O bazenčiću na šačici danih nam desetljeća (America. The beautiful.)

subota , 02.06.2018.

Trebalo mi je valjda četrdeset godina i James Carter pa da prvi put pomislim, a da tako i osjećam - blago Amerikancima! Ono, baš stvarno! Ne našim iseljenicima, nego naciji u globalu.
Kad sam kao osamnaestogodišnjakinja završila na kruzeru nasred Meksičkog zaljeva, s tisućama Amerikanaca, ubrzo sam nesvjesno kreirala listu pro i contra te zemlje, jer hoćeš nećeš uspoređuješ non stop, a izgledala je (iz tadašnje perspektiva) otprilike ovako:

PRO:
- Bože dragi, koliko vrsta alkohola! - dakle, u to vrijeme, čisto da objasnim, u našem prosječnom kafiću od konjaka si imao Badelov ili Martell, od votki Vigor i nedodirljivu Smirnoff, načelno bilo je po 2 brenda od svake vrste...
- Kokteli - u to vrijeme kod nas se baš i nisu miješali po kafićima... raj, raaaaaj...
- Trgovački centri - u to vrijeme, kod nas su postojale robne kuće...
- Touch screen - u to vrijeme, kod nas su blagajne imale tipke, a kompjuter je kod kuće imao stvarno malo tko...
- Jazz - kod nas ga do tada nikad nisam ni čula baš, pogotovo uživo...
- napredovanje - ako ti ide i ako imaš žicu, guraju te naprijed, dobro njima i dobro tebi, a kod nas... (čak ni tada...)
- godine im baš ništa, ali ništa ne znače, da bi ganjali snove - kod nas, to se još i danas valjda mora obaviti do četrnaeste...
- ceste i avenije - nema šanse da se izgubiš, sve je pod pravim kutem i numerirano, nema nekih imena ni naziva za koje moraš dodatno angažirati mozak da popamtiš, pa koje još k tome i mijenjaju kako se mijenja politička preferencija...
- multikulturalnost - nema te boje kože ni nacije koja strši, sve je izmiksano, to mi je bilo divno!
- debeli i mršavi su jednaki - nitko, ali nitko nisam primijetila da se stidi zbog svoje kilaže, pa recimo krije trbuh ako je debeo, uzmi ili ostavi - meni je dobro, ma sjajno!

CONTRA:
- ne briljiraju općim znanjem - nebrojeno puta sam, kad bih rekla da sam iz Hrvatske, čula - "A, da, imaš sjevernoamerički akcent!" i sl., iako je to bilo još ratno doba i svako toliko smo se povlačili po vijestima, mada, brate trebao bi svoju zemlju bar donekle poznavat. I to je tek kap u moru primjera...
- ne serviraju alkohol mlađima od 21 godine - ah, s tim nekako nisam nikad imala problema, moguće mi s Balkana od našeg silnog općeg znanja izgledamo starije...
- sve se plaća i sve košta - kao, kod nas je sve bilo baaaaš besplatno, sad još i više...
- ali isto to možeš kupiti za kredit s niskim kamatama - nisam baš kužila šta to znači u to vrijeme, ali mi je "smrdilo" na to da glume da imaju, ali baš i nemaju...
- country line plesovi - masovna histerija, prije no što je nastala Macarena... malo mi je izgledali "seljački", onako svi skoknu ko ludi i krenu vrtit tih par koraka narednih sat vremena... koreliralo je s onim da im fali općeg znanja...
- "US" i "NON-US CITIZENS" - joj, ali joj, koji ružan osjećaj na carinama, cijeli svijet ide na "US", prije toga i po Europi se također provlačiš po nekim sporednim tunelima s jačim provjerama, ružno, kao neka štetočina, insektonoša...
- beskućnici - more ih je bilo, pod nadvožnjacima pogotovo, horor mi je bilo to gledat, kod nas sam čula za taj pojam ali nije se pojavljivalo kao društveni problem uopće...
- kriminal - za moj ukus, malo ga je bilo previše. Npr., čak ni taksist nije htio ići nekim ulicama da ga na semaforu ne opljačkaju...
- hiperamerikanizacija - nema što nisam vidjela na američku zastavu, nema! To mi je bilo malo preavangardno, i opet mi se vezivalo za manjak općeg znanja.
Moram napomenuti da je ovo "ne briljiraju općim znanjem" čista posljedica dugogodišnjeg indoktriniranja sa strane našeg obrazovnog sustava, nebrojeno puta su nam ponavljali kako su naše škole jače, i kako naši u osnovnoj uče ono što njihovi u srednjoj i sl.

I tako, četrdeset godina poslije i James Carter u INK-u, blago njima!
Usprkos Trumpu, oružju, skupom zdravstvu, Coca-coli, ADHD-u, pretilosti, masovnosti, hiperkonzumerizmu, pošasti influensiranja, jutubiranja, tverkanja i sl... Ma blago njima! Koja jednostavnost, koja bezbrižnost unutar svijeta kojeg si sami stvaraju, koje olakšanje uz uvjerenje da su "America, the beautiful" i "Land of the free", oni jednostavno - imaju pravo.

Čemu drama? Ovako, s platforme 2018. godine u demokratskoj državi koja je članica EU i koja ima 1000 otoka, desničare napaljene na srednjovjekovne referendumske teme, intelektualce s prepisanim diplomama i mudima svezanim u mašnicu, previsok udio turizma u BDP-u, povratnu ambalažu od 50 lipa, negativnu demografsku sliku, rastuću dijasporu, i pobogu - jako opće znanje.

Noćenje uz trgovački centar da bi prvi uletio kupiti najnoviji model mobitela? - Zašto ne?
Kuhinja od 80 kvadrata jer ona voli kuhati? - Zašto ne?
Penzija na Floridi? - Zašto ne?
Prat zube baš nakon svakog zalogaja da ne moraš skupo plaćat zubara? - Zašto ne?
Prijaviti izdepiliranu i našminkanu četverogodišnju kćer u štiklama i počupanih obrva na Little Miss America? - Zašto ne?
Stvarno, zašto ne?
Onako, staviti koncept o blagodati općeg znanja na panj, dernuti ga sjekirom. Pogotovo sad, u vrijeme turbofolka i svega ranije navedenog. Da baš, ono, ne moramo spavati s pojasom za spašavanje...
Zašto si jednostavno ne pojednostaviti krstarenje kroz ovaj bazenčić na šačici danih nam desetljeća?

Oznake: brainstorming