Tražeći u knjižari nešto za čitanje u autobusu do posla, slučajno sam naišao
na knjižicu "Un cirque passe" ("Prošao je cirkus" u mom slobodnom prijevodu,
ja sam čitao poljski prijevod, "Przejechał cyrk") pisca o kom nikad čuo. Pa
se pokazalo da sam stvarno fah-idiot i ne znam ni nedavne dobitnike Nobelice
za književnost. Patrick Modiano ju je dobio 2014.
Dr.Google veli da nisam usamljen u tom neznanju, jer je Modiano poznat
uglavnom francuskom čitalačkom svijetu. Napisao je 30-ak knjiga od 1968,
podosta vremena.
Njegova biografija je zanimljiva i određena događajima Drugog svj. rata.
Majka Flamanka iz Belgije, otac sefardski židov iz Soluna, oboje upetljani u
ne najčišće poslove tokom njemačke okupacije Francuske, definitivno su
ostavili mutno osobno svjedočanstvo iza sebe u osobi mladog Patricka.
Modiano je u jednom intervjuu rekao da mu se često čini da stalno piše istu
knjigu, gdje pokušava raspetljati neke stare francuske nebuloze Pokreta
otpora-napisao je trilogiju o tome.
U knjižici čiji naslov je skoro balaševićevski, Modiano lijepo priča priču,
koja je dosta u zraku, sumnjiva. Glavni likovi su mladi, premladi ON i par
godina manje mlađa ONA. Čudan susret, u policijskoj postaji, i još čudniji
nastavak susretanja, bez objašnjenja osnovnih premisa postojanja svakog od
likova u svakodnevici, vodi nas kroz njihovu brzu vezu i planirani bijeg od
neugodne svakidašnjice u Parizu.
Za mene, i vjerujem ikoga tko je živio makar kratko vrijeme u Parizu,
pisac stvara atmosferu na račun Grada. Računa da ste bar jednom prošetali
obalom Seine, posjetili Parc Luxembourg... Možda jeftina metoda, ali radi.
Priča je zanimljiva i, kako to biva s pariškim pričama, pomalo tužna. Sve one
imaju ponešto od memljive atmosfere starih zgrada s ne presvježe obojenim
zidovima i bez svjetala u haustorima. Zainteresirala me za pisca i obratit
ću pažnju kad opet naiđem na neku od njegovih knjiga.
|