|
astrosailor
petak, 27.12.2019.
Grad nanovo
Varšava se tako brzo mijenja da se ponekad iznenadite ako niste prošetali nekim dijelom grada par mjeseci...niknu nove zgrade, nestanu stare:
I dobro, nekim stvarima je i najbolje da nestanu. Polako dodaju stanice na drugu liniju metra, pa rubna područja grada postaju normalnije dostupna:
Stara centralna stanica, koja je sada željeznički muzej će očito uskoro isto biti okružena neboderima:
Dio grada iza nje, koji se zove Wola, su Nijemci spalili do temelja-zajedno sa mnogim stanovnicima, oko 50 000 ljudi-tokom kampanje terora u kažnjavanju poljskog ustanka 1944, kojom su započeli izvršavanje Himmlerovog plana za uništenje grada (zajedno sa stanovništvom) prije povlačenja (koje je bilo neminovno, jer je Crvena Armija nadirala sa istoka).
Nova stanica je oko kilometar istočnije, njoj se također stalno mijenja okruženje:
Za sve je kriva ova zgrada nasuprot nje, koju su Sovjeti postavili umjesto (srušenog tokom židovskog ustanka 1943) starog židovskog dijela grada, da imaju na što postaviti crvenu petokraku iznad grada (smradovi su čekali 50 km istočno da švabe preoru grad, a onda su "junački" ušetali i "oslobodili" ga):
Uz radikalnu klerikalnu desnicu na vlasti u Poljskoj opet se javljaju glasovi da im treba cijelu zgradu poslati natrag na specijalnom vlaku i zahvaliti na "poklonu"-ali mislim da se to neće nikom isplatiti danas kako se nije niti pred 30 godina. Uostalom, bez petokrake to je sasvim lijep spomenik ljudskoj gluposti. Bolji i konstruktivniji je plan koji se izvršava zadnjih 25 godina, po kojem ju treba učiniti beznačajnom, gradeći ljepše, više i zanimljivije zgrade u kvadratu 2x2 km oko nje:
Ne zaboravlja se pri tome na očuvanje ponečeg starijeg:
Najstariji dio grada, Nowy Swiat, je dobio svijetlo blagdansko ruho od kojeg mu je noć postala dan:
Za par dana opet selim mnogo istočnije, moja mnogostruka emigracija trbuhom za zvijezdama se nastavlja. Neka ove slike ostanu u albumu, da mogu dodati nove ako i kad se vratim. Varšava me ne prestaje iznenađivati svojom životnošću. Valjda uprkos svima koji su ju htjeli uništiti i pokoriti, uvijek se iskobelja i pretvori u nešto pozitivnog. Za to je dokaz i ovo moje ponovno bivanje u njoj više od 4 godine, nakon 15 godina što sam joj rekao "zbogom". Naivno sam mislio "never more" a gle, ona je i opet našla načina da me privuče natrag, i pokaže mi svoje drugačije, novo lice.
|
četvrtak, 19.12.2019.
Antyki i pizdryki
Smjerokaz sa ulice na varšavskoj Pragi:
Ajmo pogađat što to znači? Naime, jasno mi je da antikvarijat i neke .izdarijke, ali nisam baš
siguran što, ipak nisam domaći...makar mi se čini da ni mlađi domaći ne bi znali što to
znači. Bum ispital pa javim.
Antyki na poljskom znači i sočne ili gluponjave fore i viceve, ali ovdje je ipak antikvarijat.
Paše uz Advent, a ovdje je lijep primjer ukrasa na drveću. Netko se šverca pod ukrase:
Poljska ne bi bila što je da nema pića. Otkad su uveli zakon da se ne smije piti otvoreno
na ulici, manje je ružnih slika ljudi koji piju "čaj" s nogu i onda se čudno njišu, ali to ne znači
da se pije manje-statistike pokazuju da višestruko više nego pred deset ili dvadeset godina.
Valjda pokazatelj "standarda". Nije čudo, kad pivo košta manje nego voda, a votka se gura
u raznim bojama i okusima, kao bomboni, posloženo uz čokoladice u dućanu. Slika ispred
velike multi-korporacijske zgrade usred grada, gdje je i prometni čvor, pa umorni trudbenici i
hipsters ispijaju svoju dozu sna prije i poslije posla. Tip je išao i skupljao na uglovima flaše
i flašice iz betonjaka za grmlje, iza ovog na uglu je izvukao sve to, ne naokolo. Piju ljudi
ko spužve i nikad im dosta, nemreš se načudit!
Evo dodajem još od danas, uz prigradsku željezničku stanicu:
|
četvrtak, 12.12.2019.
Zimski Mjesec i malo o Suncu
Zime, one prave, još nema, kako sam već komentirao u prethodnim postovima.
Ali Mjesec ne može sakriti svoju zimsku auru na ovom sjevernom nebu, fale mu samo sanjke.
Ovdje pokazujem koliko "naraste" u 24 sata:
Kad čovjek pomisli koliko vremena je trebalo da mi, bijedni mravi koji smo ga gladali
cijelu svoju evoluciju, shvatimo zašto i kako se to događa, možda bi ipak trebalo dati
koji promil BDP više na znanost. Jer nije ona samo korisna, i lijepa je!
Čitam kako sonda Parker koja radi svoje krugove oko Sunca (koristeći Veneru za korekcije
orbite i sprečavanje pada na Sunce) mjeri zanimljive brzine rotacije čestica plazme u
sunčevom vjetru, desetak puta veće nego što teorija predviđa. Sad, zašto je to bitno?
Stari (od 1939 znamo za njega!) problem sa Suncem je da mjerimo dvije "temperature"
iznad njegove površine.
Da malo objasnim: ono što vidimo kao površinu Sunca je fotosfers, koja ima temperaturu oko
6000 K (dobra aproksimacija je isto toliko Celzijusa, pošto je nula skale pomaknuta za svega
oko 273 stupnja). Sad, kad ste blizu izvora topline, očekujete da sa udaljavanjem temperatura
brzo opada. Sa Suncem nije tako, udaljite li se na 500 km iznad fotosfere, temperatura PORASTE
na nekoliko miliona Kelvina, prije nego počne biti dobra i opadati, da nas ne sprži. To je kao da ste
uključili jako puno grijalica IZNAD površine Sunca.
Usprkos tome što nam je Sunce tako blizu i tako je veliko, ne razumijemo što proizvodi to
grijanje iznad njegove površine. Teoriija elektromagnetizma (jer se čini najvjerojatnijim da
je porast temperature uzrokovan magnetskim efektima) je neuspješna u davanju odgovora
(mea culpa, to je i moje područje rada, ali kol'ko para tolko muzike, rekli bi neujedinjeni učitelji
svih zemalja. Platite me ko' nogometaše ili cajkaše-plus dodaci u naturi, naravno-pa vam možda dam
odgovor, umjesto da se bavim nekim dalekim zvijezdama koje ne prijete spaljivanjem i gledam kako
da skrpam lovu za kupit djeci cipele za zimu...sebi ću kad svane ljepše jutro, sa made in China suncem
na nebu, na to smo spali, to nam je naša borba dala, grom nas ubio) pa nam preostaje jedino otići tamo
i izmjeriti što se događa i iz toga posložiti neku teoriju.
Sonda Parker je 29.10. 2018 već srušila dosadašnji rekord u približavanju
fotosferi (prethodni je postavila sonda Helios 2 u travnju 1976, na 42 miliona km), a slijedeći će oboriti
kad se približi na svoju najmanju udaljenost od površine, oko 6 miliona km (možda je lakše si predočiti
ako napišem da je to oko 1/10 udaljenosti Merkura od Sunca). Sonda će se tad zagrijati na
nešto više od 1000 Cels (napravljena je da izdrži 1370 Cels). Zbog potrebe da se samostalno orijentira
tako da instrumenti uvijek budu u sjeni velikog štita koji stoji između njih i Sunca (komande sa Zemlje
bi presporo dolazile, elektromagnetskom signalu treba 8 minuta da dođe do Sunca, a sonda bi se u slučaju
greške spržila u desetak sekundi) sonda je robotička-4 senzora mjere gdje je Sunce i sonda se
samostalno reorijentira pomoću zamašnjaka (tako da nije potrebno aktivno gorivo za motore koji bi
mijenjali orijentaciju). NASA se hvali da je to najjsamostalnija sonda do sada...s dobrim razlogom, ako
fula, spržit će se i posthumno ime će joj biti Ikar. Sonde koje su u međuzvjezdanom prostoru obično imaju
nešto veću marginu greške.
Dakle, ono što je sonda izmjerila pri trećem prolazu blizu Sunca (jer se udaljava i približava, nije stalno blizu
fotosfere) je da se čestice plazme u sunčevom vjetru gibaju deset puta većom brzinom u odnosu na površinu
Sunca, s kojom bi u idealnom slučaju trebale korotirati, ili se, ako dobiju nešto energije od magnetskog polja,
gibati malo brže...ali ne 10 puta brže!
Dakle, sonda je stigla negdje gdje direktno mjeri dodanu energiju, sad treba pogledati naokolo i vidjeti
što je "uključilo grijalice".
Djeco, mala i velika, evo vam dobrog primjera da uživo vidite kako radi Sunce koje vas grije. Biva to ponekad
zanimljivije od toga kome je pala sisa iz duuubokog dekoltea ili tko je koga opalio po čemu već (biraj, ali svodi
se na džep) od celebrities i wannabe celebrities.
|
četvrtak, 05.12.2019.
Drvocid
Znam da je čovjek čovjeku vuk, ali danas me iznenadio ovaj prizor:
Ćovjek drvetu ...medvjed? Slon? Ali ovo baš i ne liči na baobab:
Gledao sam u nevjerici u to divljaštvo i odbijao prihvatiti da je netko rođen
od dvonožne majke to napravio.
Možda neka velika mačka šeta naokolo? Teško, leopardi i tigrovi su malo istočnije.
Ne razumijem i ne razumijem. Prošle godine je neki bolesnik iz bliže okolice polio
korijenje drveća-ne ovako malog, nego tužnih vrba velikih kao kuća-nečim
što je dovelo do sušenja nekoliko primjeraka.
Novi nivo bestijalstva, ni drveće više nije sigurno pred takvima!
|
|
|