O sačuvajbože (šutnja je zlato)

ponedjeljak , 15.02.2021.

Šutnja je...
šutnja je zlato,
šutnja je govor duše,
šutnja je put, istina i život,
šutnja je zavičajno bogatstvo,
nacionalni park,
kolijevka i sakristija,
kontraceptiv,
običajno pravo i obveza,
zakon,
šutnja je zakon.

Nikome neću reći
da mene, svoju ženu, tučeš kao šugavog psa,
da si me silovao straga u javnom WC-u jer sam ti bila seksi,
da si mi pogodovao prilikom onog natječaja,
da si kupio diplomski rad na internetu,
da sam ti dala dvijetisućeeura da mi pogledaš mamu,
da sam ti na računalu našla golu slatku malu dječicu,
da ona Albanka koja ti spava u garaži radi za tebe na crno,
da mi pred svima u firmi govoriš "Šuti, samo ti mi radiš probleme!",
da si dobio posao preko veze, u istoj ste stranci i zajedno igrate tenis,
da si lagao na sudu kad si rekao da nemaš ništa s tim,
jer nemaš ništa s tim,
ni ti ni ja (kao goluba dva),
ni ja ni ti,
o sačuvajbože,
sačuvajbože.

Oznake: poezija, autoportret

Na koji način želite umrijeti? (Ljubazna)

srijeda , 10.02.2021.

Oprostite, molim vas,
dobro sam odgojena, jesam, i majka i otac bili su pošteni ljudi,
tako su me i podizali,
tako i ja sada podižem svoju djecu...
nego, možete li mi reći,
na koji način želite umrijeti?

Znam, ma znaaam da želite živjeti,
ali znate, takva su vremena,
neke stvari ne možete mijenjati,
tako je kako je,
a evo, sebe treba stavljati na prvo mjesto,
i ne možeš mijenjati svijet,
a ja imam potrebu da vas nema,
da ne kažem baš da vas ubijem,
pa bi bilo ljubazno od vas kad biste mi rekli
na koji način želite umrijeti?

Želite li možda da vas zadavim?
Da vam otrujem hranu?
Ili možda da vas probodem nožem? - Ma ne,
to je možda prekrvavo.
Da vas objesim? Želite to?
Ili bacim s mosta, nije dramatično, ne?
Osobno bih vas najradije izbola,
ali ipak je divno, zar ne, da ipak imate izbora odabrati
na koji način želite umrijeti?

Bit ću vam tako zahvalna.
Tako ste humani i dobri, tako volim to što radite,
poznajemo se cijeli život na kraju krajeva,
imate divnog sina, baš ljubazno dijete,
vi ste, jednostavno vi ste... vi ste meni uzor!
Da! Takvih je ljudi premalo!
Svijet vas treba,
treba vas lokalna zajednica,
trebaju vas društvene mreže,
trebaju vas prijatelji i neprijatelji,
trebaju vas ptice na žici,
trebaju vas krumpiri na tržnici,
trebaju vas oborinske vode,
trebaju vas pikseli, suncobrani, prometni znakovi,
vi ste jedinstveni,
jedinstveni,
bez vas svijet ne može i nije isti,
vi ste ta kap u moru koja čini more,
u slapu koja čini slap,
u dlanu koja podsjeća na dragocjenost života.
Ah, da, zaboravila sam,
na koji način želite umrijeti?

Oznake: poezija, autoportret

Nečeg u njima nema. Šteta.

ponedjeljak , 08.02.2021.

Neki ljudi,
jednostavno,
ni od čega ne umiru.
Ni za čim im duša ne čezne.
Ni zbog čega ne izgube dah.
Ne onijeme, ne sapletu se o čuđenje,
ne podjetinji ih radost,
ne zaiskre od zahvalnosti,
ne izgore od divljenja.
Tu su oni, vidiš, čuješ, znaš.
Hodaju uz tebe, razgovarate, oni imaju djecu
i kuće i aute,
pravo govora,
ljudska prava.
Ali nečeg u njima nema.
Nečega nedostaje.
Šteta.

Oznake: poezija, fotografija, autoportret

Nihilistička, AD 2021, at the very beginning

četvrtak , 04.02.2021.

Ja se ne podrazumijevam.
Ne pripadam.

Nisam veznik. Nisam zarez.

Ima me ili me nema. Sebi, ne tebi.
Ima me nekako djelomično, katkad, budem prisutna.
Ne radi toga jer sam laminat. Ili čaša iz koje se pije.
Netko čiji je zvuk dio nekakve simfonije radi reda.
Nema reda.
Nema radi reda.

Oznake: poezija, fotografija, autoportret