"Što je Ubik?"
To pitanje zvuči gotovo kao stalna tema Zen tekstova, kad Učitelj pita
nadobudnog učenika "Što je Zen?", i ovaj otvara usta, ali ne zna što bi
rekao.
"Sveopće, sve" je isto neodređeni odgovor kao "bit, bitak" u psihologiji ili
filozofiji. A Ubik je sprej, mast, tekućina, ovisno o dobu u kom se
pojavljuje u Dickovoj knjizi. Htjelo bi se, gotovo, imati takvo sredstvo
koje je dobro za sve, rješava sve probleme. Čak i smrt-jer upravo od toga
brani, u knjizi. Ili, bolje rečeno, osigurava da ostanete sigurno mrtvi.
Većina knjige se, naime, odvija u polu-životu, koji je zapravo virtualno
stanje. Philip K. Dick se igra kvantnom mehanikom i, podosta, filozofijom.
Naime, ideja je da ako mozak čovjeka nije mrtav, ako se još da uhvatiti
valove iz njega, onda je moguća komunikacija s njim. To Dick naziva
polu-život, i mrtvačnica je zapravo izlegivačnica, gdje se održava
tijela tako da im mozgovi ostanu aktivni. Zanimljivo
je da je Dick omogućio i međudjelovanje valova iz susjednih
mozgova...tako da takva izlegivačnica zapravo tvori-iako vrlo
slabo povezanu-zajednicu.
Kad sam gledao "Matrix", zbunilo me da nisam nikad naišao na koncept opisan
tamo, a čitao sam dosta SF, bio sam ljubitelj "Siriusa", Asimova, Clarke-a
itd. Mislim da je "Ubik" najbliže onom što je opisano u scenariju Matrixa.
Ali, ja ne pratim novija djela u SF, ako ima netko upućeniji, molim napišite
u komentaru.
Dick je, kao i mnogi (ne samo) američki pisci njegove generacije, mnogo
eksperimentirao sa drogama, i to mu se pozna u djelima, a čini se da mu se
poznalo i u životu. Možda otuda njegova igra s poprilično neurednim vremenom
u djelima, nimalo linearna struktura, više je kao saće.
Čitao sam Ubik davno, pred više od 30 godina, ali ne u originalu, tako da je
u neku ruku ovo bilo prvo čitanje. Uostalom, nakon toliko godina, jedino što
sam znao o knjizi je da mi se tada svidjela, ali da je bila čudna. I jest, i
danas je čudna.
|