astrosailor
utorak, 26.12.2017.
Siroče Azije
|
"Orphan of Asia" ("Siroče Azije") Zhuoliu Wu je čudno moderna knjiga iz 1945. Ovo je moje drugo čitanje tog teksta, i pokazalo se da nakon točno 8 godina, još uvijek imam dosta toga za naučiti iz nje. Nakon 2009. proveo sam bitno drugačijih 5 godina na Tajvanu nego prethodnih im 5, i upoznao ga iz drugačijeg kuta. Danas, 3 godine nakon povratka u Evropu, polako počinjem shvaćati svoje iskustvo Tajvana u drugačijem svjetlu. Knjiga je pisana na japanskom jeziku, u vrijeme kad je Japan prestajao biti nebeski vladar Azije, i neki drugi više zemaljski vladari su se prihvatili tog dijela Azije. Tajvan je upravo prestao biti Japan i uskoro će postati mjesto za kineske gubitnike: nacionalistički Kuomintang iz Kine. Ali u vrijeme pisanja ove knjige to je još bio Japanski otok, gdje su vladari učili svoje podanike da budu ljudi, tj. Japanci. Taiming, dječak iz planinskog sela, ne zna ništa o tome - kao što je još uvijek slučaj s tolikim tajvanskim dječacima danas, čak i ako su u dobi od preko 50 godina. Kao dijete počinje svoje klasično kinesko obrazovanje s majstorom u planinama, ovisniku o opijumu, koji živi u virtualnom klasičnom kineskom svijetu na osami. Dječaci se igraju u njegovoj školi, ali i upijaju klasično učenje kopiranjem, kako je to uobičajeno u kineskom svijetu i kulturi koja je anakronizam, gotovo atavizam, koji je do danas preživio samo zbog čisto životinjske sile. Ništa manje od takve vis vitalis ne bi moglo objasniti kako takva nepristupačna kultura, koja praktički sprečava širenje znanja u stanovništvu (jeste li ikada probali naučiti kineski? 15 godina napornog rada samo kako bi naučili čitati i pisati ?!). Znali su Kinezi odavno da davanje znanja svima samo donosi probleme u vladanju. Mnogo je lakše upravljati glupom, neinformiranom masom ljudi, nego dobro obrazovanim narodom. Zbog toga je to carstvo bilo jedno od posljednjih koje je palo na smetlište povijesti. A i nakon pada je sletilo na slično razmišljanje, što je donijelo današnju karikaturu (lošeg ukusa) bilo kakve slobodnoumne misli. Taiming je zapravo uspio koliko se dalo u danim uvjetima: odlazi u Japan studirati, ali zbog svog niskog (= Tajvanskog) porijekla, ne dobiva odgovarajuću poziciju u Japanskom društvu nego vegetira kao učitelj. Kada se preseli u Kinu, biva dvostruko odbačen, kao japanski subjekt, ali još više kao Tajvanac. Da bi uopće mogao raditi u Kini, mora sakriti otkuda potječe i pretvarati se da je iz neke obalne provincije. Činjenica da je japanski subjekt u vrijeme Drugog svjetskog rata komplicira stvari i mora pobjeći natrag na Tajvan. Nije postigao uspjeh iako nije bilo mnogo ljudi njegove klase, sa sveučilišnom diplomom iz Japana. Ali kao Tajvanac nije imao šanse, a njegov nedostatak žara da žrtvuje svoj život na oltaru Imperija nije bio od pomoći. Bio je uzet u japansku vojsku i otišao u borbu na kopnu, ali je ono što je vidio tamo, iz ruku vlastitih suboraca, bilo je toliko odvratno da je doslovce poludio, i bio je vraćen na Tajvan kao nesposoban za službu. Nakon povratka kući oporavio se, ali s novom distancom od svega što se događa oko njega. Introspekcija ga je polako i bolno dovela do prihvaćanja toga da bude ono što stvarno jest. Ali to nije zaustavljalo tijek povijesti, a Tajvan je bio na njenim nemirnim vodama kao orahova ljuska. Kad njegova obitelj pati, Taiming osjeća kako je on sam bio odgovoran za to - kao najbolje obrazovana osoba iz sela i porodice, dužan je bio učiniti više kako bi ih zaštitio. Tipično konfucijanski stav. U svojem introspektivnom stilu preuzima krivnju na sebe i ludi, ovaj put totalno. U prvom čitanju više sam vidio njegovu zbunjenu osobu nego upornost s kojom je pokušao podnijeti prejake struje povijesti oko sebe. Tajvan tek sada, s novom, globaliziranom generacijom ljudi, pokušava definirati novi identitet. Neće to biti ništa slično onome što bi mogli zamisliti ili odobriti njihovi preci do kojih toliko drže, ali upravo to je način na koji se ideje iz prošlosti pretapaju u stvarnost budućnosti. Do sada sam vidio jedno (ponovno) rođenje nacije. Ali Hrvatska ima tisućljetnu povijest, a i pred-povijest (iako je ona obično izmiješana s mnogo mitologije) kao dobro definirano slavensko pleme. Dakle, u ne predobrim vremenima kronizma, primitivnog ultra-katolicizma i općeg propadanja vrijednosti kojima smo svjedoci, uvijek nam ostaje da "mi sami to sebi radimo, pa smo vjerojatno to i zaslužili". "Tajvanci" nikada nisu bili pleme, i definitivno nikada nisu bili definirani narod, niti su vladali sobom. Danas se stanje mijenja, vladaju sobom, rađa se narod. Ako Kineska komunistička partija bude previše zauzeta sobom da to dopusti, moglo bi nešto od toga i biti. S druge strane, nikada se ne bi profilirali kao narod kad ne bi bilo prijetnje Velikog Crvenog brata preko mora. Ne bi bilo motivacije. Prije bi odselili na Mars. Ostaje da vidimo kako će se snaći na nemirnim vodama povijesti. Levi-Strauss je bio u krivu, povijest nije završila, tek počinje, i potpuno je nepredvidljiva. Ima još jedna razina u ovoj knjizi, koja bi moglo biti korisna zapadnim nomadima zbunjenim nedosljednostima u tajvanskom svakodnevnom životu. To su anakronizmi iz prve polovice XX stoljeća, s kojih pisac donekle uklanja slojeve povijesti. U izdanju Columbia University Press, ova je knjiga bila dio predstavljanja tajvanskih pisaca na početku Milenija. Dobra ideja, ali nije ju bilo lako slijediti jer nije lako pronaći te knjige. Danas, kada je to postalo moguće zbog online knjižara, pokušat ću slijediti ostale publikacije, da naučim više. To je jedna od vrlina novoga doba, s kojim se suvremeni Tajvan snalazi bolje nego sa starim, opskurnim i elitističkim načinima. Sretno! |
- 00:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||