Dani naprosto lete, puno je događanja, susreta, kontakata, telefona i naprosto ne stižem redovito na svoj blog. Tek na koju minutu, kad sam u prigodi, svratim da vidim komentare i to je sve. Dakle, ne žalim se i ne ispričavam se, samo konstatiram, a žao mi je što makar na ovom javnom dnevniku ne stignem prokomentirati sve ono što komentar zaslužuje. Primjerice, što nemam vremena komentirati nagli obrat sisačkih vlastodržaca u projektu «Galerija». Najprije su rekli da je to moja glupa izmišljotina, da bi se već danas pred hrvatskom javnošću na HTV-u hvalili s tim projektom kao da su ga baš oni i osmislili i proveli. Jadno, ali ipak bolje nego da stopiraju dobre projekte! Nisam stigao, a baš bih volio prokomentirati tribinu koju sam sa Stazićem imao u Varaždinu, pred doista punom dvoranom i u doista dobroj atmosferi, gdje se još jednom potvrdilo da naši umirovljenici itekako znaju o čemu se tu radi tko tu koga i zašto. (U nastavku ću dati moj kratki osvrt na umirovljeničku problematiku vezanu za povrat duga, koji sam objavio u utorak u kolumni lista «24sata», koju inače redovito pišem.) Nadam se da ću sa vama moći prokomentirati talk show Zlatka Canjuge u kojemu sam bio jedini gost, jer se Pintarić nije usudio ići pred javnost, a koji se emitira u petak na NeT-u oko 21 sat, a reprizira u subotu u 14 sati. Pogledajte pa ćemo zajedno komentirati! Sutra sam gost na tribini u Zadru, a u subotu u Rijeci. To znači da se neću moći oglasiti na ovom blogu do nedjelje. Ne stignem, a rado bih pisao i o radu na oživljavanju i boljem organiziranju stranke u Sisku, o čemu nekom drugom prigodom, a naročito bih s vama volio podijeliti razmišljanja o temi kojoj se na ovom blogu često vraćam, a riječ je o odnosu politike i morala, a koja je nakon subotnje sjednice Glavnog odbora SDP-a postala i nacionalno relevantna tema. Dakle, još ćemo o tome. Naravno tu su i teme vezane za borbu za dokazivanje nelegalnosti i nelegitimnosti vlastodržačke strukture u gradu Sisku, kao i informacije o njihovim teškim unutarnjim borbama za fotelje, utjecaje i novac. Ali dani su pred nama, pa ćemo i dalje ćaskati o svemu na ovom blogu-forumu. I još nešto, ovaj je blog iznimno dobro posjećen, pa je dobro da se javljate sa što više komentara. Neka stvarno bude mjesto susreta raznih razmišljanja. To je njegova prva i najvažnija funkcija. A ja ću i dalje provocirati i poticati, vlastitim razmišljanjima, koja ili podržavate ili osporavte. Žao mi je jedino, kad napadate i diskvalificirate osobu, a ne stav ili mišljenje. Zato prijedlog: Kada se i ne slažemo poštujmo osobe, a budimo žestoki prema mišljenjima. A sada tekstić :
Umirovljenici 0,00 kuna
"Da cinizam države u odnosu na njene građane, uvijek može iznenaditi novim maštovitim oblicima, dokazuju i sadržaj i način obavijesti koje su proteklih mjesec dana primali naši umirovljenici o tobože im izračunatom individualnom dugu. Cinizam se sastoji u nekoliko činjenica: Prvo, Obavijest o izračunatom dugu, sukladno Zakonu ne izdaje niti jedna državna institucija već Fond HPB- invest. Drugim riječima, to što vam oni napišu i o čemu vas obavijeste u pravnom smislu možete okačiti mačku o rep. Nemožete se žaliti ni tužiti. Pišem ti pismo, a ti umirovljeniče izvoli primiti k znanju. Ako umirovljenik nije zadovoljan izračunom duga, ako se ne slažu iznosi koje su mu u obavijesti poslali, s onima koje on lako može usporediti sa onima na sačuvanim odrescima svojih mirovina, onda može ništa. Ako je dobio izračun 0,00 kuna ,onda može opet ništa. Ako nije dobio niti obavijest, onda može opet ništa. Ako pita za kamatu, može ništa i td. Drugi je primjer cinizma ucjena umirovljenika da moraju povući svoje tužbe protiv HZMO, kojima traže obeštećenje, jer u protivnom ne mogu sudjelovati u veselju i «najvećem uspjehu Sanaderove Vlade» zvanom povrat duga umirovljenicima. Treći je primjer cinizma nemoralna ponuda u kojoj se kaže da će se vratiti dug, naravno onoliki koliki je izračunao onaj koji duguje, ali samo kao polovina u nekom doglednom vremenu ili cijeli, ako pristanu da se to dogodi, za naše hrvatske prilike, u dalekoj budućnosti. Cinično je i to da se umirovljenicima kao povrat duga uračuna gotovo 18 milijardi kuna koje je vratila Račanova Vlada, a da se iza toga, povrat toga novca kao duga, iako pristiže i dalje, prestane smatrati povratom duga i ida se na neki novi model povratka. Ili Račanova vlada jest ili nije vraćala dug! Financijski im je to isplativo reći, jer u kasi ostaje 18 milijardi i oni trebaju još samo 14 milijardi, ali politički bome i ne, jer to znači priznati da je upravo Račanova vlada u samo tri godine vratila više no što oni planiraju u mandatu triju budućih vlada. Najciničnije je što ova vlada potcjenjuje umirovljenike i misli da oni taj njihov cinizam ne vide. "
Post je objavljen 19.01.2006. u 23:01 sati.