U manjih naroda uvriježen je stereotip kako su Francuzi nadmeni, arogantni,
puni sebe, ksenofobični. Kao i u svakom stereotipu, vjerojatno i tu ima
mnogo istine, a jedan od njih je i kako su posebno pretjerano ponosni
na svoj obrazovni sistem. Što se baš i ne prevodi na međunarodnu scenu, pri
"službenim" usporedbama sveučilišta.
Slučajno je ispalo da živim na stotinjak metara od glavnog ulaza u kampus
Paris Sud Sveučilišta, koje je drugo u Francuskoj, po tim istim listama, i među
prvih 100 na svijetu, ili čak među prvih 40.
Paris Sud se svakome tko se muva akademskim svijetom obilo o uši, ako ničim, onda
popisom radova. Dakle, i ja sam očekivao tipično Pariški štih, Sorbonna stil.
I onda naiđem na ovo:
Neću pokazivati ostale, jer su samo umnoženo isto, kampus je 250 hektara, jedan od
vaćih u Evropi i ima mnogo šume i u njoj posakrivanih betonskih "ljepota" kao ona gore.
Potrudili su se malo uljepšati, ali im baš i nije uspjelo:
Campus je očito uglavnom izgrađem pred 40-ak godina, i nije vidio mnogo investicija od
tada. Djeluje kao nešto što je vojska prepustila Sveučilištu, zbog zemljišta. Nešto kao
Borongaj. I onda je Sveučilište zaboravilo na to na par desetljeća.
Ovo je daleko najljepša zgrada u kampusu, u šumi na brdašcu
to je zgrada Predsjedništva sveučilišta. Bit će donacija nekog bogatog čovjeka, što li,
ali naši biskupi/rektori bi tu možda držali kočijaša i poslugu.
Ostalo je jad i bijeda, stvarno. Alan Ford:
Imaju, vidim na službenim web stranicama, dva nobelovca u kadru, znanstvenih radova
da se ne može izbrojiti, matematički odjel im je jedan od ponajboljih na svijetu... U kampusu i
pridruženim institutima vidim mnogo ljudi iz Azije, očito je da sveučilište ulaže u kadar i projekte,
a ne u zgrade. Inače, odvojili su se kao samostalno sveučilište negdje krajem 1960-tih, nisu
stara institucija, nego su izrasli oko tehnološko-znanstvenog booma nakon Drugog svjetskog rata.
Slično je i u susjednom CEA, ponajvećoj znanstvenoj instituciji u Francuskoj, koja je uposlila
i moju malenkost. Većina zgrada je kontejnerskog tipa
nešto što naši nearogantni rektori i sitnije akademske ribe Lijepe Njihove ne bi ni
primijetili, osim kao možda zgradu za šljakere koji grade velebnu zgradu Fakulteta ovoga ili
onoga. Mislim da WC nekih od naših (ne samo) školskih institucija košta više od pola zgrade CEA ili
Paris Sud sveučilišta.
Meni je draže da su me zaposlili i plaćaju moje istraživanje, nego da svoju guzicu zrcale u
hiperskupim mramornim pločicama svojih uredskih WC-a. Neka samo budu toliko ...arogantni i
dalje, neka ulažu u istraživanja umjesto u velebna zdanja i hvalisanje se kako imamo ovoliko
staro i onoliko "cijenjeno" Sveučilište (za koje uglavnom nitko nije ni čuo, a na međunarodnim
listama ne figurira jer... ne figurira.). Mnogi od mojih kolega i suradnika su ovdje proveli par godina
svoje karijere.
Da se razumijemo, ja osobno cijenim svoju Alma Mater i uvijek ustrajno objašnjavam da Croatia
nije u Africi (ne Cameroon, Croo-aaa-ti-aa, pa vidiš koje sam boje!) ili bivšem CCCP i da je Zagreb,
da, Za-a-reb, glavni grad te države za koju dotični uvaženi profesor-akademik-entelektualac
skoropanobelovac nije čuo jer je relativno nova, nastala je 40 godina nakon njegovog doktorata, ali
je sigurno čuo za prethodnu državu... i tako to. Na prvoj stranici mog doktorata u drugoj "arogantnoj"
evropskoj državi je figurirala Boškovićeva krivulja i tekst iz njenog objašnjenja; rijetko ćete naći nekoga
tko je više puta nego ja spomenuo, uz pokazivanje na žarulju, elektro-motor ili radio, da je Tesla bio rođen
u Hrvatskoj u jednoj od onih par država unatrag, za koje su možda i čuli.
Ali, cijenio bi ja i više tu svoju Alma Mater i ostale po Lijepoj Njihovoj da imaju nešto aktivniji
istraživački program, usporediv sa Francuskim (naravno, uz uvažavanje proporcije po broju stanovnika
države, njih je desetak puta više) i da svakom iz znanstvenog svijeta zatitra uho kad pročita ili čuje
"University of XY, Croatia", jer je u referencama svoh znanstvenog rada imao mnogo radova ljudi sa tih
sveučilišta. Neka i budu u bivšim kasarnama, u šumi i iza sedam brda i sedam rijeka brdovitog Balkana!
Koliko sam čuo onako usput, u Lijepoj Njihovoj ne da ne zapošljavaju Japance i Kineze, nego je trenutno
izbor znanstvenih, čega onog, novi...ah, novaka, blokiran. Ah kako lijepo, ah kako romantično, rekao bi jedan
drugi bloger, crpim vodu...sa tuđeg bunara, i ulijevam ju u neku tuđu posudu, jer moj bunar je zatvoren za
mene, a bogmeš i za druge. Srećom pa je znanost globalna stvar odavno i ove ljude nije briga za moj pedigre,
domovnicu i krsni list i ko mi je bio baaaaabo i s kojeg je ramena baco kamena, nego jel' ja, osobno, znam
izračunat ono kaj treba ili ne znam.
Učimo od boljih, treba nam. Arogancija je vidjeti bolje ili boljeg od sebe i ništa iz toga ne naučiti. A do tada
će mase turista, ali i znanstvenika, putovati k arogantnim Francuzima, a o nama će povremeno čuti kad neki
naš skoči ili potrči malo brže od ostalih...ajde, bar to.
|