Neki ljudi,
jednostavno,
ni od čega ne umiru.
Ni za čim im duša ne čezne.
Ni zbog čega ne izgube dah.
Ne onijeme, ne sapletu se o čuđenje,
ne podjetinji ih radost,
ne zaiskre od zahvalnosti,
ne izgore od divljenja.
Tu su oni, vidiš, čuješ, znaš.
Hodaju uz tebe, razgovarate, oni imaju djecu
i kuće i aute,
pravo govora,
ljudska prava.
Ali nečeg u njima nema.
Nečega nedostaje.
Šteta.