Marketing
HO HO HOOOOror!
Dakle, blagdani. Ono - advent pa Nova.
To je vrijeme koje započinje odmah nakon Svih svetih, prvo u katalozima pa na policama trgovačkih centara. Nekako se istodobno pojave šibe, Krampusi, Sveti Nikole i najava dekoracija za jelku i dom.
Onda se negdje početkom prosinca preko noći okite javne površine. Nešto prošlogodišnjih ukrasa, dosta noviteta, jer uvijek moraš sam sebe nanovo prerastati. I druge usput, naravno.
Sveti Nikola i Krampus u svim selima i gradovima obilaze vrtiće, škole, dječje domove i dječje odjele u bolnicama.
U vrtićima i školama konverzacija je uobičajena:
- Jesi bio dobar? - pita kostimirani lokalni animator koji će za x puta postavljeno pitanje toga dana dobiti par stotina kuna.
- Jesaaaam! - sa smiješkom odgovara dječačić ozarenih očiju i ruku ispruženih da dograbi svoj poklon, jer o tome je riječ, a i činjenici da će čovjek sve učiniti da se dokopa cilja, čak i kad je tako malen, te da iza mnogočega stoji ucjena ili pogodba.
Onda škljoc fotoaparatom lokalnog fotografskog studija i naknadnih 20-ak kuna manje za vječnu uspomenu na taj događaj baš te godine baš vašeg djeteta.
Po trgovima se postavljaju bine, izlozi su nakićeni maštovitim crveno-zeleno-zlatnim ili plavo-sivim detaljima, stidljivo se naziru natpisi "predblagdanski popusti - do 20%".
S privatnih kuća i stanova vise Djeda Mrazovi, prestraši se čovjek onako kad svjetla nisu upaljena, da netko visi. U vrtovima nerijetko srna, jelen ili saonice od bijelih led-lampica.
Po čitavoj zemlji niču humanitarne akcije. To je inače kod nas jedini način da čovjek nešto za nekoga i učini. Tu i tamo na forumima i Facebooku potkrada se komentar vrlo upućenih pojedinaca - "sve je to super, ali mogli bi to radit i inače, ne samo pred blagdane".
Na Dnevniku svakodnevna informacija koliko će se ove godine potrošiti. Onda slijedi jedan od dijelova filma "Sam u kući", isprekidanog 12-minutnim blokovima reklama od kojih je jedna za donje rublje, a u kojem se razgolićena djevojka u crvenom vešu ljubi s velikim bijelim plišanim medvjedom.
Na radio postajama Mariah Carey barem 15 puta dnevno otpjeva "All I want for Christmas is you", pjesmu s u biti realnom konzumerističkom božićnom porukom - neću ovo, neću to, bljak, fuj, ne bih ni ovo, ja hoću - to! (tebe, u pjesmi).
U tiskovini tu i tamo informacija tko će od poznatih pjevača pjevati za doček Nove i koliko će tisuća ili desetaka tisuća eura za to biti plaćen. Istodobno, lokalni radiji obavještavaju sve umirovljenike i domaćice da dođu po svoj poklon bon od 100-200 kuna.
Vlasnici restorana javno i ne izriču jesu li ili nisu zadovoljni koliko ih firmi, prijatelja iz osnovne škole, ekipa iz plesne škole, sportskih klubova i sl. obilazi, da se ne bi urekli, a i bolje da ne pokažu preveliko zadovoljstvo.
Hotelske kuće bilježe najave i dolaske stranih turista, domaćih nešto manje.
U medijima se sve češće potkrada - nikad tako. Najadvent Europe, najrast BDP-a, najrast potrošnje.
Isti animator s početka mjeseca pred Božić, ovoga puta kao Djed Mraz, obilazi istu onu djecu.
Roditelji mahnito trče po trgovačkim centrima kupiti nešto što im dijete nema, što je svake godine u biti sve teže jer im dijete već odavno ima kao sve. Roditelji roditelja kupuju teletinu, janjetinu i odojka, te bakalar jer se ipak prije posti. Trgovački ih lanci pravovremeno stavljaju na akcije, prate potrebe svojih kupaca.
Iz putničkih agencija pozivaju na last minute dočeke, mada se provlači i tema skijanja.
Posvuda miris kuhanog vina i kobasica, praporci u različitim aranžmanima trešte iz raznih zvučnika, Djeda Mrazovi izranjaju iz Jadranskog mora, skaču s padobranima, i sve je - ma nikad tako!
Božić dolazi, evo, samo što nije, jedino što nedostaje je pitati djecu, naše najmlađe, što Božić za njih znači.
- Božić je... Božić je... ono kad se kiti bor pa Djed Mraz ispod njih stavi poklone, ako si bio dobar! - ozarena lica odgovara petogodišnji Matija, za onaj ležerniji dio Dnevnika.
- A jesi ti bio dobar? - pita ga voditeljica, mi je gledatelji ne vidimo, u totalu je tek lice smeđokosog dječačića razbarušene kose i mliječnih zubiju.
- Jesaaaam! - odgovara Matija, neverbalno pokazujući da baš i nije u to siguran, možda zbunjen retoričkim ili prečesto pitanim pitanjem, ali svakako prestrašen mogućnošću da Djed Mraz procijeni da se nije dovoljno trudio.
Nek' se djeca raduju, čuje se tu i tamo. Kao, inače su baš depresivna.
O Isusu, nekako, ni a...
Post je objavljen 24.12.2016. u 14:59 sati.