Igrom slučaja, našao sam se u neposrednoj blizini ljudi koji su kao
suradnici u istraživanju pisali članke za koje je upravo pala Nobelica iz
fizike. Pružit ću vam zato nešto od "pogleda iznutra" u cijelu priču.
Nobelova nagrada iz fizike 2017 je dodijeljena "za laserski intereferometar
LIGO i prvo promatranje gravitacijskih valova".
Kao i obično, postoji određena doza kontroverzije oko toga tko je zapravo
zaslužio nagradu. Treba uočiti da su afilijacije svih trojice znanstvenika
koji su ju dobili, dane kao "LIGO/VIRGO Collaboration". Time je posredno
odano priznanje timu od više od 1000 znanstvenika, među kojima su i
višespomenuti suradnici s poljske strane priče.
Uz trojku Weiss (1/2 nagrade) i Barish & Thorne (koji dijele drugu
polovicu), najizgledniji kandidati bi još bili evropski znanstvenici oko VIRGO dijela
priče, jer su oni od početka imali naprednije, tj. osjetljivije detektore.
Ali i manje novaca da ih ugrade u instrumente-zato je prva detekcija
gravitacijskih valova bila u SAD, sa slabijim detektorima, a ne u EU.
Prema jednom od istraživača koje sam pitao, najsmislenije bi, po njemu, bilo
podijeliti po 1/3 nagrade instrumentalcu, teoretičaru i nekome iz
kolaboracije zaslužnom za proračun prvih modela koji zapravo pokazuju što
uopće možemo izmjeriti.
Koji teoretičar? Einstein je dobio Nobelicu, ali NE za Teoriju relativnosti,
namjerno su ignorirali taj dio njegovog doprinosa-ali kako vidimo, najslađe
se smije tko se posljednji smije. Otkriće gravitacijskih valova je
bila posljednja eksperimentalno neprovjerena tvrdnja Einsteinove teorije
gravitacije, Opće relativnosti. Ali on je postavio točne jednadžbe, dakle,
zašto bi netko drugi dobio nagradu za teoriju?
Evo zašto: Zanimljivo je da ni Einstein sam nije vjerovao u to da se gravitacijske
valove može mjeriti, mislio je da je riječ samo o matematičkoj posljedici
njegovih jednadžbi, a ne o fizičkoj realnosti. Kad je A. Trautman,
poljski fizičar, napisao doktorat na temu gravitacijskih valova (kasnije je
objavio članak sa Ivorom Robinsonom, engleskim fizičarom) gdje je pokazao
da to nije točno, da gravitacijski valovi nose energiju i da su, prema tome,
mjerljivi, Einstein se nije složio i svojim autoritetom je zaustavio diskusije na tu
temu. Tek nakon njegove smrti znanstvenici su se usudili ponovo pozabaviti tim
problemom. Možda je tu i odgovor na pitanje zašto je trebalo toliko
godina (100!) od postavljanja jednadžbi do otkrića gravitacijskih valova.
Iako, mislim da je riječ i o potrebnom nivou tehnologije, osjetljivost potrebnih
detektora je stvarno fantastična!-zbog tog postignuća je definitivno trebalo
dati Nobelicu nekom eksperimentalcu.
Ali i teoretičaru koji je prvi pokazao sadržaj jednadžbi koji je Einstein
negirao. Dakle, Andrzej Trautman je zaslužio teorijski dio nagrade za ovo
konkretno otkriće. Robinson je umro prošle godine, ali Trautman je još živ,
umirovljeni je profesor fizike, i znanstvenici u Poljskoj su lobirali za to da
dobije priznanje za svoj rad. Šteta što nisu uspjeli, jer mi se, gledano čisto
znanstvenim mjerilom, čini da je zaslužio. Ali, nije Nobelica mjerilo znanosti,
za par stoljeća ona će izblijediti, a Trautmanovo dostignuće će ostati.
Robinson i Trautman:
Prošli tjedan je objavljena četvrta detekcija gravitacijskih valova iz
sudara dvije crne rupe. Ta objava je zapravo došla kao mali anti-klimaks,
jer smo svi očekivali da se objavi da je prvi puta promatrano gravitacijske
valove iz sudara sa udjelom neutronske zvijezde. Kolaju glasine da je to već
izmjereno, ali potrebno je više vremena da se obave proračuni, da rezultati
budu pouzdaniji-zato se izašlo "samo" sa crnim rupama i prvim mjerenjem
polarizacije gravitacijskih valova.
Iz sudara neutronskih zvijezda moguće je izvući mnogo više fizikalnih
podataka nego iz sudara crnih rupa, i napeto iščekujemo da i to bude mjereno.
Potrebna osjetljivost je ipak za red veličine veća, pa je utoliko i
promatranje teže. VIRGO detektor, evropska strana priče, upravo to
omogućuje.
Kako god bilo, činjenica je da smo ušli u eru gravitacijskih "teleskopa".
Pošto gravitacija prodire kroz svu materiju, ništa ju ne zaustavlja, i ne
gubi se na putu do nas kroz cijeli svemir, ne vidi se ni kraja informacijama
koje na taj način možemo dobiti o onom što nedavno nismo ni sanjali da bismo
mogli mjeriti.
|