Pregled posta

Masło(wska) i govna

Provjeravam što je od knjiga poljske spisateljice Dorote Masłowske prevedeno
na hrvatski i nalazim samo "Poljskom šakom u rusku bulju" (original je
"Wojna polsko-ruska pod flagą biało-czerwoną" i prijevod naslova je, blago
rečeno, kontroverzan, ali i knjiga je takva pa neka prevodiocu bude, ostao
je u duhu djela koje je preveo). Masłowska mi je draga u svojoj dosljednosti
na jeziku ulice i margine društva, pa se nadam da će i ostala njena djela
biti prevedena prije nego se odlijepe u stvarnosti u kojoj postoje. Ljepilo im
je napravljeno od današnjice, tj. od paste za zube ili jednostavno onog što je
ostalo na toaletnom papiru, pa neće predugo potrajati u svježoj formi. Kasnije
će trebati ulaziti u takve zakutke uma početka XX st. da bi se do toga došlo, da
teško da će se to ikome htjeti.

Njena drama "Między nami dobrze jest" ("Među nama je dobro") mi je slučajno
upala u oko kad sam si htio-zapravo morao, kako to kod mene već ide-kupiti
nešto novog za čitanje.

Mala metalna djevojčica kao jedan od glavnih likova, alter ego autorice po
jeziku i pogledu na svijet; njena baka u invalidskim kolicima, mama,
svinjski debela Božena i još par slučajnih likova na zanimljiv način postoje
i ne postoje u sadašnjici.

Baka više šeta ulicama Varšave kad Nijemci ulaze u grad na početku
Drugog svjetskog rata, nego današnjicom. Djevojčica nabacuje tekstove kao
"proljetno tete a tete"... a-ha, proljetno šlatanje nad gnojnicom?" ili "Nijemci, o
da čula sam za njih, to su oni što jodlaju?"

Drama se čini kao pogled u mozak šopingholičarke koja čeka na bojanje kose u
plave pramenove kod frizerke u šoping-centru. Di ju šopaju govnima kroz sve
otvore, kao što to već biva po šoping-centrima. Cijela mi se čini kao kolaž od
reklamnih listića kojim si ni guzicu nemreš obrisati, pregladak je.

Dobar mi je lik Božene koja je, po vlastitim riječima, toliko odvratno debela
da je bolje da se ljudima ne pokazuje na oči, jer ljudi imaju pravo sami
izabrati na što će pogledati da povraćaju...ne, Dorota nije nježna, nimalo,
kao što to nisu ni slične joj cure koje šetaju na "tavi" pred metro
stanicom "Centar" u Varšavi. Ne samo jezik nego i pogled naokolo...ostala je
dosljedna vjernom prelijevanju onog što vidi oko sebe na papir, u kojoj god
formi to bilo, i zato ju cijenim.

Dobra ideja joj je negirana negacija: mnoge stvari bolje da ne postoje ili
ih nemamo, onda ne donose probleme.

Meni fast food restorana: "pojedi ono što drugi nisu dojeli, popij ono
što drugi nisu dopili"

Reklamna publikacija s ponudama: "nije za tebe", jedinstvena prilika,
jeftinije od besplatnog, ima i već riješenu križaljku, ne moraš ništa misliti,
takve novine ne možeš kupiti za nikakve novce!

-Razmišljala sam o tom godišnjem odmoru na koji i tako nećemo ići.
-Da! Opet nećemo ići!
-A gdje nećete ići?
-Nigdje.
-Dobro, usput nećemo posjetiti sestričnu. Iz njenog mjesta nećemo
poći nikuda dalje.
... Nigdje, staro dobro nigdje, sve uspomene su mi upravo otamo!

-"Makni se u svoju nepostojeću sobu!"
pruža neslućene (ne)mogućnosti osobi koja se mora "maknuti":
-"Ah, jesam, baš tu sam! A gdje sam to? Tu sam! A, tu! Pa da, odi upravo tu
i ostani tu! Evo, sad ću!"

Dobra joj je i priča o Poljacima koju kao da je neki pedo-pop iz njihove
vladajuće vrhuške počeo objavljivati na židomrzačkom Radiu Marija, kog
je njihov Svetiji od Svetih papa nagradio za .. doprinos vjeri: "Na početku bijaše
Poljska. Protezala se na cijeli svijet, na sve kontinente..."

Preporučam pročitati kad netko prevede.

Za ilustraciju kraja ljeta, dva "ulova" s godišnjeg na kom sam bio, da bio sam:

Post je objavljen 29.09.2018. u 18:07 sati.