HO HO HOOOOror!

subota , 24.12.2016.

Dakle, blagdani. Ono - advent pa Nova.
To je vrijeme koje započinje odmah nakon Svih svetih, prvo u katalozima pa na policama trgovačkih centara. Nekako se istodobno pojave šibe, Krampusi, Sveti Nikole i najava dekoracija za jelku i dom.
Onda se negdje početkom prosinca preko noći okite javne površine. Nešto prošlogodišnjih ukrasa, dosta noviteta, jer uvijek moraš sam sebe nanovo prerastati. I druge usput, naravno.

Sveti Nikola i Krampus u svim selima i gradovima obilaze vrtiće, škole, dječje domove i dječje odjele u bolnicama.
U vrtićima i školama konverzacija je uobičajena:
- Jesi bio dobar? - pita kostimirani lokalni animator koji će za x puta postavljeno pitanje toga dana dobiti par stotina kuna.
- Jesaaaam! - sa smiješkom odgovara dječačić ozarenih očiju i ruku ispruženih da dograbi svoj poklon, jer o tome je riječ, a i činjenici da će čovjek sve učiniti da se dokopa cilja, čak i kad je tako malen, te da iza mnogočega stoji ucjena ili pogodba.
Onda škljoc fotoaparatom lokalnog fotografskog studija i naknadnih 20-ak kuna manje za vječnu uspomenu na taj događaj baš te godine baš vašeg djeteta.

Po trgovima se postavljaju bine, izlozi su nakićeni maštovitim crveno-zeleno-zlatnim ili plavo-sivim detaljima, stidljivo se naziru natpisi "predblagdanski popusti - do 20%".
S privatnih kuća i stanova vise Djeda Mrazovi, prestraši se čovjek onako kad svjetla nisu upaljena, da netko visi. U vrtovima nerijetko srna, jelen ili saonice od bijelih led-lampica.
Po čitavoj zemlji niču humanitarne akcije. To je inače kod nas jedini način da čovjek nešto za nekoga i učini. Tu i tamo na forumima i Facebooku potkrada se komentar vrlo upućenih pojedinaca - "sve je to super, ali mogli bi to radit i inače, ne samo pred blagdane".

Na Dnevniku svakodnevna informacija koliko će se ove godine potrošiti. Onda slijedi jedan od dijelova filma "Sam u kući", isprekidanog 12-minutnim blokovima reklama od kojih je jedna za donje rublje, a u kojem se razgolićena djevojka u crvenom vešu ljubi s velikim bijelim plišanim medvjedom.
Na radio postajama Mariah Carey barem 15 puta dnevno otpjeva "All I want for Christmas is you", pjesmu s u biti realnom konzumerističkom božićnom porukom - neću ovo, neću to, bljak, fuj, ne bih ni ovo, ja hoću - to! (tebe, u pjesmi).
U tiskovini tu i tamo informacija tko će od poznatih pjevača pjevati za doček Nove i koliko će tisuća ili desetaka tisuća eura za to biti plaćen. Istodobno, lokalni radiji obavještavaju sve umirovljenike i domaćice da dođu po svoj poklon bon od 100-200 kuna.

Vlasnici restorana javno i ne izriču jesu li ili nisu zadovoljni koliko ih firmi, prijatelja iz osnovne škole, ekipa iz plesne škole, sportskih klubova i sl. obilazi, da se ne bi urekli, a i bolje da ne pokažu preveliko zadovoljstvo.
Hotelske kuće bilježe najave i dolaske stranih turista, domaćih nešto manje.
U medijima se sve češće potkrada - nikad tako. Najadvent Europe, najrast BDP-a, najrast potrošnje.
Isti animator s početka mjeseca pred Božić, ovoga puta kao Djed Mraz, obilazi istu onu djecu.

Roditelji mahnito trče po trgovačkim centrima kupiti nešto što im dijete nema, što je svake godine u biti sve teže jer im dijete već odavno ima kao sve. Roditelji roditelja kupuju teletinu, janjetinu i odojka, te bakalar jer se ipak prije posti. Trgovački ih lanci pravovremeno stavljaju na akcije, prate potrebe svojih kupaca.
Iz putničkih agencija pozivaju na last minute dočeke, mada se provlači i tema skijanja.

Posvuda miris kuhanog vina i kobasica, praporci u različitim aranžmanima trešte iz raznih zvučnika, Djeda Mrazovi izranjaju iz Jadranskog mora, skaču s padobranima, i sve je - ma nikad tako!
Božić dolazi, evo, samo što nije, jedino što nedostaje je pitati djecu, naše najmlađe, što Božić za njih znači.
- Božić je... Božić je... ono kad se kiti bor pa Djed Mraz ispod njih stavi poklone, ako si bio dobar! - ozarena lica odgovara petogodišnji Matija, za onaj ležerniji dio Dnevnika.
- A jesi ti bio dobar? - pita ga voditeljica, mi je gledatelji ne vidimo, u totalu je tek lice smeđokosog dječačića razbarušene kose i mliječnih zubiju.
- Jesaaaam! - odgovara Matija, neverbalno pokazujući da baš i nije u to siguran, možda zbunjen retoričkim ili prečesto pitanim pitanjem, ali svakako prestrašen mogućnošću da Djed Mraz procijeni da se nije dovoljno trudio.
Nek' se djeca raduju, čuje se tu i tamo. Kao, inače su baš depresivna.

O Isusu, nekako, ni a...

Oznake: brainstorming, svjesnost

Ma mrzimo se više, brate!

utorak , 20.12.2016.

Ma mrzimo se više, brate! Ajmo! Jedan na drugoga, ti ćeš meni mater, ja ću tebi mater! Nemamo istu majicu, tvoja je jeftina, ti si siromašan i smrdiš, smrdiš jaaaaaako i miči se od mene s tom vrećom punom praznih pvc boca! Ne sviđa mi se tvoj smijeh, izgledaš ko debil, onako baš jako, ne piješ pivo nisi muško, ajde još reci da si gej pa da te iscipelarimo negdje u mraku! Mrzimo se više, daj, premalo mi to jedni drugima pokazujemo, ti navijaš za hajduk, ja za dinamo, jebeni blitvaru dođi da te razbijem, jednim potezom te smjestim pod zemlju! Otruj mi psa, mačku, papagaja, čovječe, ja ću ti zadavit ribicu i iščupati paradajz iz vrta, hrčeš, čujem te kroz zidove, i ideš preko reda vadit krv u laboratoriju, kao da ja to ne vidim! Ogrebi mi auto, hajde, i onda zajedno ogrebimo aute skuplje od 150 tisuća kuna, jebi im mater, imaju para, daju banke kredit, daju i sirotinji, ajmo razbit stakla na tim kliznim vratima od banke i poserimo se na tipke od bankomata, al prije toga daj iščupajmo sise sve i jednoj šalterskoj radnici i tamo, i na pošti, i u općini pogotovo!
I ne glumimo kulturu, ljepotu, ne govorimo si dobar dan, ne vjerujmo blagajnici da nema tih deset lipa da ti vrati, laže ona, lažu svi, ej uzimaju pdv na zrak, ma ne dajmo im gušta, napišimo psovku na izborni listić i objavit će to po svim portalima, kao - pravi smo džekovi, selebriti ej!
Daj, mrzimo se malo još, hajde, ružna mi je ta tvoja boja kože, baš je odvratna, govoriš drugim jezikom, ne vjerujemo u istog boga, bog je jedan al to nije onaj tvoj nego ovaj moj! Alo! Tvoje je dijete konkurencija mom djetetu, ja ću svom kupit patike od 4 hiljade kuna, custom made, i zadužit ću se za ajfon, i potplatit ću voditeljicu zbora da moje a ne tvoje dijete pjeva solo dionicu, i trenera ću platit da moje dijete a ne tvoje proda u bolji klub jer ti to tako ide, stari moj, i ti se s tim pomiri, kakav talent, pare, pareee... I ide mi na živce što mi susjed gleda u prozor, dignut ću zid, najveći i najdeblji i s najvećim biljkama i onim kovanim ukrasima, i ukrast ću mu koji kvadrat usput jer je ionako njegov pradjed bio gad prema mom pradjedu pa hajde da izravnamo račun, nek se zna!
I da, utjerajmo pravdu više, hajde, jebimo mater svima, svima, gradonačelniku, predsjednici, učiteljici iz osnovne jer nam je dala dvojku, spremačici iz srednje škole jer nam je maznula opremu od tjelesnog, hajmo, daj napišimo grafit na ulazna vrata, bez zvjezdica, čisto ono - jebemo vam mater, preventivno!
I da, govna jedna od političara, kradu milijune, nama ostaju mrvice, jebem ti rad na crno za 20 kuna na sat, i branje šparuga i čišćenje apartmana ovim novopečenim kapitalistima koji si međusobno kukaju kako grozne goste imaju, daj nama tog gosta pa ćeš me čuti koliko ću kukati! Uzmimo im sve, i njima, i državi, kakva država, halo, diznilend, uzmimo i švabama eure po bauštelama, isto na crno, kao da smo zaboravili drugi svjetski, a?!
Mrzimo se još, nismo dovoljno, daj, imaš premale usne, napumpaj si sise kozo, ružna si, nauči hodat u tim štiklama, nju je svako roštiljao, drolja, daj, naplati joj tu frizuru sto eura čovječe vidiš da guska ne razlikuje šampon od regeneratora, ajmo, ajmo! I njenom mužu daj prodaj rabljeni dio za auto kao da je novi, ko ga jebe, glupan nepismeni, kurči se jer je advokat a ogulio bi vlastitu mamu da je slučajno zastupa, ej!
Ajmo pljačkat malo, daj ja bi svarovski jahtu, i kuću na 150 katova, i snoubordao bi na himalaji, to valjda nije još niko, kupio bi nogometni klub, guzio po jednu manekenku svaki dan, to je život!
- Ja imam više!
- Ne, ja imam više!
- Ja imam ljepše!
- Ne, ja imam ljepše!
- Ja imam novije!
- Ne ja imam novije!
- Ja imam skuplje!
- Ne, ja imam skuplje!
- Ja imam moć!
- Ne, ja imam moć!
- Ja imam više birača!
- Ne, ja imam više birača!
- Ja imam više lajkova!
- Ne, ja imam više lajkova!
Mrzimo se još, daj, nikako da to napravimo, ajmo, dignut granice, oružje u ruke, idemo se mrziti, ja ću tebi ubiti roditelje, ti ćeš meni ubiti roditelje, ti meni siluj sestru i ja ću silovati tvoju, i da, nemojmo si zaboravit silovati i žene, i opljačkajmo si kuću, daj tv, zlato, laptop, jebi ga rat je, smije se. Ajmo još dalje malo pucati i ubijat, ne, ne pucat, ajmo to perfidno, ajmo ekonomski eksploatirat one glupane na jugu i istoku, sami će crknut od gladi il od rata jer ionako nemaju šta izgubiti.
Ajmo i dalje, ajmo zapalit sve, ali sve, ajmo zapalit sela, gradove, metropole, ajmo čitavu planetu zalit benzinom i nek ode u tri pičke materine, jebote, ajmo daj, samo se jednom živi, ionako je sve išlo u kurac!


déja` vu
DOKLE?
déja` vu
DOKLE?
déja` vu

Oznake: brainstorming, svjesnost

Ecipecipeciland sutra

utorak , 06.12.2016.

Moje je ime Danas. Rođena sam daleko, u velegradu zvanom Jučer, država Prošlost. To je zemlja prelijepih boja s pokojom sjenom, probodenom putokazom koji nitko ne gleda.

Bila bi pravi raj, moja zemlja, da njome ne vlada Nitko. Taj je Nitko inače sin Svakoga, velikaša svog vremena, velikaša utoliko što je nekim čudom posjedovao štošta što se sa sobom u grob ne nosi, al' što je prije toga nekoga u grob odvelo. Od trojice sinova (uz Nikoga, to su Nitko mlađi i Nitko stariji), Nitko je zapravo jedini pokazivao nezainteresiranost za "glupe ljudske vrijednosti", vrhunski je prepisivao domaće zadaće i pisao šalabahtere, pa se odmalena dalo naslutiti da mali ima potencijala. Ako je itko u to i sumnjao, definitivno je povjerovao kad je Nitko na maturalcu, u obilasku jedne poznate vjerske znamenitosti i nadahnut grlicama koje su mu s reljefa mahnule krilima, zgrabio svoju razrednicu za dupe na što je ona samo rekla "Oh!".

Za Prošlost bitne odluke Nitko redovito gugla. Iako je u Prošlosti puno ministara, oni mu, uglavnom iz administrativnih razloga, ne mogu puno pomoći. Naime, prezauzeti su pisanjem Bajki, nečime da argumentiraju mandat. Tako da Nitko na guglu bira odgovore s prve stranice, i to na eci-peci-pec.

Eci-peci-pec je kao nikada do sada integriran u sve živo u Prošlosti. Recimo, penzioneri se tako igraju dok biraju na što će prvo spiskati penziju: na kupovinu, plaćanje računa, il džeparac nezaposlenoj "djeci". Svakako moraju odabrati jedno, takva je igra.
Eci-peci-pec se igra i u obitelji. Na primjer, ovaj će mjesec novi komad odjeće na rasprodaji dobiti mama, tata, ili dijete. Nema tu prigovora ni žalbi, jer žalbeni postupak dugo traje a moda se mijenja.
Načelno, u Prošlosti se ima što birati. Ima i tko birati. Ima i kako birati. Na eci-peci-pec sve je moguće, a ionako uvijek netko mora izvući i deblji kraj.

Iako je moje ime Danas, svoje ću dijete nazvati Budućnost, nikako Sutra. Ne iz prkosa, već očaja. Sutra je religija Prošlosti, svi joj se praznovjerno klanjaju već desetljećima. Kako i ne bi, Svatko ih je davno u to uvjerio, Nitko to ne pobija, a i samima im je lakše nadati se.
Šutke ću Budućnost odgajati da ne bude svatko, i da ne bude nitko. Zdušno ću ga podsjećati da prošlost ima svoje mjesto, i da joj je mjesto upravo tamo. I igrat ću se s njim puno: slagat ćemo puzzle s motivom "Ecipecipeciland sutra", s više od četiri milijuna posve jednakih komada, zamisli - potpuno jednakih kad ih okreneš slikom nadolje. Ili popularno - s glavama u pijesku.

Oznake: svjesnost, brainstorming