Čitajući danas vijest o sastanku zamjenika predsjednika uprave HŽ-a Klarića i tzv. gradonačelnika Siska Pintarića o izgradnji passarele u Capragu, uz istovremene jadikovke tzv. dogradonačelnika Siska Novaka, kako im eto nismo ostavili niti jedan projekt, prisjetih se mojih ranijih postova a i vas pozivam da prošvrljate ovim blogom pa se i sami uvjerite kako se jedina dva projekta koje su ovih dana uzurpatori vlasti u Sisku spomenuli upravo dva projekta koje smo u visokoj mjeri odradili i koji su čekali samo svoju fizičku realizaciju. Zanimljivo je da su oba projekta i "Nova galerija" i "Passarela" odrađeni bez i jedne kune proračunskog novca. Trebalo je samo puno truda i dogovora. Drago mi je da smo to uspješno odradili i još draže da se ti projekti neće nasilno zaustaviti iako to nije zasluga onih koji nasilje poznaju kao stil svoga rada, već je zasluga interesa drugih koje smo uveli u projekte. No da ne dužim podsjećam na post od 22.prosinca, gdje sam passarelu naveo kao primjer projkata na kojima smo radili. Podsjetimo se još jednom. Ovoga puta je ona simbol krađe tuđih projekata. Važno je to znati.
"Passarela kao simbol"
Ovih dana čitam u komentarima na ovaj blog, dosta polemičnih tekstova o tome kako smo kao nova gradska vlast iskoristili prvih pola godine mandata. Očekivano, jedni kažu da se pomaci vide, jedni da su oni nevidljivi, a treći da se nije napravilo ništa. Ta ocjena ovisi ponajprije o stupnju obaviještenosti, ali i o predrasudama te oni koji ne vjeruju da bilo koja vlast može učiniti bilo šta, niti vide, ali niti žele vidjeti, bilo kakav pomak ili pak u svojoj optici vlasti pridaju božanske mogućnosti i sposobnosti da učine ono što žele preko noći. Na primjeru jednog projekta, u kojemu je toliko simboličnih elemenata, da se mogu smatrati paradigmom naših mogućnosti i stremljenja pokušat ću vam objasniti kako stvari stoje.
Dakle redosljed rješavanja problema i ostvarenja projekata na primjeru:
1. Prvi korak da biste projekat započeli jest prepoznavanje problema i potrebe. U naselju Caprag stajala je već desetljeće opasna passarela (pružni prijelaz), koju su korozija, nebriga i nezainteresiranost doveli u stanje neuporabljivosti. Riječ je o objektu koji je potreban naselju i bez kojega stotine ljudi, djece, staraca, invalida, dnevno moraju puzati ispod vagona da bi došli do postaje u Capragu. Ta je passarela značajan problem, kojega su sustavno potpuno ignorirali bivši gradski vlastodršci, kao u ostalom i mnoge druge za život naših građana važne probleme. Nikada se o tome nije raspravljalo, na gradskim tijelima, ali jest o tome kako privatniku godišnje namaknutu četvrt milijuna kuna za najam prostora za npr. Knjižnicu u Capragu. Mi smo, slušajući naše sugrađane problem prepoznali i uvrstili ga u priotitetne projekte grada. Time smo učinili prvi, veoma važan korak.
2. Kad smo problem uočili, krenuli smo u utvrđivanje stanja. Pozvali ugledne stručnjake za mosne konstrukcije koji su nam izradili minielaborat o stanju objekta i mogućnosti njegove sanacije. (Napravili su to besplatno, bez kune na poziv i zamolbu svog kolege i prijatelja mr. Maline). Saznali smo da se objekt naprosto više ne može spasiti i da mora biti srušen. Rupe od hrđe, pa i gelera su mostić učinili nepopravljivim. Opet simbolika na sve što je u gradu uništeno nebrigom i neodgovornošću bivših vlasti, a ponajprije uništenost sisačkog gospodarstva, koje je od Siska, kao nekadašnjeg grada rada postao grad umirovljenika. (Više je penzionera nego zaposlenih).Tko će za to odgovarati? Da li ovi koji upravo pokušavaju ponovno do vlasti mimo volje birača?!
3. Trreći je korak izrada plana sanacije problema. Trebalo je utvrditi npr. da se uopće ne zna čije je vlasništvo passarela. Nije gradska, nije HŽ-a, nije Željezare koja ju je izgradila. Ali brigu o tome je morao preuzeti Grad. Ali grad je brinuo o sitnim i krupnim apanažama svojih čelnika ali ne i o gradu i građanima.
4. U razgovorima, koje smo pokrenuli, (mi, a tko drugi?) koristeći i formalne i neformalne kontakte našli smo zajednički interes sa HŽ-om i krenuli u projekt a) izradom projektnog zadatka, b) uklanjanjem starog objekta, c) utvrđivanjem nosioca projekta, d) izradom plana financiranja, e) izradom izvedbenog projekta, f)ishođenjem dozvola g) raspisivanjem natječaja, h) izvođenjem radova. U svakoj od ovih faza se susrećete s problemima. Bez osobnog angažmana i guranja projekta, razgovora, susreta, lobiranja projekt nebi krenuo. Priznajem da sam osobno koristio sve moguće kontakte da dođem do najodgovornijih ljudi u HŽ-u, da se s njima sastanem, da vidim kako uključiti grad sa što manje živog, proračunskog novca u projekt, a da on ipak ide i td.
Ovim sam vam opisom nekih koraka želio pojasniti da za pokretanje projekta trebate vrijeme, energiju, poštivanje procedura, lobiranje i da se bez toga ne može. Najmanje vremena treba za samu gardnju. Ona je samo kruna golemog nevidljivog posla.
Ali, najvažnije od svega je sadržano u prvoj točci: da živite s problemima svojih sugrađana i da imate volju da te probleme rješavate. Sve drugo je mnogo lakše. Kao što je propao ovaj most, tako je i Sisak propadao, jer nije bilo političke volje prije svega, da se to propadanje spriječi, a nije bilo niti znanja niti sposobnosti da se rješavaju gorući problemi grada. Oko 1000 novih radnih mjesta koje smo pripremili već za iduću godinu, najnovijim HDZ-HSP-Jude sranjima se dovodi u pitanje. Morate to znati! "
Post je objavljen 25.01.2006. u 20:59 sati.