Varšava se tako brzo mijenja da se ponekad iznenadite ako niste prošetali nekim dijelom grada par mjeseci...niknu nove zgrade, nestanu stare:
I dobro, nekim stvarima je i najbolje da nestanu. Polako dodaju stanice na drugu liniju metra, pa rubna područja grada postaju normalnije dostupna:
Stara centralna stanica, koja je sada željeznički muzej će očito uskoro isto biti okružena neboderima:
Dio grada iza nje, koji se zove Wola, su Nijemci spalili do temelja-zajedno sa mnogim stanovnicima, oko 50 000 ljudi-tokom kampanje terora u kažnjavanju poljskog ustanka 1944, kojom su započeli izvršavanje Himmlerovog plana za uništenje grada (zajedno sa stanovništvom) prije povlačenja (koje je bilo neminovno, jer je Crvena Armija nadirala sa istoka).
Nova stanica je oko kilometar istočnije, njoj se također stalno mijenja okruženje:
Za sve je kriva ova zgrada nasuprot nje, koju su Sovjeti postavili umjesto (srušenog tokom židovskog ustanka 1943) starog židovskog dijela grada, da imaju na što postaviti crvenu petokraku iznad grada (smradovi su čekali 50 km istočno da švabe preoru grad, a onda su "junački" ušetali i "oslobodili" ga):
Uz radikalnu klerikalnu desnicu na vlasti u Poljskoj opet se javljaju glasovi da im treba cijelu zgradu poslati natrag na specijalnom vlaku i zahvaliti na "poklonu"-ali mislim da se to neće nikom isplatiti danas kako se nije niti pred 30 godina. Uostalom, bez petokrake to je sasvim lijep spomenik ljudskoj gluposti. Bolji i konstruktivniji je plan koji se izvršava zadnjih 25 godina, po kojem ju treba učiniti beznačajnom, gradeći ljepše, više i zanimljivije zgrade u kvadratu 2x2 km oko nje:
Ne zaboravlja se pri tome na očuvanje ponečeg starijeg:
Najstariji dio grada, Nowy Swiat, je dobio svijetlo blagdansko ruho od kojeg mu je noć postala dan:
Za par dana opet selim mnogo istočnije, moja mnogostruka emigracija trbuhom za zvijezdama se nastavlja. Neka ove slike ostanu u albumu, da mogu dodati nove ako i kad se vratim. Varšava me ne prestaje iznenađivati svojom životnošću. Valjda uprkos svima koji su ju htjeli uništiti i pokoriti, uvijek se iskobelja i pretvori u nešto pozitivnog. Za to je dokaz i ovo moje ponovno bivanje u njoj više od 4 godine, nakon 15 godina što sam joj rekao "zbogom". Naivno sam mislio "never more" a gle, ona je i opet našla načina da me privuče natrag, i pokaže mi svoje drugačije, novo lice.