Ništa vrijedno naslovnice

utorak , 26.04.2016.

Dodala bih...
Sunce ovom nebu, jer je, odveć zagledano u Zemlju, trajno skutreno iza oblaka.
I zvuk osmjehu, nek nalikuje smijehu, radosti nek se sjeti, tu je negdje.
Sjaj bih rosi dodala, u posljednje vrijeme nalikuje grubom pijesku gumom kotača istisnutog s makadama.
Radoznalost očima, jedni druge kad gledamo, uistinu da nas i zanima onaj tko nam je nasuprot.

Dodala bih i glazbu TV Dnevniku, "Happy" Pharrella Williamsa il' "What a wonderful world", dok prikazuju smaknuća, teror i u odijelo obučenu podmuklost. Na snimke prganja staraca po kontejnerima namontirala bih ton svih onih kulinarskih show-ova, nek pričaju o posteljicama, biftecima, glaziranju i flambiranju, možda se i s PVC bocama isto može. Kroničnim bih bolesnicima na pidžame ušila logo velikih trgovačkih lanaca, čija biološki uzgojena hrana bez antibiotika, pesticida i ostalih čednih dodataka pridonosi njihovu stanju.

A ima i toga što bih oduzela.
Recimo, licemjerje. I ne, ne političarima. Oduzela bih licemjerje nama, običnim i manje običnim ljudima. Jer ne izlazimo iz cipela marke "Oko za oko, zub za zub". Koji, zato jer su oni gore bili/jesu/uvijek će biti lopovi, opravdavamo i vlastitu krađu. Pa radimo i plaćamo na crno i na sivo. Jer čekamo da oni gore nama daju nešto što si sami oduzimamo. I tako u nedogled.
Oduzela bih nam to licemjerje koje se ogleda i u pretjeranoj pristojnosti. Jer ne prestajemo onome kraj sebe davati prednost. Na žalost, na način da čekamo da isti taj za nas i nešto poduzme. Pogotovo kad je riječ o promjeni. Ili o glasnom iskazivanju mišljenja.
Pokušala bih, i to uz veliki rizik, oduzeti nam i licemjerje veličanja čiste rase, vjere, kulture. Volimo to, kao da su nam svi živi preci rođeni u dijametru jednog kilometra, i da sve stvari kojima se služimo il znanja koja smo stekli potječu iz istog tog kruga, vjera da i ne govorim.

No, ima i toga što ne bih dirala.
Na primjer, tišinu dok pada snijeg. Predanost pupanja voćaka. Miris bebinih stopala. Sitnice uglavnom, ništa vrijedno naslovnice...

Oznake: brainstorming, svijest