O kulturnom sportu zvanom Metenje tuđeg praga. Wow!

četvrtak , 28.09.2017.

Ovo pišem jer sam danas dvaput dvjema različitim osobama rekla da dugo nisam ništa napisala na blogu, a to mi izgleda kao veliki interes za njega.
A što i da pišem? U zadnje vrijeme nekako samo doživljavam, i zaboravljam što sam doživjela. Sve je intenzivno, kako se od osobe srednjih godina u 21. stoljeću, a koja k tome ima i domovnicu, i očekuje. Bez izlaganja chemtrailsima, ovdje razvijaš psihičku il emotivnu bolest s imenom ili bez imena, pa pridonosiš dobiti farmaceutske industrije pijući antidepresive, kad je marihuana već ilegalna.

Ajde, idem cutwords/picturesentence tehnikom.

- Održivi turizam. Wow!

- Obiteljski zakon. Wow!

- Kulturna i sportska događanja. Šuma svega od čega polako zaboravljaš što znači kvaliteta. Čak je i ne tražiš. Naposljetku, u skupim tenisicama za outdoors sportove dereš ćevape, srdele, craft pivo i teran, na par minuta obuješ srebrne štikle da otrčiš 100 metara u utrci žena na štiklama, vratiš se pa naslikaš Arenu, fotografiraš zalazak sunca, radiš selfie s najmagarcem, najkozom i najboškarinom, roniš da obiđeš križni put, odradiš na putu do križnog puta i škraping, upecaš najtunu, naučiš lupati afrički bubanj, upadneš čak i s Hare Krishnama na session (otkad to nisi doživio), srolaš se zip-lineom, dobiješ epileptički napad na jednoj od lokacija sa svjetlosnom instalacijom, zarakijaš se medicom i teraninom na otvorenju nebitno čije izložbe i s umjetnicima skontaš da podvodni križni put sigurno super izgleda noću, osvijetljen, pa se, uz zvuk klape u daljini koju s lijeva siječe roženica a s desna turbo-folk tremolo ukras plastične pjevačice, zalijećeš na prvu surf dasku s veslom, i kao gondolijer zdravog tijela i duha iz petnih žila pjevaš "Viiii-viiino na usnaaama" (dinamičnija od "Krivo je more"), odustaješ od vina da ne zoveš vraga od pomorske policije pa se odlučuješ pjevati jazz, od toga će valjda i oni pobjeći, i veslaš prema kipu ni krivog ni dužnog Isusa kojem skačeš na glavu i bez svijesti doživljavaš transcendnentalno iskustvo.

- I dok se Maju Sever pokušava preodgojiti, nasmijana i ljupka Doris Pinčić u svom novom show-u najavljuje temu KEKS, jer ZBOG DJECE neće baš tako javno reći SEKS, pa nek bude SKEKS (tako nešto, odmah sam promijenila program jer mi je pozlilo: jadna djeca brkat će što je što, kakogod... i jadna li je majka koja je začela zahvaljujući radnji s Petit Beurreom, Jaffom ili Domaćicom... I koja li je to poruka pretiloj naciji kojoj prijeti izumiranje - debljajte se, nemojte praviti djecu!)

- Nešto. Wow!

- U koloni koja se stvorila pred crvenim svjetlom semafora (kako li se na novohrvatskom kaže semafor?), da ne budem bezobzirna ne stajem na pješačkom prijelazu već pred njim, kako bih propustila jednog starca. Iznenađen mojom gestom starac mi kima glavom, smješka se, i već je zakoračio na lijevi trak kad ugledam auto kako ubrzava iz suprotnog smjera. Jednom rukom trubim, a drugom dajem znak za se zaustavi, a jadan mi starac - umjesto da gleda kuda hoda i ide li tko - maše, očito uvjeren da i ja njega pozdravljam! Korak od toga da okonča na hitnoj. Srećom, onaj s nogom na gasu brzo ga je primijetio, uspio je stati na pola pješačkog i pol metra od starca. Kakva metafora! Zahvaljuj i nestat ćeš! Misli na sebe i živjet ćeš!

- Mojih 5 ovaca između Loborike i Marčane i dalje je živo, i pogledam ih svaki put kad tuda vozim.

- I sve je to jedan ocean nebitnih situacija. Ono bitno desilo se neki dan. Najbitnije biće na planeti u svojoj svježoj punoljetnosti. Tema: olajavanje. Nije mu jasno zašto netko gleda tuđa posla, trača ili širi laži. Nije ni meni, ali roditeljstvo mi nalaže ponuditi mu odgovor. Našla sam ih nekoliko: takvi su ljudi ili nesretni, ili zlobni, ili frustrirani, ili se toliko plaše da bi netko vidio što oni imaju na svom pragu pa krenu mesti tuđi, ili jednostavno žele napakostiti. I to možda čak i ne osobi koju olajavaju, već onima koji ih vole. On se čudi što oni imaju od toga i zašto bi itko želio napakostiti. Iz nemoći, iz izmišljene zavisti, ne znam - odgovaram. Možda si stvaraju privid kontrole, veličine, ne znam. Ljutit, drži da je pravedno razotkriti ih i prozvati ih na odgovornost, pogledati ih u oči. Mirna, objašnjavam mu se takve u oči gleda svakodnevno, i da je život predragocjen da se na njih trati. Gledam ga nezadovoljnog odgovorom. Osjećam ga voljenog prihvaćanjem. "Mišlju, rječju, djelom i propustom", o tome izgleda tek par nas razmišlja.

- Agrokor. Wow!

Oznake: brainstorming, svjesnost