SDP sa partnerima HNS,IDS i SDA = 68 mandata
HDZ sa glasovima iz BiH = 65 mandata

Dragi blogeri i posjetitelji ove stranice, ovih dana u Stranku stižu svakodnevno ljutiti upiti i komentari na HSU-HDZ-ov Zakon o tobožnjem izjednačavnju starih i novih umirovljenika. Sasvim očekivano, na što sam i upozorio u saborskoj raspravi, ali i na PRESS konferenciji, održanoj netom prije rasprave. Upozorio sam da od 385 000 novih umirovljenika njih oko 140 000 neće dobiti ništa. Pogriješio sam. 200 000 nije dobilo ništa! 100 000 dobilo je mrvice. Relativno dobro su prošli samo umirovljenici s mirovinama preko 4 500 kuna. Njihovo je povećanje mirovina od 700 do 1000 kuna.
Eto to je rezultat, HSU-HDZ-ovog modela ujednačavanja mirovinskih prava! Da budem jasniji o njihovom modelu evo citata jednog karakterističnog pisma i snimke pressice iz srpnja ove godine.

Večeras smo upalili svijeće za žrtve Vukovara u ulici grada Vukovara u Sisku.

Nastavljam podsjećanje na muving proteklih dana. A oni traju i traju i sve se više miješaju u šareni karusel, vrtnju koja se ubrzava, a susreti s ljudima i događaji se pretapaju u zajedničku sliku i dojam, koji će jednom u sjećanju biti zabilježen kao “kampanja 07”.
Stao sam kod utorka. Gvozd ili kako neki vole reć Vrginmost. Hladno predvečerje pred dvoranom društvenog doma. Mirni ljudi, neka opuštena atmosfera, bez nabrijanosti ili gorljive i strasne retorike. Ljudi izgledaju prilično sigurni da treba samo tehnički odraditi posao i pričekati iduću nedjelju. U hladnoj dvorani temperaturu dižu gosti, KUD Repušnica, koji su odlično prihvaćeni. A onda druženje uz hladni odojak u susjednoj dvorani i sve se pretvara u malu narodnu feštu. Karakteristična poruka svih razgovora: vidno razočarenje koalicijom SDSS i HDZ-a i osjećaj prevarenosti.
Hitam prema Zagrebu. Na Z1 televiziji, sučeljavanje o socijalnoj politici. Razgovaramo pristojno, al mi je pun kufer demagogije i neobavještenosti mojih sugovornika. HDZ poslao nekog čovjeka koji tek razaznaje o čemu se govori. Ostali se šutaju brojkama. Postaju mi naporni ti razgovor s nekompetentnim ljudima, ma kako da to prepotentno zvuči.
Srijeda. Sivo i prohladno jutro na tržnici u Glini, ali jako puno ljudi. Najprije se mučimo da dobijemo struju. Ali dolaze ljudi. Dijelimo stranačke materijale i krafne.Stotine stiskova ruke i kratkih razgovora. A svaki od njih koncentrirana životna muka. Govore o svojoj djeci koja su otišla trbuhom za kruhom, o svojoj dugotrajnoj nezaposlenosti, o nepotizmu, korupciji, nebrizi za ljude…
Navečer u Ivaniću, potpuno druga atmosfera. Preuna dvorana s preko petsto mjesta I mnoštvo ljudi na nogama. Atmosfera vruća, glasno se skandira, plješće, skandira. Poslije gužva i blic susreti.Poruka: dajte ljudi, mičite više ove!
Četvrtak. Velika dvorana Kineskog paviljona na Velesajmu. Ljudi je puno i predstavljamo listu kroz naš već uhodani show. Početna pjesma Baretovog “Gdje je nestao čovjek” diže atmosferu, a kao jeka odzvanja “izvrnute vrijednosti, laž, samo laž”. Ubačena je i opsjenarska točka u kojoj nestaju satovi s ruke. Zagreb izgleda siguran i sigurno. U opuštenoj atmosferi čitam dio stihova, “epa” koji sam primio od anonimnog pošiljatelja, potpisanog sa Ivan Mažuranić.

Silni aga sitne dane broji

Silni aga sitne dane broji:
?Djeco draga, mili moji,
jošte malo, pa kud koji!"
u šatoru jadan zdvoji.

Dvije ruke, dvanaest sati,
a na svakom prošlo podne,
jezik praznu slamu mlati,
vjetar s neba sve mu odne'!

U očaju ište čaja,
da umoči zadnji put,
?Što sad 'oće glupa raja?"
pita Aga, zabrinut.

Od sto glasa, glasa nema,
da istinom spere jad,
odgovorit sad se sprema
samo Vlado Tužnobrad:

?Kao zastor u teatru
spustili se pusti snovi,
viče raja: Skup'te šatru,
nek' nam dođu neki novi!

Sve odnese sudba kleta
još početkom ovog ljeta,
kad je došo mali Zoki
što udara kano Rocky!!

Lijevi direkt, desni kroše,
otad' nam se piše loše,
al' će gore još nam biti,
kud ćemo se jadni skriti?"

Mali Kiro blog sad piše,
laž na laž se mukom slaže,
kajboj Čo već jedva diše,
Ronac drži mrtve straže!

Sa žalosne grakće vrbe,
gavran crni kraj što ćuti,
Kalametu pete svrbe,
al' zagrmi Aga ljuti:

?Noćas most se mora stvorit',
bar kulisa neka skrpit,
do zadnje se kaplje borit'
za taj harač što je drpit'!!!

Šuki braco, seko Jaco,
Andro brko, stara faco,
ronite li i vi suze,
il' sklanjate svoje guze?

Gogi, lafe krezumico,
što svog rođu nisi žic'o
da nas dalje mirom pusti
ovo Zlatno vime musti,

a ne sad u pola posla
da Rvacku našu Svetu
Ja sad moram poput osla
ostaviti tom Duetu!

Taj me Ljupko tako ždere,
tiha voda brege dere!"
zbori Aga i bez mjere,
dok još može, raji sere!!!

Al' na zastor u teatru
spustili se pusti snovi,
viče raja: ?Skup'te šatru,
nek' nam dođu neki novi!"

Suhe smokve, mokre lokve,
crvene se poljem rotkve,
vrije srč u vrelom kotlu,
ključa zemlja u izbornom grotlu!

?Djeco draga, mili moji,
jošte malo, pa kud koji!"
u šatoru Aga zdvoji,
silni Aga sitne dane broji!!!

Subota.Rana jutarnja kava na benziskoj na Zagrebačkoj s Toninom i odlazak na sisačku tržnicu, gdje su već Šime, Marina, Mirando…masa ljudi oko našega štanda. Dolaze mladi, stari, srednji. Pitaju, govore, predlažu.
Onda odlazak prema Dubici. Tamo nekolicina naših aktivista, i tužno, opustošeno mjesto. Govore mi naši o strahovladi, bijedi, nezaposlenosti, Fiolićevim štalama. Nerado priznaju da se ovdje prije dvadeset godina pristojno živjelo i pomalo se stide što su zaboravljeni i prepušteni sami sebi. A sami ne mogu.
Dolazak u Kostajnicu.Putem kroz Baćin, Slabinju i Rosulje intenzivno razmišljam o rujnu 1991. i našem posljednjem pokušaju proboja prema opkoljenoj Kostajnici. U meni raste ljutnja pri sjećanju na planiranje tog budalastog pohoda i potpuno nepotrebne žrtve ljudi, koji na tom pravcu nisu imali nikakve šanse. Nevjerojatni hir i ne znam kakvi motivi pokojnog Bobetka, određuju baš taj pravac iako je bilo puno produktivnije ići pravcem Sunja-Hrastovac-Kostajnica. Akcija nije uspjela, a pet ljudi je poginulo. Ja sam ostao u Jasenovcu i nikada neću zaboraviti, opraštanje sa mojim najdražim prijateljima, koji su mi pozdravljajući se samnom na brigu ostavljali svoju djecu, ukoliko i sam preživim. Najduži dan u životu. Umuknule radio veze, čak se više nije čula ni pucnjava. S pokojnim Marijanom Celjakom molim Generala da se organiziramo i krenemo u podršku, ali od toga ništa. Izvlače se sami nakon 36 sati.
No, sada toliko godina poslije, želim samo vidjeti svu ljepotu doline Une. Zelena Una i žuto-smeđa šuma, a i sunce je posebnog sjaja i ljeska se u rijeci.
Razgovaramo s ljudima u hotelskoj kavani. Sve ih zanima i odlično su obaviješteni. Ne nasjedaju na HDZ-ovsku ljigavu kampanju laži. Tu je i Sokler, organizator proboja, ali rat ne spominjemo. Brine nas zloporaba braniteljskih udruga i kupovanje naklonosti vrećama novca. Obećajem braniteljima Kostajnice da ćemo objaviti popis branitelja, pa neka se vidi.
Nedjelno jutro u Martinskoj Vesi, a gdje drugo na Martinje?! Dolazim prvi i ispijam kavu u seoskoj krčmi. Iz džuboksa grme i arlauču cajke, kao da sam u Šapcu. Mnoštvo ljudi i živopisno šarenilo prije odlaska na misu. Svećenik i Mladi jastreb sa uparađenom zapregom odlaze pred biskupa. Susrećem ljude koje nisam dugo vidio. Grlim se sa jednim HDZ-ovcem. Moj ratni suborac i dobar čovjek. Smijem se kad mu naš aktivista gura u ruke vrećicu sa SDP-ovim logom, a on pristojno prihvaća poklon iako znam da će mu biti problem kako ju što prije negdje odložiti.
Ponedjeljak navečer. Masa ljudi i prepuna dvorana u Kutini. Naš ležerni talk-show se već prilično uvježbao i ostavljamo sve bolji dojam. Ljudi nas preklinju da ove izbore dobijemo. Kažu da im se ogadilo korupcije, laganja, neodgovornosti i nebrige za njih.
Još kratko!

Predsjednik Milanović i kandidati liste 6.IJ u Kloštar Ivaniću

Živa i opsežna aktivnost kandidata 6.IJ obilježila je prvi tjedan službene izborne kampanje. Prigodno postavljeni “štandovi” SDP-a mogli su se vidjeti na svim okupljalištima građana, od gradskih trgova, tržnica, do seoskih okupljališta, uz sudjelovanje velikog broja aktivista i kandidata s liste SDP-a. Sva su ona bila iznimno dobro posjećena, a građani su iskazivali interes za različite dijelove našeg izbornog programa.
Po neobičnosti mjesta okupljanja u proteklom se tjednu isticao susret Predsjednika SDP-a Milanovića, sa kanddidatima 6.IJ, kandidatima SDP-ove liste za ponovljene lokalne izbore u općini Kloštar Ivanić te novinarima, održanom na imanju Janković pored Kloštra.
U čarobnom jesenskom ambijentu starog seoskog imanja, sudionici su najprije odmjerili snage u gađanju lukom i strijelom, gdje se pokazalo da SDP-ovci nisu nevješti i da dobro pogađaju u sridu, pa čak i oni koji su se prvi puta susreli sa sportskim oruđem lukom i strijelom.
U kratkom obraćanju novinarima predsjednik Milanović se još jednom osvrnuo na nepodnošljivu količinu laži i pokušaja obmanjivanja građana od strane HDZ-a, kroz iznošenje neistina i o onome što jesu i o onome što nisu napravili, ali i onome što će ili neće napraviti njihovi konkurenti.
Predstavljajući listu za Sabor, Tonino Picula, naveo je kako je ova lista jedna od najjačih političkih ponuda u Hrvatskoj uopće, navodeći da se na njoj nalaze čak tri ministra I jedan zamjenik ministra, četiri gradonačelnika, dva sveučilišna profesora i vrhunska liječnika, jedna županica, sve odreda visokoobrazovani i dokazani stručnjaci u raznim područjima društvenog života. Svi su oni, uz neupitno poštenje, jamstvo da SDP doista može s puno utemeljenog očekivanja zatražiti povjerenje građana na ovim izborima.
Potom je nositelj liste za općinsko vijeće Stjepan Mihaljević predstavio je listu SDP-a.
Druženje se nastavilo uz izvrsnu domaću kuhinju, a iako je vrijeme bilo kratko, sjajna Dunja Knebl svojim je interpretacijama izvornih moslavačkih pjesama, potakla mnoge da i sami zapjevaju.
Popodnevne sate kandidati su proveli u Ivanić Gradu u druženju s mnogobrojnim građanima, obasuti pitanjima o rješavanju bitnih pitanja za njihov život. Posebno sam aktivan morao biti ja, jer sume umirovljenici obasipali pitanjima vezanim za različite oblike manipuliranja HDZ-ove vlade vezane za mirovine i umirovljenike. Predstavnilku udruge roditelja s djecom s posebnim potrebama “Mali princ”, uručio sam u ime liste 6.IJ prijenosno računalo.
Večernji sati su uz obavezno kuhano vino, kestene, kokice, brojne letke i brošure s našim politikama te razgovore s građanima, kandidati proveli predstavljajući se u ležernom razgovornom showu, te jezgrovitom navođenju ključnih odrednica naših politika. Prepuna dvorana i odlična atmosfera potvrdili su visoki ugled SDP-a i njegovu prihvaćenost u ovom kraju. Uz odobrenje svih prisutnih prihvaćena je pošalica Tonina Picule o privilegiranosti Kloštaraca, jer će oni imati privilegiju da 25 studenog čak dva puta zaokruže liste SDP-a.

“Šukerina”
Čardakom ni na nebu ni na zemlji, potjemkinovskim selom ili slično mogla bi se nazvati “cesta od Nikuda ka Nigdje” koja se u dužini od 2300 metara našla usred turopoljske ravnice, južno od Velike Gorice, a koju HDZ-ovi dužnosnici uporno nazivaju autocestom Zagreb-Sisak. Taj komadić asfalta, koji je upravo nevjerojatno opsjenarski doista u cijelosti završen sa svom horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, rasvjetom, ogradama, izgleda sablasno i groteskno jer baš ništa ne povezuje ni sa čime.
Nesposobnost i nepostojanje volje da se cesta, koju su tako gromoglasno najavljivali, a za kojom toliko desetljeća žude stanovnici Velike Gorice, Turopolja, Siska, Petrinje, Pokuplja i Banovine, barem počne ozbiljno graditi, HDZ-ov ministar Šuker, pokušava objasniti tobožnjim opstrukcijama lokalnih vlasti.ne odustajući od lažnih obećanja, u svojoj su jesenskoj, predizbornoj kamanji obljepili pola Hrvatske sa jumbo-plakatima nepostojeće ceste, a da se u stvarnosti ne gradi ništa.
U nakani da se ova groteska na groteskan način razotkrije, kandidati liste 6.IJ predvođeni velikogoričkim gradonačelnikom i prvime na listi, Toninom Piculi održali su na trasi nepostojeće ceste tiskovnu konferenciju te upriličili preformance vožnjom traktorom po ledini.
Zanimljivost, ove konferencije je bila i nagla pojava nekoliko teških strojeva i kamiona, koji su nastojali dati što bučniju zvučnu kulisu dok je kiša nemilosrdno lijevala. No, kad je konferencija završila, već nakon pola sata, svi su strojevi utihnuli i nestali sa “trase”, a turopoljska izmaglica ponovno je legla na pustu livadu. Baš kao u nekoj staroj, odličnoj, češkoj filmskoj komediji.
Nažalost, građanima nije do smijeha kad je riječ o ovoj važnoj prometnici, koja znači mogućnost obnove i razvoja zapuštenih područja Banovine te nove šanse za civilizacijski iskorak.
Stoga je istaknuto, da se bez velikih obećanja, upravo ta cesta stavlja u sam vrh prioriteta buduće SDP-ove vlade, kad je riječ o području 6.IJ.

Subotnje prijepodne u Capragu. U sjeni ugaslih dimnjaka cijeli jedan grad živi svoj davni život zatvoren u sjećanja na žive rijeke ljudi na razmeđima tvorničkih smjena, na livne jame, lake i teške pruge, čeličanu, valjaonicu, trake, gredice, ingote …ali i OOUR-, ZUR-ove, SOUR-e….Jedan se mrtvi svijet kao sjena nadvija nad posustalim predgrađem u kojem i dalje rastu kestenovi i platane, s fasada socijalističkih zgrada polako se trusi žbuka, u kojem i dalje žive ljudi, kaljeni s čelikom sa nadgrađem rata, mina, projektila, neuspjelih privatizacija, prijevremenih umirovljena, zavoda za zapošljavanje, oskudica i preživljavanja.

Prilaze našem štandu pored capraške tržnice- čaša kuhanog vina, domaći kolači, vrući kesteni, crveni baloni, letak i olovka. Razgovaramo, a oni se čak niti jako ne žale, nisu niti ljuti, niti rezignirani. Hladno i smireno govore o tome “kako živi narod”. Manje od dvije tisuće mirovine za ful staž u livnoj jami, 1800 kuna za flemanje. Pokušavam u razgovoru reći “da, znam kako vam je”. Dobroćudno me tapšaju po ramenu i odgovaraju “ne, ne znate”. I shvaćam da su u pravu jer ne postoji “coldrex” za život, ne mogu se ublažiti niti sakriti simptomi bolesti nebrige za ljude tolike godine. I onda me obuzme strah od odgovornosti. Jer ne može se njima dolaziti godinama i govoriti isto, da neće biti isto, a da godinama bude isto. Nije za njih politika olovka, upaljač, šareni letak i slika na plakatu. Ne kažu mi to, ali ja to znam. I nije to zabavno nadmetanje, verbalno žongliranje, dobar dojam, marketin, spin doktori. Ma hajte molim vas! Oni bi kruha i odgovornosti. A čini mi se, ponajprije dostojanstva. Oni to očekuju od svojih političkih vođa. I ne traže oni stahanovsko-sirotanovićevske ideološke magle niti gromoglasne ode tipa “da nam živi,živi rad”. Oni ne pristaju na sveopću ravdonušnost, cinizam, zaborav ili tihi prezir.
Nedostatak vizije, strategije industrijskog razvoja i višeg gospodarskog rasta i zalaganje da to imamo, naši politički oponenti predstavljaju kao zazivanje planske privrede, nedostatak suvisle i odgovorne socijalne politike prema nezaposlenima, umirovljenicima i socijalno isključenima i naše zagovaranje da to imamo, oni predstavljaju kao zazivanje socijalizma. Njihov je problem, a i sviju nas, što oni i ne znaju da se nešto mora napraviti, a kamo li da znaju kako to napraviti. Oni probleme ne vide, oni se igraju svojim kartonskim mostovima, državnim milodarima, a život nije potjemkinovski karton! Oni čitaju “Vjesnik” i puni radosnog optimizma priželjkuju VLAST. Jer oni samo VLAST vide. Ona je za razliku od kartonskih paravana prema životu ljudi, tvrda, opipljiva i dolarsko-kunski mjerljiva.