O tako lijepom svijetu i "koja šteta" zaključku

ponedjeljak , 13.03.2017.

Kroz jutarnju gužvu, zvuk glazbe s radija i mrežu nejasnih misli od premalo sna, probila se sirena. Hitna pomoć. Istovremeno tražim rotaciju u retrovizoru i kroz šoferšajbu. Pobjeđuje šoferšajba. U daljini, auti se razmiču kao poslušna djeca. Naočale skrivaju suze. Spontana reakcija. Prerijetko pomislim koliko smo zapravo krhki.

Krhki poput stakla kombija kojeg netko tko se u vlastitim očima deklarira kao heroj razbija kamenjem. Kako slikovito. Taj čopor kvaziheroja obrušio se onako planski i inteligentno na vozilo za koje nisu imali ni strpljenja uočiti da je pogrešno. Jednostavno, strpljenje ovdje nije ni poanta. Ni plan. Ni herojstvo. Bitan je vlastiti penis koji se doživljava kao parizer na sniženju.

A snizilo se štošta. Razina mora neki dan. Razina časti svaki dan. Opasno je gledati u oči, opasno je postaviti pitanje, opasno je izraziti mišljenje. Kao osvježivači u autu čiji je miris odavno presahnuo, klatimo se kako vozač prohtije. Najpametniji smo naravno, i upravo zato šutimo. Progovorimo tek u temama koje nas se ne tiču, ili tiču djelimično, da ne ugrozimo svoju egzistenciju. Ili, s druge strane, govorimo previše, a premalo toga kažemo.

Ne treba nam tuđe ogledalo. I u njemu ćemo vidjeti samo sebe. Suočimo se. Sve je ovdje u funkciji turizma. Kružni tokovi, fontane, ugostiteljska ponuda, djedovina, zemlja predozirana klorom iz bazena kuća za odmor. Začudno, istodobno cvilimo. Gužve su po cestama. Nemamo se kamo kupati. U trgovačkim centrima na kolica trebaš postaviti bove da ne sudaraš o kolica prebrojnih turista. Bučno je. Pretiho je. Cvil. Cvil.

Skratit ću priču. Kroz jutarnju gužvu, neki je potplaćeni šofer kombija hitne pomoći duboko fokusiran na što brži dolazak vozio neko ljudsko biće nad kojim su neki potplaćeni i preopterećeni liječnik i medicinska sestra (ne znam koji je tim bio...) primjenjivali svo svoje znanje i iskustvo da ga zadrže il održe na životu il možda u život vrate, nekom ljudskom biću njima nebitno bitnom, nekome svebitnom, u moru automobila koji su se razmaknuli kao poslušna djeca.

Tako lijep svijet. Tako krhak život. Tako površno življenje. Koja šteta.

Oznake: brainstorming, svjesnost