Danas uljuđeni dio Planete obilježava dva događaja, koji svaki za sebe predstavljaju svu složenost svijeta ljudi, tegobnost i veličanstvenost rasta ljudske zajednice. Na današnji se dan rodio veliki Mozart, čije je slučajno mjesto rođenja Austrija, a mjesto trajnog života oplemenjeni duh cijelog čovječanstva. Fantastično je danas pratiti kineske, japanske, švedske, američke, .... umjetnike, koji svaki u vlastitom nadahnuću, inspirirani neprolaznom Mozartovom glazbom, slave vrhunce ljudskog duhovnog uzdizanja. Mozart je uistinu univerzalna veličina i istinski kozmopolit, jer su poruke njegove glazbe toliko univerzalne . Okupljanje cijelog čovječanstva i nepodijeljenost u ocjeni jednog opusa i jednog čovjeka, nadahnjuju i na plemenit način integriraju cjelokupno čovječanstvo kao jedinstvenu zajednicu.
U toj istoj Austriji, sasvim slučajno, stotinjak godina nakon Mozarta, rođen je također čovjek, koji je proizveo i vodio jedan od najmonstruoznijih pokreta i povijesnih projekata. Hitler je postao izopačeni Mozartov ljuski i duhovni antipod.Geniju stvaralaštva suprostavljen je genij destrukcije, nakazne ideologije koja je prošlo stoljeće učinila najmračnijom epizodom u modernoj povijesti čovječanstva. Danas svijet, opet onaj uljuđeni, obilježava dan sjećanja na žrtve holokausta. Klanja se nevinim žrtvama ljudi koji su smaknuti planski, sustavno, tehnički precizno i dotjerano. Izopačena ljudska priroda u svojoj najdubljoj tami jednostavno se u jednom trenutku povijesti svojom grubošću nametnula kao diabolična i dominantna strana i tek je udružena snaga ipak većinskog dobra u ljudima porazila to zlo. Ljudima su imanentni i Mozart i Hitler i stvaranje i destrukcija. Obojica su bili ljudi. A na nama je da odabiremo između tih dvaju janusovskih lica. I taj odabir nikada ne prestaje. On se dnevno događa u svakom našem društvenom kontaktu. Odabirući i najmanju netoleranciju, nasilje i zloću mi dajemo prilog mračnoj strani naše prirode i obrnuto. Slušajmo Mozarta!

Čitajući danas vijest o sastanku zamjenika predsjednika uprave HŽ-a Klarića i tzv. gradonačelnika Siska Pintarića o izgradnji passarele u Capragu, uz istovremene jadikovke tzv. dogradonačelnika Siska Novaka, kako im eto nismo ostavili niti jedan projekt, prisjetih se mojih ranijih postova a i vas pozivam da prošvrljate ovim blogom pa se i sami uvjerite kako se jedina dva projekta koje su ovih dana uzurpatori vlasti u Sisku spomenuli upravo dva projekta koje smo u visokoj mjeri odradili i koji su čekali samo svoju fizičku realizaciju. Zanimljivo je da su oba projekta i "Nova galerija" i "Passarela" odrađeni bez i jedne kune proračunskog novca. Trebalo je samo puno truda i dogovora. Drago mi je da smo to uspješno odradili i još draže da se ti projekti neće nasilno zaustaviti iako to nije zasluga onih koji nasilje poznaju kao stil svoga rada, već je zasluga interesa drugih koje smo uveli u projekte. No da ne dužim podsjećam na post od 22.prosinca, gdje sam passarelu naveo kao primjer projkata na kojima smo radili. Podsjetimo se još jednom. Ovoga puta je ona simbol krađe tuđih projekata. Važno je to znati.

"Passarela kao simbol"

Ovih dana čitam u komentarima na ovaj blog, dosta polemičnih tekstova o tome kako smo kao nova gradska vlast iskoristili prvih pola godine mandata. Očekivano, jedni kažu da se pomaci vide, jedni da su oni nevidljivi, a treći da se nije napravilo ništa. Ta ocjena ovisi ponajprije o stupnju obaviještenosti, ali i o predrasudama te oni koji ne vjeruju da bilo koja vlast može učiniti bilo šta, niti vide, ali niti žele vidjeti, bilo kakav pomak ili pak u svojoj optici vlasti pridaju božanske mogućnosti i sposobnosti da učine ono što žele preko noći. Na primjeru jednog projekta, u kojemu je toliko simboličnih elemenata, da se mogu smatrati paradigmom naših mogućnosti i stremljenja pokušat ću vam objasniti kako stvari stoje.
Dakle redosljed rješavanja problema i ostvarenja projekata na primjeru:
1. Prvi korak da biste projekat započeli jest prepoznavanje problema i potrebe. U naselju Caprag stajala je već desetljeće opasna passarela (pružni prijelaz), koju su korozija, nebriga i nezainteresiranost doveli u stanje neuporabljivosti. Riječ je o objektu koji je potreban naselju i bez kojega stotine ljudi, djece, staraca, invalida, dnevno moraju puzati ispod vagona da bi došli do postaje u Capragu. Ta je passarela značajan problem, kojega su sustavno potpuno ignorirali bivši gradski vlastodršci, kao u ostalom i mnoge druge za život naših građana važne probleme. Nikada se o tome nije raspravljalo, na gradskim tijelima, ali jest o tome kako privatniku godišnje namaknutu četvrt milijuna kuna za najam prostora za npr. Knjižnicu u Capragu. Mi smo, slušajući naše sugrađane problem prepoznali i uvrstili ga u priotitetne projekte grada. Time smo učinili prvi, veoma važan korak.
2. Kad smo problem uočili, krenuli smo u utvrđivanje stanja. Pozvali ugledne stručnjake za mosne konstrukcije koji su nam izradili minielaborat o stanju objekta i mogućnosti njegove sanacije. (Napravili su to besplatno, bez kune na poziv i zamolbu svog kolege i prijatelja mr. Maline). Saznali smo da se objekt naprosto više ne može spasiti i da mora biti srušen. Rupe od hrđe, pa i gelera su mostić učinili nepopravljivim. Opet simbolika na sve što je u gradu uništeno nebrigom i neodgovornošću bivših vlasti, a ponajprije uništenost sisačkog gospodarstva, koje je od Siska, kao nekadašnjeg grada rada postao grad umirovljenika. (Više je penzionera nego zaposlenih).Tko će za to odgovarati? Da li ovi koji upravo pokušavaju ponovno do vlasti mimo volje birača?!
3. Trreći je korak izrada plana sanacije problema. Trebalo je utvrditi npr. da se uopće ne zna čije je vlasništvo passarela. Nije gradska, nije HŽ-a, nije Željezare koja ju je izgradila. Ali brigu o tome je morao preuzeti Grad. Ali grad je brinuo o sitnim i krupnim apanažama svojih čelnika ali ne i o gradu i građanima.
4. U razgovorima, koje smo pokrenuli, (mi, a tko drugi?) koristeći i formalne i neformalne kontakte našli smo zajednički interes sa HŽ-om i krenuli u projekt a) izradom projektnog zadatka, b) uklanjanjem starog objekta, c) utvrđivanjem nosioca projekta, d) izradom plana financiranja, e) izradom izvedbenog projekta, f)ishođenjem dozvola g) raspisivanjem natječaja, h) izvođenjem radova. U svakoj od ovih faza se susrećete s problemima. Bez osobnog angažmana i guranja projekta, razgovora, susreta, lobiranja projekt nebi krenuo. Priznajem da sam osobno koristio sve moguće kontakte da dođem do najodgovornijih ljudi u HŽ-u, da se s njima sastanem, da vidim kako uključiti grad sa što manje živog, proračunskog novca u projekt, a da on ipak ide i td.
Ovim sam vam opisom nekih koraka želio pojasniti da za pokretanje projekta trebate vrijeme, energiju, poštivanje procedura, lobiranje i da se bez toga ne može. Najmanje vremena treba za samu gardnju. Ona je samo kruna golemog nevidljivog posla.
Ali, najvažnije od svega je sadržano u prvoj točci: da živite s problemima svojih sugrađana i da imate volju da te probleme rješavate. Sve drugo je mnogo lakše. Kao što je propao ovaj most, tako je i Sisak propadao, jer nije bilo političke volje prije svega, da se to propadanje spriječi, a nije bilo niti znanja niti sposobnosti da se rješavaju gorući problemi grada. Oko 1000 novih radnih mjesta koje smo pripremili već za iduću godinu, najnovijim HDZ-HSP-Jude sranjima se dovodi u pitanje. Morate to znati! "

Sastala se dva junaka, dva demokrata, dvije figure od formata. Anto Đapić gradonačelnik od Osijeka posjetio je tzv. gradonačelnika Siska Dinka Pintarića i neposredno pred početak press konferencije na koju su, kao što to i nalažu sva pravila pristojnosti, zakasnili više od pola sata, zapodjenuše, ne znajući da su mikrofoni uključeni, nježno šaptanje. Pa veli Pintarić, da njegova stranka tj. HDZ ne vrijedi ništa, a Antina tj. HSP da je odlična. Iza toga mu nježno šapćući na uho porazvrsta novinare na prijatelje, neutralne i mrske neprijatelje, napominjući da ovi zadnji znaju i svašta propitkivati. U toj su šaptajućoj razmjeni komplimenata i imenovanjima neprijatelja, dva su gradonačelnika i ne znajući, predstavili i sebe kao političke osobe i svoje političke programe.
Njihov politički personality ne bih komentirao, ali više je no razvidno da ta dva gospodina politiku shvaćaju kao posao koji se zakonito odvija iznad i ispod stola. Iznad bi se predstavljali kao ozbiljni političari zainteresirani isključivo za dobrobit svojih gradova i građana, a ispod onako kako stvarno i funkcioniraju, kao zaplotnjaci, tajnoviti urotnici, prodavači političke, demagoške magle i najobičniji politički kamatari. Nekadašnji mjerač visine kukuruza, nacionalfrazer, beskrupulozni politički pragmatik koji je pomeo iz vlastite stranke svaku misleću samoniklu glavu i ideju, politički trgovac koji je istrgovao, držeći to normalnim političkim poslom, svoju gradonačelničku poziciju i sa trgovcem Glavašem i trgovcem Sanaderom, došao je poduprijeti svog inferiornog sisačkog kolegu. A taj pak, bez ikakvog političkog svojstva, nemušt u iskazu, nesposoban proizvesti bilo kakvu političku ideju, neugledan i u vlastitoj partiji, istovremeno i plah i agresivan, duboko nesiguran u svoju političku poziciju, koju je ostvario kao udijeljenu milost od strane lokalnih HSP-trgovaca, dakle taj Pintarić, i ne može do li se neukusno dodvoravati velikom crnom poglavici. Pri tome će sramotno poniziti svoje sugrađane koje bi on tako rado predstavljao, istovremeno ne držeći do njih čak ni kao glasačke mašine. Znajući da je tu mimo i protiv volje svojih sugrađana, da je zalegao na vlast temeljem prljave kupovine dvaju vijećnika koju su za njega odradili upravo HSP-ovci, on vrijeđa javnost jer je se boji, jer ju ne poštuje i jer ju u konačnici niti ne priznaje.

Dani naprosto lete, puno je događanja, susreta, kontakata, telefona i naprosto ne stižem redovito na svoj blog. Tek na koju minutu, kad sam u prigodi, svratim da vidim komentare i to je sve. Dakle, ne žalim se i ne ispričavam se, samo konstatiram, a žao mi je što makar na ovom javnom dnevniku ne stignem prokomentirati sve ono što komentar zaslužuje. Primjerice, što nemam vremena komentirati nagli obrat sisačkih vlastodržaca u projektu «Galerija». Najprije su rekli da je to moja glupa izmišljotina, da bi se već danas pred hrvatskom javnošću na HTV-u hvalili s tim projektom kao da su ga baš oni i osmislili i proveli. Jadno, ali ipak bolje nego da stopiraju dobre projekte! Nisam stigao, a baš bih volio prokomentirati tribinu koju sam sa Stazićem imao u Varaždinu, pred doista punom dvoranom i u doista dobroj atmosferi, gdje se još jednom potvrdilo da naši umirovljenici itekako znaju o čemu se tu radi tko tu koga i zašto. (U nastavku ću dati moj kratki osvrt na umirovljeničku problematiku vezanu za povrat duga, koji sam objavio u utorak u kolumni lista «24sata», koju inače redovito pišem.) Nadam se da ću sa vama moći prokomentirati talk show Zlatka Canjuge u kojemu sam bio jedini gost, jer se Pintarić nije usudio ići pred javnost, a koji se emitira u petak na NeT-u oko 21 sat, a reprizira u subotu u 14 sati. Pogledajte pa ćemo zajedno komentirati! Sutra sam gost na tribini u Zadru, a u subotu u Rijeci. To znači da se neću moći oglasiti na ovom blogu do nedjelje. Ne stignem, a rado bih pisao i o radu na oživljavanju i boljem organiziranju stranke u Sisku, o čemu nekom drugom prigodom, a naročito bih s vama volio podijeliti razmišljanja o temi kojoj se na ovom blogu često vraćam, a riječ je o odnosu politike i morala, a koja je nakon subotnje sjednice Glavnog odbora SDP-a postala i nacionalno relevantna tema. Dakle, još ćemo o tome. Naravno tu su i teme vezane za borbu za dokazivanje nelegalnosti i nelegitimnosti vlastodržačke strukture u gradu Sisku, kao i informacije o njihovim teškim unutarnjim borbama za fotelje, utjecaje i novac. Ali dani su pred nama, pa ćemo i dalje ćaskati o svemu na ovom blogu-forumu. I još nešto, ovaj je blog iznimno dobro posjećen, pa je dobro da se javljate sa što više komentara. Neka stvarno bude mjesto susreta raznih razmišljanja. To je njegova prva i najvažnija funkcija. A ja ću i dalje provocirati i poticati, vlastitim razmišljanjima, koja ili podržavate ili osporavte. Žao mi je jedino, kad napadate i diskvalificirate osobu, a ne stav ili mišljenje. Zato prijedlog: Kada se i ne slažemo poštujmo osobe, a budimo žestoki prema mišljenjima. A sada tekstić :

Umirovljenici 0,00 kuna

"Da cinizam države u odnosu na njene građane, uvijek može iznenaditi novim maštovitim oblicima, dokazuju i sadržaj i način obavijesti koje su proteklih mjesec dana primali naši umirovljenici o tobože im izračunatom individualnom dugu. Cinizam se sastoji u nekoliko činjenica: Prvo, Obavijest o izračunatom dugu, sukladno Zakonu ne izdaje niti jedna državna institucija već Fond HPB- invest. Drugim riječima, to što vam oni napišu i o čemu vas obavijeste u pravnom smislu možete okačiti mačku o rep. Nemožete se žaliti ni tužiti. Pišem ti pismo, a ti umirovljeniče izvoli primiti k znanju. Ako umirovljenik nije zadovoljan izračunom duga, ako se ne slažu iznosi koje su mu u obavijesti poslali, s onima koje on lako može usporediti sa onima na sačuvanim odrescima svojih mirovina, onda može ništa. Ako je dobio izračun 0,00 kuna ,onda može opet ništa. Ako nije dobio niti obavijest, onda može opet ništa. Ako pita za kamatu, može ništa i td. Drugi je primjer cinizma ucjena umirovljenika da moraju povući svoje tužbe protiv HZMO, kojima traže obeštećenje, jer u protivnom ne mogu sudjelovati u veselju i «najvećem uspjehu Sanaderove Vlade» zvanom povrat duga umirovljenicima. Treći je primjer cinizma nemoralna ponuda u kojoj se kaže da će se vratiti dug, naravno onoliki koliki je izračunao onaj koji duguje, ali samo kao polovina u nekom doglednom vremenu ili cijeli, ako pristanu da se to dogodi, za naše hrvatske prilike, u dalekoj budućnosti. Cinično je i to da se umirovljenicima kao povrat duga uračuna gotovo 18 milijardi kuna koje je vratila Račanova Vlada, a da se iza toga, povrat toga novca kao duga, iako pristiže i dalje, prestane smatrati povratom duga i ida se na neki novi model povratka. Ili Račanova vlada jest ili nije vraćala dug! Financijski im je to isplativo reći, jer u kasi ostaje 18 milijardi i oni trebaju još samo 14 milijardi, ali politički bome i ne, jer to znači priznati da je upravo Račanova vlada u samo tri godine vratila više no što oni planiraju u mandatu triju budućih vlada. Najciničnije je što ova vlada potcjenjuje umirovljenike i misli da oni taj njihov cinizam ne vide. "

Dosta živahan tjedan je iza mene. Dosta posla, putovanja, pisanja, razgovora, dogovora. Uglavnom sam se koncentrirao na nekoliko važnih projekata i drago mi je što nisam rasipao energiju, kao što mi se znalo dešavati na stotine stvari. Gotovo svakodnevno smo se nalazili mi čelnici stranaka «Sisačkog proljeća», analizirajući sve što nam je ostalo za činiti kako bi se sjajna atmosfera među građanima i njihov visoki koncenzus da se ne pristane na otimačinu vlasti, produktivno kanalizirao u mobilizaciju ljudi protiv rezignacije. Potpisivanje peticije u subotu, bjelodano je pokazalo revolt građana i činjenica da smo prikupili za oko tri sata preko dvije tisuće potpisa ZA nove izbore. Još je zanimljivije gledati, koliki broj ljudi želi potpisati peticiju i sudjelovati osobno u nemirenju s postojećim stanjem stvari. Posebno su mi važni bili susreti i podrška glasača, pa i članova HDZ-a i HSP-a, koji se stide načina na koji su njihovi gradski čelnici zajahali vlast u gradu i koji glasno iskazuju svoju potporu i novim izborima i meni osobno.
Druga važna stvar se odnosila na pisanje zahtjeva za zaštitu ustavnosti koju smo pripremili za Upravni sud. I tu je bila značajna podrška vrsnih pravnika, a javljali su se da pomognu dragovoljno i stručnjaci za upravno pravo iz drugih dijelova Hrvatske.

Osim Siska, značajno sam se angažirao i na izradi važnog dokumenta o kojem se otvara rasprava u SDP-u i koji snažno i vrlo precizno određuje stranku spram aktualne prakse politike u Hrvatskoj i snažno afirmira principijelnostt, dosljednost i vjerodostojnost. Drago mi je što je gro teksta napisao sam Račan i tako snažno odredio politiku stranke u vremenu pred nama. Očekujem dobru i kvalitetnu raspravu u svim našim organizacijama na terenu.

Treći važan projekt u ovom tjednu, a koji se nastavlja, tiče se umirovljenika, povrata duga i novih prevara i fakinarija Sanaderove vlade. Tribina u Rovinju koju sam na tu temu održao zajedno sa kolegom Stazićem u četvrtak, bila je odlično posjećena i potvrdila je potrebu da se ljudima pomogne i u političkom i pravnom osmišljavanju borbe protiv nezekonitosti i improvizacija i u ovom području.

Iz redova uzurpatora biračke volje građana Siska, očekivano, i prije prve sjednice tzv. Poglavarstva, stižu najave obustave naših započetih projekata. Obustavlja se projekt izgradnje nove galerije «Striegl» u prostoru koji bi kudikamo bio prikladniji, veći i ekskluzivniji od postojećeg. Naime, obnovili smo projekt uređenja secesijske dvorane bivšeg kina «Sloboda», upravo kao prostora vrhunske galerije, sasvim jedinstvene i osebujne u samom srcu budućeg srca grada na Jelačićevom trgu. Ta je galerijska dvorana zamišljena i projektirana kao multifunkcionalni prostor, koji bi osim galerijske funkcije bio, sa obnovljenom freskom na stropu, i svečana dvorana za najekskluzivnije prigode i izvanredan prostor za održavanje komornih kulturnih događanja, od koncerata do recitala. Trebao je to biti i početak uređenja Velikog Kaptola i cijelog Jelačićevog trga. Kako je riječ o iznimno skupom projektu, jer bi dvorana bila uređena i opremljena najsuvremenijom klimatizacijskom, audio i video opremom te restaurirana po najvišim standardima, za njenu obnovu je trebalo osigurati preko deset milijuna kuna. Nemajući taj novac u proračunu, domislio sam logično i ostvarivo rješenje. Naime, kako mi je poznato da su neke banke zainteresirane za prostor u poslovnom središtu grada, u Drugoj ulici, nametnulo se rješenje da se potreban novac za uređenje galerije namakne prodajom (ili dugoročnim unaprijed uplaćenim najmom) prostora sadašnje galerije. U želji da već u ovoj godini dobijemo novu galeriju raspisali smo natječaj za prodaju prostora sadašnje galerije «Striegl» koji smo temeljem ozbiljnih procjena procjeniteljskih kuća ponudili za 1 milijun eura, iako je taj prostor pred koju godinu pribavljen po dvostruko nižoj cijeni. Dobar je posao sasvim izgledan. Tim više, što smo nakanili da se galerija ne izmješta sve dok novi prostor ne bude gotov, tako da Sisak ne bude niti jedan dan bez galerije. O toj sam svojoj ideji razgovarao i sa profesorom Strieglom, a obavio sam i šire konzultacije. Nažalost, prvi akt, novih uzrpatora vlasti u Sisku, bit će upravo obustava ovoga projekta. Potvrđuju se slutnje, da ekipa koja je desetljeće i pol protraćila ne radeći ništa, ne obnavljajući ništa, ne gradeći ništa, zna i može samo destruirati i uništavati. Taj destruktivni talent, pokazat će se na žalost, vrlo brzo i na drugim planiranim projektima, a «gradska će se vlast» vratiti staroj praksi dilanja s gradskim prostorom, prema političkim i interesnim afinitetima. Bit će npr. zanimljivo vidjeti hoće li se i dalje nastaviti ugovor sa privatnom firmom o najmu prostora gradske knjižnice u Capragu za koji Grad godišnje izdvaja više od četvrt milijuna kuna, dok iznajmljivač čak ne plaća niti popravak prostora čiji je vlasnik, već to činimo mi, građani, čuvajući vrijednost imovini koju nam pojedinci skupo iznajmljuju. Destruktivna narav i sitnolupeški motivi ponovno prijete gradu da se izgubi u svom, sad već trajnom, stanju propadanja.

Dakle, idemo dalje s Vidotekom! Grafički osvježenom i sa novim logom. Čak štoviše, startam i sa web stranicom, koju ću uz pomoć mojih suradnika i prijatelja puniti tijekom idućeg tjedna. Nadam se da će ova stranica i blog i dalje ostati mjesto susreta različitih ideja, da ćemo se i prepirati i uvjeravati i razuvjeravati i da ćemo sve to raditi i temperamentno i žestoko, ali bez uvreda. Iznimno cijenim ljude koji se bore za svoj stav, pa i onda kada je on potpuno suprotan mojemu, ali i one koji nisu autistični za argumente i koji svoja stajališta mogu i promijeniti. Nekolicina vas ste pokazali da posjedujete te vrline i da ste sposobni otvoriti se i za drugačija mišljenja i da se možete boriti protiv vlastitih predrasuda. Čestitam na tome! Čestitam i svima vama koji ste mi ,ovih dana i sami povrijeđeni i ogorčeni, davali snažnu potporu, da se nastavim boriti za naš Sisak, ali i elementarno poštenje u ovom opakom poslu, gdje su smicalice, podvale, izdaje, gotovo sredstvo rada. Neki su mi od vas ovih dana sugerirali da se prilagodim tome i da budem i žešći i tvrđi u korištenju tih sredstava, pa da onda ja njih, a ne da oni mene. Ili pitaju me mnogi: zaboga, Davorko što Vi niste kupili onu dvojicu prodanih duša? Zašto ste dozvolili da izgubite?
Dozvolite da odgovorim ovako: Siguran sam da mi nismo izgubili, gubitnici bi bili da smo pristali biti kao nasilnici, jer nas onda doista ne biste mogli razlikovati. Da smo mi kupili onu dvojicu, vjerujte da bi došla druga dvojica, a i ovi prvi bi opet tražili više i tako redom, mandat bih potrošio na ispunjavanje želja, namještanje poslova, nelegalno namicanje novaca, zapošljavanje po vezi, namještanje kredita, otpremnina, stipendija i tko zna šta još. Održavao bih se na vlasti, a vama koji toliko očekujete, postajao bih sve bezbojniji, sve neuvjerljiviji i svi zajedno bi rezignirano zaključili kako smo svi mi isti. I bili bismo isti, jer za građane je posve nevažno kao se mi krstimo i u kakve se ideološke i stranačke zastave zaogrćemo. Zato nismo mi gubitnici! Otvorili smo upravo ovdje u Sisku hrvatsku priču o moralu u politici, o izbornim zakonima, o bijedi i primitivizmu lokalnih polupismenih oligarhija, koji su nemilosrdno zajahali za vrat našim građanima. Otvorili smo pravi front! Jer, mene osobno ne zanima borba za vlast, već borba za drugačiju, pošteniju i odgovorniju vlast. Vlast nije i ne može biti sebi samoj svrha. Može biti onim siledžijama, koji su upadajući u gradsku vijećnicu otvarali šampanjac, baš kao da su pobjedili na izborima. Oni su slavili svoj prezir prema vama građanima, njih ispunajva ponosom to što su volju građana izigrali, što su pokazali da se do vlasti može i mimo volje i protiv volje građana. Šampanjac je otvoren za za proslavu poraza, nemorala, beščašća, nasilništva i političkog divljaštva. Povijest je, nažalost, puna primjera takvih proslava, tako su slavili barbari svoje upade, razni kolonijalisti svoje, fašisti i nacisti svoje, boljševici svoje i uvijek su se opravdavali sami pred sobom nekom ideologijom i tobožnjom zaštitom nekog višeg dobra, svojim znanjem o tome što dobro jest, a što nije. A pitanja, kada se ti divljački i nasilni režimi obore, uvijek je bilo isto: Jesmo li ih ili jesu li ih mogli spriječiti u divljaštvu i nasilništvu? Ne znam pravi odgovor, ali znam da ih se moglo spriječiti samo drugačijim sredstvima, nikako istim. Zato treba imati jaka ta druga sredstva. U našem slučaju, to su građanski neposluh i nemirenje sa uspostavljenim stanjem. Svakim danom treba im dokazivati nelegitimnost i nelegalnost. Šampanjac im mora prisjesti!