. Već viđeno, u svjeijetu i kod nas, dokazano dobro i efikasno rješenje. Tako bi svi (ili većina) mogli doći do neophodnog novca za školovanje.
Ovako, svi su nezadovoljni. Teško su mi osobno pale riječi odbijenih studenata i studentica, koji su razočarano zaključili da i nas kao i naše prethodnke nije baš velika bbriga za mlade, kojih su nam puna usta. Nije baš tako, ali to ćemo morati i dnevno dokazivati. Nezadovoljstvo samo donekle umanjuje činjenica da su utvrđeni strogi kriteriji i bodovanje, pa su odbijene sve intervencije, iako je bilo pritisaka na članove povjerenstva, da se nešto dodijeli i mimo kriterija. Nadam se da ćemo sa dodatne četiri stipendije koje će se dodijeliti naredni mjesec, te možda povećanim iznosom za iduću godinu u novom proračunu, na čemu je posebno inzistirao kolega Krešo Bočina, barem donekle ublažiti potreba za tim, prijeko potrebnim novcem. Ali bez novog modela i nove politike stipendiranja (kreditiranja) bit ćemo na Isusovoj muci da s jednom ribicom nahranimo tisuće gladnih.

Danas smo na sjednici Poglavarstva donijeli nekoliko važnih odluka, pa iako ovaj blog ne želim koristiti kao bilten poglavarstva, želim iskazati svoje zadovoljstvo s dvije stvari koje ovaj moj posao čine, uza sve brojne neugodnosti, ipak vrijednim truda. Naime, kad ste u prigodi doprinjeti olakšavanju života ljudi i kada tu prigodu iskoristite, onda se osjećate dobro, korisno i nekako punije i ljudskije. Prihvatili smo na poglavarstvu naš prijedlog da se pravo na subvencionirani prijevoz proširi na gotovo 24 000 ljudi u našem gradu u kojem živi i previše ljudi, koji zbog svojih niskih prihoda nisu u mogućnosti niti kupiti niti održavati vlastiti automobil. Naime uz skupinu, umirovljenika čije su mirovine bile ispod 1500 kuna, i koji su jedini imali subvencioniran prijevoz u gradskom prometu, današnjom odlukom pravo na subvenciju od 6 kuna za kartu čija je cijena 8 kuna, stekli su svi umirovljenici, svi stariji od 65 godina, svi nezaposleni, te svi invalidi i njihovi pratioci. Ovom smo odlukom unijeli i više socijalne pravednosti, jer doista nije imalo smisla subvencionirati prijevoz umirovljenika s 1500 kuna redovnih primanja, a ne i invalida s 230 kuna invalidnine ili nezaposlenog radnika sa 900 kuna naknade ili bez nje. Također smo unijeli i više reda i transparentnosti u plaćanja prema «Autoprometu».

Druga važna odluka tiče se početka rješavanja problema Velikog kaptola, na koje Siščani čekaju već 40 godina. Već tri mjeseca intenzivno iosobno radim na ovom projektu i čvrsto vjerujem da ćemo iduće godine, možda baš na današnji dan otvoriti jednu od najljepših i najuređenijih galerija u Hrvatskoj, onoj u prekrasnoj secesijskoj dvorani bivšeg kina «Sloboda». Idejni projekt je već dorađen, a prodajom prostora sadašnje Galerije za otprilike dvostruko više novca no što je ona koštala Grad prije koju godinu, oiguravamo i skoro svih 10 potrebnih milijuna kuna. Dvorana će imati pravu galeriju za stalni postav, te u donjem dijelu također uređen izložbeni prostor. Što je također važno, zadržat će se i pozornica, pa će ova akustična dvorana biti pogodna i za održavanje koncerata i drugih događanja, te će služiti do dovršetka Velikog Kaptola i kao svečana dvorana, kakvu grad poput Siska,nema, a doista ju treba. Naš uvijet za prodaju galerije bit će da se ona može preseliti tek onda kad se napravi nova. Dakle, nema straha, bez galerije nećemo biti niti dana. Naš Jelačićev trg ovim projektom ide velikim koracima u oživljavanje njegove prave funkcije, kao središnjeg, najvažnijeg i najljepšeg prostora samog središta Siska, koji će povezan sa Parkom V. Nazora, Šetnicom, te uređenim pješačkim zonama u Kranjčevićevoj, Prvoj i Drugoj ulici, Sisak napokon učiniti usporedivim s uređenim europskim gradovima i pokazati i nama i našim gostima u kako lijepom gradu živimo.

Nedjelja je dan i za odmor, ali i za susrete, pa i radne, koji traže malo više vremena i ležernosti. Stoga, korisna kava u Esplanadi u maloj seriji razgovora, koji potvrđuju kako baš svi projekti koje smo predložili u izborna vremena, nisu i ne moraju biti tek pusti snovi. Ozbiljni ljudi potvrđuju da vizija Siska koga vidim kao poželjno mjesto za život, grad koji se rado i s razlogom posjećuje, nije neostvariva.
Danas razgovori o realizaciji nekoliko projekata s kojima ćemo započeti uskoro, a koji su našim HDZ oponentima bili predmet poruge i sprdnje, baš kao što su se sprdali s najavom da će se autocesta paralelno početi graditi od Siska i Zagreba. Nakon, što je i nadležni ministar Kalmeta prihvatio projekt ubrzane izgradnje i novg mosta preko Odre i zaobilaznice Odre, Stupna i Sela, te još jednog prometnog traka Zagrebačke, potvrđuje se kako je njihovo odsustvo bilo kakve vizije i bilo kakvih planova ili projekata, najveća prepreka razvoju Siska.Tužno je i gotovo sarkastično čitati obrazloženje zahtjeva za izglasavanje nepovjerenja aktualnom gradskom poglavarstvu. Oni koji su jedino prakticirali održavanje vlasti kupovinama pojedinih oporbenih vijećnika, a projekti im nisu išli dalje od zakrpa na asfaltu ili obnove neke mrtvačnice, zabrinuto traže nepovjerenje nama koji smo po prvi puta ponudili i ozbiljan program i započeli čitav niz važnih i dugoročno neprocijenjivih projekata koji će definitivno napokon promijeniti sliku ovog sustavno zapuštanog grada.
Dakle, danas ozbiljan razgovor na temu što brže izgradnje pasarele u Capragu. Ima dosta prepreka, ali ćemo ih profesionalno otklanjati. Razgovaramo i o brzom otkupu zemljišta od INE i HŽ, kako bismo već sredinom iduće godine započeli i izgradnju novoga kupskog mosta. Moja ideja o brzoj gradskoj željeznici, koja bi povezala na jeftin i vrlo efikasan način cijeli Sisak (pa i Petrinju), kod ozbiljnih ljudi nailazi na odobravanje. Sjećam se kako su me pokušali ismijati, oni koji su tuga sami po sebi, kad sam predočio projekt gradske željeznice, uz njihovu posprdljivu opasku da hoću graditi tramvaj po Sisku. Ali zamislite postaje gradske željeznice u Blinjskom kutu, u Crncu, Capragu, na Brzaju (kod rafinerijskog doma) , kod tržnice, na kolodvoru, te Odri, stupnu i Gredi, a potom i na obnovljenoj pruzi do Petrinje.Iduće godine startamo s projektom! Dobit ćemo, najbrži, najjeftiniji i najudobniji gradski prijevoz kroz gotovo cijeli grad.
U nastavku nedjeljnog prijepodneva novi razgovori s poslovnim ljudima koji su zainteresirani za izgradnju aqua-grada u Sisku ili okolici, što je također dio naših programskih projekata, ali i razgovor o ulaganjima u poljoprivredu, te podzemnu garažu, koja će Sisku sigurno trebati kad izgradimo most i formiramo široku pješačku zonu u najstrožem centru grada.
Projekata je puno, a srećom i zainteresiranih sa novcima, koji dobro prepoznaju budući potencijal Siska. Važno je da mi ne zaštekamo, a ni to nije sasvim jednostavno osigurati.

Danas uspješan sastanak s ministrom Kalmetom koji je došao u najjačem sastavu sa dva državna tajnika te direktorima Hrvatskih autocesta, Hrvatskih voda i Hrvatskih cesta. Potvrđena je suradnja na svim projektima koje sam nominirao za razgovor i koji su od najveće važnosti za budući, ukupni razvitak grada Siska.
1. Potvrđena je spremnost da se odmah krene sa izgradnjom pristupne ceste na autocestu u Jazveniku, čime bi se ostvarilo naše obećanje o paralelnom početku izgradnje autoceste i od Zagreba i od Siska. Ta cesta uključuje 4 važne dionice: a) proširenje Zagrebačke ceste za još jedan kolnički trak; b) novi most preko Odre; c) pristupnu cestu do budućeg čvora na autocesti u Jazveniku i d) nastavak te ceste kao obilaznice Sela i spoj na postojeću cestu u žažinskom polju. Zašto nam je to toliko važno? Zato jer će ta prometnica biti središnja komunikacija nove poslovne zone od preko 100 hektara i zapravo jedini prostor za nove greenfield investicije na području grada. U tom smo smislu nedavno promijenili i prostorni plan. Isto tako, ta će nas cesta dovesti na svega par minuta do čvora Lekenik i ulaska na autocestu i prije njenog dolaska u Sisak. Uz to, dobivamo odličan pristup prema novom groblju u Drenčini, a naselja Odra, Stupno i Sela gube tranzitno opterećenje kroz samo naselje.
2. Drugi projekt koji sam nominirao za suradnju u financiranju Hrvatskim cestama je novi most preko Kupe, koji će konačno integrirati Sisak, naselja Caprag i Naselje približiti za 4-5 km centru grada, a grad se obodnim prometom rasteretiti za konačno formiranje šire pješačke zone u najužem centru grada. Obećana nam je financijska podrška, a mi već iduće godine idemo u otkup zemljišta kako bismo započeli i samu izgradnju negdje u jesen.
3. Prema ranijem planu, zajedno s Hrvatskim vodama krećemo s izgradnjom 1. faze kanalizacijskog sustava u Galdovu. U idućoj smo godini osigurali za to 30 milijuna kuna.
4. Prihvaćena je i moja ideja da se odmah krene u izgradnju južne obilaznice Siska, koja bi povezivala postojeću cestu i most u Crncu sa budućim čvorom autoceste u Mošćenici. Idući južnim obodom bivše Željezare, dobili bismo sjajan ulaz u novu industrijsku zonu u samoj Željezari (idealno za brownfield ulaganja) te nve prostore za greenfield južno od te ceste. U toj bismo zoni planirali i prostor za novi kamionski terminal, Carinarnicu te novu luku, ali i najavljene velike investicije u industriji.
5. Prihvaćen je i plan ulaganja od oko 20 milijuna kuna u novu specijaliziranu poslovnu zonu uz danas otvoreni navoz u Galdovu, te jačanje nove gradske tvrtke «Brodocentar» koju smo osnovali prošli mjesec. Time se stvaraju pretpostavke za oživljavanje posrnulog vodnog gospodarstva, koje čini jednu od glavnih razvojnih poluga Siska u budućnosti.
Dobar prijam ovih projekata, koji čine i samu srž našeg programa za naredno razdoblje ulijeva optimizam. Istina je da napori koje činimo, kod uskogrudnih izazivaju strah i podozrenje, jer pokazuju da se može i ono što su oni petnaest godina proglašavali nemogućim. Taj strah da uspijemo ovih dana oporbu motivira za zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja gradskoj vlasti. I uz podmetanje nogu ipak idemo dalje!

Danas je i Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Jučer sam posjetio zajedno sa Forumom mladih SDP-a našu djecu u Udruzi za pomoć osobama s mentalnom retardacijom. Bio je to dirljivo topao susret. Već me poznaju i dobro me primaju, pa je bilo i dosta zagrljaja i rukovanja. Čestitam našim forumašima koji su iz Zagreba došli u Sisak i zajedno sa našim mladima prigodno darovali korisnike, kredama, bojicama, plastelinom i sličnim, što se troši tu u velikim količinama. Samo je važno da ih ne posjećujemo jednom u godini i to prigodno. Briga za naše sugrađane sa bilo kojom vrstom hendikepa, mora biti i trajna obveza, jer je to i pravo tih naših sugrađana. Rekao bih da je upravo skrb za njih, mjera naše ukupne civiliziranosti, socijalne obzirnosti i uređenosti kao zajednice. Veseli me da smo jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji imamo specijalno vozilo za prijevoz osoba s invaliditetom. Usput, jučer smo na sjednici poglavarstva donijeli i prijedlog nove odluke o subvencioniranom prijevozu. Tom odlukom predviđamo da se osim subvencioniranog prijevoza siromašnijih umirovljernika za sve umirovljenike, sve starije osobe iznad 65 godina, sve nezaposlene i sve invalide subvencionira gradski prijevoz sa 6 kuna, dok bi sami korisnici kartu plaćali 2 kune. Da li vam se to čini OK? Meni se to čini i socijalno pravednijim i transparentnijim i poštenijim pristupom. No u tijeku idućeg tjedna konzultirat ćemo udruge umirovljenika, nezaposlenih i invalida i čuti njihova razmišljanja, pa potom odlučiti konačno. U međuvremenu, osvrnimo se imali oko nas ljudi kojima treba pomoć i pomozimo im!

Danas je nekoliko stotina mladih ljudi, dobrim povodima posjetilo Sisak. Bio sam u prigodi pozdraviti ih i zaželjeti im dobrodošlicu. Jutros je započeo plivački turnir «Sisak mali» za djecu od 5 do 10 godina. 331 sudionik plus roditelji i treneri iz svih dijelova Hrvatske, te iz susjedne Slovenije. Mjesto događanja: Bazen. Prisjećam se ljete iz moga djetinjstva , kada se svake godine u Sisku utapalo dvoje-troje djece. A sda već 15 godina, na sreću niti jedno. Valjda i zato što u našoj školi za neplivače baš svako dijete nauči plivati. Ulaganje u izgradnju bazena i njegovo održavanje, ako ni zbog čega, onda zbog toga predstavlja doista dobro ulaganje.Sjajno je bilo danas gledati tu djecu, motiviranu, istovremeno zaigranu i ozbiljnu.Dobar je i povod ovog takmičenje. Ono se održava kad i tisuće sličnih u svijetu, sa oko milijun sudionika, a sav se prihod uplaćuje za djecu podsaharske Afrike. Igra, sport i solidarnost. Dobro je biti dio toga svijeta!
A poslije podne su započeli 14. susreti hrvatskih plesnih ansambala. Čak 31 plesna amaterska skupina, sa oko 500 sudionika iz Medulina, Pule,Zagreba, Čakovca, Siska, Splita, Bedekovčine, Virovitice, Požege, Koprivnice, Trbovlja, Kranja, Rijeke, Varaždina, Osijeka, Makarske, Hvara, Slavonskog Broda, Pazina i Novigrada. I opet ozbiljnost i zaigranost. Kostimi, glazba, koreografija, maštovitost. Baš lijepa smotra. Pokušavam zamisliti kako toj djeci izgleda naš Sisak: lijep, ružan, mračan, dosadan, zanimljiv, mali,...Vjerojatno će to ovisiti o mnogo čemu. Nadam se da će im Sisak ostati u lijepom sjećanju i da će poželjeti ponovno doći u njega, opet nekim dobrim povodom.
A mi odrasli? Pa i mi se u međuvremenu igramo! Neki malo prljavo plešu svoj dirty dances. A bome pokušavaju i podvodno faulirati!