astrosailor

subota, 31.10.2015.

Nebo i ljestve

Svi Sveti, pa prigodno i ljestve do neba-bolji pogled na ovu sliku pokazuje
da je ponekad Stvarnost zanimljivija nego se čini na prvi pogled:

Nadolazi zima, došli su nam veliki, tusti labudovi. Valjda su
pomiješali naš Balatončić s onim pravim:

Preko mosta, uz Vislu, nalazi se siromašni kućerak nekih Otaca i uboga
crkvica, ba, kapelica, Sanktuarium Siekierki. Nema arhitekta na štriku da
visi s lampe pred ovim betonskim čudom. A trebao bi biti, njih-njih na
povjetarcu. Ili bi ga trebalo, prigodno nazivu (ne)djela, obraditi
sjekiricom?

Vrijeme je dobro, i grad je jučer, u petak navečer, bio življi nego bi
očekivao:

Kafići, pubovi i restorani su bili uglavnom puni, očito se ima i hoće. Lijepo.

Mjesec izlazi nad predsjedničkom palačom:

Kraljevski dvorac u samom centru starog dijela grada privlači turiste. Zanimljivo
je da sam na ulici čuo španjolski, kineski, engleski (UK). Što li navodi turiste amo
u ovom dijelu godine?

U samom centru grada sam naišao na podsjetnik nekih davnijih vremena
ispisan na ovom autobusu.

Ta firma obavlja prijevoz do drugog varšavskog aerodroma. Mislim da se svaki
emigrant koji dođe doma i sjeda u taj autobus, lecne u strahu da će sa
televizorskog ekrana kad dođe k svojima, progovoriti Gomulka ili Jaruzelski.
Na sreću, nema previše takvih elemenata, grad se stvarno promijenio na bolje.
Za razliku od situacije pred 20 godina, ugodno je prošetati ulicom. Pozitivno!

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.10.2015.

Mostovi i rijeka uz kavu

Dok vani pada kišica neki dan za redom i sunce je otišlo na odmor negdje na
ljepše mjesto, sjedim pred ekranom i stavljam slušalice, slušam Azru u
"Ko ih jebe" verziji koju je Štulić postavio na youtube v truc jugotonu i
svim ostalim "-tonovima" Balkana.

Baš tako, ko ih ... Prisjećam se zašto sam onomad, pred mnogo godina,
pobjegao, glavom bez obzira, iz ovog grada na sjeveru. Vrijeme je uglavnom
posrano. Imao sam prokleto pravo!

Ali, neće mene bogovi kišnog vremena nabijat na kolac, ne.

-ovo gore je bio upis od pred nekog dana, na poslu, tokom očito ne prelijepog
dana. Današnji se ne razlikuje ničim osim time da je temperatura nešto niža
i počela je padati lagana kišica.

A počelo je dobro, sunčanim ali hladnim (1 cels) jutrom... No, dok sam se
obukao i sjeo na bicikl, sunce je već shvatilo da se zabunilo i otišlo je
grijati neke druge gradove, a mi smo ostali s uobičajenim sivilom.

Ali što rekoh, ne dam se ja! Stari sam ja mačak, ko ovaj kojeg su
ovjekovječili na obali lokalnog Balatona:

Evo mog svakodnevnog jezerca u sivilu dana:

Da ne bi mislili da se zezam:

Ovo i te kako podsjeća na neka davnija vremena:

Ovo također...natpis veli da se tu da kupiti ekskluzivna obuća...valjda
retro, model "pijani šljaker":

Moji dvori Matanovi su okruženi okrutnom geometrijom:

Pogled s prozora je jesenski:

Čak i dovodni kanali su u jesenskom ruhu:

Kad idem prema poslu, paleta boja u šumi nad Vislom:

Što rekoh, ne dam se ja tako lako: sjeo sam na svoje novo međunožno guralo, koje
ovdje pozira sa skyline-om centra Varšave u pozadini:

Mostovi preko još jedne od "mojih" rijeka su jako uposleni:

Stadion koji je izgrađen za EURO pred par godina, zanimljiva
konstrukcija-ovdje uz zanimljivu konfiguraciju na vodi, rekonstrukcija neke piratske priče?

Na poslu me svakodnevno dočekuje Kopernik:

Pogled na centar grada od strane Visle:

Nakon prijelaza preko jednog od idućih mostova, gledano sa druge strane rijeke novi
dio se sakrio negdje u magli, vidljiv je samo stari dio grada:

Mostovi su zanimljivi i odozdo:

Malo sam otputovao u vremenu:

Tu fotografiju, ipak, ne bih mogao snimiti pred 100 godina, most na njoj je
relativno nov, kojih desetak godina.
Negdje nad Vislom, general zaustavlja čete, također zamrznut u vremenu:

Nakon svega, dobra, naša kava je zakon:

- 18:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.10.2015.

Etida za sjever i jug

Etida je skladba za vježbanje klavira. U Varšavi postoji ulica jedne od
Chopinovih etida, Revolucionarne. Nisam ljubitelj tog skladatelja, ali ova je
zanimljiva, poslušajte
Etiuda
rewolucyjna
Tu se moram složiti sa R. Schumannom da su Chopinova djela kao topovi
sakriveni u cvijeću. Ponekad mi se čini da danas nemamo ni topova ni cvijeća,
a oboje je potrebno, i te kako!

Kad sam kod toga, kod nas smo nekad davno znali postavljati ploče u spomen
pametnijih pripadnika našeg naroda na mjesta gdje su bivali, ne samo lokalnim
političarčićima. Ovdje je jedna postavljena na kuću Boškovića, mog omiljenog
znanstvenika s naših područja, na početku istoimene ulice, uz sam Stradun:

Ta ploča je i sama spomenik, iz 1937, postavljena od lokalnih masona.

Danas, znamo u te kuće obijesiti gaće na štapu, kao u gornjem primjeru.
Makar, možda je to i bolje nego da nam gradovi budu muzej-gradovi,
Disneyland, kao što je većina u Dubrovniku i sličnim mjestima koja imaju
smolu da postanu poznata. I umru pod teretom rulje iz kruzera. Uzdižem
još jednom vapaj i molbu nekom pametnom da smisli bolji model turizma,
gradovi po svijetu umiru pod navalom... gluposti. Gluposti, jer ovi što dođu
i tako ništa vrijednog ne vide, za njih bi uglavnom bila dovoljna dobra duboko
podzemna Virtual Reality komora tamo gdje su i basta! Hm...možda bi bilo
dovoljno zaljuljati kruzer na mjestu i ostalo obaviti nekom dobrom Virtual Reality
aplikacijom?

U moje novo-staro sjeverno zvjezdano izgnanstvo došao sam preko
Zagreba

gdje sam pojeo burek u buregdžinici "za sve strukture" pod Dolcem, podsjetnik
na studentske dane (za rijetkih prilika kad se imalo novaca za posjećivati tako
"luksuzna" mjesta),

i kao ptica selica sletio na jezerce Balaton pored rijeke Visle.

Kao i obično, putujem suprotnim smjerom od ostalih ptica selica, ide zima a ja na
sjever! Ovaj puta sam, zbog pometnje s migrantima s daljeg Istoka koji su nešto
manje sreće jer žive u bivšim zemljama s bivšim političarima koji se igraju rata s njihovim
glavama, krenuo busom iz Zagreba preko Beča i dalje vlakom. Direktnog aviona iz Zagreba
do Varšave nije bilo i ugodnije mi je bilo prospavati noć na vlaku, nego čekati na Godota po
aerodromima. Informacija: ako kupite avionsku kartu par dana unaprijed, putovanje vlakom je svega
oko 50ak eura jeftinije od leta. Mjesto u vagonu sa kušetima za noćni vlak od Beča do Varšave
je trenutno na 106 eur. Avionsku kartu iz Beča možete kupiti za sličnu sumu. Ja sam Beč dodao zbog
susreta sa dragim mi prijateljem. Kad pobrojim, ispada da više ljudi s kojima sam išao u školu (od
osnovne do sveučilišta) mogu sresti van Lijepe Njihove nego u njoj. Znakoviti doktor povijesti nas je
uspješno poslao da se malko patimo bespućima ne-hrvatske zbilje.

Dakle, nakon ugodne ćakule uz večeru i dobro pivo u prijatnom bečkom restorančiću, naspavan
sam stigao do odredišta. Na sreću, Varšava je mnogo obojenija i zanimljivija nego je bila kad sam u
nju dolazio u nekom prethodnom životu.

Grad je obojen i noću:

s ugodnim momentima za večernju šetnju:

Ima u izobilju i elementarnu namirnicu svakog galaktičkog putnika:

Varšava je stvarno najbolji znani mi primjer što se može učiniti s novcem iz EU i poreza,
ako ga se ne upotrijebi samo za kupovinu auta za debeloguze idiotske seratore od političara
(i političarki), ili ga se jednostavno ne ukrade za svoju vikendicu, kuću ili zbirku kiča, kao što
je narodni običaj u Hrvata. Od stoljeća sedmog.

Dakle, za one koji će me pratiti, astrosailor vas ovaj puta vodi na Sjever. Svima vama koji ostajete
u izgnanstvu od zdravog razuma koje se prakticira u Lijepoj Njihovoj, iskreno želim svaku sreću,
trebat će vam. Nemojte me krivo shvatiti, nije ni drugdje mnogo bolje... Ovdje me čeka klerikalna
masturbacija višeg reda uz svesrdnu pomoć pačjeg kvakanja (naravno, namjerno sam upotrijebio
baš tu zoološku usporedbu) ultranadrkane desnice, ali pošto ne pratim medije, mogu ju izbjeći. To
je prednost bivanja pečalbarom, može se čovjek mentalno ograditi od okoline parolom "tuđ problem".
Kad sam doma, onda ipak osjećam, kad vidim i čujem te smradove, da mi direktno rade o glavi.

- 11:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2015.

Offčarstvo

Proveo sam očito malo previše vremena doma pa se polako počinjem osjećati ko ova ...ovca s jednog francuskog stupa:

Pošto nisam negativan tip, nego radije gledam pozitivno, to će biti moj jedini komentar na predizborno, a mislim i postizborno "stanje nacije".

Pozitivne vibre su ipak važnije, a nakupio sam ih mnogo. Kod nas na otoku je dobro, i mačke se hrane paškim sirom (koricama, ali ipak, uši su im se tresle kad su navalile!):

Bicikli isto idu na plažu, ovaj vam je poznat iz nekih drugačijih putanja tokom prošle godine dana, dakle, doletio je čak iz Francuske!

Nisam ga mogao ostaviti tamo, pa sam ga lijepo upakirao

i ubacio u avion-cijena te usluge nije prevelika, 40 eur u Transavia. Ipak, riječ je o visokorizičnoj raboti, vrlo je vjerojatno da će vam nešto slomiti ili svinuti. U mom slučaju nastradao je prednji kotač, iako je bio skinut-svinuli su kraj osovine, mora da su ga dobro pritisli ili bacili s visine. Na sreću, ništa tragičnog i bicikl je i dalje u voznom stanju.

Dakle, ubuduće će i on uživati u otočnim pogledima:

Krenulo se i nešto južnije, ne biciklom nego autobusom, retro putovanje.

Moja omiljena zgrada u Zadru, sanjao sam nekad da ću tu doći držati predavanja. Očito neću, jer niti 10 godina kasnije nisu organizirali odjel na kojem bi to mogao izvesti. Prolazi taj vlak za mene.

Trogir, lijep gradić u koji mi je uvijek drago svratiti, posebno post-sezonski:

Pogled na Neretvanski kraj, našu Arkadiju:

U Dubrovniku, pogled iz hotelske sobe na Lapadu je kraljevski:

U Gradu i drveće iz kamena raste:

Iskreno, malo mi je prevelika gužva, turista i dalje ko blata nešto sjevernije, iako je poprilična posezona. Čini mi se da je Grad prešao granicu kad je bio ugodan gradić, stigla ga je sudba Venecije: potopljen je pod hordama turista. Naši gradići nisu spremni za mase koje nadiru iz Azije, ne, već i Nijemci i Amerikanci su njima bili previše, a sada se stvarno dave. Netko bi mogao konačno smisliti neki pametniji model turizma.

- 23:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages