Ecipecipeciland sutra

utorak , 06.12.2016.

Moje je ime Danas. Rođena sam daleko, u velegradu zvanom Jučer, država Prošlost. To je zemlja prelijepih boja s pokojom sjenom, probodenom putokazom koji nitko ne gleda.

Bila bi pravi raj, moja zemlja, da njome ne vlada Nitko. Taj je Nitko inače sin Svakoga, velikaša svog vremena, velikaša utoliko što je nekim čudom posjedovao štošta što se sa sobom u grob ne nosi, al' što je prije toga nekoga u grob odvelo. Od trojice sinova (uz Nikoga, to su Nitko mlađi i Nitko stariji), Nitko je zapravo jedini pokazivao nezainteresiranost za "glupe ljudske vrijednosti", vrhunski je prepisivao domaće zadaće i pisao šalabahtere, pa se odmalena dalo naslutiti da mali ima potencijala. Ako je itko u to i sumnjao, definitivno je povjerovao kad je Nitko na maturalcu, u obilasku jedne poznate vjerske znamenitosti i nadahnut grlicama koje su mu s reljefa mahnule krilima, zgrabio svoju razrednicu za dupe na što je ona samo rekla "Oh!".

Za Prošlost bitne odluke Nitko redovito gugla. Iako je u Prošlosti puno ministara, oni mu, uglavnom iz administrativnih razloga, ne mogu puno pomoći. Naime, prezauzeti su pisanjem Bajki, nečime da argumentiraju mandat. Tako da Nitko na guglu bira odgovore s prve stranice, i to na eci-peci-pec.

Eci-peci-pec je kao nikada do sada integriran u sve živo u Prošlosti. Recimo, penzioneri se tako igraju dok biraju na što će prvo spiskati penziju: na kupovinu, plaćanje računa, il džeparac nezaposlenoj "djeci". Svakako moraju odabrati jedno, takva je igra.
Eci-peci-pec se igra i u obitelji. Na primjer, ovaj će mjesec novi komad odjeće na rasprodaji dobiti mama, tata, ili dijete. Nema tu prigovora ni žalbi, jer žalbeni postupak dugo traje a moda se mijenja.
Načelno, u Prošlosti se ima što birati. Ima i tko birati. Ima i kako birati. Na eci-peci-pec sve je moguće, a ionako uvijek netko mora izvući i deblji kraj.

Iako je moje ime Danas, svoje ću dijete nazvati Budućnost, nikako Sutra. Ne iz prkosa, već očaja. Sutra je religija Prošlosti, svi joj se praznovjerno klanjaju već desetljećima. Kako i ne bi, Svatko ih je davno u to uvjerio, Nitko to ne pobija, a i samima im je lakše nadati se.
Šutke ću Budućnost odgajati da ne bude svatko, i da ne bude nitko. Zdušno ću ga podsjećati da prošlost ima svoje mjesto, i da joj je mjesto upravo tamo. I igrat ću se s njim puno: slagat ćemo puzzle s motivom "Ecipecipeciland sutra", s više od četiri milijuna posve jednakih komada, zamisli - potpuno jednakih kad ih okreneš slikom nadolje. Ili popularno - s glavama u pijesku.

Oznake: svjesnost, brainstorming