|
astrosailor
subota, 29.09.2018.
Masło(wska) i govna
Provjeravam što je od knjiga poljske spisateljice Dorote Masłowske prevedeno
na hrvatski i nalazim samo "Poljskom šakom u rusku bulju" (original je
"Wojna polsko-ruska pod flagą biało-czerwoną" i prijevod naslova je, blago
rečeno, kontroverzan, ali i knjiga je takva pa neka prevodiocu bude, ostao
je u duhu djela koje je preveo). Masłowska mi je draga u svojoj dosljednosti
na jeziku ulice i margine društva, pa se nadam da će i ostala njena djela
biti prevedena prije nego se odlijepe u stvarnosti u kojoj postoje. Ljepilo im
je napravljeno od današnjice, tj. od paste za zube ili jednostavno onog što je
ostalo na toaletnom papiru, pa neće predugo potrajati u svježoj formi. Kasnije
će trebati ulaziti u takve zakutke uma početka XX st. da bi se do toga došlo, da
teško da će se to ikome htjeti.
Njena drama "Między nami dobrze jest" ("Među nama je dobro") mi je slučajno
upala u oko kad sam si htio-zapravo morao, kako to kod mene već ide-kupiti
nešto novog za čitanje.
Mala metalna djevojčica kao jedan od glavnih likova, alter ego autorice po
jeziku i pogledu na svijet; njena baka u invalidskim kolicima, mama,
svinjski debela Božena i još par slučajnih likova na zanimljiv način postoje
i ne postoje u sadašnjici.
Baka više šeta ulicama Varšave kad Nijemci ulaze u grad na početku
Drugog svjetskog rata, nego današnjicom. Djevojčica nabacuje tekstove kao
"proljetno tete a tete"... a-ha, proljetno šlatanje nad gnojnicom?" ili "Nijemci, o
da čula sam za njih, to su oni što jodlaju?"
Drama se čini kao pogled u mozak šopingholičarke koja čeka na bojanje kose u
plave pramenove kod frizerke u šoping-centru. Di ju šopaju govnima kroz sve
otvore, kao što to već biva po šoping-centrima. Cijela mi se čini kao kolaž od
reklamnih listića kojim si ni guzicu nemreš obrisati, pregladak je.
Dobar mi je lik Božene koja je, po vlastitim riječima, toliko odvratno debela
da je bolje da se ljudima ne pokazuje na oči, jer ljudi imaju pravo sami
izabrati na što će pogledati da povraćaju...ne, Dorota nije nježna, nimalo,
kao što to nisu ni slične joj cure koje šetaju na "tavi" pred metro
stanicom "Centar" u Varšavi. Ne samo jezik nego i pogled naokolo...ostala je
dosljedna vjernom prelijevanju onog što vidi oko sebe na papir, u kojoj god
formi to bilo, i zato ju cijenim.
Dobra ideja joj je negirana negacija: mnoge stvari bolje da ne postoje ili
ih nemamo, onda ne donose probleme.
Meni fast food restorana: "pojedi ono što drugi nisu dojeli, popij ono
što drugi nisu dopili"
Reklamna publikacija s ponudama: "nije za tebe", jedinstvena prilika,
jeftinije od besplatnog, ima i već riješenu križaljku, ne moraš ništa misliti,
takve novine ne možeš kupiti za nikakve novce!
-Razmišljala sam o tom godišnjem odmoru na koji i tako nećemo ići.
-Da! Opet nećemo ići!
-A gdje nećete ići?
-Nigdje.
-Dobro, usput nećemo posjetiti sestričnu. Iz njenog mjesta nećemo
poći nikuda dalje.
... Nigdje, staro dobro nigdje, sve uspomene su mi upravo otamo!
-"Makni se u svoju nepostojeću sobu!"
pruža neslućene (ne)mogućnosti osobi koja se mora "maknuti":
-"Ah, jesam, baš tu sam! A gdje sam to? Tu sam! A, tu! Pa da, odi upravo tu
i ostani tu! Evo, sad ću!"
Dobra joj je i priča o Poljacima koju kao da je neki pedo-pop iz njihove
vladajuće vrhuške počeo objavljivati na židomrzačkom Radiu Marija, kog
je njihov Svetiji od Svetih papa nagradio za .. doprinos vjeri: "Na početku bijaše
Poljska. Protezala se na cijeli svijet, na sve kontinente..."
Preporučam pročitati kad netko prevede.
Za ilustraciju kraja ljeta, dva "ulova" s godišnjeg na kom sam bio, da bio sam:
|
subota, 22.09.2018.
Nebeska lutalica
Na nebu je, osim planeta (u koje po starom grčkom običaju možemo ubrojiti i
Sunce i Mjesec, planet=lutalica jer luta po nebu) poprilično teško uočiti
promjene. Tu i tamo se nekoj zvijezdi vidljivo mijenja sjaj tokom dana ili
mjeseci ili godina, ali za to već treba strpljivije oko.
Eksplozivnih događaja kao supernove, kad neka zvijezda zabljesne tako da ju
se vidi i danju je malo, toliko malo da ih se pamti na tisućljetnoj
osnovi.
Komete, one sjajnije, također spadaju u rijetke događaje. Prođu nebom u
nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.
Manje sjajne komete, one za koje vam treba dobar dvogled ili teleskop da ih
uočite, su češće i danas su cijela industrija u amaterskoj astronomiji.
Otkrivanje kometa, izračunavanje njihovih putanja i praćenje je jedno od
područja koje su profesonalni astronomi rado prepustili amaterskim.
Pred tjedan dana sam prvi puta iskoristio svoj 11.4" Newtonow klasični
reflektor za promatranje komete-cilj je bio pratiti ju par dana, da
vidim promjene položaja.
Kometa 21P/Giacobini-Zinner se lijepo vidjela u tom teleskopu kao okrugla
maglica sjaja oko 7. magnitude. Dakle, nije bilo šanse vidjeti ju golim okom
(granični sjaj za to je oko 6-e magnitude). Našao sam ju u Kočijašu, u
području između M36, M37 i M38, tako da je pravi užitak bilo tražiti ju.
Taman je bila u perihelu, dakle i najsjajnija.
Pratio sam kometu kad je bila oko M37, s dnevnim gibanjem reda veličine par
promjera tog raspršenog jata. Posebno je lijepo bilo vidjeti kometu i M37 u
istom vidnom polju.
Činilo mi se da sam nazirao rep, ako ne i dva, kao što je uobičajeno, jedan
slabiji a drugi jači (jedan je rep čestica prašine, a drugi, obično manje zakrivljen,
rep ioniziranog plina), ali to je možda radije više bila igra moje mašte nego stvarnost-morat
ću provjeriti promatranja drugih da to verificiram. Što mogu napraviti odmah... neću
ostavljati za sutra. Tražim i nalazim: na link
je prelijepa slika na kojoj je prikazano ovo što sam opisao, M37 i kometa, a ujedno i rep:
(credit: Greg Hogan)
Našao sam na tom linku i dodatne podatke, kao npr, da je trenutno na sličnoj
udaljenosti kao Mars (koji je lijepo vidljiv ovih dana, narančasto-crven jer
je u toku jaka pješčana oluja, također sam ju vidio istim teleskopom), oko
50 miliona km. Zanimljiv je bio i podatak da je atmosfera komete oko perihela
narasla do dimenzija oko dva promjera Jupitera!
Kako to već biva kad se nešto približi Suncu, gibanje je najbrže...sada se već
nalazi u Blizancima!
Ako imate volje i dvogled, najbolje neki od oko 5 cm promjera objektiva i 20x
povećanja, možete i sami probati neku sličnu vježbu pri idućem prolazu komete.
Lista je na Comet Watch.
Dobra prilika bi mogla biti u prosincu, kada će biti vidljiva kometa 46P/Wirtanen,
koja bi morala biti oko magnitude 3, dakle vidljiva golim okom.
Uživajte!
|
srijeda, 19.09.2018.
Bečki utisci
Došel krležijanski Astro u Grad, da se pokloni stoljetnim Idealima svega
Horvackoga, pompoznog kak se šika:
U Beč su gledali svi varažlinski i, poslije njih, svi agramerski
poklisari i guzolisci, osim onih koji su s istom ljubavi gledali prema
Pešti, ili poslije Dar Ul Džihadu, ovaj, Beogradu, nizvodno Velike Rijeke:
Obično su zapravo gledali prema oba ta grada, i procijenivši otkud će u
njihove kese upasti više zvečećeg zlata, išli su tamo lizati...ono što su već lizali.
Ali dobro, i to je kultura, makar i bila sakralna, bolje čak ni Bečani nisu
znali smisliti, koji su ipak majstori kiča:
Njima bu i na Nebu kičasto:
Kad bi se obogatili i osilili, gazde iz ovakvih rezidencija
bi ih, na tečnom njemačkom ili mađarskom ili kojem već bilo kulturnijem
zaiku od njihovog, seljačkog, podsjetile da je bečka konjska guzica vrijednija
od one horvatskog kmeta koji glumi parlamentarca i dali bi im po gubici ili tintari,
da si ne misle da su ikako jednaki pravoj Gospodi. Lijepo je to opisao meštar Krleža.
Kroz Beč sam uvijek samo prolazio, autom, autobusom, avionom, skoro pa
kočijom... gle, brodom nisam, možda treba jednom probati.
Kao zasigurno dosadan grad, uvijek sam ga ostavljao "za mirovinu". Izgleda
da se ozbiljno približavam tom dobu, jer sam došel kak spametna glava
pametovati o zvijezdama, na najvećem skupu astronoma ove godine (i sve do
2021, "General Assembly" Međunarodne Astronomske Unije se održava svake 3
godine). Došao sam kao tuđinski, jer poljski, a ne "domaaači" austrijski
plaćenik ili podanik još domačijeg bana Hedervarija ili slične mađarske
napuhane lutke. Došao sam sa Sjevera, ali ja sam samo jedan u podugačkom
nizu, a otišao sam tako davno da kao da niti nisam bio u Lijepoj Njihovoj.
Osim Austria Centra
di smo konferencirali
prošetal sam i obližnjim parkom uz Dounauturm
otkud je impresivni pogled natrag prema Austria Centru i okolici:
Pogledal sam si i malo po gradu. Tu blizu sam stanoval:
Lepo im je vu centru:
Našel sam se uz Alte Donau park, u luci
s prijatelom koji tu več skoro 30 let tuju zemlju ure i kopa, tak kak ja
za sebe i neke druge kopam nebo, koje na sreču nema granice ni žandare.
Kaj se more, pak sme Horvati!
Pogledal sam si i Prater, jedna klasična fotka:
Druga malo kompliciranija:
Lokalna ljepojka:
Prater je i dalje živahan, ljudima nije dosadio
Crkva isto zarađuje, ne daje raja dosta za sve aute i kavijar? Snimite natpis
"OMG" na reklami, haha!
Moje impresije z krležijanskoga Beča su pozitiiivne: lepi je to grad.
Vugodno sam se osečal tam, čak mi ni smetalo ni to da je saki tretji stanovnik negdi
z nižjega toka Dunava plavog, tam iza Dalja, tak da sam ih sve razmel kaj su
govorili vu metroju i v strassenbahnu. Boljše bi bilo da nisam, ali kaj
buš... ja bum pivu, rekel bi ne jeden "naš".
|
|
|